Hrvatska se može nadati boljim danima tek povratkom otetog i opljačkanog novca
Ukupna šteta za Hrvatsku nastala ratnim profiterstvom, privatizacijom, korupcijom, organiziranim i umreženim kriminalom otprilike je jedan godišnji državni proračun. Tako procjenjuju stručnjaci.
Hrvatski političari imaju negativnu reputaciju dodatno ocrnjenu najnovijim procesima u politici, uhićenjima Nadana Vidoševića i Marine Lovrić Merzel, smjenom Sabe i Linića, a i mnogim drugim događajima koji se tek naziru. Politički lonac kuha, i poput dugo zatvorenog ekspres lonca prijeti totalno rasulo. Kažu poslije 25. svibnja karte se stavljaju na stol. Do tada navodno nitko nikom ne želi naškoditi – među političarima naravno. Narodu se može naškoditi, narod može trpjeti i do dvadesetpetog i od dvadesetpetog. Naučio je! Što nas više uopće može šokirati? U zatvoru nam je dojučerašnji premijer, dojučerašnji čelnik političke stranke koja je koalicijski partner i koja odlučuje o našim sudbinama, u zatvoru je bivši kandidat za predsjednika države i čelni čovjek Hrvatske gospodarske komore, u zatvoru je i županica Sisačko-moslavačke županije, a šuška se da bi mogle i joše neke elitne zvijezde političke scene na poduži odmor. Kriminal je duboko involviran u sve pore političkog života i teško je uopće naslutiti što će biti sutra. S obzirom na sve dosadašnje dosadašnje događaje, na sve tamne priče iz domaće političke zbilje koje svaki dan stižu s najviših razina hrvatske države, shvatljivo je zašto mnogi hrvatski stručnjaci tvrde da je moral u prosječnog stanovnika Hrvatske na najnižoj razini od osamostaljenja.
Kriminalu smo dopustili da pusti korijenje do najviših instanci hrvatskog društva, i upravo ta činjenica navodi nas na ključno pitanje; zar se moralo sve izdogađati ovako tragično, gdje je politička i moralna odgovornost? Problem je možda što smo zajedno sa samostalnom državom Hrvatskom naslijedili i političare iz prošlog sustava, ljude na vlasti koji su zatrovani totalitarnim i nedemokratskim načelima?
Kada pogledate političke elite, ljude koji upravljaju društvom i društvenim bogatstvom, ljude kojima je glavni zadatak da sve usklade i provedu prema zajedničkim dogovorenim ciljama, u interesu općeg dobra, shvatiti ćete da mi ništa od toga nemamo. Tijekom svih ovih godina samostalnosti, pitanje kriminala uopće nije dotaknuto. Procesi koji su u tijeku u kojima se sudi pojedinim osobama zbog sumnje na počinjenje kaznenih djela proizašli su ne samo iz opravdane sumnje i dokazivosti počinjenja kaznenih djela, već prvenstveno iz međusobne netrpeljivosti i političkih podvala. Rješavaju se samo oni slučajevi pljačke, kriminala i korupcije za koje postoji politička volja, ostali ostaju netaknuti i zaboravljeni.
Borba za vlast opaka je igra u kojoj pobjeđuje onaj tko više zna – o onom drugom naravno! Ako imaju dovoljno grubosti i nemorala, dovoljno čvrstine da ucijene i podmetnu, vrlo brzo njihov politički protivnik će pasti, biti ocrnjen ili okrivljen, a prostor ostaje čist za nove političke struje. Igra se podlo i prljavo, a sve pod zajedničkim nazivnikom – politika!
Sve nas je bio oduševio film „Igra gladi“ – u kojem je bilo potrebno odraditi brojne akcije i svladati brojne poteškoće kako bi najhrabriji, najčvrći i najuporniji pobijedio. Bez obzira na cijenu. U Hrvatskoj se već duže vrijeme prikazuje film „Igra vlasti“ – glumci su živući i aktivni političari, žrtve te igre – hrvatski narod.
Sve društveno disfunkcionalne pojave povezane su u svojevrstan sinergijski učinak; ratno profiterstvo, gospodarska pljačka i uništenje, pretvorba i privatizacija – sve su to aktivnosti za koje se mnogi trude dokazati kako su odrađene „po zakonu“. No i holokaust je bio po zakonu, baš kao i staljinistički gulag, što ne znači da godinama kasnije nije od svih prezren i osuđen kao specifičan čin genocidnog uništenja naroda. Svako društvo poznaje model kriminala kada netko uzme nešto što mu ne pripada, međutim, u Hrvatskoj je takav model postao praksa i uobičajeni način življenja. Policija i sudovi često staju u zaštitu modernih kriminalnih skupina koji „operiraju“ u skupocjenim odijelima; gentlemeni, bogati „bankari“, kreditni posrednici, šverceri, doušnici, postali su zaštićena vrsta pa je postalo uobičajeno da kriminalac dobije ili zatraži zaštitu policije i vlasti od poštenih ljudi.
Što možemo očekivati u budućnosti, kada se takva poruka šalje mladima?
Prema izjavama brojnih stručnjaka vrti se procjena da je od osamostaljenja Hrvatske ukupno oprano/izvučeno/ukradeno novca oko jedan godišnji proračun Republike Hrvatske. Nadalje, pretpostavka je da svaka osoba tijekom svojeg životnog vijeka, ovisno o kvalifikacijama proizvede novih vrijednosti otprilike do nekoliko milijuna dolara. Kada pogledamo broj mladih ljudi koji su otišli iz Hrvatske iz razloga jer u njoj nisu vidjeli nikakvu perspektivu ni budućnost, jasno je da je Hrvatska na gubitku ne samo za vrijednost opljačkanog novca već i za iznose izgubljenih vrijednosti koje su mogli stvoriti zaposleni, mladi, stari, brojni stručnjaci, inovatori, znanstvenici. Milijarde dolara otišle su u vjetar i bacile Hrvatsku na koljena.
Gdje bi Hrvatska danas bila uz poštenije političko vodstvo koje je vodilo Hrvatsku proteklih godina?
Ekonomski stručnjaci procjenjuju da je šteta načinjena Hrvatskoj mjerljiva u milijardama kuna. Zahvaljujući kriminalu, ne samo da cvjeta pljačka, ne samo da je država osiromašena zahvaljujući svim provedenim radnjama u pretvorbi i privatizaciji, ratnim profiterstvom, već se dodatno osiromašuje i „sivom ekonomijom“, švercom proizvoda, prodajom na crno, neplaćanjem poreza. Stručnjaci nas tješe da u usporedbi sa drugim zemljama, stanje je slično. Sve su one više manje dotaknute kriminalom i korupcijom koju tek treba suzbiti. Međutim, ne samo kriminal i korupcija, pljačka i profiterstvo već i loša gospodarska i porezna politika usporili su ekonomski razvoj Hrvatske.
Razlog svemu tome je nedovoljna čvrstina! Da je političko vodstvo odmah krenulo s čvrstim odlukama i radnjama za suzbijanje kriminala, možda bismo danas živjeli u boljem i stabilnijem društvenom okruženju i boljim ekonomskim prilikama.
Zašto ni jedna politička struktura koja je došla na vlast, tijekom protekle 23 godine nije pokrenula obračun s tim repovima. Reklo bi se, zato, što je njima svejedno tko nas je i za koliko novca opljačkao!
Građani Hrvatske očekuju da se država za njih pobrine i da im omogući normalne životne uvjete. Zdrave životne uvjete! Međutim dobar dio odgovornosti je i na građanima. I sami se trebaju potruditi stvoriti uvjete za bolji život. Vlada RH na žalost nije sposobna riješiti nakupljene probleme, članovi Vlade nisu gospodarstvenici, nisu poduzetnici, nisu praktičari, oni su tek teoretičari.
Kada političari donesu odluku koja je pogrešna i koja može izazvati veliku, skupocjenu i trajnu grešku koja košta cijeli narod, oni ne odgovaraju tom narodu koji ih plaća, već samo svojem stranačkom šefu koji ih je postavio na njihovu dužnost.
Postoji li onda nešto, što bi moglo udahnuti duh pozitive u ovim teškim vremenima?
Postoji! Narod će živnuti kada bude vidio da ministar financija ne udara samo po njihovom džepu da bi plaćali ono što su drugi ljudi s konkretnim imenom i prezimenom pokrali ili upropastili. Prvi puta kada narod bude čuo ili se uvjerio da je Ministarstvo financija tajkunima i novopečenim bogatašima proisteklim iz ratnog profiterstva, pretvorbe i privatizacije, kriminala ili šverca, oduzelo milione i usmjerilo ih u državni proračun, kad narodu taj proces bude bio vidljiv, tada će stvari krenuti nabolje.
U drugim zemljama Europe, političari čije odluke imaju posljedice u životu drugih ljudi, preuzimaju ne samo vlast već i moralnu, političku, kaznenu i materijalnu odgovornost sa svom svojom imovinom, što je za sada kod nas još neshvatljivo.
Tek kada tim političarima budu svakodnevno „za vratom“ stotine i stotine nezadovoljnika koji će revno isticati nepravilnosti i nezakonitosti sa zahtjevima da se poštuje red i zakon, baš kao u boljim demokratskim zemljama, onda će se tek vidjeti pomak nabolje.
Naša je sudbina, očigledno dotaknuti dno da bi se mnogi osvijestili. Stoga je za očekivati da je pred nama duga kriza i agonija. Vrijeme je da se svi probudimo i počnemo se baviti ključnim problemima u zemlji – a to je drastična, čvrsta i nemilosrdna borba protiv kriminala, neopraštanje poreznih dugova tajkunima već naplata poreza, i povrat svega otetog u državnu blagajnu. Samo čvrsta ruka, ruka koja nije umočena u kriminal i to osobe koju nitko ničim neće moći ucijeniti, niti ocrniti, u stanju je biti dovoljno snažna da takve radnje i poduzme!
Autor; Nada Landeka
Foto;Nada Landeka
Nema komentara:
Objavi komentar