NEOPHODNO JE VAŽNO DA SE PRAVDA NE SAMO VRŠI, VEĆ I DA SE VIDI!
Sudovi štite Ustavom i zakonom utvrđeni pravni podredak Republike Hrvatske, te odgovaraju za jedinstvenu primjenu zakona. Ravnopravnost i jednakost svih pred zakonom propisuje članak 3. Zakona o sudovima. Sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav najviše su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske – propisuje također čl. 3 Ustava RH.
Što kad nije tako, i kad u odnosu na građane RH dođe do kršenja osnovnih i temeljnih ljudskih prava zajamčena Ustavom i Konvencijom?
Kako znati je li netko od dužnosnika ili sudaca korumpiran? Korupcijom se smatra svaki oblik zlouporabe javnih ovlasti radi osobne koristi ili koristi koja se pribavlja za nekog drugog zlouporabom položaja. U borbi protiv korupcije od posebne je vrijednosti uočavanje biti korupcije kao procesa kojim se narušava “načelo jednakosti građana shvaćeno u njegovom najširem značenju”
U Konvenciji EU protiv korupcije i u Kaznenopravnoj konvenciji o korupciji Vijeća Europe kaznena djela aktivnog i pasivnog podmićivanja državnog službenika ili službenika u privatnom sektoru i trgovanje utjecajem smatraju se klasičnim koruptivnim djelima. Tu se još svrstava i zlouporaba položaja (suci, općinski državni odvjetnici, policajci i druge službene osobe), pronevjera od strane državnog službenika i nezakonito bogaćenje, zlouporaba u postupku stečaja, nelojalna konkurencija u vanjskotrgovinskom poslovanju, protuzakonito posredovanje, zlouporaba obavljanja dužnosti državne vlasti, protuzakonito posredovanje, primanje mita i primanje mita u gospodarskom poslovanju, davanje mita, i naravno nepotizam.
Korupcija je multidisplinarna pojava i problem (povijesni, psihiloški, gospodarstveni, pravni, politički i sociološki). Uža definicija označava korupciju kao postupak u kojem najmanje dvije osobe nedopuštenom razmjenom ili nedopuštenim radnjama, radi ostvarivanja vlastitih probitaka ili materijalne dobiti postupaju na štetu javnog interesa, kršeći moralnu i pravnu normu, povrjeđuju temelje demokratskog razvoja, pravnu državu i vladavinu prava. Korupcija napada načelo vladavine prava potirući načelo o jednakosti svih pred zakonom, a time ruši temelje djelovanja pravne države. Nestaje povjerenje u državu i njene institucije, građani više nisu sigurni u ostvarivanje svojih Ustavom i Zakonom zajamčenih prava i sloboda.
Načelo jednakog postupanja predstavlja temelj zajednice te je izravno primjenjiv i u području normativne djelatnosti Države.
Pod diskriminacijom u domaćim pravnim propisima razumijevamo pravno zabranjeno (nedopušteno) razlikovanje među osobama ili skupinama osoba. Osobe koje se nalaze u usporedivom pravnom položaju nemaju jednake mogućnosti pri stjecanju i ostvarivanju prava, odnosno stavljene su u nepovoljan položaj a za razlikovanje ne postoji na pravu utemeljeno opravdanje.
U Hrvatskoj je borba protiv korupcije objedinjena u dokumentu “Strategija suzbijanja korupcije”. Ovaj dokument je izdalo Ministarstvo pravosuđa RH u okviru pristupnih pregovora Europskoj uniji i Poglavlja 23 Pravosuđe i temeljna prava. Više međunarodnih konvencija koje je ratificirala Republika Hrvatska sadrže odredbe s protukorupcijskim standardima. Grupa zemalja ujedinjenih u borbi protiv korupcije koje su se obveza primjenjivati Konvencije naziva se “GRECO”. Hrvatska je članica GRECO od 02. prosinca 2000 godine. U obje Konvencije je predviđena obveza inkriminacije pokušaja i sudjelovanja u počinjenju koruptivnog kaznenog djela te određivanja dužih rokova ili zastoja zastare za koruptivna kaznena djela (preklapanja u obje Konvencije u čl. 27 i čl. 29. Konvencija).
Progon, osude i sankcije nad žrtvama korupcije razrađene su u deset stavaka članka 30. Korupcije UNCAC-a. Prema Kazneno pravnoj konvenciji o korupciji Vijeća Europe sankcije moraju biti učinkovite, razmjerne i odvračajuće.
U članku 31. UNCAC-a obveza je države potpisnice na zaštitu svjedoka, vještaka i žrtava te podnositelja prijava (članak 33), a ta obveza je slično određena i u članku 22. CLC-a.
Konvencijama je i regulirana obveza naknade štete za osobe oštećene kaznenim djelima i korupcijom, a Hrvatska je donijela i Zakon o naknadi štete žrtvama kaznenih djela. Konvencijama je obrađena i potreba neovisnosti tijela koja su zadužena za sprječavanje, istraživanje, progon i prosuđivanje koruptivnih kaznenih djela, ograničenje imuniteta vezanih uz koruptivna kaznena djela i osnivanje specijaliziranih tijela za borbu protiv korupcije.
Prihvaćanjem ovih uvjeta propisanih Konvencijama, potpisom kojim su iste usvojene, ti propisi moraju biti provedeni, tj. ugrađeni u pravni sustav i praksu RH. Osim nacionalnog zakonodavstva, međunarodne konvencije i ugovori koje je Hrvatska potpisala i ratificirala sadrže okvir za borbu protiv korupcije u Republici Hrvatskoj zbog ustavne odredbe koja međunarodnim konvencijama i ugovorima DAJE SNAGU IZNAD ZAKONA. Ti međunarodni standardi, sukladno preuzetim obvezama, moraju biti provedeni tj. ugrađeni u pravni sustav i praksu Republike Hrvatske.
Zakonom o zaštiti svjedoka, zaštićeni su pokajnici, opraštaju im se teška kaznena djela jer svjedoče o organiziranom kriminalitetu i drugim teškim kaznenim djelima. Suprotno tome, unatoč odredbama Konvencija tzv. /zviždači/ koji nisu neposredni sudionici u počinjenju kaznenih djela ali ih prijavljuju, nisu zaštićeni i postaju žrtve pravosuđa.
“Žrtve“ hrvatskog pravosuđa godinama ukazuju na nezakonitost u postupanju pojedinih sudaca, na pojedine odluke koje nisu utemeljene na Zakonu RH i Ustavu RH, te sukladno odredbama Ustava i Konvencija, na ništavost takvih nezakonitih odluka.
– Neovisno sudstvo treba predstavljati suce koji svoju dužnost obavljaju primjenjujući i poštujući Zakon, Ustav, ponašaju se prema Sudskom poslovniku, poštujući Kodeks sudačke etike, te javni moral, ističu žrtve pravosuđa.
– Sudska odluka koja je nezakonita tj. protivna Zakonu, Ustavu i javnom moralu, ništavna je sama po sebi, i MORA BITI UKINUTA od strane tijela koje kontrolira sudstvo.
– Sudac koji svojim radom odnosno propuštanjem nekih radnji čini štetu stranci, a ujedno i Državi, ne može biti zaštićen imunitetom, mora odstupiti s dužnosti koju obnaša, te biti odgovoran sukladno Kaznenom zakonu čl. 337 st. 1 i 2., i sukladno usvojenim i potpisanim Konvencijama.
– Suci, općinski državni odvjetnici, moraju poštovati zakon, Kodeks sudačke i odvjetničke etike. Policija mora poštovani i primjenjivati Zakon o policiji i Zakon o policijskom postupanju, kao i druge Zakone, dok suci moraju postupati po Sudskom poslovniku i Zemljišno knjižnom poslovniku. U svojem djelovanju moraju također paziti da ne vrijeđaju stranku i da se stranka osjeća dostojanstveno.
U Hrvatskoj je nužno potrebno imenovati neovisno tijelo nadležno za kontrolu postupanja sudaca, općinskih državnih odvjetnika, za kontrolu nesavjesno obavljanje službe pravosudnih dužnosnika, kršenje Ustava i Zakona od strane istih. To tijelo morali bi sačinjavati sudski vještaci, odvjetnici, pravnici i dr. neovisni građani, visoko moralno dokazani.
– Odluka sudaca donešena izvan zakona je protivna Ustavu i Zakonu i sama po sebi ništava, nije mjerodavna za postupanje i protivna je Europskoj konvenciji, OUN Deklaraciji i drugim Konvencijama.
– Potrebna je abolicija i rehabilitacija progonjenih zviždača sukladno UN Konvenciji protiv korupcije i drugim Konvencijama.
– Nužno je potrebno pojačati i uvesti kontrolu odluka koje se tiču vlasništva. Sudske odluke moraju biti utemeljene na zakonu i Ustavu i jednake prema svim građanima.
– Osim Države i suci moraju snositi odgovornost za odluke koje nisu utemeljene na Zakonu i Ustavu.
Iz dosadašnje prakse u kojoj je razvidno da se poništavaju na zakonit način sklopljene radnje i pravomoćna rješenja sklopljena uz suglasnost javnih tijela Republike Hrvatske (vlasnici stanova kupljenih od Grada Zagreba i sl.) proizlazi da građani nemaju nikakvu pravnu zaštitu, nikakva prava, a ustavno pravo kojim se jamči pravo i nepovredivost vlasništva tek je slovo na papiru.
–Uslijed pravne nejednakosti suci donose različite sudske odluke pa nema pravne jednakosti. Dok jedni odgovaraju za neznatan iznos od desetak tisuća kn za koje ih se tereti, drugi ne odgovaraju za visoke iznose kojima su vjerovnici oštećeni.
– Odluke Ministarstva financija ne mogu i ne smiju biti iznad Zakona, Ustava i Konvencija. Pravo na žalbu jamči se svakom građaninu RH, zajamčeno je Ustavom.
– Postupanje sudaca, odvjetnika, općinskih državnih odvjetnika kao i drugih pravosudnih dužnosnika mora biti takvo da nikada i nikoga ne dovedu u sumnju, te da svojim ponašanjem i odlukama postave temelj pravednosti, zakonitosti, ustavnosti, kao i jednakosti svih pred Zakonom.
NEOPHODNO JE VAŽNO DA SE PRAVDA NE SAMO VRŠI, VEĆ I DA SE VIDI!
Svrha svake Vlade, predsjednika države i ostalih dužnosnika je donositi odluke i činiti djela kojima će unaprijediti državu a građanima omogućiti da žive životom dostojnim čovjeka.
Nada Landeka
Nema komentara:
Objavi komentar