FRA IVO PAVIĆ: Neopraštanje |

FRA IVO PAVIĆ: Neopraštanje

Bog oprašta uvijek i rado. On bi želio da i mi tako postupamo prema bližnjima. Tako bismo i mi trebali opraštati drugima, a isto tako i samima sebi. Kršćanski autori govore o tome kako mnogi bolesnici ozdravljaju od najtežih bolesti tek onda kad potpuno oproste onima koji su ih povrijedili, jer je čovjek stvoren da živi u ljubavi, a ne u mržnji i nepraštanju.

Nepraštanje – bilo Bogu, bilo drugome ili sebi – može ozbiljno narušiti duhovno, psihičko, pa čak i tjelesno zdravlje osobe koja ga nosi u srcu. Praštanje, naprotiv, donosi golemo olakšanje, oslobođenje i mir. Veza između praštanja i ozdravljenja bila je dobro poznata već starozavjetnim piscima; „Ako čovjek goji mržnju na drugoga, kako može od Gospoda tražiti ozdravljenje?“ (Sir 28,3)

Praštanje je, nadalje, uvjet da bismo se mogli pomiriti s Bogom i primiti od njega blagoslov i oproštenje za svoje vlastite pogreške; „Oprosti nepravdu svojem bližnjemu, pa kad budeš molio, grijesi će se tvoji oprostiti“ (Sir 28,2).

Isus je jako konkretan i jasan kad govori o opraštanju; „Ako doneseš dar svoj na žrtvenik i tu se sjetiš da ti brat ima nešto protiv tebe, ostavi dar tu pred žrtvenikom, hajde, i najprije se izmiri s bratom“ (Mt 5,23-24). „Ako vi oprostite ljudima njihove pogreške, oprostit će i vama vaš Otac nebeski. Ako vi ne oprostite ljudima njihovih pogrešaka, ni vaš Otac neće vama oprostiti vaših“ (Mt 6,14-15)

U ovim tekstovima jasno vidimo potrebu praštanja da bismo bili ozdravljeni i da bi nam se oprostilo. Zatim Isus nam kaže da trebamo opraštati uvijek „sedamdeset i sedam puta“ (usp. Mt 18, 22), a to znači uvijek. Često Isusa ljubimo vrlo malo zato što ne ljubimo svoga bližnjega. Ako ne opraštamo drugima, zagorčavamo sebi život, kaže veliki filozof Max Scheler.

U molitvi Očenaša Isus nas uči; „i otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim“ (Mt 6,12) i nadalje; „….Opraštajte, pa će vam biti oprošteno“! (Lk 6,37). Neopraštanje donosi mnoge fizičke i psihičke bolesti tvrdi Meehan. Ono nam smeta u životu i zbog toga često dolazi do nesanica, bolova u stomaku, nervoze i različite psihoze. Često je opraštanje ključni faktor za ozdravljenje. Mnogi liječnici, mnogi psiholozi, psihijatri, upozoravaju o štetnosti neopraštanja. Često niti sami nismo svjesni koliko nas taj potisnuti osjećaj može kočiti u životu, ili kako je uzrok raznih bolesti povezan s dubokim osjećajima nezadovoljstva, nesreće i boli koje potiskujemo u sebi. Jedan duhovni pisac je rekao; „Oprosti da oslobodiš u sebi sile ljubavi!“ „Malo je stvari koje priječe ozdravljenje više od neopraštanja“– upozorava DeGrandis –

Neki bi rekli da je to pomanjkanje vjere, ali je moje osobno iskustvo pokazalo da upravo neopraštanje predstavlja najveću prepreku.

Kad oprostiš, daje ti se mir i zdravlje, cjelovitost umjesto rastrganosti. Ovo isto potvrđuje indijski svećenik Otac Bill u svojoj knjizi Isus me dotaknuo.  On svjedoči da mnoga ozdravljenja dolaze nakon opraštanja. Zato je važno oprostiti da bi se ozdravilo! Opraštanje nas izmiruje s drugima, liječi duh, a često i tijelo. Mora se oprostiti svima; najprije samome sebi, sve promašaje i grijehe; pa ljudima oko sebe i napokon Bogu kojega čovjek katkada smatra odgovornim za sve. Tek tada će čovjek osjetiti plodove ozdravljenja.

Jedan američki psihoterapeut je rekao da bi 95% njegovih pacijenata ozdravilo samo kad bi moglo oprostiti. Oprostiti nije lako ali nije ni nemoguće. To je često proces koji traži i Božju pomoć.

Molio sam za jedan bračni par iz Švicarske koji nije mogao imati djece. I dok sam molio, čuo sam Gospodina kako mi je rekao; „neopraštanje“. Nakon kratkoga razgovora priznali su da postoji  neopraštanje prema osobi koja ih je povrijedila, osobito ženu. Kad su oprostili srcem i pokajali se za taj grijeh, već slijedeću godinu Bog ih je blagoslovio djetetom. Ako ne želimo osobama oprostiti, te osobe su prisutne u našim životima. One stanuju u našem srcu i one nas progone. Možemo pobjeći daleko od njih ali ih uvijek nosimo sa  sobom. Kad im oprostimo slobodni smo od njih i zadobivamo duhovno ozdravljenje!

Ljubiti i opraštati, opraštati i ljubiti. Oprostiti znači ozdraviti, mrziti znači razboljeti. Ljubi i opraštaj i bit ćeš sretan i zdrav!

Na križu Isus pokazuje bit bezuvjetnoga opraštanja uvodeći u raj desnoga razbojnika. Krist mu reče; „Doista, kažem ti, danas ćeš sa mnom biti u raju“ (Lk 23, 43).

Isus nije samo govorio o potrebi opraštanja, već je to činio i u praksi. Oprostio je neprijateljima i tako nam pokazao primjer. Ako nema opraštanja teško će doći do ozdravljenja.

Fra Ivo Pavić „Molitvom do zdravlja“