subota, 25. travnja 2015.

I ovo se događa; Masovna tučnjava na Hvaru prilikom iseljenja najmoprimca iz poslovnog prostora |

I ovo se događa; Masovna tučnjava na Hvaru prilikom iseljenja najmoprimca iz poslovnog prostora |







ISELJAVANJE NAJMOPRIMCA - STARI GRAD NA HVARU

I ovo se događa; Masovna tučnjava na Hvaru prilikom iseljenja najmoprimca iz poslovnog prostora






Datum objave; 25. travanj 2015./B.D.
Problem neefikasnosti  pravne države najčešće je veoma izražen upravo pri urednom ispunjavanju obveza s osnove najma. Najmoprimci vrlo često, nakon određenog vremena, nastojeći  steći financijsku ili materijalnu  korist za sebe, postanu nemarni i bahati,  najčešće računajući na sporost i nefunkcioniranje pravne države.  U takvim situacijama, zbog neplaćanja najma,  često dolazi i do neprimjerenih ispada,  verbalnog vrijeđanja, pa i fizičkih napada.
U konačnici, rezultat je uvijek jednak, najmoprimac biva iseljen  milom ili silom, uz primjenu samopomoći ili sudskih odluka, a cijelu priču ispuni gorčina zbog  nedostatka osobnog morala najmoprimca, ili zbog  nedostatnosti učinkovitih aparata koji bi brzo i učinkovio  regulirali odnose između najmoprimaca i najmodavaca.
Mnogi najmoprimci nisu svjesni da njihova obaveza teče cijelo vrijeme korištenja prostora.   Prema zakonu, obaveza podmirenja najma prostora/nekretnine teče i nadalje, čak i ako je ugovor o najmu istekao ili  ako je jednostrano raskinut, ukoliko najmoprimac nije u roku od 8 dana napustio prostor nakon isteka roka najma, ili nakon otkaza ugovora o najmu.  Najam se dalje nastavlja  pod istim uvjetima pod kojima je  ugovor o najmu   bio i prije  sklopljen, bez obzira što između stranaka nije sklopljen novi ugovor.  Uz to, najmoprimac je obvezan najmodavcu naknaditi i svu nastalu štetu koju je prouzrokovao svojim nezakonitim ponašanjem. 
Iseljenje najmoprimca u Starom Gradu na Hvaru 
Nedavno je u  Starom Gradu na Hvaru došlo do masovne tučnjave, nakon koje je sedam osoba zatražilo liječničku pomoć. Do sukoba je došlo nakon cjelodnevne napetosti oko promjene korisnika prostora na starogradskoj rivi u kojem je smješten jedan kafić.
Najprije je policiju tijekom dana nazvala trenutna korisnica prostora te prijavila oštećenje inventara. Potom su se policiji sa kaznenim prijavama za prijetnju javili sin vlasnika prostora i novi najmoprimac. Problem je, čini se, ispao jer korisnica koja nije plaćala prostor, iz njega nije željela izaći.
Na koncu je situacija eskalirala masovnom tučnjavom koju je prekinula policija.

Cijeli  dan  protekao je  u intervenciji policajaca i okupljanju većeg broja ljudi, a događaj  je završio tako što je sedam osoba lakše ozlijeđeno te su podnesene i tri kaznene prijave!
Ovoj “barufi” prethodio je potez 59-godišnjeg Jordana Deletisa, koji je u očev prostor od 80-ak kvadrata, gdje se sada nalazi ugostiteljski objekt “Il Teatrino”, želio useliti novog najmoprimca, poznatog hvarskog ugostitelja i vlasnika etabliranog restorana “Pinetta”, 49-godišnjeg Jurka Dragičevića.
No, taj prostor već pet godina u najmu ima 32-godišnja Helena Šepl, koja zajedno sa svojim roditeljima Adelom i Davorinom te bratom Markom tuvodi posao.
– Helena i njezina majka Adela su se u ponedjeljak oko 20 sati zabarikadirale ispred objekta, skrivajući se iza stvari koje sam ja tog jutra u pratnji zaštitara i policije izbacio iz restorana. Izbacio sam im stvari po institutu samopomoći jer drugačije nisu htjeli predati objekt, a o svemu sam prethodno obavijestio policiju i angažirao sam zaštitare.
“Kad su vidjeli što meni i Dragičeviću cijeli dan radi ova obitelj, da su mi čak došli uznemiravati 90-godišnjeg oca Jurja i da je Adela laktovima razbila dva stakla na ulaznim vratima restorana te mi govorila kako će mi biti otkinuta ruka, spontano se ispred restorana okupilo tridesetak građana.
Njih dvije imale su svaka po jednu bocu u ruci i prolijevale su solnu kiselinu na te ljude. Mene su polile po licu i nogama, a uništile su mi i jaknu.
Petero ljudi zatražilo je liječničku pomoć, a dvoje je ostalo na Hitnoj pomoći primati infuziju” – za Slobodnu Dalmaciju rekao je  Jordan Deletis.
On je s Helenom Šepl, kako nam kaže, prije pet godina potpisao ugovor o najmu prostora na pet godina, koji je istekao 15. ožujka ove godine.
– Potpisali smo ugovor s obvezom da mi Šepl plaća mjesečni najam od 1000 kuna i da pokriva sve troškove struje i vode.
Dobio sam protiv Šeplovih nepravomoćnu presudu Općinskog suda u Starom Gradu, koja je sada na Županijskom sudu u Splitu i čeka se njezina pravomoćnost.  Jednostavno sam lošeg najmoprimca htio zamijeniti kvalitetnim.
Tri puta sam obitelji Šepl, u kojoj glavnu riječ vodi njihova majka Adela, poštom dostavljao obavijest o isteku najma, čak sam je zalijepio na restoranu i njihovoj kući.
Znači, oni su znali sve što ja namjeravam učiniti s objektom jer nisu ispunjavali ugovor, ali nisu htjeli izići – govori nam Deletis, te ističe da su on i Jurko Dragičević na kraju otišli u Policijsku postaju Hvar i podnijeli kaznene prijave.
Helena Šepl šokirana je ovom akcijom mještana Staroga Grada i decidirano tvrdi da ona i majka nisu polijevale ljude nikakvom kiselinom.
– To je bila razularena rulja koja je iz kafića donijela sve što je mogla ponijeti, boce, predmete i komade namještaja, i sasvim je moguće da su se ozlijedili dok su sve te tekućine i sadržaje bacali na mene i na moju majku Adelu.
Moju 55-godišnju majku nabili su leđima na staklena vrata. Leđa su joj sva modra od udaraca, obje su joj noge pune hematoma, a na mene, ženu od 50 kilograma, bacili su dio plinskog štednjaka.  U noći s nedjelje na ponedjeljak desetak je lokalnih momaka, među kojima je i moj bivši prijatelj koji je dolazio kod mene u Firencu, doslovce počupalo sve stvari iz lokala, vrijedne oko milijun kuna.
Izbacili su iz objekta dva ledomata, tri hladnjaka, dva plinska štednjaka, dvije perilice za suđe, inventar, ma sve što smo pet godina mukotrpno stjecali.
Posebno na kraju ističe da lokalna policija nije učinila ništa da spriječi devastaciju njezina objekta i štetu od milijun kuna, te da ni nju ni njezinu majku nije zaštitila od napada tridesetoročlane skupine.
izvor; slobodnadalmacija.hr

ZAŠTITA PRAVA VLASNIŠTVA; NEPOVREDIVOST PRAVA VLASNIŠTVA KAO NAJVIŠA VREDNOTA USTAVNOG PORETKA |

ZAŠTITA PRAVA VLASNIŠTVA; NEPOVREDIVOST PRAVA VLASNIŠTVA KAO NAJVIŠA VREDNOTA USTAVNOG PORETKA |





ZAŠTITA PRAVA VLASNIŠTVA; NEPOVREDIVOST PRAVA VLASNIŠTVA KAO NAJVIŠA VREDNOTA USTAVNOG PORETKA


Datum objave; 25. travanj 2015.
Ustav Republike Hrvatske  je u čl. 3. proklamirao nepovredivost prava vlasništva jednom od najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske. Temeljno je pravilo da je zabranjeno zadiranje u pravo vlasništva bilo oduzimanjem bilo ograničavanjem ovlasti koje predstavljaju sadržaj ovoga prava, i to neovisno radi li se o javnoj vlasti ili drugim osobama – nevlasnicima. Jedino u interesu Republike Hrvatske samo zakonom je moguće ograničiti ili oduzeti pravo vlasništva (čl. 50. st. 1. Ustava Republike Hrvatske). Vlasnička ovlaštenja mogu biti ograničena i pravima nevlasnika na predmetu vlasništva.
Pravo vlasništva je apsolutno subjektivno pravo iz kojeg vlasnik crpi ovlasti da sa “stvari i koristima od nje čini što ga volja, te da svakog drugog od toga isključi” (čl. 30. st. 1. ZV).  Ono je apsolutno s jedne strane u smislu da je u njemu koncentrirana sva faktična i pravna vlast koja se može imati na pojedinačnoj stvari, a s druge zbog isključivosti, jer je vlasnik ovlašten svakoga isključiti od bespravnog zadiranja u predmet prava vlasništva, a iz toga za vlasnika izvire virtualno subjektivno pravo na zahtjev radi zaštite prava vlasništva protiv svakog tko vlasniku neovlašteno oduzima predmet vlasništva ili ga, također neovlašteno, uznemirava u tom pravu.
Otklanjanje povrede prava vlasništva može se postići  dobrovoljnom radnjom, uz pristanak osobe koja je povredu učinila,  ili dopuštenom samopomoću, vlasnik može, ovisno o tome tko je i na koji način neovlašteno učinio povredu prava vlasništva, njegovu zaštitu zahtijevati pred sudovima, upravnim tijelima i drugim tijelima koja imaju javne ovlasti, ali i ustavnom tužbom Ustavnom sudu Republike Hrvatske kad su iscrpljena druga pravna sredstva. Temeljem čl. 1. Prvog protokola za europsku Konvenciju o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, zaštitu prava vlasništva pod određenim uvjetima moguće je ostvarivati tužbom pred Europskim sudom za ljudska prava.
Prema čl. 59. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske  omogućena je supsidijarna zaštita Ustavom utvrđenih sloboda i prava čovjeka, što je prema dosadašnjoj praksi Ustavnog suda uključivalo i pravo vlasništva, pa postoje brojne odluke Ustavnog suda o tome predstavljaju li određene radnje povredu tog prava kao i o zaštiti pojedinih vlasničkih ovlasti . Međutim, prema odluci Ustavnog suda broj U-III-661/1999. od 13. ožujka 2000. godine  čini se da je modificirana ranija praksa tog suda glede zaštite ustavnog jamstva prava vlasništva jer je zauzeto stajalište: “Jamstvo prava vlasništva, na ustavnopravnoj razini, štiti to pravo od posizanja države u vlasnička prava pojedinaca, shvaćena u vrlo širokom smislu (načelno sva imovinska prava). Ono priječi upravnim vlastima (bilo pojedinačnim aktom ili propisom) posizanje u vlasništvo na način da se na štetu vlasnika nameću određene dužnosti činjenja, trpljenja ili propuštanja, osim ako je posizanje zasnovano na zakonu. U slučaju zadiranja u vlasništvo od strane drugih pravnih subjekata (fizičkih ili pravnih osoba) radi se, u pravilu o imovinskim sporovima privatnog prava za koje je predviđena sudska eventualno i  neka druga) pravna zaštita. Stoga povreda vlasništva koju su počinile fizičke ili pravne osobe nije povreda ustavnog prava, jer se ustavno jamstvo vlasništva ne odnosi na takve slučajeve”.
U sudskim postupcima (kaznenom, parničnom, ovršnom, izvanparničnom i zemljišnoknjižnom) na zahtjev vlasnika pruža se zaštita prava vlasništva, a u kojem će se od tih postupaka odlučivati, ovisi o pravnom temelju zahtjeva te o procesnim normama koje određuju vrstu postupka za odlučivanje o pojedinom zahtjevu. Primjerice, u kaznenom postupku o imovinskopravnom zahtjevu (što uključuje i zahtjev zbog povrede prava vlasništva, na pr. povrat ukradene stvari), odlučivat će se u adhezionom postupku kad je povreda vlasništva nastala zbog izvršenja kaznenog djela. U izvanparničnom postupku uređuju se određeni vlasnički ili suvlasnički odnosi kao što su uređenje međe, dioba i sl.
Prema odredbi čl. 1. Zakona o parničnom postupku, sud raspravlja i odlučuje po pravilima parničnog postupka između ostalih i u sporovima iz imovinskih odnosa, osim ako su oni posebnim zakonom stavljeni u nadležnost drugog suda ili državnog odnosno društvenog tijela. To znači da postoji presumpcija da o zahtjevu za zaštitu prava vlasništva, kao imovinskom pravu, odlučuje sud u parničnom postupku. Sudu se zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava vlasništva postavlja tužbom kao procesnom radnjom kojom se inicira provođenje postupka i donošenje presude o zahtjevu.
U ZV su ovisno o naravi  povrede prava vlasništva uređene: prava vlasnička tužba (rei vindicationis) radi povrata stvari (čl. 161. do 165. ZV), vlasnička tužba predmnijevanog vlasnika (actio publiciana) također radi povrata stvari (čl. 166. ZV), prava vlasnička tužba (actio negatoria) radi prestanka uznemiravanja (čl. 167. st. 1. do 3. ZV), tužba predmnijevanog vlasnika (publicijansko negatorijska tužba) radi prestanka uznemiravanja (čl. 167. st. 4. ZV), tužba radi zaštite od prekomjernih posrednih i neposrednih misija (čl. 110. ZV), koje su sve poznate pod zajedničkim nazivom petitornih tužbi, i tužba radi zaštite od povrede upisom u zemljišnoj knjizi – brisovna tužba (čl. 168. ZV u svezi  čl. 129. Zakona o zemljišnim knjigama.
Zaštitu prava vlasništva temeljem odredbi Zakona o obveznim odnosima  može ostvarivati vlasnik kao sudionik u ugovornom ili drugom obvezno-pravnom odnosu u slučaju povrede prava vlasništva povredom ugovornih obveza ili drugim protupravnim  ponašanjem treće osobe, uz koje obvezno pravo veže određene građanskopravne posljedice. To su slučajevi primjerice naknade štete zbog oštećenja tuđe stvari, kondikcijski zahtjev za povrat stvari, zahtjev za povrat predmeta ugovora koji je raskinut i sl. U ovim sporovima zaštita se pruža temeljem obveznog, a ne stvarnog prava.
hazud.hr

srijeda, 8. travnja 2015.

Ministar financija Lalovac: Funkcija HBOR-a je da bude zamašnjak malom i srednjem poduzetništvu |

Ministar financija Lalovac: Funkcija HBOR-a je da bude zamašnjak malom i srednjem poduzetništvu |










Ministar financija Lalovac

Ministar financija Lalovac: Funkcija HBOR-a je da bude zamašnjak malom i srednjem poduzetništvu



Datum objave; 09. travanj 2015.

Ministar financija Boris Lalovac,  dao je izjavu o odlasku bivšeg predsjednika uprave Hrvatske banke za obnovu i razvoj Vladimira Kristijana.

Naglasio je da je menadžerski ugovor u odnosu na onaj kojeg je uživala bivša uprava znatno srezan, a beneficije su umanjene. Ukupni je trošak šireg menadžmenta u zadnjem mandatu bivše uprave iznosio oko 30 milijuna kuna, dok će nova uprava sa srezanim menadžerskim ugovorima u petogodišnjem mandatu koštati 10 milijuna kuna. Sva su prava iz ugovora srezana za 65%. Nema više posebnih odijela, antistresnog liječenja na račun HBOR-a, nema više aktovki s potpisima.

Otpremnine su pravo koje se konzumiralo iz prethodnog ugovora, a zadržano je jer daje slobodu i mogućnost predsjedniku HBOR-a koji odlučuje od 10 milijardi kuna godišnje da te odluke donosi neovisno  od političkih utjecaja i da se tim novcem ne financiraju politički programi. U tome nema ništa sporno, rekao je Lalovac.  Ono što jest sporno je kratak rok, jer se očekivalo da će Kristijan raditi cijeli petogodišnji mandat i u njega se ulagalo s očekivanjima da će  on razvijati HBOR.
„No, dogodilo se da su aktivnosti HBOR-a u zadnjih devet mjeseci bile jako loše i nije se smjelo dogoditi da se HBOR pretvori u komercijalnu banku. To nije funkcija HBOR-a, nego da razvija malo i srednje poduzetništvo, da se zaposle deseci tisuća ljudi. HBOR upravlja sa 26 milijarda kuna,  on mora biti aktivan na tržištu, davati  novac, ne bacati ga,  nego davati malim i srednjim poduzetnicima. Oni se žale da ne mogu doći do sredstava kod poslovnih banaka, međutim, ne mogu doći ni kod HBOR-a, jer programi jednostavno nisu prolazili. Mi smo Kristijanu nudili sve mogućnosti da ne bi konzumirao to pravo, da i dalje razvija svoju karijeru unutar poslovnih banaka. Žao nam je što se tako dogodilo. Osobno smatram da u tih devet mjeseci nije zaslužio da to dobije, međutim, to je njegovo pravo. To ćemo izbaciti, odmah da kažemo da će sam moći dati otkaz i konzumirati otpremninu, međutim. postavlja se pitanje zašto netko tko ima 80 posto veću plaću od ministra financija luksuzan auto, dobar ured, koji odobrava deset milijardi godišnje kredita, sam odlazi“, kazao je Lalovac i nastavio:
„Da bude jasno, političkih pritisaka nije bilo. Kao predsjednik Nadzornog odbora nikad nisam dao da se financiraju politički programi. Ono što su mu zamjerili je previše komercijaliziranja poslovanja HBOR-a, mali poduzetnici jednostavno nisu mogli dobiti kredit, osim uz državna jamstva. Smatrali smo, a i on je sam vidio da je možda previše rigorozan po tim uvjetima i tu smo napravili nekakav sporazumni raskid ugovora.  U ugovorima s novom upravom neće biti te klauzule, da on to samostalno može učiniti. Mi ponovno želimo zaštiti od političkog utjecaja, jer predsjednik uprave mora imati svoju samostalnost i slobodu i zato smo napravili takve mehanizme, da nitko ne može politički reći da ovaj projekt može proći, a ovaj ne može, zato je imao punu slobodu. No kad poslovne banke ne kreditiraju hrvatsko gospodarstvo, nažalost, ako HBOR tu ne da zamašnjak gospodarstvu, postavlja se pitanje upitnosti banke. Nadamo se da će nova uprava koja ne dolazi iz bankarskog sustava nego iz gospodarstva razumjeti probleme gospodarstvenika. Vrijeme je ovdje značajan resurs, pa su zamjerali i da HBOR nekoliko mjeseci obrađuje kredit, a poslovna banka to učini u  30 dana. Zato smo ga i doveli iz gospodarstva da to napravi, ali  devet mjeseci nije to učinio. Mi želimo da se HBOR razvija, da bude pristupačan malim i srednjim poduzećima. Ako HBOR sad nije pripravan za Junckerov plan, a mi smo sve učinili, dali smo im ptičjeg mlijeka da se otvore gospodarstvu malim i srednjim poduzetnicima, da sudjeluju u Junckerovom planu, a predsjednik uprave to nije ostvario, idemo s novim ljudima“, kazao je ministar financija.
“Iako je Kristijan imao dobre reference,  nismo mogli  pustiti da HBOR  dalje pada“, istaknuo je Lalovac i dodao da je trebalo odlučiti hoće li mu se dati još vremena ili donijeti ovakav riskantan potez i dogovoriti se da on napusti to mjesto. Da HBOR  dvije-tri godine ne radi ništa, zamislite koliko bi to bilo izgubljeno radnih mjesta, a to je puno veća šteta za ekonomiju, nego određene otpremnine. Slažem se da uvjeti moraju biti puno rigorozniji i oni će u buduće biti vezani uz uspjeh“, zaključio je ministar financija Boris Lalovac.
izvor; Vlada RH