OPLJAČKANA HRVATSKA: Gdje se nazire kraj kriminalnoj pljački Hrvata od strane mafijaških kreditnih ureda i austrijskih zadruga? |

OPLJAČKANA HRVATSKA: Gdje se nazire kraj kriminalnoj pljački Hrvata od strane mafijaških kreditnih ureda i austrijskih zadruga?

Ako pomno proanaliziramo tijek događaja posljednjih desetak godina, pa i duže od toga,  shvatiti ćemo da porobljavanje Hrvata nije uopće slučajno. Plan dovođenja građana na socijalni minimum, točnije na puko preživljavanje a onda im ponuditi „bogatu i punu zdjelu novca“ iz kojekakvih  kreditnih ureda kao i putem posrednika koji su kredite dogovarali u birtijama, od svih političkih planova najuspješniji je. Uspješniji i od Plana 21, osim ako Plan 21 nije bio šifriran prilikom predizbornog predstavljanja pa su ga građani počeli razumijevati tek po dešifriranju, točnije po otimanju a potom po iseljavanju iz domova.

Krediti su se nudili „šakom i kapom“. Gotovo svatko u Hrvatskoj znao je za nekog posrednika koji je ubirao visoku proviziju za svoje usluge, mnogi od njih  još do sada nisu niti imenovani u brojnim akcijama razotkrivanja lihvarskih kreditnih ureda, austrijskih štedionica, zadruga……

Kažu, u Hrvatskoj građane štiti Ustav, Zakoni, Vlast….. Narod kaže – nas ne štiti nitko!, i u pravu su! Nitko ne štiti Hrvate od nezaposlenosti, gladi, zaduženosti, planski izvedenog bankrota, potpune propasti i na koncu od nečije nekontrolirane želje da Hrvati što prije nestanu. Da odu bilo kud bilo gdje iz teškim kriminalom zaražene sredine, da isele, ili da odu čak i u smrt koja im u teškim trenucima ponekad izgleda bolje nego li ovakav život.

Tužno je to! Tužno je gledati lica Hrvata po ulicama, beznadna, očajna, zabrinuta…. Tužno je ranim jutrom promatrati sve one koji su po nekoliko sati nagnuti nad kontejnerima tražeći u otpadu nešto što se može unovčiti, obući, a na žalost, i prezalogajiti. Veliki dio populacije u Hrvatskoj na rubu je gladi ili gladno. Velika većina ili nema struje u domu, ili je uskoro neće imati, nemaju novca za školovanje djece, za plaćanje podstanarstva, a kamo li za gradnju svojeg doma ili kupnju stana. To je tek puki san mnogih Hrvata, a u situaciji u kojoj živimo, nedostižan san.

Gledajući ovakvo stanje, sasvim je normalno i očekivano, da ljudi u ovakvoj situaciji, u trenucima kada im je nužno potreban  NOVAC, bez kojeg se očigledno nikako ili vrlo teško živi, posežu za brzim rješenjima. ISPLATA ODMAH, KREDIT BEZ KREDITNE SPOSOBNOSTI, krediti sa falsificiranim i namještenim primanjima, sve je to izgledalo mnogima razumno i logično u trenucima kada novca nisu imali. Posrednici hvataju upravo takve klijente, koji nemaju izbora. Nekome je novac bio potreban da zatvore  prethodno podignute i dospjele kredite, nekom je  bio potreban za investiciju ili  poslovanje, nekom za zdravlje, za kupnju stana ili kuće – no ono što je svima zajedničko je da su svi  koji su željeli dobiti takav brzi kredit  morali imati vrijednu nekretninu kojom su jamčili za otplatu kredita.  Obavezno je bilo i da jedan bračni par jamči drugom kao sudužnik kako bi se vezala imovina. Sve drugo nije bilo bitno, i sve se dalo riješiti.

Iako je takvo poslovanje na području Hrvatske nelegalno, a novac je kolao bez ikakvog nadzora, stranci iako nisu imali zakonske mogućnosti stjecati nekretnine, našli su rješenja i ubrzo posegli za svime što pripada Hrvatima; – kućama, stanovima, vikendicama.

Da bi preuzeli vrijedne nekretnine morali su pronaći i način. To nisu mogli sami to je jasno i slijepcu. U slučaju jedne žrtve Raiifaisen banke, koji, naravno, poput mnogih  drugih, Austriju nije niti vidio, novi vlasnik nekretnine iskoristio je pravni oblik trgovačkih društava u Austriji kako bi oformio nova  trgovačka društva registrirana u Hrvatskoj a koja u sebi nose dijelove imena pravnog oblika iz Austrije. Osim imena  pravne osobe začuđuje  i činjenica kako se ime takvog trgovačkog društva pojavljuje i kao fizička osoba istog imena. No nekako bismo i tolerirali snalažljivost Austrijanaca, Slovenaca, a i naših mutivoda iz Hrvatske, koji su osmislili ove kreacije kako bi se što brže i lakše obogatili, da nije nejasno  puno više stvari od ovih spomenutih.

Npr. kako i kojim kriterijom Trgovački sud u Zagrebu odobrava trgovačkim društvima s temeljnim kapitalom od 20.000,00 kn registriranje za obavljanje djelatnosti – kreditnog poslovanja, kreditiranje, financijsko poslovanje i sl?

Kako i temeljem čega Matični ured iz Zagreba (Medvešćak) izdaje strancu izmišljenog imena koji u svojem imenu nosi dio pravnog oblika austrijskih poduzeća i austrijskih banaka hrvatski rodni list?

Temeljem kojeg zakona su  svim tim strancima  i njihovim tvrtkama djelatnici Ministarstva financija  odobrili  privremeni OIB?

Temeljem kojeg zakona su zemljišno knjižni odjeli knjižili vlasništvo u korist stranaca – fizičkih osoba koji nemaju niti domovnicu, niti osobnu kartu, već su knjižili upis prava vlasništva na temelju rodnog lista izdanog u Zagrebu, iako nekretnine nisu mogli steći sistemom reciprociteta?

Po kojim kriterijima Ministarstvo financija procjenjuje tko se to u Hrvatskoj  bavi legalnim plasmanima novca koje plasmane ponekad nazivaju kreditima, ponekad zajmovima, ponekad investicijama i tko zapravo u Hrvatskoj nadzire tok novca kada Hrvatska narodna banka i HANFA to ne rade?

Kako i po kojim kriterijima Općinski sudovi koji na stol sudnice dobiju Prijedlog za ovrhu odlučuju o tim prijedlozima kada Zakon jasno propisuje izgled i oblik ugovora o kreditu,  jezik na kojem je sklopljen, zahtijeva  međunarodnu ovjeru ako se radi o ugovoru sklopljenim sa strancima, međunarodnu punomoć ako odvjetnik zastupa stranca, itd….

Podržava li Odvjetnička komora Hrvatske odvjetnike koji se bave kreditnim posredovanjem i na svoje privatne račune primaju uplate po osnovi rata kredita? Podržava li Komora i one odvjetnike koji su pootvarali agencije za nekretnine preko kojih prodaju nekretnine opljačkanih građana i bave se trgovinom nekretnina a ne odvjetništvom?

Tko podržava blokade žiro računa bjanko zadužnicama ispisanim na daleko veći iznos od stvarnog zaduženja, a uz to građanima već prethodno otmu sve nekretnine i imovinu koju posjeduju, a nakon toga ih blokiraju godinama?

Koji to zakon, i koja institucija dozvoljava prijetnje građanima, maltretiranje, zlostavljanje, javno otimanje, ucjene, iznude, zastrašivanje?

Koji to Zakon u Hrvatskoj za hrvatske građane vrijedi? Koji se zakon primjenjuje u slučajevima kada se građanima treba oteti? Kada ih treba opljačkati? Koliko godina treba trajati istraga u kaznenom postupku  da bi se ovaj teški organizirani kriminal razotkrio, iako bi Zakon trebao biti jednak za sve, i svi bi ga trebali primjenjivati. Osnov jedne države je poštovati ustavna načela i Zakone. U Hrvatskoj se jako često, naročito sudeći prema naprijed navedenom,  ne poštuju ni Ustav ni Zakoni. Da se poštuju, ne bi se tvrtkama koje su kazneno prijavljene, i njihovim vlasnicima (direktorima) odobravala predstečajna nagodba iako su u nagodbama prijavili fiktivne tražbine višemilionskih vrijednosti kako bi sami sebi oprostili dugove prema državi i vjerovicima!

Da se Zakon poštuje, a da DORH radi kvalitetno svoj posao, začas bi se utvrdilo gdje su doista sklopljeni krediti između hrvatskih građana i austrijskih štedionica! Jesu li isti sklopljeni u austrijskim uredima ili lokalnim hrvatskim birtijama, a potpisani kod javnih bilježnika u Hrvatskoj. Svatko pismen to u tren oka može provjeriti?

Čemu onda naslikavanje austrijskih predstavnika po Hrvatskoj koji javno tvrde da su  svi Hrvati sklapali ugovore o kreditu u Austriji a da su granicu prelazili  između ostalog i sa „vozačkom dozvolom!“

Rugaju li se to Austrijanci s našim carinicima, s našom Vladom, s našim građanima? Očigledno da, jer u jednoj pravnoj državi, takve scene nisu moguće. Austrijanci se trude zaštititi svoje građane pa ističu kako su Ugovori sklopljeni u Austriji jer u tom slučaju njihove institucije (banke, štedionice, zadruge), nisu prekršile nikakav zakon jer su mogle u Austriji sklopiti ugovor sa bilo kim, to nije zabranjeno…..A što radi Hrvatska, kako ona štiti svoje građane? Kako štiti opljačkane?

U pravnoj državi bilježnik koji ovjerava ugovor o kreditu čita stranci što u ugovoru piše, ima punomoć u svojem uredu na temelju koje se mogu ovjeriti ugovori bez da stranka druge strane sudjeluje u uredu, ima uredne knjige, s potpisima stranaka,  i u svako doba može se dokazati gdje je ugovor ovjeren i potpisan.

U pravnoj državi, žiro računi odvjetnika bili bi jednako vidljivi i dostupni baš kao i računi ostalih smrtnika. U pravnoj državi dužnici ne bi za isplaćenih 20.000,00 eur-a isplatili 58.000,00 eur-a i još bili dužni 38.000,00 eur-a radi čega im se prodaje dom u kojem žive.

U pravnoj državi ne bi zakone krojili tako da zaštite pljačkaše, već bi ih skrojili po mjeri naroda. Kada im ne bi trebale glave građana RH i njihova imovina, možda bi tako i bilo…..

Kaže jedan odvjetnik dobro upućen u pljačkaške metode kakve se primjenjuju u RH. „Svaki novi zakon služi da bi se ispravile nepravilnosti koje su do tada uočene na štetu vladajuće kaste….“   Tako je i u novi Ovršni zakon ugrađeno sve ono što nije bilo ugrađeno u prethodni – da bi se ovrhovoditelj zaštitio a ovrha što brže i jednostavnije provela. Sve što se odugovlači i sprječava ovrhu po novom zakonu ide na teret ovršenika, pa tako i troškovi izvršenja, bravara, intervencije MUP-a.

Pa kad se slijedeći puta skupi horda policajaca ispred nečijeg doma, bivši vlasnik kojeg su došli nasilno iseliti,  terećenjem za intervenciju MUP-a, biti će  dužan još puno  više nego li vrijedi oteta mu kuća.

Toliko o slobodi u kojoj živimo i pravnoj državi!

vezani članci;

http://www.hazud.hr/kreditni-uredi-i-dalje-haraju-hrvatskom-dok-njihovi-vlasnici-javno-lincuju-i-maltretiraju-nezasticene-zrtve-i-zvizdace/

http://www.hazud.hr/kreditni-uredi-linic-i-vlada-duzni-su-donijeti-odluku-o-nistetnosti-ugovora-o-kreditu-sklopljenim-u-kreditnim-uredima/

 http://www.hazud.hr/zlocinacki-poduhvat-odvjetnici-lihvare-gradane-u-ime-ilegalnih-kreditnih-zadruga-i-uz-znanje-drzave/

http://www.hazud.hr/ekskluzivno-protiv-stranih-investitora-i-stedno-kreditnih-zadruga-iz-austrije-ima-lijeka/

http://www.hazud.hr/eksluzivno-kreditne-urede-novac-na-ruke-d-o-o-i-za-tebe-d-o-o-i-druge-osnovao-je-odvjetnik-janez-zlender/

http://www.hazud.hr/hrvatski-sudovi-ugovore-s-tzv-kreditnim-uredima-proglasavaju-nevaljalima/

 <div class=”fb-share-button”></div>

Nada Landeka, www.hazud.hr

Nada Landeka; Hrvatska se može nadati boljim danima tek povratkom otetog i opljačkanog novca |

Hrvatska se može nadati boljim danima tek povratkom otetog i opljačkanog novca |

Hrvatska se može nadati boljim danima tek povratkom otetog i opljačkanog novca

Ukupna šteta za Hrvatsku nastala ratnim profiterstvom, privatizacijom, korupcijom, organiziranim i umreženim kriminalom otprilike je jedan godišnji državni proračun. Tako procjenjuju stručnjaci. 

Hrvatski političari imaju  negativnu reputaciju dodatno ocrnjenu najnovijim procesima u politici, uhićenjima Nadana Vidoševića i Marine Lovrić Merzel, smjenom Sabe i Linića, a i mnogim drugim događajima koji se tek naziru. Politički lonac kuha,  i poput dugo zatvorenog ekspres lonca prijeti totalno rasulo. Kažu poslije 25. svibnja karte se stavljaju na stol. Do tada navodno nitko nikom ne želi naškoditi – među političarima naravno. Narodu se može naškoditi, narod može trpjeti i do dvadesetpetog i od dvadesetpetog. Naučio je!   Što nas više uopće može šokirati?  U zatvoru nam je dojučerašnji premijer, dojučerašnji čelnik političke stranke koja je koalicijski partner i koja odlučuje o našim sudbinama, u zatvoru je  bivši kandidat za predsjednika države i čelni čovjek Hrvatske gospodarske komore, u zatvoru je i županica Sisačko-moslavačke županije, a šuška se da bi mogle i joše neke elitne zvijezde političke scene na poduži odmor.   Kriminal je duboko involviran u sve pore političkog života i teško je uopće naslutiti što će biti sutra.  S obzirom na sve dosadašnje dosadašnje događaje, na sve tamne priče iz domaće političke zbilje koje svaki dan stižu s najviših razina hrvatske države, shvatljivo je zašto mnogi hrvatski stručnjaci tvrde da je moral u prosječnog stanovnika Hrvatske na najnižoj razini od osamostaljenja.  

Kriminalu smo dopustili da pusti korijenje do najviših instanci hrvatskog društva, i upravo ta činjenica navodi nas na ključno pitanje; zar  se moralo sve izdogađati ovako tragično, gdje je politička i moralna odgovornost?  Problem je možda što smo zajedno sa samostalnom državom Hrvatskom naslijedili i političare iz prošlog sustava, ljude  na vlasti koji su zatrovani totalitarnim i nedemokratskim načelima?

Kada pogledate političke elite, ljude koji upravljaju društvom i društvenim bogatstvom, ljude kojima je glavni zadatak da sve usklade i provedu prema zajedničkim dogovorenim ciljama, u interesu općeg dobra, shvatiti ćete da mi ništa od toga nemamo.  Tijekom svih ovih godina samostalnosti,  pitanje kriminala uopće nije dotaknuto. Procesi koji su u tijeku u kojima se sudi pojedinim osobama zbog sumnje na počinjenje kaznenih djela proizašli su ne samo iz opravdane sumnje i dokazivosti počinjenja kaznenih djela, već prvenstveno  iz međusobne netrpeljivosti i političkih podvala. Rješavaju se samo oni slučajevi pljačke,  kriminala i korupcije za koje postoji politička volja, ostali ostaju netaknuti i zaboravljeni.

Borba za vlast opaka je igra u kojoj pobjeđuje onaj tko više zna – o onom drugom naravno!  Ako imaju dovoljno grubosti i nemorala, dovoljno čvrstine da ucijene i podmetnu, vrlo brzo njihov politički  protivnik će pasti, biti ocrnjen ili okrivljen, a prostor ostaje čist za nove političke struje. Igra se podlo i prljavo, a sve pod zajedničkim nazivnikom – politika!

Sve nas je bio oduševio film „Igra gladi“ – u kojem je bilo potrebno odraditi brojne akcije i svladati brojne poteškoće kako bi najhrabriji, najčvrći i najuporniji pobijedio. Bez obzira na cijenu. U Hrvatskoj  se već duže vrijeme prikazuje film „Igra vlasti“ – glumci su živući i aktivni političari, žrtve te igre – hrvatski narod.

Sve društveno disfunkcionalne pojave povezane su u svojevrstan sinergijski učinak; ratno profiterstvo, gospodarska pljačka i uništenje, pretvorba i privatizacija – sve su to aktivnosti za koje se mnogi trude dokazati kako su odrađene „po zakonu“. No i holokaust je bio po zakonu, baš kao i staljinistički gulag, što ne znači da godinama kasnije nije od svih prezren i osuđen kao specifičan čin genocidnog  uništenja naroda.  Svako društvo poznaje model kriminala kada netko uzme nešto što mu ne pripada, međutim, u Hrvatskoj je takav model postao  praksa i uobičajeni način življenja. Policija i sudovi često staju u zaštitu modernih kriminalnih skupina koji „operiraju“ u skupocjenim odijelima; gentlemeni, bogati „bankari“,  kreditni posrednici, šverceri, doušnici, postali su zaštićena vrsta pa je postalo uobičajeno da kriminalac dobije ili zatraži zaštitu  policije i vlasti od poštenih ljudi.  

Što možemo očekivati u budućnosti,  kada se takva poruka šalje mladima?

Prema izjavama brojnih stručnjaka vrti se procjena da je od osamostaljenja Hrvatske ukupno oprano/izvučeno/ukradeno novca oko jedan godišnji proračun Republike Hrvatske.  Nadalje, pretpostavka je da svaka osoba tijekom svojeg životnog vijeka, ovisno o kvalifikacijama proizvede novih vrijednosti otprilike do nekoliko milijuna dolara.  Kada pogledamo broj mladih ljudi koji su otišli iz Hrvatske iz razloga jer u njoj nisu vidjeli nikakvu perspektivu ni budućnost, jasno je da je Hrvatska na gubitku  ne samo za vrijednost opljačkanog novca već i za iznose  izgubljenih vrijednosti koje su mogli stvoriti zaposleni, mladi, stari, brojni stručnjaci, inovatori, znanstvenici.  Milijarde dolara otišle su u vjetar i bacile Hrvatsku na koljena.

Gdje bi Hrvatska danas bila uz poštenije političko vodstvo koje je vodilo Hrvatsku proteklih godina?

Ekonomski stručnjaci procjenjuju da je šteta načinjena Hrvatskoj mjerljiva u milijardama kuna. Zahvaljujući kriminalu, ne samo da cvjeta pljačka, ne samo da je država osiromašena zahvaljujući svim provedenim radnjama u pretvorbi i privatizaciji,  ratnim profiterstvom, već se dodatno osiromašuje i „sivom ekonomijom“, švercom proizvoda, prodajom na crno, neplaćanjem poreza. Stručnjaci nas tješe da u usporedbi sa drugim zemljama, stanje je slično. Sve su one više manje dotaknute kriminalom i korupcijom koju tek treba suzbiti. Međutim, ne samo kriminal i korupcija, pljačka i profiterstvo već i loša gospodarska i porezna politika usporili su ekonomski razvoj Hrvatske.

Razlog svemu tome je nedovoljna čvrstina! Da je političko vodstvo odmah krenulo s čvrstim odlukama i radnjama za suzbijanje kriminala, možda bismo danas živjeli u boljem i stabilnijem društvenom okruženju i boljim ekonomskim prilikama.

Zašto ni jedna politička struktura koja je došla na vlast, tijekom protekle 23 godine nije pokrenula obračun s tim repovima. Reklo bi se, zato, što je njima svejedno tko nas je i za koliko novca opljačkao!

Građani Hrvatske očekuju da se država za njih pobrine i da im omogući normalne životne uvjete. Zdrave životne uvjete! Međutim dobar dio odgovornosti je i na građanima. I sami se trebaju potruditi stvoriti uvjete za bolji život.  Vlada RH na žalost nije sposobna riješiti nakupljene probleme, članovi Vlade nisu gospodarstvenici, nisu poduzetnici, nisu praktičari, oni su tek teoretičari.

Kada političari donesu odluku koja je pogrešna i koja može izazvati veliku, skupocjenu i trajnu grešku koja košta cijeli narod, oni ne odgovaraju tom narodu koji ih plaća, već samo svojem stranačkom šefu koji ih je postavio na njihovu dužnost.

Postoji li onda nešto, što bi moglo udahnuti duh pozitive u ovim teškim vremenima? 

Postoji! Narod će živnuti kada bude vidio da ministar financija ne udara samo po njihovom džepu da bi plaćali ono što su drugi ljudi s konkretnim imenom i prezimenom pokrali ili upropastili. Prvi puta kada narod bude čuo ili se uvjerio da je Ministarstvo financija tajkunima i novopečenim bogatašima proisteklim iz  ratnog profiterstva, pretvorbe i privatizacije, kriminala ili šverca, oduzelo milione i usmjerilo ih u državni proračun, kad narodu taj proces bude bio vidljiv, tada će stvari krenuti nabolje.

U drugim zemljama Europe, političari čije odluke imaju posljedice u životu drugih ljudi, preuzimaju ne samo vlast već i moralnu, političku, kaznenu i materijalnu odgovornost sa svom svojom imovinom, što je za sada kod nas još neshvatljivo.

Tek kada tim političarima budu svakodnevno „za vratom“ stotine i stotine nezadovoljnika koji će revno isticati nepravilnosti i nezakonitosti sa zahtjevima da se poštuje red i zakon, baš kao u boljim demokratskim zemljama, onda će se tek vidjeti pomak nabolje.

Naša je sudbina, očigledno dotaknuti dno da bi se mnogi osvijestili.  Stoga je za očekivati da je pred nama duga kriza i agonija.  Vrijeme je da se svi probudimo i počnemo se baviti ključnim problemima u zemlji – a to je drastična, čvrsta i nemilosrdna borba protiv kriminala, neopraštanje poreznih dugova tajkunima već naplata poreza, i povrat svega otetog u državnu blagajnu. Samo čvrsta ruka, ruka koja nije umočena u kriminal i to osobe koju nitko ničim neće moći ucijeniti, niti ocrniti, u stanju je biti dovoljno snažna da takve radnje i poduzme!

Autor; Nada Landeka

Foto;Nada Landeka

UDBA stoji iza sustavne pljačke Hrvatske i hrvatskih građana |

UDBA stoji iza sustavne pljačke Hrvatske i hrvatskih građana

Iz odvjetničkih krugova odnedavno je procurila priča kako iza organizirane pljačke već ionako osiromašenih građana stoji UDBA. Priču potkrjepljuju i argumentima.  Aktualna vlast nove i mlade Države Hrvatske na važnim je položajima te 1991 godine,  u brojnim institucijama zatekla  dotadašnji udbaški aparat. Velik broj udbaša otišli su sami, dok je dio ostao na svojim radnim mjestima uz određene uvjete.  Služili su novoj vlasti i odrađivali one prljave poslove koje najbolje znaju; prisluškivanje, praćenje, podmetanje, uglavnom eliminaciju protivnika i neistomišljenika. 

Zahvalnost im je iskazana amnestijom, brisanjem grijeha iz dosijea i osiguranjem novog identiteta kojim su mogli započeti život bilo gdje.  Dio njih otišlo je izvan Hrvatske. Za novi život, osim osobnih dokumenata,  osiguran im je i „prljavi novac“ otet  iz  privatizirane društvene imovine, čiji tok se može, analizirajući podatke iz sudskog registra i povratna ulaganja u RH, pratiti po cijeloj zemaljskoj kugli. Offshore kompanije postale su zlatni rudnik  hrvatskih tajkuna, a izbjegli udbaši čuvari zlata.

Da pljačka Hrvatske nije slučajna, već ciljano i planski smišljena može se sa sigurnošću tvrditi. Prvi korak pljačke bili su zakoni koji su omogućili prelijevanje društvenog vlasništva u privatno. Državni fondovi koji su proteklih godina brzopotezno osnivani potom  još brže gašeni, služili su isisavanju novca koji je  „opran“  kroz  novoosnovane strane tvrtke i tvrtke kćerke.

Isisavanje novca iz državnih Fondova i agencija

Prema Horvatu (2010) pretvorba je velika pljačka kojom je država prisvojila društveno vlasništvo koje je postepeno davano političkim sljedbenicima koji su paradirali kao  poduzetnici.

Postupak pretvorbe društvenog vlasništva započeo je 23. travnja 1991. Proces pretvorbe svakog poduzeća odobravala je i nadgledala Agencija za restrukturiranje i razvoj, dok je financijsku funkciju obavljao Hrvatski fond za razvoj.  Fond je uz velika nenaplaćena potraživanja  ugašen  1992 godine. Njegova zadaća između ostalog bila je i sanacija i strukturiranje banaka.  Poslove sanacije  nastavila je Agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka osnovana 1994. godine.

Porezni obveznici sanirali su bankarsku industriju u iznosu više od 13 milijardi USD.

U poslovnim knjigama i financijskim izvještajima, koncem 2012. godine u bilanci Agencije evidentirana su dospjela potraživanja čija je naplata neizvjesna u iznosu  od 1.355.395.796,00 kn.  

Krajem 1992. osnovan je Fond za privatizaciju. Fond je pravni slijednik Agencije Republike Hrvatske za restrukturiranje i razvoj i Hrvatskog fonda za razvoj. Po završnom obračunu za  2009.  godinu revizijom Fonda iskazani su nenaplaćeni zajmovi u iznosu od  907.370.193,00 kn. Agencija za upravljanje državnom imovinom (AUDIO)  pravni je sljednik Fonda za privatizaciju.

Sredstva Fonda ostvarena prodajom i sredstva ostvarena iz dobiti prenijeta suHrvatskoj banci za obnovu i razvoj (HBOR).   HBOR osnovana je 12. lipnja 1992. godine. Prema  podacima iz Izvještaja o dospjelim nenaplaćenim potraživanjima na dan 31. prosinca  2013., sveukupna dospjela nenaplaćena potraživanja HBOR-a  iznose 1.712.906.000,00 kn. Prema podacima o otpisanim potraživanjima u razdoblju od 1992. do 2013., otpisana su potraživanja ukupno u iznosu 336.014.700,00 kn.

2001 godine osnovan je i Fond za razvoj i zapošljavanje čije poslove je nakon gašenja 2010 godine  preuzelo Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva.  Nevraćena sredstva  isplaćena iz sredstva ovog Fonda s danom njegovog gašenja narasla su na ukupno 1.300.000.000,00 kn. Čelnici tih institucija i danas nisu osuđeni zbog brojnih malverzacija. 

AUDIO  do danas nije objavio potpuni registar imovine u svojem vlasništvu. Ne postoji niti registar tvrtki koje su korisnici povoljnih kredita HBOR-a. 

2013 godine osnovan je Centar za restrukturiranje i prodaju. Centar je pravni sljednik Agencije za upravljanje državnom imovinom a njegove poslove preuzeo jeDUUDI.

Što je poveznica između ovih Fondova i Agencija?

Povezuje ih nikad vraćen novac isplaćen u brojnim kreditnim aranžmanima.  Taj novac su hrvatski građani od prvog dana osamostaljenja Hrvatske izdvajali u državni proračun za saniranje dugova Fondova i države. Dok se jednima oduzimalo, drugima  su punili džepove.

Najnovija vijest koja šokira nakon  provedene „pljačke stoljeća“ opraštanjem dugova u predstečajnim nagodbama, je da će Hrvatska banka za obnovu i razvitak (HBOR) inicirati  osnivanje fonda rizičnog kapitala iz kojeg će se  ponovno financirati tvrtke nakon što izađu iz predstečajnih nagodbi?

Što bi to trebalo značiti osim ponovno zamračivanje isisanog novca ušteđenog kroz neplaćene porezne i druge obveze.

Republika Hrvatska jamči za obveze HBOR-a bezuvjetno, neopozivo i na prvi poziv te bez izdavanja posebne jamstvene isprave. Odgovornost Republike Hrvatske kao jamca za obveze HBOR-a je solidarna i neograničena. Pa dobro razmislite, tko zapravo podmiruje nevraćen, oprošten i popaljen novac.

Novac isplaćen iz državnih Fondova, Agencija smješten je na sigurnim računima u Italiji i Švicarskoj  i u drugim zemljama svijeta.   

Financijski inžinjering, štedionice i zadruge,  drugi je korak organizirane pljačke. Milijuni dinara, potom kuna,  slijevali su se u džepove prevaranata zahvaljujući uplatama građana primamljenih visokom kamatom. Mnoge žrtve još i danas sudskim putem pokušavaju povratiti izgubljene kuće i poslovne prostore, a i novac.

Offshore kompanije koje su u inozemstvu osnovali novoformirani poduzetnici, dužnici  Fondova i Agencija,  osnovale su  tvrtke i u Hrvatskoj. Vratili su se doma kao strani investitori iako je malo koji većinski dioničar u potpunosti isplatio vrijednost stečenih dionica. Za kontrolu plaćanja dionica zadužen je bio Fond za privatizaciju, ali provedene revizije dokazuju da su dioničari raspolagali dionicama iako ih nisu isplatili.  Tako pribavljen novac ponovno su plasirali na tržište kroz novoosnovane tvrtke.

Jedan od najnovijih takvih oblika pljačke je osnivanje kreditnih ureda, koje su posljednjih godina opljačkale i ono što je običnom puku još jedino preostalo, jedini dom.  Da se radi o planski osmišljenoj i pomno isplaniranoj akciji potpunog osiromašenja,  potvrđuje slijedeće;

Osnivači tih tvrtki najvećim su  dijelom nekadašnji državljani s područja bivše Jugoslavije, sada sa putovnicama stranih zemalja. Djelatnici tih  kreditnih ureda uhode i prate svoje žrtve, raspolažu  s podacima o imovnom stanju, osobnom životu, kao i o socijalnom statusu žrtve, što potvrđuje činjenicu da su osnivači tih poduzeća koja vrše naplatu, bivši i sadašnji UDBAŠI koji kroz kreditne urede provode organiziranu i sustavnu pljačku građana. Tko još može raspolagati tolikim brojem osobnih i tajnih  informacija o građanima – osim onih koji su za to obučeni   – a to su tajne službe i UDBA?

Vlasnici kreditnih ureda čijim se djelatnicima trenutno sudi pred Županijskim sudom u Zagrebu zbog nesmiljene pljačke kojom su dužnicima bez imalo grižnje savjesti oteli  domove (sklapanjem na prijevaru Ugovora o kupoprodaji nekretnine, umjesto Ugovora o kreditu), osobe su koje su svojim djelima zadužile bivše i sadašnje vlasti,  a potom su uz potporu udbaške logistike izbjegli u strane zemlje. Tamo su uspjeli ishoditi državljanstvo i putovnice, zatim se sa opljačkanim novcem vratili u Hrvatsku, poslujući u kreditnim aranžmanima kao tzv. investitori.

Tijekom istražnog postupka je dokazano da su te tvrtke i kreditni uredi poslovali nezakonito. Unatoč tome brojni oštećeni još uvijek strepe da ne ostanu bez svojih domova koji su nezakonitim ugovorima prenešeni na lihvare, lažne investitore koji su očigledno  uz blagoslov državnih tijela,  došli u Hrvatsku otimati i pljačkati. Niti jedna državna institucija nije još zaštitila opljačkane građane, upravo suprotno, proizlazi  da pljačkaši i lihvari imaju privilegije pred sudskim tijelima i tužiteljstvom.

Unatoč donešenim pravomoćnim sudskim odlukama kojima se nalaže deblokada imovine žrtava i deblokada žiro računa –  računi su im i danas blokirani od tvrtki duhova. U aferi „KREDITNI UREDI“  sudjelovale  su tri strane; 1) uredi tvrtki (kreditni uredi) u kojima su sklapani ugovori o zajmu i isplaćivan novac, 2) tzv. investitor koji je navodno plasirao novac, 3) žiro računi blokirani su pak od strane potpuno nepoznatih trgovačkih društava s kojima dužnici nemaju apsolutno nikakve veze. Tvrtke duhovi na čije račune se slijevaju milijarde kuna od nezakonite naplate potraživanja i danas nesmetano posluju i ovršuju građane.

Logistika između pojedinih kreditnih ureda funkcionira savršeno. I danas, iako nemaju potrebne dozvole od Ministarstva financija za kreditno posredovanje, i nisu ovlašteni poslovati s novcem, na više lokacija  širom Hrvatske isplaćuju i naplaćuju novac. Narodna banka Hrvatske i HANFA izjasnile su se da nisu nadležni za kontrolu kreditnih ureda.

Poznato je da na otete nekretnine lihvari  nisu  plaćali  porez. Za tvrtke koje nesmetano ovršuju račune građana Ministarstvo financija tvrdilo je tijekom 2013 godine  da su ugašene i brisane iz registra. No one i dalje egzistiraju. Deložacije se provode gotovo svakodnevno, dok je zakonitost i opravdanost velikog broja tih ovršnih postupaka više nego upitna.

RBA zadruge  iz Austrije isplaćivale su kredite na području Hrvatske tijekom proteklih desetak godina.  Posrednici pri dogovaranju tih kredita naplaćivali su proviziju na koju nisu platili porez. Još uvijek je i upitno  jesu li austrijske zadruge platile porez Republici Hrvatskoj na nekretnine koje su kupili/oteli u ovršnim postupcima? Na to pitanje do danas nema odgovora iz Ministarstva financija a radi se o milijunima kuna.

Zakoni RH vrlo precizno propisuju na koji način  banke, kreditne unije, kreditni uredi mogu poslovati i koje uvjete moraju ispunjavati. Ti uredi  svejedno već godinama  posluju protuzakonito,  novac se isplaćuje i naplaćuje na hodnicima, nekretnine i dalje ovršuju i prodaju bez ikakvih sankcija,  i sve to dok su djelatnici kreditnih ureda u pritvoru.  Bez snažne  logistike i udbaške potpore  ne bi mogli tako  poslovati.

Gospodična Ivana koja je poput  inventara proteklih godina  prošla sve kreditne urede u centru grada, od Preradovićeve, Bogovićeve, Ilice, tijekom prošle godine locirala se u Martićevoj 67/II. Na pitanje kako kreditni ured u kojem radi može  poslovati bez potrebnih odobrenja Ministarstva financija, i isplaćivati novac, odgovorila je; „Vidite da možemo!“.

Na prijavu više oštećenih  Ministarstvo financija nije reagiralo. Istovremeno, mali poduzetnici, obrtnici, širom zemlje odgovaraju za daleko jednostavnije i blaže carinske i porezne prekršaje, pečate im se uredi i trgovine, zastrašuje ih se silom i visokim kaznama, onemogućava im se rad.

Tko dakle vlada Hrvatskom?  Državni aparat koji je dužan provoditi zakone ili UDBA?

Napisala Nada Landeka/7dnevno

www.hazud.hr