UDBA, INSTALIRANI UDBAŠI, MAFIJA I MUTIVODE
Od kad postoji svijet, postoje i običaji i pravila. Običajima su nemoralni ljudi stekli navadu da zavadom zauzmu vlast i teritorij. Da bi u tome najlakše uspjeli, bez rata, obično pošalju nekog mutivodu koji unese nemir i smutnju, zavade ljude koji su do jučer bili bliski plasirajući laži i neistine o svojoj meti. Time postižu svoj cilj. Tako je bilo nekada – pučki. Instalirani razarač se zvao mutivoda. Zadnjih pedestak godina jasno se zna kojoj organizaciji mutivoda pripada. UDBA i MAFIJA aktivno djeluje na uništenju svega što im ne odgovara za kreiranje poretka kakvog žele moćnici. Jednak recept je i na Siciliji, gdje ga primjenjuje i sicilijanska mafija.
Na jednak način su zauzimali i teritorije. Obično uvedu nekog Trojanskog konja koji oko sebe okupi ekipu izdajica tj. neprijatelja (prodanih duša) i onda ti neprijatelji odrade povjerene im zadatke, zauzmu strateške točke, unesu nemir, prijetnjama utjeraju strah u kosti onima koji se nalaze oko njihovog cilja. Ne moraju niti metka ispaliti, dovoljno je da pošalju nekoliko emotivno hladnih i obučenih udbaša koji sofisticiranim i višegodišnjim metodama uspješno postižu planirano.
U Hrvatskoj su već nekoliko godina kreditni uredi, RBA zadruge, RBA štedionice i divlje RBA banke dijelile kredite šakom i kapom planirajući dužničkim robovlasništvom zauzeti najprije kuće Hrvata a potom i hrvatski teritorij. Da bi u tome uspjeli ništa lakše, izmoždeni narod, bez novca i na rubu gladi, očajan, tražeći brzopotezna i jednostavna rješenja nasjeo je na prijevare s kreditima kao muha na med. Bez kreditne sposobnosti, bez potrebnih potvrda o primanjima, bez uvida u HROK i tobožnje crne liste, austrijske štedionice i zadruge, kreditni uredi i financijski inžinjerinzi izgledali su im kao Obećana zemlja.
Niz godina, lihvari i reketari, vlasnici kreditnih ureda i štedionica, organizatori financijskog inžinjeringa, uspješno su vezali omče oko vrata naivnih Hrvata navodeći ih na što više zaduženosti, što više uzimanja jednostavno dobivenog novca. Nitko od dužnika u tom trenutku nije bio svjestan u kakvu zamku zapravo upada i da svojim potpisom na ugovoru postaju tuđi sluge svakodnevno radeći tek za kamate i opomene. A vrlo brzo, neki čak i odmah ostaju bez kuće i imanja. Potpuno osiromašeni.
Opljačkani su tražili izlaz. Ucijenjeni dužnici, plačući na kućnim vratima u trenucima kada su im nasilnici izbacivali stvari, promijenili bravu i silom zauzeli prostor izgubljeni ljudi okrenuli su se traženju rješenja i spasu.
Prijavili su sve USKOK-u, MUP-u, tražili odgovore, međusobno se konzultirali, javljali se novinarima. Prije četiri godine malo tko je uopće želio javno pričati o toj temi. Paralelni fnancijsko-pljačkaški sustav koji jako dobro puni državni proračun i džepove vlasti i mafije bez medijskih istupa teško se mogao dokazati, a još teže ugasiti. Kreditni uredi, zadruge, RBA bančice koje su nelegalno isplaćivale novac putem posrednika na hrvatskom području ovdje su bile uz blagoslov državnog aparata. Svi su znali, i svi su o tome šutjeli. Razlog? Novi svjetski poredak predviđa što manji broj radno sposobnih i funkcionalnih ljudi, a svijet smatraju darom za bogate. Bogati i bahati su oduvijek živjeli na račun siromašnijih i onih koji ne pružaju otpor.
Stoga je medijski istup novinara Saše Radovića („Stegnite vi remen bando lopovska“), Tonija Eterovića, i medijskih istupa predsjednice udruge Veronika Vere i tajnice HAZUD.HR, jedne od urednice portala www.hazud.hr Nade Landeka, koji su o pljački Hrvatske, o nezakonitim poslovima ovih zadruga i kreditnih ureda i njihovih osnivača, vlasnika i posrednika pisali svakodnevno i bez straha, sa isključivom željom da pomognu opljačkanim ljudima što prije razotkriti ovaj neviđeni kriminal velikih razmjera. O svemu su obavještavali javnost i njihova pomoć žrtvama lihvara izgledala je kao svjetlo u tami. Ljudi su se konačno imali za što uhvatiti, mogli su razmijeniti informacije, povezati se.
Ubrzo se zahvaljujući vrlo agresivnom i svakodnevnom pisanju Eterovića i mnogih drugih novinara, zahvaljujući timski organiziranoj borbi za razotkrivanje tog kriminala koju je pokrenuo, uspjelo potaknuti austrijsku i domaću javnost da se o slučajevima RBA zadruga i pljačke od strane kreditnih ureda zainteresiraju i drugi portali i tiskovine, tv kuće, austrijsko i hrvatsko odvjetništvo.
Bez medija sve to ne bi bilo moguće, bez Tonija Eterovića koji je hrabro istupio, bez Nade Landeka koja je hrabro iznijela podatke o kreditnim uredima koji haraju u Hrvatskoj oštećeni i opljačkani ljudi, bez Saše Radovića koji je među prvima javno i otvoreno propisao i progovorio o pretvorbeno privatizacijskoj pljački, teško bi opljačkani Hrvati skupili dovoljno hrabrosti da otpočnu borbu. Zahvaljujući predvodnicima istine, koji su bez straha obavještavali javnost, i borba je bila puno, puno lakša, to je nesporno.
Održavali su se okrugli stolovi, slale predstavke ministarstvima, DORH-u, USKOK-u, završena je prva istraga, dignuta je prva optužnica protiv organizatora i dijela posrednika koji su i pljačkali ljude u kreditnim uredima, a u tijeku je nova istraga i podizanje nove optužnice protiv organizirane pljačke putem RBA zadruga. I oštećeni ljudi su se u međuvremenu grupirali, postali snažniji, otporniji, svjesniji i jači te su shvatili kako su grubo i bezobzirno prevareni.
Zahvaljujući brojnim javno dostupnim člancima, potpunom razotkrivanju načina rada kreditnih ureda, RBA zadruga, RBA bančica koje i nisu bile banke, načinu otimanja nekretnina kroz tvrtke sličnih imena koje uopće nisu banke, uspjela se doznati i razotkriti istina. Radi se o kriminalu o kojem je hrvatska vlast znala, ali ništa nije poduzela da narod zaštiti. No da bi se došlo do takvog zaključka, netko je morao prvi početi s objavama u javnosti i ogoliti istinu.
Vrlo brzo je o svemu počeo snimati i prenositi i HRT 1, HRT4, NOVA TV, TV JABUKA. Dnevne novine su pisale o šokantnoj istini. Dobijete na ruke 15.000,00 kuna u kreditnom uredu, zaduže vas za 50.000,00 kn, vratite 60.000,00 a onda vam sve otmu i još ste toliko dužni. To je samo jedan od primjera, bilo je i daleko gorih i drastičnijih stvari. Ljude su preko noći iseljavali, zločinci su im i lihvari provaljivali u njihove domove dok su bili na poslu, danima su dužnici proganjani i reketareni od kreditnih posrednika i provoditelja njihovih ucjena i iznuda.
S obzirom da je borba za zaštitu žrtava RBA zadruga proširena izvan Hrvatske,Toni Eterović i udruga AMBASADA MIROTVORACA su zbog pokrića troškova putovanja u Austriju, snimanja dokumentarnih filmova o načinu pljačke i o žrtvama, koje priče je javno objavljivao radi što bržeg razotkrivanja istine, organiziranja odvjetničkog tima bili prisiljeni prikupiti određena financijska sredstva bez kojih bi bilo puno teže animirati javnost da se zainteresira za ovu rijetko viđenu i vrlo dobro organiziranu pljačku.
Nada Landeka, predsjednica Udruge Veronika Vere i tajnica HAZUD-a, znajući u kakvo kriminalno leglo je takla, i kakve sve opasnosti se kriju u njenim javnim istupima, nije uzela od nikog niti kune, već je apsolutno svim žrtvama odradila i odrađuje sve postupke bez ikakve naknade, dapače, o svojem vlastitom privatnom trošku. Preko računa Udruge Veronika Vere i HAZUD.HR nije prošla niti jedna kuna nikakvih prihoda, niti je bilo što naplaćeno u gotovini, a ipak je UDBAŠ iz Schafhausena, kreditni posrednik i lihvar, svakodnevno u javnosti objavljivao laži kako se preko tih udruga pere novac i ljudi varaju. Zašto bi jedan lihvar i vlasnik kreditnog ureda plasirao takve laži osim ako ne želi da žrtve kreditnih ureda ostanu nezaštićene i same?
Priča o novinaru Saši Radoviću, kojem je instaliran i podmetnut zločin upoznati su i Europa i svijet, koji su se angažirali oko razotkrivanja grube istine. UDBAŠI znaju dobro odraditi svoj posao. Danas si pošten i ugledan čovjek, sutra već postaješ kriminalac, robijaš, nemoralan – ako im samo zasmetaš na njihovom putu do potpunog preuzimanja njihove stvarne vlasti u Hrvatskoj.
UDBAŠI instalirani u Hrvatskoj a i u zemljama izvan Hrvatske imaju zadatak spriječiti daljnje razotkrivanje kreditnih ureda, destabilizirati borbu protiv pljačke, i diskreditirati novinare, voditelje portala i grupa. Najlakše im je to postići plasiranjem u javnost neistinitih priča, laži, izmišljotina i sramoćenjem onih koji se bore za istinu a protiv kriminala. Da se radi o potpuno jednakoj metodi, pa i o istoj grupi ljudi koji pripadaju lihvarskoj ekipi koji su instalirali udbaše, nesumnjivo pokazuju i jedan i drugi slučaj napada na oboje predsjednika udruga i voditelje internetskog portala, kao i na novinara Sašu Radovića. Čak su i Matiju Babića pokušali neko vrijeme staviti na stup srama kako bi ga ušutkali i zasramili. Ni ostali zviždači ne prolaze puno bolje. Svakom „nalijepe“ bar nešto s čime ga okupiraju kako bi ga ušutkali i spriječili dokazivanje kriminala.
Udbašima je cilj umanjiti vrijednost pisane riječi dostupne javnosti. Da bi se uspjelo u nečijem obezvrjeđivanju udbaši moraju provoditi svoju taktiku. Nekada su vršiteljima vlasti instalirali ljubavnike ili ljubavnice, nakon čega su ih fotografirali pa ih fotografijama ucjenjivali, prijetilo im se otimanjem djece, a nisu štedjeli niti članove njihove obitelji od napada, pa i same borce za istinu. Međutim, danas sofisticirani udbaši i kriminalci koriste prijetnje navodno kompromitirajućim videom, nemoralne tekstove i statuse na facebooku, facebook grupe koje koriste za širenje mržnje i poticanje na ubojstva, izmišljotine i klevete koje šire elektronskom poštom i šalju u inboxe prijatelja njihove žrtve na facebooku, a za sve ono što oni sami primjenjuju kao metodu diskreditacije, optužuju upravo svoje žrtve!!!????
Atentatom na voditelje portala kojima bi im oduzeli život, proizveli bi od njih žrtve, ubijene ljude koji su se borili za opće dobro, za dobro cijelog naroda, doznalo bi se da su na red uzeli ljude koji su nesebično i hrabro ustali protiv cijele organizacije. Takva metoda nije dobra i nije uobičajena za UDBU. Njima ne trebaju paćenici niti žrtve kakve bi postale ubijene osobe, njima trebaju osobe koje će ljudi u javnosti prepoznati kao prevarante, kriminalce, nemoralne, glupe, pokvarene, a nakon što udbaši postignu svoj cilj i onog kojeg su uzeli na metu pretvore u „kriminalca“ , tada iskorjenjivanjem takvog „ološa“ UDBA i UDBAŠI pod krinkom poštenog svijeta, pobiru lovorike a mafija sebi utire put kojim nastavlja pljačku. Stoga udbaši eliminiraju sa svojeg puta sve one koji im na tom putu smetaju.
Takva metoda uspijeva im već pedesetak godina. Uspješno instalirajući trojanske konje u redove poštenih i domoljubnih boraca, koji su se među prvima, pa moglo bi se reći i jedini usudili istupiti u zaštitu opljačkanog naroda, sa svrhom razotkrivanja lihvarsko-kriminalne hobotnice udbaši eliminiraju neprijatelje mafijaša i državnog aparata.
Koristeći za ove aktivnosti ljude bez morala, bez karaktera, beskičmenjake koji su u stanju prodati se za 200 kn, jadnike i ljude bez svojeg ja, ljude s poremećajem osobnosti, alkoholičare pa i sebe osobno pod lažnim imenima i izmišljenim facebook profilima, udbaši se svestrano trude kako bi naškodili svima koji dišu hrvatski, misle hrvatski i daju sebe za Hrvate i Hrvatsku. Koristeći trenutnu krizu i očaj Hrvata, udbaši vrlo lako postižu svoj cilj. Naročito u ovo moderno doba tehnologije, koristeći društvene mreže, elektronske veze, i telekomunikaciju šire lažne vijesti i dezinformacije kako bi postigli svoje vlastite ciljeve.
Cilj je eliminirati protivnike i zadržati postojeći status. Novom svjetskom poretku odgovara što veći broj opljačkanih, jadnih, izbezumljenih ljudi. Opljačkani narod postaje gladan. Gladan čovjek postaje ogorčen i bezuman, spreman na sve da prehrani sebe i obitelj. U takvim slučajevima planski plasirana priča o nekom „kriminalcu, prevarantu, kurvi, psihičkom bolesniku“ pada na plodno tlo. Gladan čovjek ne razmišlja što je istina a što je laž. Gladan čovjek ne zamara se time da li je nekom nanešena nenadoknadiva šteta 24 satnim maltretiranjem, progonom, uhođenjem, klevetanjem, sramoćenjem lažima.
Gladan čovjek ima samo jednu stvar na umu – kako pribaviti hranu sebi i svojoj obitelji. U takvim trenucima svaka iznešena laž i kleveta postiže cilj zbog kojeg je laž i plasirana. Udaljuje jadnog i oštećenog, gladnog i opljačkanog čovjeka kojeg su kreditni uredi, lihvari, reketari, lažne banke i lažni bankari bacili na koljena od onog tko mu pruža i može mu pružiti pomoć. Udbaši ciljano, svjesno i planski, svojim postupkom postižu željeno. Napadom na vjesnike istine, diskreditacijom njih u javnosti, pretvaranjem iz moralnih u nemoralne osobe, put im se otvara, neprijatelj je konačno eliminiran, a osoba koja je od neprijatelja koji je smetao udbašima, mogla očekivati pomoć i zaštitu, ostala je sama i prepuštena njihovim zubima.
Stvar je vrlo jednostavna i vrlo lako se može proanalizirati. Kroz točno četiri godine od kako traje javna i žestoka borba protiv kreditnih ureda, kroz udruge koje su sa tom svrhom osnovane, „probudile su se “ sa s druge strane uvijek iste osobe koje vrše napade na predstavnike udruga i na novinare.
Pod krinkom poslovnog poštenja, aktivizma i humanizma – instalirani udbaši svjesno i namjerno plasiraju laži o onima koji se za narod bore. Zapravo ti napadači štite svoj osobni interes jer i sami sudjeluju u osiromašavanju pučanstva i izvršitelji su planiranog genocida svih koji nisu moćni.
Zbog stanja u društvu informacije koje plasiraju nailaze na plodno tlo. Mnogi ljudi su željni nekog razapeti, bilo koga, zbog stanja u koje su dospjeli, ne razmišljajući tko je zapravo odgovoran za takvo stanje. Često ne pomaže čak niti nesporna činjenica i vrlo lako dokaziva činjenica da mutež unose upravo vlasnici kreditnih ureda i zadruga, da oni koji su organizirali kriminal i dalje na kriminalan način žele i zadržati svoj status.
Puno je bolje proglasiti borce protiv kriminala, humaniste i aktiviste psihopatama, luđacima, kriminalcima, prevarantima, nemoralnima – nego li dozvoliti ili da se pljačka Hrvatske i Hrvata spriječi.
Da bi se razbila sloga među žrtva lihvara i pljačkaša, mora se onemogućiti poštovanje onih koji su pozivali Hrvate na slogu i zajedništvo a radi potpunog uspjeha u zajedničkoj borbi protiv pljačke.
UDBAŠI su školovani ljudi za unošenje meteža. Njihova sofisticarana metoda pogodi gotovo svaku metu na koju nanišane laži koje ciljano plasiraju. Osim toga, ne štede ni osobe oko njihove mete. Cilj je onog tko im smeta potpuno izolirati od društva, ostaviti ga samog, i poput ranjene zvijeri u konačnici potpuno raskomadati ili je dovesti do stanja da se sama ubije. Stoga su osim žrtve udbaša meta i druge osobe koje surađuju sa njom.
Kako se može znati što je laž, a što je istina?
Vrlo jednostavno, biranjem informacija. Laži izgledaju gotovo nevjerovatne, šokantne, istina je pak otvorena, činjenično dokazana, utemeljena i na kraju potkrijepljena optužnicama koje su podignute protiv počinitelja kaznenih djela (lihvara, reketara, voditelja kreditnih ureda, posrednika).
Nesporno je da su kreditni uredi kriminalne organizacije, a vlasnici kreditnih ureda koji plasiraju novac putem kredita bez potrebnih odobrenja i potom otimaju imovinu svojih dužnika – kriminalci.
Nesporno je da su RBA zadruge i banke u Hrvatskoj bile i jesu trgovačka društva putem kojih se otima imovina Hrvata. Nesporno je da još uvijek pod okriljem vlasti moguće pljačkati bez zadrške i da svi oni od te pljačke dobro žive.
U pitanju su stotine milijardi opranih i otetih kuna, milijarde eur-a koje zgrće kriminalna organizacija na račun osiromašene nacije.
Što dakle vrijedi čast, poštenje, život, ugled, i rad jednog boraca protiv kriminala i pljačke naroda u usporedbi sa gomilom novca koja se nalazi kao uteg na drugoj strani?
Da su laži i klevete doista utemeljene netko bi od oklevetanih i sustavno sramoćenih, kroz četiri godine sigurno za nešto i odgovarao, ili čak kroz deset godina pa i više, koliko su UDBAŠI daleko otišli sa instaliranjem laži u prošlost?
Kako drugačije protumačiti nespornu činjenicu da laži o borcima za istinu i pravdu, zaštitu žrtava kreditnih ureda i RBA zadruga, upravo plasiraju kreditni posrednici, zatim višekratno pravomoćno osuđivani kriminalci, psihički bolesne osobe s kartonom koji dokazuje dugogodišnji poremećaj osobnosti i konfuznosti a koje su angažirali vlasnici kreditnih ureda. Organizator plasmana i širenja laži uvijek je jednak – lihvar, reketar, kreditni posrednik, vlasnik kreditnog ureda – financijaš!
Impresivno, zar ne? UDBA i UDBAŠI znaju kako postići svoj cilj. Zavadi pa vladaj, a za zavadu iskoristi glupe i jadne, prodane duše, bez svojeg ja koji su zaduženi za širenje laži i neistina!
vezani članci;
