Psihopate vladaju svijetom
Gotovo svatko od nas ima prijatelja, rođaka, kolega i poznanika čiji su životi „dobili ožiljke“ zbog utjecaja psihopata. U današnjem svijetu se još uvijek o psihopatiji razmišlja kao o osobnom karakternom i mentalnom poremećaju, gotovo nitko ne obraća pažnju na to da je u društvu u kojem živimo sve više i više psihopata koji živote običnih ljudi pretvaraju u noćnu moru i borbu za goli opstanak.
Robert Hare – neprikosnoveni autoritet u izučavanju psihopata i njihovog velikog utjecaja na ostatak čovječanstva – prije gotovo 20 godina zapisao je slijedeće:
„Većina psihopata uspije prikriti svoju pravu prirodu tako što direktno ne počine ubojstva, s time psihopate uspješno zavaraju ljude oko sebe jer obični i normalni ljudi misle da je psihopata jedino ona osoba koja je nekoga ubila, zbog ovog jednostavnog trika ne vidimo pravo stanje stvari; PSIHOPATI KOJI NE UBIJAJU IMAJU DUBOKE I DESTRUKTIVNE UTJECAJE NA NAŠE ŽIVOTE.“
Psihopatski poremećaji mogu se otkriti u svim slojevima društva, no iz nižeg socijalnog sloja društva psihopate obično završe u zatvoru dok u srednjem sloju uglavnom ostanu gotovo neprimjetni sve dok ne dođu do viših slojeva društva.
Black je u jednoj svojoj studiji napisao sljedeće:
„Kod psihopata nas najviše uznemirava činjenica da uopće nemaju empatiju prema običnim ljudima, za anti-socijalne psihopate može se jako lijepo primijetiti potpuni nedostatak savjesti i osjećaja žali bez obzira koliko psihički i/ili fizički devastiraju ljude s kojima dođu u doticaj, psihopate bezbrižno gaze sve regule i zakone jer ne razaznaju što je dobro, a što je loše.”
Koliko slabo prepoznajemo psihopate, prilično dobro pokazuje i slučaj Teda Bundyja jednog od najozloglašenijih serijskih ubojica u modernoj povijesti. On je od svoje mladosti bio odličan đak, uvažen student i cijenjen član akademske zajednice s karizmatičnom karijerom uspješnog odvjetnika.
Ozloglašeni serijski ubojica i silovatelj
Tijekom 70 i 80 godina XX vijeka silovao je i ubio više od 30 djevojaka. Odličnog izgleda, školovan, bez muke je privlačio žene koje su mu doslovno „jele iz ruke“! Policija ga nije uspjela uhvatiti više od dva desetljeća, a uhićen je sasvim slučajno. Bundy nikad nije izrazio kajanje, otvoreno se izrugivao s obiteljima žena koje je silovao i ubijao, koristeći pri opisu najodvratnije riječi, objašnjavajući u detalje koliko je uživao u svakom trenutku silovanja i ubijanja.
Znanstvenice Sandra L. Brown u svojoj je knjizi najbolje opisala kako žene upadaju u vrzino kolo predatorskog psihopate koji im živote pretvara u pakao. Najčešće je u pitanju kombinacija fizičkog i psihičkog nasilja. Psihopate često svoje žrtve dovedu do potpunog sloma pa i do suicida.
Znanstvene studije pokazuju da je mozak psihopate fizički, kemijski i konstruktivno drugačiji od mozga običnog ljudskog bića. Genetičke razlike utječu na ponašanje psihopate koji pate od potpunog nedostatka moralnog kompasa i empatije prema žrtvama koje upadnu u njihov „zagrljaj“
Većina psihopata bira svoje žrtve, tražeći najranjivije, osobe koje nemaju previše sreće u životu, ali s dubljim novčanikom. Lomljenje i potpuno uništavanje jakih i samostalnih žena za psihopatu je posebna poslastica, i na tom zadatku ulažu sve svoje snage i sposobnosti. Psihopata nije samo parazit, on je i sadista s maskom ljubavnika i prijatelja.
S osnaženjem i korištenjem društvenih mreža, interneta, i dostupnosti informacija psihopatija postaje sve učestalija i nasilnija. U tom dijelu jako je bitna edukacija o psihopatiji jer omogućava borbu protiv istog. Naime, nepoznavanje ličnosti psihopate, strah ili nemogućnost pružanja otpora dovodi do potpune vladavine psihopata.
Psihopate često zauzimaju važnije pozicije na društvenoj ljestvici i u državnim aparatima, odakle (ne)ljudi s očiglednim mentalnim i karakternim poremećajima okreću državu protiv svog vlastitog naroda.
Moć paranoidnih, psihopatskih osoba je u tome što lako podjarmljuju naivne ljude, naročito mlade. Paranoidna osoba uglavnom „zavodi“ svoje sljedbenike svojim izjavama kojima im „pere mozak“, a ako to ne uspije pokušava doći do cilja bilo kojim sredstvima.
Psihopat
Osim genetike, sve više poremećaja u ponašanju nastaje i uslijed konzumacije niza lijekova s ozbiljnim kontraindikacijama. Brojni lijekovi koje ljudi znaju nekontrolirano trošiti izazivaju ozbiljne anomalije u nervnom sustavu s trajnim posljedicama.
Najnoviji događaji u Hrvatskoj i u svijetu dokazuju do koje mjere su psihopati opasni za društvo. Cyber kriminal, iživljavanje na žrtvama putem društvenih mreža, osnivanje grupa na društvenim mrežama u kojima se druge ljude potiče na prijetnje ubojstvom i na ubojstvo ljudi koje uopće ne poznaju, na širenje mržnje, psihopate upotrebljavaju za postizanje svojih vlastitih ciljeva koristeći druge ljude kao sredstvo za postizanje cilja.
Ubojstvo odvjetnika Luje Medvidovića, izbodenog sa 105 uboda nožem, ubojstvo sportske menadžerice Sanje Hap koja je također izbodena nožem, ubojstvo odvjetnika Vlatka Vidakovića, prostitucija maloljetnih djevojčica i njihovo zvjersko mučenje dugi niz godina, te posljednji slučaj namjernog rušenja aviona od strane depresivnog kopilota u kojoj nesreći je smrtno stradao cijeli jedan razred, 144 putnika i šest članova posade, pokazuje na jednu vrlo zabrinjavajuću činjenicu – naši životi su u neprekidnoj opasnosti od psihopata.
Psihopate žive među nama, iživljavaju se nad svojim žrtvama, emotivno su prazni, bez osjećaja žala, nekontrolirano se ponašaju, imuni su na zakonsku regulativu koja za njih nema nikakvu vrijednost ni obvezu, a u jednom jedinom trenutku u stanju su puknuti po šavovima. Njihovo pucanje izaziva nesagledive posljedice.
Što takvi ljudi rade na slobodi, i zašto ih sustav na vrijeme ne prepoznaje, očigledno je društveni problem. Jer kad dođe do tragedije, tada čak i psihijatrija teško izlazi na kraj s njihovim problemom, dok se načinjena šteta, bol i patnja koju žrtve i njihove obitelji proživljavaju kroz duže vrijeme, više ni na koji način ne može sanirati niti nadoknaditi.
Sociopat
Sociopat je naziv za osobu oboljelu od antisocijalnog poremećaja ličnosti. Oni nisu psihički ili fizički bolesni, već imaju kriva moralna i ostala uvjerenja. Nepoznati su im osjećaji krivnje, sućuti, kajanja itd.
Opis psihopata ili sociopata:
1.napasni i arogantni prema žrtvama, a prema ostalima dragi i ljubazni
2.hladni i proračunati
3.dobri su glumci, za njih ne vrijede zakoni i moralne norme
4.često ih se može uhvatiti u nekim kriminalnim aktivnostima
5.oni koji ih otkriju, odmah postaju njihove žrtve i sva svoja (ne)djela prebacuju na njih
6.ne pokazuju empatiju, sažaljenje i krivnju.
2.hladni i proračunati
3.dobri su glumci, za njih ne vrijede zakoni i moralne norme
4.često ih se može uhvatiti u nekim kriminalnim aktivnostima
5.oni koji ih otkriju, odmah postaju njihove žrtve i sva svoja (ne)djela prebacuju na njih
6.ne pokazuju empatiju, sažaljenje i krivnju.
Antisocijalni poremećaj ličnosti
Osobe koje pate do ovog oblika poremećaja ličnosti imaju povijest trajnog i kroničnog antisocijalnog ponašanju u sklopu kojeg se vrši nasilje nad pravima drugih. . Osobe pogođene ovim poremećajem pokazuju nedostatak osjećaja prema drugima. Oni su egocentrični, sebični i pretjerano zahtjevni. Uz to, često se kod njih ne mogu pronaći znakovi tjeskobe, kajanja i krivnje.
Kršenje prava i zakona zajednice karakteristično je za ovaj poremećaj ličnosti. Pojmovi poput Ťsociopatť ili Ťpsihopatť koriste se za osobe kod kojeg je posebno izraženo devijantno antisocijalno ponašanje.
Ovo stanje smatra se doživotnim, a za dijagnozu je važno da je poremećaj u ponašanju prisutan već u adolescenciji.
Osobe koje koriste nelegalne supstance (droge) često spadaju u skupinu antisocijalnih poremećaja. Međutim, ako je problem te osobe vezan isključivo za zlouporabu droga, i ako osoba osjeća krivlju zbog svog ponašanja onda se dijagnoza antisocijalnog poremećaja ličnosti može isključiti.
Pozadina nastanka ovog poremećaja nije još sasvim jasna. Često postoje podaci o sličnim poremećajima u obitelji. Stoga se danas smatra da u razvijanju ovog poremećaja ulogu igraju i okoliš u kojem osoba odrasta, ali i genetski faktor. Problemi u obitelji vezani uz alkoholizam također povećava rizik od antisocijalnog ponašanja.
Antisocijalno ponašanje može nastati i kao posljedica traume mozga, ili upale mozga (encefalitis).
Liječenje je potrebno provoditi isključivo na odjelima, a kao učinkovitija metoda pokazale se grupna terapija. Osim psihodinamskog pristupa kod nekih bolesnika stanje se može poboljšati lijekovima.
hazud.hr
Nema komentara:
Novi komentari nisu dopušteni.