Policijskog ili poreznog inspektora koji načini propust na poslu – za kaznu premjeste u drugu sobu! |

Policijskog ili poreznog inspektora koji načini propust na poslu – za kaznu premjeste u drugu sobu!

Siva ekonomija, siva zona, proizvodnja ili prodaja na crno – postala je glavna i osnovna djelatnost u Hrvatskoj!

Hrvatska je postala El Dorado za sve koji se žele naglo obogatiti. Prateći stanje u RH zadnjih 20-tak godina sasvim je jasno da svi takozvani tajkuni ili naglo obogaćeni milijunaši nisu pretjerano puno sposobniji od običnog puka. Tek su malo snalažljiviji, odnosno imaju „jače veze i poznanstva“. Poznanstvo je u Hrvatskoj glavni recept za uspjeh. Ako se poznaješ sa policijskim inspektorima, sa krim istražiteljima, sa općinskim državnim odvjetnicima, sa odvjetnicima, sa sucima ili sa glavnim državnim odvjetnikom – pretpostavke su da ćeš uspjeti. Ponekad ne moraš niti poznavati nabrojane, dovoljno je da imaš nekog tko ih zna i tko može reći „neku lijepu“ za tebe. Dokaz je tome da brojni pripadnici zločinačkih skupina ne samo da nemaju dosije u policiji, već su u današnje vrijeme uvažena gospoda, utjecajni i cijenjeni gospodarstvenici. Prave face!

Takvi su se oduvijek znali transformirati u pravo vrijeme. Od kamatara do otkupljivača zlata, od vozača do multimilijunaša, od agencija za nekretnine unutar kojih su trgovali oduzetim (otetim) nekretninama do velikih industrijalaca, a izvan tih djelatnosti „siva ekonomija“. Na crno se prodaje sve. U oglasnicima se svakodnevno objavljuju oglasi o brzinskim kreditima putem Mastercard, American Card, Diners kartice. Pozivom na telefonski broj iz oglasnika saznali smo da se kredit realizira na način da svojom kreditnom karticom kupite robu u trgovinama koje vam ponude. Na licu mjesta „kreditor“ preuzme robu i vama da novac u vrijednosti između 40-50% vrijednosti. To se zove „brzi kredit“. Naravno, preuzeta roba dalje se prodaje nepoznatim kanalima.

Na jednak način putem oglasnika nude se i brojne druge usluge. Seksualne, usluge masaže i mnoge druge. Sivu ekonomiju potaknula je i porezna politika. Sprječavajući kompenzacije, cesije, asignacije malim i velikim poduzetnicima u blokadi prisilili su ih, da bi preživjeli, da svoje proizvode prodaju „na crno“ i da tako dođu do gotovine koja im je nužna za opstanak, za kupnju sirovine, plaće radnicima i sl. Tako u brojnim oglasima imate proizvode koji se nude daleko ispod cijene koje bi proizvod morao imati da bi pokrio troškove proizvodnje. Te cijene nametnuli su prekupci, ili otkupljivači proizvoda koji imaju „svježi novac“ tj. gotovinu kojom kupuju proizvode ispod svake tržišne cijene. Kupuju na taj način nekretnine, automobile, motore, građevinski materijal, tehniku, informatičke dijelove, mobitele i dr.

Većina ljudi, iscrpljena i osiromašena dugotrajnom krizom i recesijom, s obzirom da se na „crnom tržištu“ mogu pronaći proizvodi znatno ispod cijene, tj. po cijeni manjoj od 50% od one ponuđene u trgovinama ove povoljnije proizvode i kupuju. Time nesvjesno jačaju „sivu zonu“ i sami sebi otežavaju život. Sve ide na teret poreznih obveznika. Poduzeća i obrtnici propadaju, građani više doslovno nemaju tržišnu moć, pa i ono što moraju i što im je nužno za svakodnevni život kupuju po što nižoj cijeni.

Vladina politika –politika je „sive zone“. Plan 21 pogoduje kriminalcima, utajivačima poreza, švercerima. A što na tom području radi Policija i kriminalistički inspektori? Porezni inspektori?

Najlakše je razotkriti kriminal, ako postoji trud i volja. Pažljivom analizom nije uopće problem pronaći izvor, tijek, i završetak oko proizvoda koji cirkulira „sivom zonom“. Na isti način poslovali su i tzv. „kreditni uredi“, samoprozvani bankari, samoprozvani investitori – koji su sebe – od „mafijaša i kriminalaca“ pretvorili u uvaženu i cijenjenu gospodu. Samo zato jer imaju novac. I ta uvažena gospoda, kada i dođu po pozivu, nakon podnešene kaznene prijave u MUP, budu dočekani doista doslovno u pravom smislu te riječi – kao gospoda.

Ne pita ih se odakle im novac, odakle im markirana roba, kako je toliko novca prošlo preko njihovog računa, zašto su poslovali i posluju mimo zakona? Iz svega se dade zaključiti da su osobni broj građanina koji je zamijenio matični broj uveli samo iz razloga da bi znali tko još ima nešto od legalno stečene imovine da bi mu i to oduzeli. Jer onima koji su nelegalno stjecali ne oduzimaju ništa. U sudskim postupcima gdje i ponekom kriminalcu koji je pao “u nemilost” sude, rijetko kad oduzmu nezakonito stečenu imovinu. Troši se imovina poreznih obveznika na dugotrajne i skupe sudske procese a novac je odavno već “odmaglio” iz Hrvatske.

Pronađe se u našoj Policiji nekoliko zaštitničkih i poticajnih riječi za takve, potapše ih se po ramenu, a druženje nastave na neslužbenoj i neformalnoj kavi izvan radnog vremena. Dokaz tome su i posljednja uhićenja policijskih djelatnika zbog „prostitucije“, zbog „dilanja kredita“, zbog izrade i preprodaje „putovnica“, zbog „prodaje droge“. Ima ih svugdje. Zov ili miris novca zna ući debelo pod kožu. Od tog mirisa često se osim morala i časti izgubi i razum. Zaborave policijski djelatnici i djelatnici DORH-a da su plaćeni da budu u službi naroda, pa sve „sjeda na leđa tog jadnog naroda“ koji za njihove plaće odvaja od svojih usta.

„Kad prekršimo zakon ili načinimo povredu službene dužnosti, provedu disciplinski postupak i za kaznu premjeste počinitelja prekršaja ili kaznenog djela u – susjednu sobu“ rekao je jedan od policijskih inspektora i sam zgrožen unutarnjom politikom i odnosom prema onima koji se bave kriminalom. Inspektore koji su stručni za razotkrivanje krvnih delikata premjeste na istraživanje gospodarskog kriminala i obratno. Propusti policajaca zataškavaju se. Baš kao i propusti općinskih državnih odvjetnika i sudaca. „Ruka ruku mije“ – govorili su stari ljudi.

„Siva zona“ postala je način preživljavanja. Ministar Linić sebe smatra sposobnim financijskim stručnjakom. Iz njegove sposobnosti iznjedrio je Zakon o financijskom poslovanju, Zakon o predstečajnoj nagodbi, Zakon o potrošačkom kreditiranju, brojni zakoni koji reguliraju pojedine aktivnosti legalnih poduzetnika i građana i njihove obveze, koji svoje djelovanje prijavljuju nadležnoj poreznoj upravi.

Za one koji djeluju izvan zakona – sankcija nema. Oni su ti koji su bacili našu državu i naše građane na koljena. Ali dokle god svoj prihod iz sive zone troše na skupim ručkovima, svadbama, večerama, i kojekakvim domjencima za „običan narod“ nema nade.

Upućeni smo u slučaj proizvodnje cigareta „na crno“ i šverca tih cigareta, odnosno distribucije. Da bi se iste proizvele, mora se osigurati sirovina koja se uvozi iz susjednih država Bosne i Srbije. Prelazi tako nelegalno uvežena sirovina granične prijelaze, proizvodi se u kućnim laboratorijima ili bolje rečeno „šupama“ bez ikakve zdravstvene ili bilo kakve druge kontrole, a proizvode kupuju, između ostalog i djelatnici MUP-a. Ne samo da kupuju već i sudjeluju u nabavci sirovine, čak i u prodaji istih. Zato bilo čija prijava poštenog građanina koji kriminal mrzi ne može uroditi plodom. Osim što građanin postaje meta i progonjeni.

U Hrvatskoj se na švercere, mafijaše i kriminalce ne smije upirati prstom. Jer ako oni upru prstom na vas – vi ste već sutra – izgubljen slučaj. Osoba koju će na perfidan i vrlo kvalitetan način ocrniti, diskreditirati, koju će po potrebi i pritvoriti, zatvoriti na psihijatriju, na bilo koji način vas izolirati iz stvarnosti da bi vas onemogućili da dokazujete istinu.

Istina je u Hrvatskoj zabranjena. U Hrvatskoj se istina skupo plaća. Zato su nam tvornice prazne, uništene, zato skoro 400.000 tisuća nezaposlenih očajnim pogledom pretražuje oglase u kojima su oglašena slobodna radna mjesta.

Znate li što je glavni razlog da su tvornice u potpunosti devastirane? Trgovina željezom! Siva trgovina naravno. Između ostalog i bakrom. Metali koji donose visoke zarade. Koliko prihoda iz takve trgovine je prešlo preko privatnih računa – a da poreznici nisu „prstom mrdnuli“? Ni neće. U „sivaše“ se ne dira. Na njih se zakon ne primjenjuje jer oni djeluju izvan zakona. Sve ono što je izvan Linićevog kruga prisile i nameta – nedodirljivo je.

Fotografja; hazud.hr
Autor; Nada Landeka