PRAVOSUĐE; Vrijeme je da sudovi počnu suditi po Zakonu i prestanu pogodovati nemoralnima i podobnima, na račun moralnih i nepodobnih |

PRAVOSUĐE; Vrijeme je da sudovi počnu suditi po Zakonu i prestanu pogodovati nemoralnima i podobnima, na račun moralnih i nepodobnih

„Što se tiče sudskih rješidaba, istina je, da one nemaju snage zakona (§. 12.o.g.z.) pa po tom ne bi ni spadale u izdanje zakonika, već u posebnu zbirku; istina je dalje, da navađanje kratkog sadržaja i izvatka pojedine rješidbe može imati za posljedicu, da se rješavanje konkretnog slučaja uzme s lake strane, pozivajući se jednostavno na nađenu rješidbu. No kako je u drugu ruku jasna i bez svake sumnje korist, što je pruža poznavanje sudskih rješidaba, pridržalo ih je i ovo izdanje.“  (Zagreb, 2o. veljače 1899. Dr. F. J. Spevec- Građanski zakonik u  Kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji).

Pravosudne institucije u Hrvatskoj iznad su zakona i Ustava RH

Proučavajući neujednačenost sudske prakse, različitost sudskih odluka i diskriminaciju pojedinih stranaka tijekom istražnih i sudskih  postupaka, o čemu je Hrvatska akademska zajednica Domovine i Dijaspore  prikupila poprilično opsežnu dokumentaciju, dokazujući u brojnim sudskim predmetima kršenje Ustavom zajamčenih prava, kao i kršenje ljudskih prava zajamčenih Zakonom RH i međunarodnim  Konvencijama,  istraživali smo  pravo i pravdu iz naše bliže povijesti,  iz razloga,  jer nas je zanimalo, kako su to rješavali oni, koji su, sudeći prema danas dostupnoj tehnologiji i pristupu informacija, zacijelo bili neupućeniji od nas.

Uvodnik ovog teksta to zorno objašnjava: Sudska rješenja nemaju snagu zakona, dakle, Zakon i Ustav su ti koji bi trebali biti mjerodavni pri provođenju istražnih postupaka i donošenju sudskih odluka.

Sam Zakon o sudovima jasno i precizno određuje: Suci sude po Zakonu i Ustavu!

    Međutim, posjedovanje drugačijih odluka koje se ne temelje na zakonu,  sasvim jasno ukazuju da policijski inspektori, općinski i županijski  državni odvjetnici,   suci, ne donose uvijek odluke u skladu sa Zakonom, ili točnije rečeno, iz njih se precizno i jasno mogu utvrditi povrede ljudskih prava, i nezakonitost u postupanju.  U slučajevima gdje postoje i različite sudske odluke protiv različitih stranka, po istom sucu i po istoj stvari, nedvojbeno ukazuju i na diskriminaciju pojedinih osoba pred državnim institucijama. A takvo postupanje bi trebalo biti kažnjivo.

Kako i kome dokazati povredu  i zlouprabu prava državnih službenika u istražnim i sudskim postupcima?

O pokretanju kaznenih postupaka radi  povrede ljudskih prava od strane policijskih tijela, odlučuje Ministarstvo unutarnjih poslova  i Unutarnja kontrola MUP-a, o povredama zakona i ljudskih prava u poreznim postupcima koje su počinili djelatnici Ministarstva financija odlučuje Ministarstvo financija i Upravni sud,  o povredama ljudskih prava od strane općinskih državnih odvjetnika odlučuje Državno odvjetništvo, a o odgovornosti sudaca pri povredi ljudskih prava u sudskim postupcima, odlučuju Vrhovni sud i  Državno sudbeno vijeće, koje je pak sastavljeno od sudaca.  Za povredu ljudskih prava i neprocesuiranje kaznenih djela  od strane Županijskog državnog odvjetništva, odnosno za istražne radnje i  rješavanje kaznenih prijava  protiv glavnog državnog odvjetnika – nadležan je sam glavni državni odvjetnik.

Ministarstvo pravosuđa, kako smo to već utvrdili nizom prepiski sa službenicima Ministarstva, nema utjecaja na njihove odluke, ili kako bi oni to lijepo napisali; NISU NADLEŽNI!

Po svemu znači, da svaka od tih institucija sama odlučuje o počinjenim povredama svojih djelatnika. Kao majka koja treba kazniti svoje dijete. Svi znamo da malo koja majka želi upotrijebiti najoštrije mjere pri kažnjavaju svojeg djeteta, pa tako nije niti za očekivati da bi državna tijela bila jako stroga prema onima koji ne poštuju Zakon. Ako tome priključimo i osigurani sudački  imunitet i nedodirljivost, tada svatko onaj tko insistira na svojim pravima, osuđen je na Sizifov posao.

Koje su posljedice povrede ljudskih prava u istražnim i sudskim postupcima?

Ljudi  koji su obraćaju institucijama i udrugama radi zaštite ljudskih prava najviše pričaju o blokadama žiro računa,  ovrhama i deložacijama.  Velik broj njih završi u bolnicama, što zbog srčanog ili moždanog udara, što zbog teške depresije, pa čak i pokušaja samoubojstva.

Na žalost, dio njih i uspije oduzeti si život, pa je na  grobljima sve više   grobova  samoubojica. Ljudi više nemaju snage, nemaju ni volje, pa umjesto da se bore za sebe, pa i za druge, dižu ruku na sebe i oduzimaju si život.  Situacija je postala više nego kritična.

Po čemu smo zaključili sve gore napisano?

U Zaprešiću, pred Općinskim sudom vodi se postupak radi diobe suvlasničke zajednice, u kojoj je prije dvadeset i nešto godina pravomoćnim sudskim rješenjem riješeno o vlasništvu stranke koja traži razvrgnuće. Unatoč tome sudac provodi dokazni postupak, građevinska i financijska vještačenja, utvrđujući nešto što je već davno presuđeno. Pravomoćna odluka obvezujuća je za sve, pa dakle i za suca koji u predmetu ureduje, međutim, unatoč toj činjenici, sudac ustraje na odugovlačenju postupka i trošenju novca poreznih obveznika, odnosno građana Republike Hrvatske a vlasniku se sprječava uživanje njegovog vlasništva – što je Ustavom i Zakonima zajamčeno.

Pred Općinskim sudom u Zadru, vodi se postupak o povratu nekretnine u vlasništvo koju su  bespravno zaposjele Hrvatske šume i Hrvatske autoceste.  Za nekretninu, tužitelj ima pravomoćno rješenje Općinskog suda u Rijeci, kojim se potvrdjuje da je predmetnu nekretninu nasljedio od svojih predaka. Zahtjev za uknjižbu vlasništva, tj. za donošenje Rješenja o vlasništvu kojim bi tužitelj zaštitio svoju imovinu, Sud odbija s obrazloženjem da je o vlasništvu već riješeno pravomoćnim Rješenjem o nasljeđivanju. Istodobno, sudac koji odlučuje o povratu imovine koju su bespravno zaposjeli djelatnici državne firme, donosi odluku da je u postupku mjerodavan iskaz svjedoka, a ne pravomoćno sudsko rješenje koje dokazuje tko je vlasnik nekretnine!?

Pred Općinskim sudom u Dugom Selu vodi se ovršni postupak na nekretnini koju je kupac stekao valjanim pravnim poslom i istu isplatio u cijelosti. Ovrha se provodi  pune 24 godine  i to za tuđi dug. Nesvakidašnje je da je za  dug tadašnjem Fondu za razvoj kao zalog dana  – izmišljena nekretnine tj. nepostojeća  katastarska čestica.  Samo potraživanje radi kojeg se provodi ovrha na nedužniku,   prema svim Zakonima RH već je dva puta zastarjelo, no sud ustraje u nezakonitostima.  Istodobno sa uknjižbom prava vlasništva u korist novog vlasnika, nezakonitim i nepravomoćnim sudskim rješenjima upisano je založno pravo u korist stranke koja nije vjerovnik, a vlasnik nekretnine nije dužnik.  Dokumenti na temelju kojeg je upisano založno pravo nezakoniti su i ne dokazuju nikakav pravni odnos između vlasnika nekretnine i stjecatelja založnog prava. Rješenje o upisu sud nije dostavio  vlasniku nekretnine, pa vlasnik niti nema zakonske mogućnosti zaštititi svoje pravo.  Na temelju tog nepravomoćno upisanog založnog prava pokrenuta je ovrha protiv nedužnika. Osoba koja je  iz državnog proračuna dobila novac prije davnih 22 godine, nije bila vlasnik zemljišta, nije bila vlasnik tvrtke koja je dobila kredit, nije bila ni direktor, a državni Fond mu  je bez ikakve zadrške isplatio sredstva.  Za istu nekretninu  vode se paralelno dva z.k. uloška u dvije različite katastarske općine, isknjižuju se i uknjižuju čestice kako se u zemljišno knjižnom odjelu  dosjete i  sve to uz blagoslov aktualnog predsjednika suda. Uz sve to, iz spisa se prikrivaju dostavnice, odluke Vrhovnog suda o prosljeđivanju spisa drugom Županijskom  sudu na odlučivanje i dr. dokumenti, a pravomoćno sudsko rješenje Županijskog suda kojim je vlasnik nekretnine uspio u žalbi radi nezakonitog  upisa založnog prava,  ne služi ovom sudu ničem, osim za izazivanje glavobolje vlasniku nekretnine koji je zaprepašten činjenicom da sam prvostupanjski sud ne poštuje odluku drugostupanjskog suda.  Uz sve to, ovršenik ne postoji već punih sedam godina, dok stvarni dužnik ne postoji punih deset godina.

Pred Općinskim sudom u Sv. Ivanu Zelini vodi se postupak na temelju krivotvorenih dokumenata, fakture, fotokopije s potpisom neovlaštene osobe, i to godinu nakon što je MUP-u prijavljena zlouporaba pečata, po MUP-u i oštećenom poznatoj osobi,  a koja je prispjela u MUP putem fax-a Sanaderove Vlade. Postupak se vodi na temelju nevjerodostojne knjigovodstvene isprave, jer  sam Zakon o računovodstvu propisuje, da fotokopija računa ne može biti osnov za odbitak ili obračun poreza, odnosno na istoj,  da bi bila vjerodostojna, mora biti naznačeno gdje je deponiran original fakture, a ista mora biti potpisana od ovlaštene osobe. No sve ove nezakonitosti  ne sprječavaju  općinskog državnog odvjetnika sa istog područja, kao i raspravnog suca da dugi niz godina vode dokazni postupak, i da dokazuju svoje tvrdnje koje su u potpunoj suprotnosti sa zakonom.

Pred Općinskim sudom u Zagrebuvodi se već godinama  postupak radi ovrhe nad vlasnicima stana koji su uz pozitivno mišljenje državnog pravobranitelja kupili  taj stan,  isplatili ga, i to još prije dvadeset godina. Tužitelj tvrdi da je „posjedovao ključeve“ te da je vlasnik stana u istom bespravno, iako vlasnik posjeduje svu vjerodostojnu dokumentaciju kojom dokazuje da nikakve smetnje nije bilo za stjecanje istog.   Tužitelj se u parnici poziva na okolnost da je njegova punica uplatila također kupovninu za isti stan, a okolnost da je „punica bila mrtva u trenutku uplate, a i u trenutku povrata novca na račun s kojeg je uplaćeno“ nije omela suca da donese odluku u korist tužitelja. Na temelju takve nelogične presude pokrenuta je i ovrha, i to punih 30 dana prije nego  je ovršenik dobio Rješenje drugostupanjskog suda?? iako zakon propisuje da se u  slučajevima smetanja posjeda ovrha može pokrenuti  isključivo u roku 60 dana od dana pravomoćnosti Rješenja za smetanje posjeda.

Pred Općinskim sudom u Vrbovcu vodi se postupak radi poništenja zemljišno knjižnog upisa. Tužitelj koji je pokrenuo parnicu nikada nije upisao, zabilježio niti predbilježio svoje pravo u zemljišnim knjigama, a zemljišno knjižno pravo propisuje da brisovne tužbe može pokrenuti samo aktivno legitimirani tužitelj, tj. onaj čija su prava neposredno povrijeđena. Onaj tko nije nikada bio upisan u zemljišne knjige ne može niti tvrditi da su njegova prava povrijeđena upisom. Presedan u ovom postupku je što se isti vode na temelju ugovora koji su potpisani samo od jedne strane, pa ne predstavljaju pravu volju stranaka, a tužitelj ničim nije dokazao da bi isplatio predmetnu nekretninu.  Ovaj slučaj ukazuje na veliku mogućnost zlouporaba u zemljišno knjižnom pravu, iz razloga što bi prema tumačenju naših sudova, svatko mogao načiniti ugovor o kupoprodaji bez potpisa kupca, naznačiti u ugovoru bilo koju cijenu koja prodavatelju odgovara, a potom  tužiti kupca, ovršiti ga, ili se pravdati pred trećima da je tom nekretninom zatvorio svoju obvezu i sl., iako kupac o svemu tome ništa ne zna.

Pred Općinskim sudom u Poreču, vodi se ovršni postupak nad osobom koja uopće nije stranka u postupku, niti sam ovršni postupak s njim ima ikakve veze. Već godinu dana ovršeniku ustežu primanja s osnove ovrhe na novčanim sredstvima (žalba ne odgađa izvršenje), iako ovršenik nije dužnik, nije jamac ni jamac platac, ni sudužnik, niti je i sa jednim dokumentom dokazano da bi imao obvezu podmirivati dug.

Pred Općinskim sudom u Crikvenici vodjeno je više postupaka u kojima su najprije za vlasnika utvrdili da je nepoznate adrese i boravišta, a potomsu ga proglasili  i pokojnim, te donijeli rješenje kojim su mu postavili staratelja koji ga je zastupao u parničnom postupku. Ovakovim postupanjem sud je omogućio da vlasnik nekretnine ostane bez svoje imovine. Uzalud oštećeni (opljačkani) već godinama dokazuje da je živ i da su donešene presude ništetne.

Pred Općinskim sudom u Delnicama vlasniku nekretnine oduzete su nekretnine na temelju presuda zbog izostanka a u ime Republike Hrvatske, iako je u postupku dokazano da nije bilo izostanka stranke sa rasprave. Dio zemljišta oduzet je na način da su krivotvorene zemljišne knjige te je izvršen upis pokojnih prednika vlasnika i krivotvoreni su vlasnički udjeli.

Pred Općinskim sudom u Zadru, sutkinja je provela jedinstven postupak, obustave ovrhe, a potom povratka u prijašnje stanje, iako je stranka u prestala i postojati?? Prema Ovršnom zakonu, u ovršnom postupku nije dopušten povrat u prijašnje stanje, pa i danas pokušavamo dokučiti koji to zakon je ovaj sud primijenio i s kojom strankom  je postupak vodio?

Pred Općinskim sudom u Zagrebu, “vjerovnici” lihvari pokrenuli su ovrhe i putem FINE ovršuju građane iako nemaju dokument kojim  dokazuju vjerovničko-dužnički odnos, tj. ovršuju i ime trećih osoba bez zakonitog akta.  Posljednji takav slučaj je  Odvjetničkog ureda koji ovršuje račun dužnika,  temeljem potraživanja Posojilnice Bank ZILA koja nema zakonsko pravo poslovati u Hrvatskoj, nema potrebne dozvole HNB-a, niti osnovanu podružnicu u Hrvatskoj, a u njihovo ime ovrhu provodi odvjetnik koji ne posjeduje međunarodnu punomoć,  tražeći svojim prijedlogom upućenim FINI da se na račun njegovog odvjetničkog ureda isplaćuju ovršena sredstva??

Da smo u kakvom kvizu  mogli bismo reći: „nastavite niz…..“, no nismo, ovo je reality show!

Pred Općinskim sudom u Osijeku kreče i mijenjaju bilješke,a vodi se postupak protiv tzv. investitora koji su doslovno poharali cijelu Hrvatsku. Protivno Zakonima o potrošačkim kreditima i Zakonu o financiranju, isti su otvorili stotine poduzeća pod prepoznatljivim imenima i mamili ljude  brzim i lako rješivim hipotekarnim, fiducijarnim i auto kreditima.  Postupak kreditiranja, prepoznatljiv lihvarski i kamatarski. Umjesto ugovora o kreditu ljudima su podmetali na potpis Ugovore o kupoprodaji, a dužnici su u roku „odmah“ ostajali bez svoje nekretnine ili  bez vozila. Istovremeno bi im dali na potpis i drugi ugovor, kojim su omogućili prodavatelju da ostane u svojoj nekretnini kao podstanar, a umjesto rate kredita da plaća „najamninu“.  Prije godinu dana provedena je akcija u kojoj je dobar dio članova tog udruženja pritvoren, no djelovanje „kreditnih ureda“ nije stalo.

Oglasnici su i dalje puni plaćenih oglasa u kojima se nude brza i jednostavna kreditna rješenja. U jedan od takvih ureda otišao je  i autor ovog teksta. Dobio je Ugovor o kreditu, s ugovarateljem iz Brna, Čehoslovačka, a rate kredita (za kredit od 3.500,00 kn koji smo namjerno tražili) prema Ugovoru o kreditu  treba uplaćivati u uredu tvrtke „Novac na ruke“ i to u trostruko većem iznosu od dobivenog.  Slijedeći je ured u Tratinskoj ulici, Zagrebačka Trešnjevka, tzv. „OK“ u kojem se umjesto klasičnog učešća plaća potrošačka članarina u iznosu od 1.500,00 kn na više. Nakon učlanjenja, kad se prikupi novac od više članova, možete doći na red da vam isplate iznos koji trebate, koji naravno poslije  vraćate uz debele kamate.

Nakon objavljenih tekstova,  o svemu što se događa u ovim kreditnim uredima,  trgovačko društvo “Novac na ruke”, vratilo je ovršeni novac, koji su ovršili  nezakonito, temeljem  Mjeničnog očitovanja koje je koristila tvrtka koja uopće nije vjerovnik, dok je kreditni ured OK, zatvorio svoj ured.

Brojni posrednici u kreditiranju predstavljaju se kao ovlašteni predstavnici banaka, investitori iz inozemstva, kao bankari, ili još gore kao brokeri, i nude usluge za koje uzimaju visoke kamate ili visoke provizije.  Dio njih pristigao je  iz inozemstva i predstavljaju se kao investitori ili uspješni biznismeni, što im je temelj  kojim postižu izniman uspjeha u lihvarenju.  Isti su doveli građane ove zemlje u bezizlazne situacije, izbacili ih iz njihovih domova, ustegli im sva primanja sa računa. Čak i oni koji su otplatili sve do zadnje rate, i koji su pravomoćnim presudama uspjeli dokazati ništetnost ugovora,  ne mogu se izboriti za obustavu ovrhe, niti za brisovno očitovanje kojim bi oslobodili svoje nekretnine tereta, a nisu niti oslobođeni svakodnevnih daljnjih iznuda od tzv. „investirora“ ili osoba koje za njih rade.

Tko nadzire ove urede, tko nadzire ovrhe stranih banaka koje nezakonito posluju, ovršuju i deložiraju  na području RH, ni danas se još ne zna, ali zna se jedno. Nitko od njih ne primjenjuje zakon, i nije poslovao  u skladu sa registriranim djelatnostima, niti imaju dozvole od Ministarstva financija  i HNB-a  za isplate ili naplatu novca, a još manje je ovakav posao pokriven Zakonom o potrošačkom kreditiranju.

Kad svemu tome pribrojimo još i  svakodnevne pozive iz call centara koji utjeruju ugovarateljima-dužnicima strah u kosti, pitamo se, tko može uvesti red u Hrvatskoj, kad sami građani prikupe više kvalitetnih informacija od službenih istražitelja, i točno znaju gdje su registrirani call centri, tko ih iznuđuje, i tko stoji iza toga, a zna se i da osobe koje stoje iza tzv. „investicija“ imaju registrirana druga poduzeća i  agencije za nekretnine.

Promet nekretnina  odnosno rad takvih agencija za prodaju nekretnina  također je reguliran Zakonom pa se očekuje jasno očitovanje nadležnih i inspekcijskih tijela, poreznog nadzora i Ministarstva financija o tome što su poduzeli vezano uz naplate poreza od ovih tvrtki koje su do sada protekle tri godine  stekle enormne iznose dovodeći u zabludu građane,  nudeći im  brze zajmove a u naravi  im otimaju  imovinu.

Zašto niti jedna od nadležnih institucija nije pozvala oštećene građane  da sudjeluju u istražnom postupku, kao i da predoče dokaze o razmjerima prijevare putem ovih kredita, već  tzv. „investitore“ i nelegalne bankare  puštaju da rade što žele, i to  zbog navodnih  nedostatka dokaza.

Vrijeme je da o  svemu ovome javno progovore i institucije koje su za to zadužene i da zaštite svoje građane od terora kojem su izloženi.

Također je vrijeme da se u Hrvatskoj počnu primjenjivati zakoni, Ustav, Strategija borbe protiv korupcije kao i da hrvatske pravosudne institucije  prestanu pogodovati nemoralnima i podobnima, na račun moralnih i nepodobnih građana.

Nada Landeka