Landeka Nada; Hrvatsko pravosuđe odbija investitore i povratnike |

Landeka Nada; Hrvatsko pravosuđe odbija investitore i povratnike

Iz učestale prepiske o pravnim problemima  sa Europskom komisijom, a isto tako iz komunikacije  sa stranim investitorima i sa našim iseljenicama sasvim je jasno da pravna nesigurnost u Republici Hrvatskoj  odbija bilo kakvo ulaganje. Pogled stranih investitora i hrvatskih iseljenika  na sigurnost ulaganja u Hrvatsku vrlo je znakovit, ali i zabrinjavajući, i upućuju na ozbiljnost situacije u hrvatskom pravosuđu, naročito u zemljišno knjižnom dijelu.

Zahvaljujući dugogodišnjem praćenju svih događaja u pravosuđu znamo, a imamo i dokaze o tome, da  pojedini  zemljišno knjižni odjeli ne postupaju prema zakonu već prema vlastitom određivanju  primjene zakonskih odredbi – iako bi postupanje pravosudnih tijela  trebalo biti jedinstveno za sve – s primjenom jedinstvenih zakonskih propisa.

Da je to istina dokazuju i događaji oko žrtava kreditnih ureda, koji su tijekom 2012 godine masovno ostajali bez svojih nekretnina uslijed ugovora sklopljenih na prijevaru i na nezakonit način. Pokrenute  su  tužbe za ništavost ugovora temeljem kojih su predložene zabilježbe spora u zemljišnim knjigama, međutim,   sve gruntovnice, osim zagrebačke su prihvaćali  prijedloge zabilježbe spora i isti zabilježili, samo je zagrebačka gruntovnica određivala  zabilježbe spora jedino po prijedlogu USKOK-a dok su svi drugi prijedlozi građana – odbijeni.

Postavlja se pitanja jedinstvenosti primjene zakona, i ustavnosti – jer bi prava svih građana trebala biti jednaka.

Ono što je zagrebačka gruntovnica odbila – druge gruntovnice i sudovi su već pravomoćno u puno slučajeva riješili – dakle, donijeli su presude o ništetnosti takvih ugovora i uspostavili prijašnje stanje  u zemljišnim knjigama –  čime su građani zaštitili svoju imovinu koju su na prijevaru gotovo izgubili.

Postavlja se pitanje: Zašto sve gruntovnice jednako ne postupaju, i zašto se odluke sudova i primjena zakona razlikuju od suda do suda, od suca do suca? Zar zakon nije obvezujući za sve na jednak način –  jedinstvenom primjenom Zakona i Ustava?

Također se postavlja pitanje korupcije i kriminala u zagrebačkoj gruntovnici – koju je prijeko potrebno pod hitno istražiti. Javna je tajna da se predmeti u Zagrebu, na zemljišno knjižnom odjelu rješavaju “po vezama sa poznatim odvjetnicima” a ne po redoslijedu zaprimanja, dok se kako smo prethodno naveli, isti odbijaju ako su protivni interesima pojedinih lobija. Slično je i u drugim manjim gradovima u kojima zapravo vlada interes a ne politička struktura izabrana od građana. Da je ovo istina, dokazuje i činjenica da nam je poznata situacija oko osobe  koja je bila u zagrebačkoj gruntovnici u lipnju 2012 godine,  kada joj nisu dozvolili uvid u zemljišne knjige (vlastita nekretnina), niti su joj dali prijepis rješenja kojim je na njezinoj imovini uknjiženo vlasništvo u korist takvog jednog Kreditnog ureda – za koje ni danas ne znamo temeljem koje dozvole i kakvog propisa financiraju i plasiraju sredstva u Hrvatskoj. I nadalje se u medijima vrte oglasi, i nadalje se sklapaju ugovori o kreditima, koji se nakon toga plaćaju trećim pravnim osobama, navodno sklopljeni u Brnu, Čehoslovačka, ili u Zurichu, Grazu ili nekom drugom gradu Austrije,  a u stvarnosti sklopljeni u Hrvatskoj, i to “ispod tezge”. Ovakvi odnosi nužno proizvode ovršne postupke iz razloga jer se plaćanjem trećim osobama a po nalogu tih “kreditora”  - ne zatvara kreditna obveza prema navodnom “investitoru” već se novac plaća po nalogu tih “kreditnih ureda”   trećim pravnim osobama,  prema kojima dug u stvarnosti ne postoji, dok se istovremeno ostvaruju uvjeti za pokretanje ovrhe jer se dug prema “investitoru” knjigovodstveno gledano ne zatvara.  

Korupcija i kriminal cvjeta

Korupcija i kriminal i dalje cvjetaju, i volonteri brojnih Udruga, to dobro vide, jer sve opisano neposredno doživljavaju  u praksi. Kako bi inače bilo moguće da se četiri identična predmeta u Zagrebu odbiju – a njih šest u Velikoj Gorici, Bjelovaru, Sisku, Osijeku – riješe, uz zabilježbu spora u zemljišnim knjigama. Naime, u svim slučajevima je tužena stranka – ista, jer su isti kreditori, kao i isti sadržaj tužbe, dok se mijenjao samo tužitelj – a primjena istog zakona je različita u Zagrebu i Sesvetama u odnosu na druge gruntovnice.

Dok god ne bude postojala jedinstvena primjena Zakona i Ustava, dok god suci ne budu i osobno odgovorni u onim slučajevima u kojima ne primjenjuju Zakon i Ustav po načelu jednakosti – odnosno jednake pravde za sve, investicije će izostati a gospodarstvo neće moći opstati.

Konvencija UN-a  jasno propisuje u svojim odredbama da službene osobe po saznanju o kaznenim djelima drugih službenih osoba, pa i sudaca, ne mogu i ne smiju “zažmiriti” već su dužni poduzeti mjere kojima će se isti sankcionirati.  Konvencija UN isto tako Republiku Hrvatsku obvezuje na zaštitu žrtava kaznenih djela, kao i na obvezu namirenja štete tim žrtvama.

 Da li činjenica da se namjerno ignorira nezakonito ponašanje pojedinih sudaca i državnih službenika, umanjuje obvezu države da oštećenima namiri štetu?

Istina će se prije ili kasnije uvijek dokazati. Nitko od nas nije neprijatelj nikog od vladajućih ponaosob, niti vlasti koja vodi Državu.  Dapače; podržava se svaka akcija koja je u korist građana i Države. Međutim brojne nelogičnosti upućuje građane na razmišljanje da se  u korist i za zaštitu građana ne radi ništa, dok se suprotno tome  sustavno provodi diskriminacija te  pravna i ustavna nejednakost.

Ovakvo razmišljanje potkrijepljeno je najviše posljednjim događajima oprosta poreznih dugova u predstečajnim nagodbama.  Velikim  poreznim dužnicima  -  koji nisu podmirili svoje porezne obveze, isti se opraštaju u milionskim iznosima, dok se istovremeno protiv malih, sitnih poreznih dužnika, koji nemaju veza, godinama vode kazneni postupci  zbog navodne utaje poreza, a u stvari se radi o podvalama u kojima se malima “podmeće kost” radi atraktivnih nekretnina koje njihova poduzeća posjeduju. To je obrazac koji se primjenjivao godinama i još uvijek se primjenjuje.

Ovaj dio još treba regulirati, jer ne mogu jedni kazneno odgovarati, i biti na “crnim listama”  dok drugi istovremeno likuju jer su im iste  obveze ili oproštene ili zastarjele.

Svi trebamo poštovati Zakon i primjenjivati ga jednako, i građani, i suci,  sudski i drugi državni službenici i poreznici, Policija, a jednako tako i  ministri, premijer i predsjednik.

Samo tako možemo se svi zajedničkim snagama izvući iz krize. Drugačije teško.

Dakle, stavove i razmišljanja stranih investitora i hrvatskih iseljenika tj. povratnika koji imaju kapital treba shvatiti vrlo ozbiljno – U posljednjih petnaestak godina oni najviše prigovaraju upravo situaciji  koja je uočena u  zemljišnim knjigama. Problemi i pravna nesigurnost u gruntovnicama diljem zemlje vrlo je velika što izaziva trajno nepovjerenje. Građane, poduzetnike i investitore treba zaštititi. Vlasništvo je nepovredivo i zajamčeno Ustavom RH.

Konvencija UN-a propisuje da onim građanima koji su oštećeni kaznenim djelom tj. koji su žrtve, i koji su pri tome izgubili svoju nekretninu – ISTU TREBA VRATITI.  Također propisuje da štetne ugovore, (pa makar se doticali i građana, a ne samo državnih interesa) treba država potpisnica naći načina da ih ukine sukladno odredbama Konvencije. 

Konvencije su iznad Ustava RH, dakle obvezujuće za države potpisnice.  Njihove odredbe se moraju primjenjivati.

 A  suprotno tome, u Hrvatskoj i dalje cvjeta  kriminal i korupcija, nepotizam – koji su maltene najviše na cijeni.

 Dok su Srbija i Bosna i Hercegovina, pa čak i Republika Srpska uveli nagrade za prijavljivače korupcije i kaznenih djela tzv. “zviždače”, za aktivne borce razotkrivanja kaznenih djela,  i već neko vrijeme ih aktivno nagrađuju,  u Hrvatskoj  zviždači,  aktivni borci za pravdu, vladavinu prava i borbu protiv korupcije, još uvijek su  “na meti”  i na “listi za odstrel”. Život i egzistencija su im ugroženi.

Predsjednik Republike i Sabor treba pokazati javnosti,   dodjelom nagrada i odlikovanja onima koji su teško stradali od počinitelja kaznenih djela, zviždačima  i Udrugama koje se bore protiv korupcije i kriminala, i onim zviždačima koji su među prvima bili kod predsjednika Josipovića ukazujući na teško stanje u zemlji, dodjelom odličja Reda  Stjepana Radića, i Reda  Danice  hrvatske – da Vlada, Sabor i predsjednik RH, kao visoki odličnici i oni koji uvode red u Državu  - cijene pomagače u borbi protiv korupcije i kriminala i sve ljude  koji  pri tome aktivno pomažu.

Takvo postupanje prema „zviždačima“   bio bi  putokaz  da se poštenje i red ipak isplate,  da je primjena Zakona i Ustava, kao i čl. 171 Zakona o kaznenom postupku kojim se propisuje da su sva tijela državne vlasti obvezna za sve građane kao i za sve osobe iz vlasti, te da su sve pravne osobe i fizičke osobe dužne prijaviti kaznena djela koja se progone po službenoj dužnosti, a ona koja su im dojavljena ili za koja su sami saznali – OBVEZA im je rješavati ih.

Dakle, sve službene osobe, ministri i Vlada, pa i predsjednik RH  po  saznanju o kaznenom djelu su dužni poduzeti mjere da se  pokrenu zakonom predviđene radnje, jer je poštivanje zakona za sve zapovijed,  a ne kako se to često čini, ignoriranje kriminala i korupcije i prešućivanje istog.

Mnoge bi  građane takvi postupci  vladajućih  potaknuli da im počnu vjerovati kao i da se i sami  bore za istinu, a ne da šuteći prelaze preko “veza i poznanstava” koje i danas u Hrvatskoj ipak najbolje prolaze.

Nitko od aktualne  Vlade RH, u trenutku kada je preuzimala vlast,  nije očekivao da ima “čarobnu metlu” i da čini čuda, ali smo svi očekivali da će se poduzeti radnje da oni “koji su se ukorijenili” u određenim institucijama tipa raznih Fondova, Agencija, pa i HBOR-a, o čijim kreditima se tijekom proteklih 20 godina  postavljaju brojna pitanja (www.istina-pravda.blog.hr),   moraju otići – ili početi raditi pošteno. O tome svjedoče izvješća Državne revizije, svjedoče brojni dokumenti, naš novac tj. novac građana Hrvatske leži  kod osoba koje su nelegalnom privatizacijom stekli značajnu imovinu, a potom je povećali kreditima Fondova i HBOR-a koje nisu vraćali, već su sustavno osnivali nova poduzeća, dizali nove kredite, i neprekidno se vrtili u krug.  Prikrivanjem nezakonitosti i “zadržavanjem kriminala u cijevima”  nema i ne može biti napretka, ni gospodarskog ni financijskog.

Teško je od nekog očekivati da će se promijeniti nakon 20-godišnje  prakse u kojoj se Hrvatska sustavno osiromašavala – puno je realnije očekivati da je jedino rješenje – smjena onih koji su za takvu situaciju odgovorni, uključujući  one suce, predsjednike uprave, stečajne upravitelje koji ne poštuju zakon  i sve one za koje postoje dokazi da su sudjelovali u sustavnoj pljački kojoj je Hrvatska godinama izložena.

Za 80 % aktivnosti koje se sprovode i istražuju državnim institucijama naročito u MUP-u najzaslužniji su „zviždači“ i novinari  jer se o svim problemima i o kriminalu, potkrijepljeno dokazima, sustavno javno piše i iznosi. Stoga “zviždače” treba podržavati, štititi ih, štititi njihove živote, obitelj i rad, a što je sve propisano međunarodnim Konvecijama borbe protiv korupcije.

Autor; Landeka Nada