SIVA ZONA UNIŠTAVA HRVATSKO GOSPODARSTVO
Siva ekonomija, siva zona ili neformalni sektor, je izraz koji u najširem smislu označava ekonomske aktivnosti nad kojima država nema odgovarajući nadzor, odnosno koje se nalaze, izvan zakona, na rubu zakona ili u tzv. “sivoj” zoni. U užem smislu se pod time podrazumijevaju “normalne” ekonomske aktivnosti vezane uz obične robe i usluge, a koje nisu zakonski prijavljene, npr. angažiranje radnika na crno, neplaćanje poreza prilikom kupoprodaja, lihvarenje, kamatarenje, šverc robe, i sl. U svakodnevnom govoru naziva se i “rad u fušu” ili “šverc robe”.
Siva zona ili siva ekonomija upravo se najviše razmahala u Hrvatskoj. Razlog tome je vrlo teška i loša gospodarska situacija, blokirani računi pravnih osoba i blokirani računi građana. Poduzetnik, da bi opstao sa blokiranim računom, uz zabranu naplate potraživanja i plaćanja cesijama i kompenzacijama za vrijeme blokade i nema drugog izbora osim poslovati u tzv. „sivoj zoni“. Naime bez novca nije moguće niti nabaviti sirovinu, platiti električnu energiju i plin potreban za proizvodnju, osigurati radnicima minimalne i osnovne troškove i plaćeni rad. Sve je daleko teže. U istoj situaciji su građani, bili oni blokirani osnovano ili neosnovano, stanje je jednako. S blokiranim računom ne može se platiti djetetu vrtić, školu, prehranu, odjeću, ne mogu se platiti režije, odlazak na posao i s posla, rate kredita koje su građani podigli u nekim drugim manjim štedionicama da bi namirili velike stambene ili hipotekarne kredite, a i mnoge druge financijske obveze. S blokiranim računom, uz neisplaćene plaće, „poslovanje u sivoj zoni“ cvjeta. Sve postaje upitno i sve se ruši. Upravo tu Ministarstvo financija nosi najvažniju ulogu jer bez potrebnog znanja i iskustva kojim će odrediti prave fiskalne, prekršajne i zakonske mjere, situacija će biti još teža.
U građevinarstvu gotovo sve tvrtke već odavno posluju „na crno“. Nabavljaju „robu ispod tezge“ u pola cijene, radnici rade “na crno”, i tako ih i plaćaju, a i nekretnine se prodaju sa puno manjim cijenama naznačenim u ugovorima kako bi se umanjili stvarni troškovi poreza. Zbog “sive zone” na udaru je i Porezna uprava čije procjene nekretnina su posljednjih dana pod posebnim povećalom, jer je već odavno utvrdjeno da slučajevi u kojima se Država svjesno i namjerno osiromašuje nisu samo neplaćanje poreza već i višegodišnje poslovanje i trgovina u „sivoj zoni“.
Loša fiskalna politika i loša gospodarstvena politika uzrokuju više nego katastrofalno ekonomsko stanje u zemlji, a još gore ekonomsko i socijalno stanje građana RH.
Manja poduzeća, naročito d.o.o. koji obavljaju uslužne djelatnosti, imaju blokirane računa i posluju „na crno“. Poduzeća koja obavljaju čišćenja automobila, stanova, tepiha, koji vrše dostavu, ili nude renta-car usluge, kao i neke druge usluge koje su svakodnevno potrebne građanima uglavnom svoje usluge građanima naplaćuju u gotovini, bez izdavanja računa, i bez evidentiranja obavljenih usluga. Država ostaje tu zakinuta za 25% PDV-a koji nije ni obračunat a ni plaćen, a jednako je tako uskraćena i za porez na dobit, koja se nigdje ne evidentira. Cifre utajenog poreza premašuju milijarde kuna. Rijetko kad Ministarstvo financija uzme pod „lupu“ te manje tvrtke, a i kad vrši nadzor, vrši nad izdanim računima i poslovnim knjigama, a ne nad neevidentiranim uslugama.
Tako se u stvari događa jedan paradoks, pa ona tvrtka koja uredno i redovno izdaje račune, prijavljuje prihod i evidentira sve obavljene usluge i troškove, u stvari prilikom provedenog poreznog nadzora, može biti okrivljena za nemar ili nepravilnost u poslovanju, temeljem čega mora platiti utvrđeni prekršaj, dok one tvrtke koje ništa ne evidentiraju, niti ne plaćaju, nemaju zapravo ni nikakvih sankcija. Totalni košmar koji i onim savjesnima sugerira da se “siva zona” bolje isplati od poštenog rada!
Mnogi izvršitelji raznih usluga inzistiraju na isplati „na crno“. Dapače, ukoliko im se usprotivite, u stanju su vas izvrijeđati, poniziti, ne raditi s vama, ili za vas, i na sve moguće načine žele vas natjerati da i vi na jedank način postupate, samo zbog toga jer oni imaju takav princip i metodu poslovanja i obavljanja usluga.
Nije uopće teško utvrditi tko posluje na takav način, da ne prijavljuje izvršene poslove i prihode. Dovoljno je nazvati brojeve iz oglasa, koji se otvoreno oglašavaju sa svim dostupnim podacima, i brzo se sazna tko radi “na crno”, tko daje kredite “na crno”, tko prodaje robu “ispod stola” i sl. Ista je priča i sa kartičnim kreditima, koji se nude na gotovo svim javno dostupnim oglašivačkim mjestima. Nudi vam se da vi na svoju karticu podignete potrošački kredit u iznosima i do 100.000,00 kn, vama isplate na licu mjesta cca 50% gotovine, vi otplaćujete mjesečno kredit, a kreditor uzme robu iz dućana. Koju naravno – prodaje bez računa. Tako se neprekidno sve vrti u krugu, a “siva ekonomija” ili “siva zona” postala je način života u Hrvatskoj. Ili način preživljavanja.
I predstečajne nagodbe su siva zona hrvatskog zakonodavstva!
Negativni razmjeri sive ekonomije i njene posljedice po društvo su izuzetno veliki. Općenito se smatra kako ne postoji jedinstvena definicija sive ekonomije. Ipak, u svim definicijama pojma sive ekonomije, zajedničko je to što se govori o neslužbenom gospodarstvu koje se manifestira u različitim oblicima koji odstupaju od legitimnih pravnih normi. Prema etabliranim autorima koji proučavaju tu temu siva ekonomija ima četiri oblika:
• ilegalno gospodarstvo – proizvodnja i distribucija zakonom zabranjenih dobara i usluga kao što su droga, prostitucija, krijumčarenje, organizirani kriminal, zelenaštvo, krađa;
• neprijavljeno gospodarstvo – djelatnosti kojima se izbjegavaju utvrđena fiskalna pravila sadržana u poreznim zakonima, evazija poreza i doprinosa te prijevare iz koristoljublja. Zbirna mjera neprijavljenog dohotka jest iznos dohotka koji je trebao biti prijavljen poreznim vlastima, ali nije;
• neregistrirano (nezabilježeno gospodarstvo) – aktivnosti koje nisu prijavljene službenoj statistici, a trebale bi biti. Mjeri se uz pomoć dohotka koji nije zabilježen u sustavu nacionalnih računa. Nezabilježeni je dohodak razlika između ukupno ostvarenog dohotka i onoga koji je zabilježen u sustavu računa;
• neformalno gospodarstvo – djelatnosti kojima se umanjuju troškovi poduzeća i krše administrativna pravila kojima se reguliraju prava vlasništva, ugovori o radu, ugovori o kreditu, sustav socijalne sigurnosti.
Siva ekonomija dio je gospodarstva, koji se ne pojavljuje u službenim statistikama. Takva ekonomija ne oporezuje se, i ne pridonosi bruto domaćem proizvodu države. U zemljama u razvoju preko 70% ljudi radi u ovom obliku gospodarstva. Oni su samozaposleni, jer je teško naći nekoga da ih zaposli. Ljudi koji rade u ovom obliku ekonomije nemaju socijalnu pomoć ili socijalno osiguranje, koje država daje onima koji su porezni obveznici.
Ilegalna ekonomija kao tip ekonomske aktivnosti obično uključuje vrlo širok skup djelatnosti (proizvodnja i distribucija droge, prostitucija, kockanje, falsificiranje, prisilna naplata dugova, zelenaštvo, ucjene, otmice, reketaranje, krađa). Zbog ilegalnoga karaktera djelatnosti odgovarajuće robe i usluge prisutne u takvim tokovima ne bi smjele tretirati kao »dobra«, nego, naprotiv, trebale bi imati status u kategoriji društvenoga »zla«.
U pokušaju sprječavanja obavljanja djelatnosti u „sivoj zoni“ u Hrvatskoj je 2011 godine usvojen Zakon o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti. http://www.zakon.hr/z/472/zakon-o-zabrani-i-sprje%C4%8Davanju-obavljanja-neregistrirane-djelatnosti
Na žalost, i ovaj Zakon, kao i većina drugih Zakona ima svojih dobrih i loših strana i pun je rupa. Za primijetiti je da nije dovoljno „oštar“ jer kazne koje su njime propisane premale su da bi suzbile sivu ekonomiju. Osim toga, događa se da je u registracijama poduzeća djelatnost doista registrirana, ali da izvršitelj radova obavljenu djelatnost tj. poslove ne prijavljuje Poreznoj upravi, odnosno ne izdaje račune i ne prijavljuje prihod, pa takav oblik „sivog poslovanja“ ne spada u prekršaj koji podliježe sankcioniranju temeljem ovog Zakona, već podliježe Kaznenom zakonu.
U svakom slučaju, upravo u interesu građana RH, naročito radnika, državna tijela morala bi ovaj dio pooštriti i uvesti mjere i zapljene roba koja se prodaje „na crno“, oštre sankcije za sve poduzetnike koji radnike ne prijavljuju ili ih plaćaju na crno, i koji ne vode poslovne knjige, odnosno svoju djelatnost obavljaju mimo propisa i zakona!
Nedavno je istraţivanje Svjetske banke pokazalo kako siva ekonomija u Hrvatskoj iznosi čak 35 posto BDP-a.
Siva ekonomija predstavlja nelojalnu konkurenciju registriranim gospodarstvenicima koja se ogleda u oduzimanja tržišta i neravnopravnoj poziciji u pogledu troškova poslovanja budući da se sva davanja slijevaju na njihova leđa. Osim toga, upravo zbog sive ekonomije otežano je normalno obavljati registriranu djelatnost ili posao budući da ga rad u neslužbenom gospodarstvu onemogućuje, cijena proizvoda ili usluga u trgovini pod utjecajem sive ekonomije se smanjuje, a davanja državi ostaju ista.
Područje uslužnih djelatnosti još uvijek nije uređeno nijednim važećim propisom odnosno zakonom, pa je u tom smislu upitan uspjeh u naporima inspekcijskih tijela na sive ekonomije, kojoj je najizraženije obilježje da se obavlja bez upisa u nadležne registre ili bez vođenja poslovnih knjiga, pa za takve subjekte nadzorna tijela nemaju nikakvih saznanja o njihovoj gospodarskoj aktivnosti. Zbog toga je potrebno riješiti problem koji se odnosi na nemogućnost provedbe nadzora i poduzimanja mjera protiv osoba koje bez vođenja bilo kakvih evidencija obavljaju razne usluge koje se najviše obavljaju nelegalno i nekažnjivo.
Zakon o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti ne obuhvaća i zabranu zapošljavanja na crno i zaštitu radnika koji nisu prijavljeni kod poslodavaca. Naime, nekoliko zakona bavi se temom rada na crno i suzbijanjem sive ekonomije (iako znamo iz prakse da je sve do sada bezuspješno), a ovaj zakon obuhvaća takozvane poslove u “fušu”, odnosno usluge čišćenja po kućama, pranju stubišta, čišćenje tepiha, sitne kućne popravke, frizersku djelatnost, menagerske poslove odnosno ugovaranje poslova iz usluge bez prijavljenih prihoda, te niz drugih usluga koje se obavlja bez registracije i plaćanja poreza.
Kako je riječ o niskim naknadama i popunjavanju kućnog budžeta, a ne o unosnoj zaradi, radna skupina imala je na umu da je porezna evazija u ovom dijelu gospodarstva pravilo i navika koja će se teško iskorijeniti. Ipak, sitni “fuševi” i zarada “sa strane” nose, prema nekim procjenama, čak 16 posto ukupnoga gospodarstva. Unatoč provedenim istraživanjima, nema konkretnih podataka o razini sive ekonomije u Hrvatskoj, jer se njezini razmjeri procjenjuju u rasponu od 22 do 34 posto, dok nedavno istraživanje Svjetske banke navodi da je razmjer sive ekonomije u Hrvatskoj oko 35 posto BDP-a. U tu se procjenu uključuju i prihodi ostvareni kriminalnim djelatnostima te prihodi od neprijavljenih djelatnosti i rada na crno.
nl
Nema komentara:
Objavi komentar