Darinka Prežec; tko je žena koja posljednjih dana budi empatiju u srcima osiromašenih Hrvata? |

Darinka Prežec; tko je žena koja posljednjih dana budi empatiju u srcima osiromašenih Hrvata?

U našu redakciju prispjelo je više pisama  čitatelja,   potaknutih istupom u medijima Darinke Prežec, o kojoj posjeduju  dokumentaciju koja svjedoči da ta žena svjesno i otvoreno  obmanjuje javnost. Zamoljeni smo da pismo  upućeno nam od I.A.  prenesemo u cijelosti!

Poštovana redakcijo HAZUD-a!

Od ljeta 2013 godine neformalna Udruga Živi zid i formalna Udruga Stop deložacijama digli su veliku pompu ustavši u zaštitu Darinke Prežec, žene koja je poluočajnim izrazom na licu uvjeravala hrvatsku javnost kako je ona  velika žrtva,  kako bi javnost s njome imala razloga duboko suosjećati.   To stoga, što je eto ona sada u tuđoj kući, koju je još 2009 godine na dražbenom ročištu kupila banka, radi kredita u kojem je zalog bio kuća nje i njezinog supruga.  „Bili smo jamci jednoj gdji,  a eto gdja se okoristila, sa čak 4.000.000 kn, a nama su uzeli kuću, i mi smo sada podstanari u vlastitoj kući!“  samozažaljivo je izjavljivala pred kamerama.

Da je ta žena perfidna lažljivica, još k tome sa psihijatrijskom dijagnozom i žrtva vlastite pohlepe,  znaju dobro njezine žrtve. Kojih ima pozamašan broj. Čime  je pak ova patološka lažljivica tako dobro uvjerila u svoju ulogu žrtvenog janjca Udrugu Stop deložacijama i novinarku Ivu Anzulović koja za nju svjesno javnosti prenosi laži, još se ne zna, ali se pretpostavlja da razlog  leži u dva  velika stana koja je ova Udruga u kratkom roku, svega dva mjeseca nakon  registracije dobila na korištenje od Grada Zagreba.

Gđa koja tugaljivo gleda u kamere sažalijevajući sebe, ne gleda tako na tuđe životne sudbine.  Rješenjem Centra za socijalnu skrb, Klasa; UP/I-552-02/03-01/186 od 29.9.2003. godine  Darinki Prežec je  odobreno, kao skrbnici Ivana Štrka, njenog štićenika, prodati nekretninu koja se nalazi u Dugavama, inače njegova obiteljska kuća, i to za cijenu od 53.700,00 eur (cijena iz ugovora). Još toliko novca iz prodaje kuće dobila je na ruke.  Istim rješenjem pozvana je da skrbniku Ivanu Štrku njegov novac položi na štedni račun kako bi skrbnik mogao raspolagati novcem uz odobrenje Centra za socijalnu skrb.  Rješenje je izdano na zahtjev Darinke Prežec koja je navela da bi sredstva dobivena kupoprodajom predmetne nekretnine uložila u uređenje kuće i okućnice štićenika. Međutim, sredstva iz prodaje kuće nisu predana skrbniku, već je novac završio u džepu Darinke Prežec.  O tome dokazuje njeno razrješenje  Rješenjem br. UP/I-552-02/04-01/93 od 26. travnja 2004. godine i postavljanje novog skrbnika odvjetnika Radoslava Šunjića iz Zagreba, koji je rješenjem Centra za socijalnu skrb dobio zadatak da zastupa štićenika Štrka pred sudom radi naknade štete protiv skrbnice Darinke Prežec.  Rješenja sam pribavio od njene vlastite prevarene sestre, a liječničku dokumentaciju da se radi o psihičkom bolesniku na terapiji, dala mi je sama Darinka Prežec, pravdajući pri tom svoje postupanje kad je mene izvarala.

    

Naime, Prežec je zahvaljujući svojim vezama u gotovo svim  javnim institucijama, nakon što je uspješno lišila poslovne sposobnosti svojeg supruga, a zatim se pobrinula da i njena vlastita sestra bude proglašena nesposobnom za brigu o djeci, poslovno nesposobnim proglasila i svojeg štićenika.  Preuzela je i skrb o njegovoj unuci, gluhonijemoj djevojčici Lauri, za koju je dobivala novac od Centra za socijalnu skrb, dok je istovremeno rasprodavala  svu njenu djedovinu.  Na račun gluhonijeme curice izazivala je samilost u očima ljudi te dobivala veće iznosa  novca  kao pomoć. Upravo tako je dobila novac i od „žene“ kojoj je navodno bila jamac.   Gdja koja joj se smilovala, poduzetnica,  spasila je život tom gluhonijemom djetetu koje je bilo dehidriralo, i ne mogavši ništa reći, skoro umrlo. Vidjevši da se dijete srušilo, gdja je stala i odvezla je malenu u bolnicu, što je također dokazano policijskom istragom.  Tom prilikom Prežec je rekla da žurno treba novac za operaciju djeteta, ali da nigdje ne radi i ne može podići kredit. Predložila je da ona da svoju kuću kao jamstvo, a da tvrtka u kojoj je jedan od direktora bila gdja koju sada okrivljuje za svoj položaj, podigne za nju kredit. Želeći  također pomoći, i tadašnji vlasnik i direktor M.H. pristao je na tu opciju.  Dakle, nikakav jamac Prežec nije bila nikakvoj gdji, već je svoju kuću dala u zalog banci za kredit koji je tvrtka podigla za njene potrebe.  Podignut je kredit u iznosu od 573.000,00 kn, od čega je Prežec dobila novac na svoj račun. Kredit nije vraćala, a naknadno se saznalo da niti novac za operaciju nije trebala, naročito kada se vidjelo da je u periodu od 2001 do 2003 godine, prodala i niz drugih tuđih nekretina, i  opelješila značajan broj ljudi, između ostalog i tvrtku koja je podigla kredit. Već 2005 godine, Zagrebačka banka predala je prijedlog za stečaj tog poduzeća. Iz spisa pred Općinskim sudom u Zagrebu,  sasvim je jasno vidljivo, i bez ikakve sumnje, da su  isključivo i samo Darinka Prežec i njezin suprug bili obavještavani o stanju kredita i o ratama, a ne nitko drugi, najmanje poduzeće koje je bilo nositelj kredita ili njegova direktorica  (što se vidi iz dostavnica i povratnica u spisu), pa time padaju u vodu sve njene priče, kako ona nije ništa znala.   Isto tako, u Rješenju o ovrsi, naznačeni su samo  ovršenici  Prežeci i ovrhovoditelj Zagrebačka banka.  Nitko drugi, pa  ti drugi nisu bili i nisu mogli  biti upoznati sa stanjem u postupku jer nisu niti stranka.

30. ožujka 2005 godine Općinski  sud iz Zagreba donosi pravomoćnu sudsku presudu broj Posl. br. LXXIX P-3900/04 u kojem nalaže da je tužena Darinka Prežec dužna isplatiti tužitelju Štrku iznos od 406.314,92 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom sukladno zakonu.  Prežec do danas ovaj iznos svojem štićeniku nije isplatila. U međuvremenu je i kazneno gonjena, te je pred Općinskim sudom u Selskoj pravomoćno osuđena zbog k.d. prijevare. Novac svejedno nije vratila. Njezin štićenik do prošle 2013 godine bio je u staračkom domu na teret Centra za socijalnu skrb i državnog proračuna,  a od prošle godine o njemu brine Prežeckina nećakinja Branka,  majka gluhonijeme djevojčice,  i štićenikova kćerka. Zahvaljujući Prežec Darinki svi su oni postali beskućnici i podstanari su u Zagrebačkoj Dubravi.

Istu situaciju priredila je i gdji A.H i njenom bratu I. u Zagrebačkoj Dubravi, kojima je na vrat dovela kamatare i lihvare, te su ovo dvoje braće ostali bez svojeg nasljedstva. Naime, Prežec je pomogla da se kamatari upišu kao vlasnici na vrijednu troetažnu kuću u neposrednoj blizini bivše Name.

I njezin prvi susjed iz Čučerja,  S.M. ostao je bez svojeg doma. Njega je nagovorila da  kuću u kojoj još uvijek živi proda njoj,  a ona je istu ustupila za svoj dug čovjeku kojeg je prevarila za cijelih 850.000,00 kn, za što je nakon što je uzela novac potpisala priznanice a potvrdno je izjavila i na sudu u Osijeku, da je novac uzela i da je takvih osoba još 5-6 kojima je uzela novac na isti način.   S.M. može zahvaliti što još ima krov nad glavom, samo dobroti žrtvi Darinke Prežec,  a koji ne želi izbaciti S.M.-a  iz kuće.

Drvenu kuću muževog ujaka, iako nije njena, Prežec je prodala čak pet puta. I to zajedno sa čovjekom koji je u njoj živio i njegovom obitelji. Pritisnut svakodnevnim brigama i strahovima,  kao i iznerviran brojnim „vlasnicima“ koji su svakodnevno hodočastili oko kuće želeći ući u svoje vlasništvo koje im je Prežec prodala zajedno sa svojim suradnikom I.Š. – jadan čovjek na kraju je sebi prošle 2013 godine  oduzeo život.

Prežec  u javnosti  tereti gdju, poduzetnicu za još jedan ugovor,  u kojem je navodno kredit  podigla za kupnju strojeva. I u ovoj priči  perfidno i smišljeno laže, jer je upravo tvrtka dala svoje vlastite  strojeve pod zalog, a ne ih kupovala iz kredita. Kao dodatno jamstvo bila  je oranica,  zemljište  tada  vlasništvo Prežecovih, koje je Prežec Darinka neposredno nakon odobrenja kredita  prodala toj gdji za 100.000,00 kn i za isto dobila novac,  i više nikakve veze ne bi trebala imati niti sa zemljištem a još manje s kreditom.  Jer hipoteka slijedi zemljište.   I to zemljište Prežec je prodala, kao i sve druge nekretnine  koje je prodavala, čak tri puta.  Svaki put drugom kupcu naravno. Redakcija posjeduje sve dokaze navedene u ovom tekstu.  Prežec je  osobno  dovela tvrtku nositelja kredita u stečajno stanje nevraćanjem kredita iz kojeg  je dobila novac isplaćen, kao i krivotvorenjem dokumentacije za više kredita različitim ljudima od kojih je uzimala  proviziju, što je policijskom istragom i istragom DORH-a više puta (pravomoćno) i  nesumnjivo potvrđeno,  čime je  neposredno  uzrokovala  i propast čak 40 radnih mjesta, ljudima koji su zbog stečaja tvrtke ostali bez posla.

Punih 11 godina Darinka Prežec, svjesna istine, šutjela je.  Čak je osobno bila na stečajnim ročištima, i bila je sa svime jako dobro upoznata.  Da je Prežec sve znala, kao i da je dobila novac svjedoče policijska izvješća, napisi u medijima, sudski zapisnici,  i njeno ponašanje do 2011 godine.   Tada je i sama još aktivnije  počela dilati kredite i nepostojeće automobile, u kojem poslu se ujedinila sa vlasnikom kreditnog ureda iz Schafhausen,  Švicarska, kojeg je poduzetnica iz priče raskrinkala zajedno sa Darinkom Prežec.  Medijski uzlet omogućila joj je Udruga Stop deložacijama i Živi zid, koji od prvog dana imaju svu  pravomoćnu dokumentaciju na kojoj se temelji ovaj članak, ali svjesno  kriju  i zataškavaju  Prežeckinu kriminalnu prošlost i sadašnjost, kao i pravu istinu. Istinu zna i „istraživačka novinarka“ Iva Anzulović, koja je u posjedu sve opisane  dokumentacije.

Zahvaljujući takvom stalnom prometu nekretnina koje Prežec kupuje i prodaje, pa makar bile i tuđe,  na javnoj je listi poreznih dužnika sa 297.319,48 kn duga prema Državi!

Ali njih  takva istina ne zanima i ne žele  je znati. Razlog je vjerovatno sposobnost gdje Prežec „da sve sredi“. U koju god ustanovu dođe, njoj su otvorena vrata. Žena koja u pet minuta, bez čekanja rješava putovnice i domovnice,  radne dozvole,  za tjedan dana školu ili fakultet, za mjesec dana braniteljsku ili neku drugu mirovinu,  za  samo jedan dan povrat oduzete vozačke dozvole u Heinzelovoj.  I ako želite u bolnicu, štrajk i nedostatak termina uz nju vam ne smeta. Sve je rješivo!

Osim toga, u Gradu Zagrebu je „doma“  i prodala je do sada na desetke gradskih stanova, uz pomoć dokumentacije koja se pune tri godine tiskala  u njezinoj vlastitoj kući, o čemu svjedoče izjave čak pet svjedoka, ljudi koji su kod nje živjeli ili su svakodnevno dolazili kao i optužnica koja je protiv nje podignuta.

Tko ju ne bi volio i sažalijevao kad je tako sposobna? Čak i ženi, kojoj je poslala  lihvara  da ju gurne  niz stepenice, čime ju je zastrašio i oduzeo  vlasništvo nad stanom  u Dugavama, ponekad pođu suze na oči.   A pošle bi i mnogim braniteljima kad bi znali istinu da su braća ove žene koja budi sažaljenje u srcima Hrvata, ranjena na Kupresu dok su se borili protiv  hrvatskih branitelja, kao i da je mijenjala brave na gradskim stanovima, upravo obučena u braniteljske uniforme zlorabeći tako časnu dužnost  i položaj hrvatskog branitelja, pretvarajući ih u provalnike.  No kako da njoj  Darinki Gavrić, rođenoj od oca Nedeljka iz Čelinca,   nešto znači čast i poštenje hrvatskog branitelja?

Da znači ne bi do kože  svjesno i perfidno  opljačkala autora ovog teksta, kao i njegovu obitelj, oboje branitelje domovinskog rata sa po 1100 dana provedenih u ratu na prvoj liniji fronte, nekoliko puta odlikovanih.  Darinka Prežec zajedno sa svojim suradnicima i supomagačima I.Š., D.P., J.M. (K.) svjesno i perfidno širi prljave  laži i izmišljotine,  i  buđenjem novog sažaljenja opet privlači korist jedino i isključivo samo za sebe.  O tome dokazuje i različitost njenih istupanja u medijima u kojima svaki put prenese drugačiju priču, u kojim pričama  za svoje stanje optužuje potpuno različite osobe,  suprotni iskazima  pred istražnim tijelima.  To je sastavni dio njenog života!  Moj sastavni dio života, iako sam dva puta od nje mlađi, sve se na liječničke preglede jer sam se razbolio zbog nje, i 20- dnevni rad moj, i moje obitelji kako bih svim ljudima koje je Prežec u moje ime prevarila vratio novac koji je ona uzela.

Dokaze pogledajte  ovdje; https://www.facebook.com/notes/acta-non-verba/darinka-pre%C5%BEec-tko-je-%C5%BEena-koja-posljednjih-dana-budi-empatiju-u-srcima-osiroma%C5%A1/790422774319661

Autor;   I.A. (Podaci o autoru i dokazi iz teksta poznati su redakciji)

Opaska Redakcije HAZUD.HR! Tekst je prenešen izvorno kako ga je autor dostavio!

I ovo se događa; Masovna tučnjava na Hvaru prilikom iseljenja najmoprimca iz poslovnog prostora |

I ovo se događa; Masovna tučnjava na Hvaru prilikom iseljenja najmoprimca iz poslovnog prostora

Datum objave; 25. travanj 2015./B.D.

Problem neefikasnosti  pravne države najčešće je veoma izražen upravo pri urednom ispunjavanju obveza s osnove najma. Najmoprimci vrlo često, nakon određenog vremena, nastojeći  steći financijsku ili materijalnu  korist za sebe, postanu nemarni i bahati,  najčešće računajući na sporost i nefunkcioniranje pravne države.  U takvim situacijama, zbog neplaćanja najma,  često dolazi i do neprimjerenih ispada,  verbalnog vrijeđanja, pa i fizičkih napada.

U konačnici, rezultat je uvijek jednak, najmoprimac biva iseljen  milom ili silom, uz primjenu samopomoći ili sudskih odluka, a cijelu priču ispuni gorčina zbog  nedostatka osobnog morala najmoprimca, ili zbog  nedostatnosti učinkovitih aparata koji bi brzo i učinkovio  regulirali odnose između najmoprimaca i najmodavaca.

Mnogi najmoprimci nisu svjesni da njihova obaveza teče cijelo vrijeme korištenja prostora.   Prema zakonu, obaveza podmirenja najma prostora/nekretnine teče i nadalje, čak i ako je ugovor o najmu istekao ili  ako je jednostrano raskinut, ukoliko najmoprimac nije u roku od 8 dana napustio prostor nakon isteka roka najma, ili nakon otkaza ugovora o najmu.  Najam se dalje nastavlja  pod istim uvjetima pod kojima je  ugovor o najmu   bio i prije  sklopljen, bez obzira što između stranaka nije sklopljen novi ugovor.  Uz to, najmoprimac je obvezan najmodavcu naknaditi i svu nastalu štetu koju je prouzrokovao svojim nezakonitim ponašanjem. 

Iseljenje najmoprimca u Starom Gradu na Hvaru 

Nedavno je u  Starom Gradu na Hvaru došlo do masovne tučnjave, nakon koje je sedam osoba zatražilo liječničku pomoć. Do sukoba je došlo nakon cjelodnevne napetosti oko promjene korisnika prostora na starogradskoj rivi u kojem je smješten jedan kafić.

Najprije je policiju tijekom dana nazvala trenutna korisnica prostora te prijavila oštećenje inventara. Potom su se policiji sa kaznenim prijavama za prijetnju javili sin vlasnika prostora i novi najmoprimac. Problem je, čini se, ispao jer korisnica koja nije plaćala prostor, iz njega nije željela izaći.

Na koncu je situacija eskalirala masovnom tučnjavom koju je prekinula policija.

Cijeli  dan  protekao je  u intervenciji policajaca i okupljanju većeg broja ljudi, a događaj  je završio tako što je sedam osoba lakše ozlijeđeno te su podnesene i tri kaznene prijave!

Ovoj “barufi” prethodio je potez 59-godišnjeg Jordana Deletisa, koji je u očev prostor od 80-ak kvadrata, gdje se sada nalazi ugostiteljski objekt “Il Teatrino”, želio useliti novog najmoprimca, poznatog hvarskog ugostitelja i vlasnika etabliranog restorana “Pinetta”, 49-godišnjeg Jurka Dragičevića.

No, taj prostor već pet godina u najmu ima 32-godišnja Helena Šepl, koja zajedno sa svojim roditeljima Adelom i Davorinom te bratom Markom tuvodi posao.

– Helena i njezina majka Adela su se u ponedjeljak oko 20 sati zabarikadirale ispred objekta, skrivajući se iza stvari koje sam ja tog jutra u pratnji zaštitara i policije izbacio iz restorana. Izbacio sam im stvari po institutu samopomoći jer drugačije nisu htjeli predati objekt, a o svemu sam prethodno obavijestio policiju i angažirao sam zaštitare.

“Kad su vidjeli što meni i Dragičeviću cijeli dan radi ova obitelj, da su mi čak došli uznemiravati 90-godišnjeg oca Jurja i da je Adela laktovima razbila dva stakla na ulaznim vratima restorana te mi govorila kako će mi biti otkinuta ruka, spontano se ispred restorana okupilo tridesetak građana.

Njih dvije imale su svaka po jednu bocu u ruci i prolijevale su solnu kiselinu na te ljude. Mene su polile po licu i nogama, a uništile su mi i jaknu.

Petero ljudi zatražilo je liječničku pomoć, a dvoje je ostalo na Hitnoj pomoći primati infuziju” – za Slobodnu Dalmaciju rekao je  Jordan Deletis.

On je s Helenom Šepl, kako nam kaže, prije pet godina potpisao ugovor o najmu prostora na pet godina, koji je istekao 15. ožujka ove godine.

– Potpisali smo ugovor s obvezom da mi Šepl plaća mjesečni najam od 1000 kuna i da pokriva sve troškove struje i vode.

Dobio sam protiv Šeplovih nepravomoćnu presudu Općinskog suda u Starom Gradu, koja je sada na Županijskom sudu u Splitu i čeka se njezina pravomoćnost.  Jednostavno sam lošeg najmoprimca htio zamijeniti kvalitetnim.

Tri puta sam obitelji Šepl, u kojoj glavnu riječ vodi njihova majka Adela, poštom dostavljao obavijest o isteku najma, čak sam je zalijepio na restoranu i njihovoj kući.

Znači, oni su znali sve što ja namjeravam učiniti s objektom jer nisu ispunjavali ugovor, ali nisu htjeli izići – govori nam Deletis, te ističe da su on i Jurko Dragičević na kraju otišli u Policijsku postaju Hvar i podnijeli kaznene prijave.

Helena Šepl šokirana je ovom akcijom mještana Staroga Grada i decidirano tvrdi da ona i majka nisu polijevale ljude nikakvom kiselinom.

– To je bila razularena rulja koja je iz kafića donijela sve što je mogla ponijeti, boce, predmete i komade namještaja, i sasvim je moguće da su se ozlijedili dok su sve te tekućine i sadržaje bacali na mene i na moju majku Adelu.

Moju 55-godišnju majku nabili su leđima na staklena vrata. Leđa su joj sva modra od udaraca, obje su joj noge pune hematoma, a na mene, ženu od 50 kilograma, bacili su dio plinskog štednjaka.  U noći s nedjelje na ponedjeljak desetak je lokalnih momaka, među kojima je i moj bivši prijatelj koji je dolazio kod mene u Firencu, doslovce počupalo sve stvari iz lokala, vrijedne oko milijun kuna.

Izbacili su iz objekta dva ledomata, tri hladnjaka, dva plinska štednjaka, dvije perilice za suđe, inventar, ma sve što smo pet godina mukotrpno stjecali.

Posebno na kraju ističe da lokalna policija nije učinila ništa da spriječi devastaciju njezina objekta i štetu od milijun kuna, te da ni nju ni njezinu majku nije zaštitila od napada tridesetoročlane skupine.

izvor; slobodnadalmacija.hr

ZLOSTAVLJAČI; Psihopate vladaju svijetom |

Psihopate vladaju svijetom |

Psihopate vladaju svijetom

Gotovo svatko od nas ima  prijatelja, rođaka, kolega i poznanika čiji su životi „dobili ožiljke“ zbog utjecaja psihopata.  U današnjem svijetu se još uvijek  o psihopatiji razmišlja kao o osobnom karakternom i mentalnom poremećaju, gotovo nitko ne obraća pažnju na to da je u društvu u kojem živimo sve više i više psihopata koji  živote običnih ljudi pretvaraju u noćnu moru i borbu za goli opstanak.

Robert Hare – neprikosnoveni autoritet u izučavanju psihopata i njihovog velikog utjecaja na ostatak čovječanstva – prije gotovo 20 godina zapisao je slijedeće:

„Većina psihopata uspije prikriti svoju pravu prirodu tako što direktno ne počine ubojstva, s time psihopate uspješno zavaraju ljude oko sebe jer obični i normalni ljudi misle da je psihopata jedino ona osoba koja je nekoga ubila, zbog ovog jednostavnog trika ne vidimo pravo stanje stvari; PSIHOPATI KOJI NE UBIJAJU IMAJU DUBOKE I DESTRUKTIVNE UTJECAJE NA NAŠE ŽIVOTE.“

Psihopatski poremećaji mogu se otkriti u svim slojevima društva,  no iz nižeg socijalnog sloja društva psihopate obično završe u zatvoru dok u srednjem sloju uglavnom ostanu gotovo neprimjetni sve dok ne dođu do viših slojeva društva.

Black je u jednoj svojoj studiji napisao sljedeće:

„Kod psihopata nas najviše uznemirava činjenica da uopće nemaju empatiju prema običnim ljudima, za anti-socijalne psihopate može se jako lijepo primijetiti potpuni nedostatak savjesti i osjećaja žali bez obzira koliko psihički i/ili fizički devastiraju ljude s kojima dođu u doticaj, psihopate bezbrižno gaze sve regule i zakone jer ne razaznaju što je dobro, a što je loše.”

Koliko slabo prepoznajemo psihopate, prilično dobro  pokazuje i slučaj Teda Bundyja jednog od najozloglašenijih serijskih ubojica u modernoj povijesti. On je od svoje mladosti bio odličan đak, uvažen student i cijenjen član akademske zajednice s karizmatičnom karijerom uspješnog odvjetnika.

Ozloglašeni serijski ubojica i silovatelj

Tijekom 70 i 80 godina XX vijeka silovao je i ubio više od 30 djevojaka. Odličnog izgleda, školovan, bez muke je privlačio žene koje su mu doslovno „jele iz ruke“!   Policija ga nije uspjela uhvatiti više od dva desetljeća, a uhićen je sasvim slučajno.  Bundy nikad nije izrazio kajanje, otvoreno se izrugivao s obiteljima žena koje je silovao i ubijao,  koristeći pri  opisu najodvratnije riječi,  objašnjavajući u detalje koliko je uživao u svakom trenutku silovanja i ubijanja.

Znanstvenice Sandra L. Brown  u svojoj je knjizi najbolje opisala kako žene upadaju u vrzino kolo predatorskog psihopate koji im živote pretvara u pakao. Najčešće je u pitanju kombinacija fizičkog i psihičkog nasilja. Psihopate često svoje  žrtve dovedu do potpunog sloma pa i do suicida.

Znanstvene studije pokazuju da je mozak psihopate fizički, kemijski i konstruktivno drugačiji od mozga običnog ljudskog bića. Genetičke razlike utječu na ponašanje psihopate koji pate od potpunog nedostatka  moralnog kompasa i  empatije prema žrtvama koje upadnu u njihov „zagrljaj“

Većina psihopata bira svoje žrtve, tražeći  najranjivije, osobe koje nemaju previše sreće u životu,  ali s dubljim novčanikom. Lomljenje i potpuno uništavanje jakih i samostalnih žena za psihopatu je posebna poslastica, i na tom zadatku ulažu sve svoje snage i sposobnosti.  Psihopata nije samo parazit, on je i sadista  s maskom  ljubavnika i prijatelja.

S osnaženjem i korištenjem društvenih mreža, interneta, i dostupnosti informacija psihopatija postaje sve učestalija i nasilnija. U tom dijelu jako je bitna edukacija o psihopatiji jer omogućava borbu protiv istog. Naime, nepoznavanje ličnosti psihopate, strah ili nemogućnost pružanja otpora dovodi do potpune vladavine psihopata.

Psihopate često zauzimaju važnije pozicije na društvenoj ljestvici  i  u državnim aparatima, odakle  (ne)ljudi s očiglednim mentalnim i karakternim poremećajima okreću državu protiv svog vlastitog naroda.

Moć paranoidnih, psihopatskih  osoba je u tome što lako podjarmljuju naivne ljude, naročito mlade. Paranoidna osoba uglavnom „zavodi“ svoje sljedbenike svojim izjavama kojima im „pere mozak“, a  ako to ne uspije pokušava doći do cilja bilo kojim sredstvima.

Psihopat

Osim genetike, sve više poremećaja u ponašanju nastaje i uslijed konzumacije niza lijekova s ozbiljnim kontraindikacijama. Brojni lijekovi koje ljudi znaju nekontrolirano trošiti izazivaju ozbiljne anomalije u nervnom sustavu s trajnim posljedicama.

Najnoviji događaji u Hrvatskoj i u svijetu dokazuju do koje mjere su psihopati opasni za društvo. Cyber kriminal, iživljavanje na žrtvama putem društvenih mreža, osnivanje grupa na društvenim mrežama u kojima se druge ljude  potiče na prijetnje ubojstvom i na ubojstvo ljudi koje uopće ne poznaju,  na širenje mržnje,  psihopate upotrebljavaju za postizanje svojih vlastitih ciljeva koristeći druge ljude kao sredstvo za postizanje cilja.

Ubojstvo odvjetnika Luje Medvidovića, izbodenog sa 105 uboda nožem, ubojstvo sportske  menadžerice Sanje Hap koja je također izbodena nožem, ubojstvo odvjetnika Vlatka Vidakovića, prostitucija maloljetnih djevojčica i njihovo zvjersko mučenje dugi niz godina, te posljednji slučaj namjernog rušenja aviona  od strane depresivnog kopilota u kojoj nesreći je smrtno stradao cijeli jedan razred, 144 putnika i šest članova posade, pokazuje na jednu vrlo zabrinjavajuću činjenicu – naši životi su u neprekidnoj opasnosti od psihopata.

Psihopate žive među nama, iživljavaju se nad svojim žrtvama, emotivno su prazni, bez osjećaja žala, nekontrolirano se ponašaju, imuni su na zakonsku regulativu koja za njih nema nikakvu vrijednost ni obvezu, a u jednom jedinom trenutku u stanju su puknuti po šavovima. Njihovo pucanje izaziva nesagledive posljedice.

Što takvi ljudi rade na slobodi, i zašto ih sustav na vrijeme ne prepoznaje, očigledno je društveni problem. Jer kad dođe do tragedije, tada čak i psihijatrija teško izlazi na kraj s njihovim problemom, dok se načinjena šteta, bol i patnja koju žrtve i njihove obitelji proživljavaju kroz duže vrijeme,  više ni na koji način ne može sanirati niti nadoknaditi.

Sociopat

Sociopat je naziv za osobu oboljelu od antisocijalnog poremećaja ličnosti. Oni nisu psihički ili fizički bolesni, već imaju kriva moralna i ostala uvjerenja. Nepoznati su im osjećaji krivnje, sućuti, kajanja itd.

Opis psihopata ili sociopata:

1.napasni i arogantni prema žrtvama, a prema ostalima dragi i ljubazni
2.hladni i proračunati
3.dobri su glumci, za njih ne vrijede zakoni i moralne norme
4.često ih se može uhvatiti u nekim kriminalnim aktivnostima
5.oni koji ih otkriju, odmah postaju njihove žrtve i sva svoja (ne)djela prebacuju na njih
6.ne pokazuju empatiju, sažaljenje i krivnju.

Antisocijalni poremećaj ličnosti

Osobe koje pate do ovog oblika poremećaja ličnosti imaju povijest trajnog i kroničnog antisocijalnog ponašanju u sklopu kojeg se vrši nasilje nad pravima drugih.  . Osobe pogođene ovim poremećajem pokazuju nedostatak osjećaja prema drugima. Oni su egocentrični, sebični i pretjerano zahtjevni. Uz to, često se kod njih ne mogu pronaći znakovi tjeskobe, kajanja i krivnje.

Kršenje prava i zakona zajednice karakteristično je za ovaj poremećaj ličnosti. Pojmovi poput Ťsociopatť ili Ťpsihopatť koriste se za osobe kod kojeg je posebno izraženo devijantno antisocijalno ponašanje.

Ovo stanje smatra se doživotnim, a za dijagnozu je važno da je poremećaj u ponašanju prisutan već u adolescenciji.

Osobe koje koriste nelegalne supstance (droge) često spadaju u skupinu antisocijalnih poremećaja. Međutim, ako je problem te osobe vezan isključivo za zlouporabu droga, i ako osoba osjeća krivlju zbog svog ponašanja onda se dijagnoza antisocijalnog poremećaja ličnosti može isključiti.

Pozadina nastanka ovog poremećaja nije još sasvim jasna. Često postoje podaci o sličnim poremećajima u obitelji. Stoga se danas smatra da u razvijanju ovog poremećaja ulogu igraju i okoliš u kojem osoba odrasta, ali i genetski faktor. Problemi u obitelji vezani uz alkoholizam također povećava rizik od antisocijalnog ponašanja.

Antisocijalno ponašanje može nastati i kao posljedica traume mozga, ili upale mozga (encefalitis).

Liječenje je potrebno provoditi isključivo na odjelima, a kao učinkovitija metoda pokazale se grupna terapija.  Osim psihodinamskog pristupa kod nekih bolesnika stanje se može poboljšati lijekovima.

hazud.hr

OPLJAČKANA HRVATSKA: Gdje se nazire kraj kriminalnoj pljački Hrvata od strane mafijaških kreditnih ureda i austrijskih zadruga? |

OPLJAČKANA HRVATSKA: Gdje se nazire kraj kriminalnoj pljački Hrvata od strane mafijaških kreditnih ureda i austrijskih zadruga?

Ako pomno proanaliziramo tijek događaja posljednjih desetak godina, pa i duže od toga,  shvatiti ćemo da porobljavanje Hrvata nije uopće slučajno. Plan dovođenja građana na socijalni minimum, točnije na puko preživljavanje a onda im ponuditi „bogatu i punu zdjelu novca“ iz kojekakvih  kreditnih ureda kao i putem posrednika koji su kredite dogovarali u birtijama, od svih političkih planova najuspješniji je. Uspješniji i od Plana 21, osim ako Plan 21 nije bio šifriran prilikom predizbornog predstavljanja pa su ga građani počeli razumijevati tek po dešifriranju, točnije po otimanju a potom po iseljavanju iz domova.

Krediti su se nudili „šakom i kapom“. Gotovo svatko u Hrvatskoj znao je za nekog posrednika koji je ubirao visoku proviziju za svoje usluge, mnogi od njih  još do sada nisu niti imenovani u brojnim akcijama razotkrivanja lihvarskih kreditnih ureda, austrijskih štedionica, zadruga……

Kažu, u Hrvatskoj građane štiti Ustav, Zakoni, Vlast….. Narod kaže – nas ne štiti nitko!, i u pravu su! Nitko ne štiti Hrvate od nezaposlenosti, gladi, zaduženosti, planski izvedenog bankrota, potpune propasti i na koncu od nečije nekontrolirane želje da Hrvati što prije nestanu. Da odu bilo kud bilo gdje iz teškim kriminalom zaražene sredine, da isele, ili da odu čak i u smrt koja im u teškim trenucima ponekad izgleda bolje nego li ovakav život.

Tužno je to! Tužno je gledati lica Hrvata po ulicama, beznadna, očajna, zabrinuta…. Tužno je ranim jutrom promatrati sve one koji su po nekoliko sati nagnuti nad kontejnerima tražeći u otpadu nešto što se može unovčiti, obući, a na žalost, i prezalogajiti. Veliki dio populacije u Hrvatskoj na rubu je gladi ili gladno. Velika većina ili nema struje u domu, ili je uskoro neće imati, nemaju novca za školovanje djece, za plaćanje podstanarstva, a kamo li za gradnju svojeg doma ili kupnju stana. To je tek puki san mnogih Hrvata, a u situaciji u kojoj živimo, nedostižan san.

Gledajući ovakvo stanje, sasvim je normalno i očekivano, da ljudi u ovakvoj situaciji, u trenucima kada im je nužno potreban  NOVAC, bez kojeg se očigledno nikako ili vrlo teško živi, posežu za brzim rješenjima. ISPLATA ODMAH, KREDIT BEZ KREDITNE SPOSOBNOSTI, krediti sa falsificiranim i namještenim primanjima, sve je to izgledalo mnogima razumno i logično u trenucima kada novca nisu imali. Posrednici hvataju upravo takve klijente, koji nemaju izbora. Nekome je novac bio potreban da zatvore  prethodno podignute i dospjele kredite, nekom je  bio potreban za investiciju ili  poslovanje, nekom za zdravlje, za kupnju stana ili kuće – no ono što je svima zajedničko je da su svi  koji su željeli dobiti takav brzi kredit  morali imati vrijednu nekretninu kojom su jamčili za otplatu kredita.  Obavezno je bilo i da jedan bračni par jamči drugom kao sudužnik kako bi se vezala imovina. Sve drugo nije bilo bitno, i sve se dalo riješiti.

Iako je takvo poslovanje na području Hrvatske nelegalno, a novac je kolao bez ikakvog nadzora, stranci iako nisu imali zakonske mogućnosti stjecati nekretnine, našli su rješenja i ubrzo posegli za svime što pripada Hrvatima; – kućama, stanovima, vikendicama.

Da bi preuzeli vrijedne nekretnine morali su pronaći i način. To nisu mogli sami to je jasno i slijepcu. U slučaju jedne žrtve Raiifaisen banke, koji, naravno, poput mnogih  drugih, Austriju nije niti vidio, novi vlasnik nekretnine iskoristio je pravni oblik trgovačkih društava u Austriji kako bi oformio nova  trgovačka društva registrirana u Hrvatskoj a koja u sebi nose dijelove imena pravnog oblika iz Austrije. Osim imena  pravne osobe začuđuje  i činjenica kako se ime takvog trgovačkog društva pojavljuje i kao fizička osoba istog imena. No nekako bismo i tolerirali snalažljivost Austrijanaca, Slovenaca, a i naših mutivoda iz Hrvatske, koji su osmislili ove kreacije kako bi se što brže i lakše obogatili, da nije nejasno  puno više stvari od ovih spomenutih.

Npr. kako i kojim kriterijom Trgovački sud u Zagrebu odobrava trgovačkim društvima s temeljnim kapitalom od 20.000,00 kn registriranje za obavljanje djelatnosti – kreditnog poslovanja, kreditiranje, financijsko poslovanje i sl?

Kako i temeljem čega Matični ured iz Zagreba (Medvešćak) izdaje strancu izmišljenog imena koji u svojem imenu nosi dio pravnog oblika austrijskih poduzeća i austrijskih banaka hrvatski rodni list?

Temeljem kojeg zakona su  svim tim strancima  i njihovim tvrtkama djelatnici Ministarstva financija  odobrili  privremeni OIB?

Temeljem kojeg zakona su zemljišno knjižni odjeli knjižili vlasništvo u korist stranaca – fizičkih osoba koji nemaju niti domovnicu, niti osobnu kartu, već su knjižili upis prava vlasništva na temelju rodnog lista izdanog u Zagrebu, iako nekretnine nisu mogli steći sistemom reciprociteta?

Po kojim kriterijima Ministarstvo financija procjenjuje tko se to u Hrvatskoj  bavi legalnim plasmanima novca koje plasmane ponekad nazivaju kreditima, ponekad zajmovima, ponekad investicijama i tko zapravo u Hrvatskoj nadzire tok novca kada Hrvatska narodna banka i HANFA to ne rade?

Kako i po kojim kriterijima Općinski sudovi koji na stol sudnice dobiju Prijedlog za ovrhu odlučuju o tim prijedlozima kada Zakon jasno propisuje izgled i oblik ugovora o kreditu,  jezik na kojem je sklopljen, zahtijeva  međunarodnu ovjeru ako se radi o ugovoru sklopljenim sa strancima, međunarodnu punomoć ako odvjetnik zastupa stranca, itd….

Podržava li Odvjetnička komora Hrvatske odvjetnike koji se bave kreditnim posredovanjem i na svoje privatne račune primaju uplate po osnovi rata kredita? Podržava li Komora i one odvjetnike koji su pootvarali agencije za nekretnine preko kojih prodaju nekretnine opljačkanih građana i bave se trgovinom nekretnina a ne odvjetništvom?

Tko podržava blokade žiro računa bjanko zadužnicama ispisanim na daleko veći iznos od stvarnog zaduženja, a uz to građanima već prethodno otmu sve nekretnine i imovinu koju posjeduju, a nakon toga ih blokiraju godinama?

Koji to zakon, i koja institucija dozvoljava prijetnje građanima, maltretiranje, zlostavljanje, javno otimanje, ucjene, iznude, zastrašivanje?

Koji to Zakon u Hrvatskoj za hrvatske građane vrijedi? Koji se zakon primjenjuje u slučajevima kada se građanima treba oteti? Kada ih treba opljačkati? Koliko godina treba trajati istraga u kaznenom postupku  da bi se ovaj teški organizirani kriminal razotkrio, iako bi Zakon trebao biti jednak za sve, i svi bi ga trebali primjenjivati. Osnov jedne države je poštovati ustavna načela i Zakone. U Hrvatskoj se jako često, naročito sudeći prema naprijed navedenom,  ne poštuju ni Ustav ni Zakoni. Da se poštuju, ne bi se tvrtkama koje su kazneno prijavljene, i njihovim vlasnicima (direktorima) odobravala predstečajna nagodba iako su u nagodbama prijavili fiktivne tražbine višemilionskih vrijednosti kako bi sami sebi oprostili dugove prema državi i vjerovicima!

Da se Zakon poštuje, a da DORH radi kvalitetno svoj posao, začas bi se utvrdilo gdje su doista sklopljeni krediti između hrvatskih građana i austrijskih štedionica! Jesu li isti sklopljeni u austrijskim uredima ili lokalnim hrvatskim birtijama, a potpisani kod javnih bilježnika u Hrvatskoj. Svatko pismen to u tren oka može provjeriti?

Čemu onda naslikavanje austrijskih predstavnika po Hrvatskoj koji javno tvrde da su  svi Hrvati sklapali ugovore o kreditu u Austriji a da su granicu prelazili  između ostalog i sa „vozačkom dozvolom!“

Rugaju li se to Austrijanci s našim carinicima, s našom Vladom, s našim građanima? Očigledno da, jer u jednoj pravnoj državi, takve scene nisu moguće. Austrijanci se trude zaštititi svoje građane pa ističu kako su Ugovori sklopljeni u Austriji jer u tom slučaju njihove institucije (banke, štedionice, zadruge), nisu prekršile nikakav zakon jer su mogle u Austriji sklopiti ugovor sa bilo kim, to nije zabranjeno…..A što radi Hrvatska, kako ona štiti svoje građane? Kako štiti opljačkane?

U pravnoj državi bilježnik koji ovjerava ugovor o kreditu čita stranci što u ugovoru piše, ima punomoć u svojem uredu na temelju koje se mogu ovjeriti ugovori bez da stranka druge strane sudjeluje u uredu, ima uredne knjige, s potpisima stranaka,  i u svako doba može se dokazati gdje je ugovor ovjeren i potpisan.

U pravnoj državi, žiro računi odvjetnika bili bi jednako vidljivi i dostupni baš kao i računi ostalih smrtnika. U pravnoj državi dužnici ne bi za isplaćenih 20.000,00 eur-a isplatili 58.000,00 eur-a i još bili dužni 38.000,00 eur-a radi čega im se prodaje dom u kojem žive.

U pravnoj državi ne bi zakone krojili tako da zaštite pljačkaše, već bi ih skrojili po mjeri naroda. Kada im ne bi trebale glave građana RH i njihova imovina, možda bi tako i bilo…..

Kaže jedan odvjetnik dobro upućen u pljačkaške metode kakve se primjenjuju u RH. „Svaki novi zakon služi da bi se ispravile nepravilnosti koje su do tada uočene na štetu vladajuće kaste….“   Tako je i u novi Ovršni zakon ugrađeno sve ono što nije bilo ugrađeno u prethodni – da bi se ovrhovoditelj zaštitio a ovrha što brže i jednostavnije provela. Sve što se odugovlači i sprječava ovrhu po novom zakonu ide na teret ovršenika, pa tako i troškovi izvršenja, bravara, intervencije MUP-a.

Pa kad se slijedeći puta skupi horda policajaca ispred nečijeg doma, bivši vlasnik kojeg su došli nasilno iseliti,  terećenjem za intervenciju MUP-a, biti će  dužan još puno  više nego li vrijedi oteta mu kuća.

Toliko o slobodi u kojoj živimo i pravnoj državi!

vezani članci;

http://www.hazud.hr/kreditni-uredi-i-dalje-haraju-hrvatskom-dok-njihovi-vlasnici-javno-lincuju-i-maltretiraju-nezasticene-zrtve-i-zvizdace/

http://www.hazud.hr/kreditni-uredi-linic-i-vlada-duzni-su-donijeti-odluku-o-nistetnosti-ugovora-o-kreditu-sklopljenim-u-kreditnim-uredima/

 http://www.hazud.hr/zlocinacki-poduhvat-odvjetnici-lihvare-gradane-u-ime-ilegalnih-kreditnih-zadruga-i-uz-znanje-drzave/

http://www.hazud.hr/ekskluzivno-protiv-stranih-investitora-i-stedno-kreditnih-zadruga-iz-austrije-ima-lijeka/

http://www.hazud.hr/eksluzivno-kreditne-urede-novac-na-ruke-d-o-o-i-za-tebe-d-o-o-i-druge-osnovao-je-odvjetnik-janez-zlender/

http://www.hazud.hr/hrvatski-sudovi-ugovore-s-tzv-kreditnim-uredima-proglasavaju-nevaljalima/

 <div class=”fb-share-button”></div>

Nada Landeka, www.hazud.hr

UDBA, INSTALIRANI UDBAŠI, MAFIJA I MUTIVODE |

UDBA, INSTALIRANI UDBAŠI, MAFIJA I MUTIVODE

Od kad postoji svijet,  postoje i običaji i pravila.  Običajima su nemoralni ljudi stekli navadu da zavadom zauzmu vlast i teritorij. Da bi u tome najlakše uspjeli, bez rata, obično pošalju nekog mutivodu koji unese nemir i smutnju, zavade ljude koji su do jučer bili bliski plasirajući laži i neistine o svojoj meti. Time  postižu svoj cilj. Tako je bilo nekada – pučki.  Instalirani razarač se zvao mutivoda. Zadnjih pedestak godina jasno se zna kojoj organizaciji mutivoda pripada.  UDBA  i MAFIJA aktivno djeluje na uništenju svega što im ne odgovara za kreiranje poretka kakvog žele moćnici.  Jednak recept je i na Siciliji, gdje ga primjenjuje i sicilijanska mafija.

Na jednak način su zauzimali i teritorije. Obično uvedu nekog Trojanskog konja koji oko sebe okupi  ekipu izdajica  tj. neprijatelja (prodanih duša)   i onda ti neprijatelji odrade povjerene im zadatke, zauzmu strateške točke, unesu nemir, prijetnjama utjeraju strah u kosti onima koji se nalaze oko njihovog cilja. Ne moraju niti metka ispaliti, dovoljno je da pošalju nekoliko  emotivno hladnih i obučenih udbaša koji sofisticiranim i višegodišnjim metodama uspješno postižu planirano.

U Hrvatskoj su već nekoliko godina kreditni uredi,  RBA zadruge, RBA štedionice i divlje RBA banke dijelile  kredite šakom i kapom  planirajući dužničkim robovlasništvom zauzeti najprije kuće Hrvata a potom  i hrvatski teritorij. Da bi u tome uspjeli ništa lakše,  izmoždeni narod, bez novca i na rubu gladi, očajan, tražeći brzopotezna i jednostavna rješenja nasjeo je na prijevare s kreditima kao muha na med. Bez kreditne sposobnosti, bez potrebnih potvrda o primanjima, bez uvida u HROK i tobožnje crne liste, austrijske štedionice i zadruge, kreditni uredi i financijski inžinjerinzi izgledali su im kao Obećana zemlja.

Niz godina, lihvari i reketari, vlasnici kreditnih ureda i štedionica, organizatori financijskog inžinjeringa,  uspješno su vezali omče oko vrata naivnih Hrvata navodeći ih na što više zaduženosti, što više uzimanja jednostavno dobivenog novca. Nitko od dužnika  u tom trenutku nije bio svjestan u kakvu zamku zapravo upada i da svojim potpisom na ugovoru postaju  tuđi sluge svakodnevno radeći tek za kamate i opomene. A vrlo brzo,  neki čak i odmah ostaju  bez kuće i imanja. Potpuno osiromašeni.

Opljačkani  su tražili  izlaz. Ucijenjeni dužnici, plačući na kućnim vratima u trenucima kada su im nasilnici izbacivali stvari, promijenili bravu i silom zauzeli prostor izgubljeni ljudi okrenuli su se traženju rješenja i spasu.

Prijavili  su sve USKOK-u, MUP-u, tražili odgovore, međusobno se konzultirali, javljali se novinarima. Prije četiri godine malo tko je uopće želio javno  pričati o toj temi.   Paralelni fnancijsko-pljačkaški sustav koji jako dobro puni državni proračun i džepove vlasti  i mafije bez medijskih istupa teško se mogao dokazati, a još teže  ugasiti. Kreditni uredi, zadruge, RBA bančice koje su nelegalno isplaćivale novac putem posrednika na hrvatskom području ovdje su bile uz blagoslov državnog aparata. Svi su znali, i svi su o tome šutjeli. Razlog?  Novi svjetski poredak predviđa što manji broj radno sposobnih i funkcionalnih ljudi, a svijet smatraju darom za bogate. Bogati i bahati su oduvijek živjeli na račun siromašnijih i onih koji ne pružaju otpor.

Stoga je  medijski istup  novinara Saše Radovića („Stegnite vi remen bando lopovska“),  Tonija Eterovića,   i medijskih  istupa predsjednice udruge Veronika Vere i tajnice HAZUD.HR, jedne od urednice  portala www.hazud.hr Nade Landeka, koji su o pljački Hrvatske, o  nezakonitim poslovima  ovih zadruga i kreditnih ureda i njihovih osnivača, vlasnika i  posrednika pisali  svakodnevno i  bez straha,  sa isključivom željom da pomognu opljačkanim ljudima što prije razotkriti ovaj neviđeni kriminal velikih razmjera. O svemu su obavještavali javnost i njihova pomoć žrtvama lihvara  izgledala je  kao svjetlo u tami. Ljudi su se konačno imali za što uhvatiti, mogli su razmijeniti informacije, povezati se.

Ubrzo se zahvaljujući vrlo agresivnom i svakodnevnom  pisanju Eterovića i mnogih drugih novinara,  zahvaljujući timski organiziranoj borbi za razotkrivanje tog kriminala koju je pokrenuo,   uspjelo potaknuti austrijsku i domaću javnost da se o slučajevima RBA zadruga i pljačke od strane kreditnih ureda  zainteresiraju i drugi portali i tiskovine, tv kuće, austrijsko i hrvatsko odvjetništvo.

Bez medija sve to ne bi bilo moguće, bez Tonija Eterovića koji je hrabro istupio, bez Nade Landeka koja je hrabro iznijela podatke o kreditnim uredima koji haraju u Hrvatskoj oštećeni i opljačkani ljudi, bez Saše Radovića koji je među prvima javno  i otvoreno propisao i progovorio o pretvorbeno privatizacijskoj pljački, teško bi opljačkani Hrvati  skupili dovoljno hrabrosti da otpočnu borbu.  Zahvaljujući  predvodnicima istine, koji su  bez straha obavještavali javnost, i borba je bila puno, puno lakša, to je nesporno.

Održavali su se okrugli stolovi, slale predstavke ministarstvima, DORH-u, USKOK-u, završena je prva istraga, dignuta je prva optužnica protiv organizatora i dijela posrednika koji su  i pljačkali  ljude u kreditnim uredima, a u tijeku je nova istraga i podizanje nove optužnice protiv organizirane pljačke putem RBA zadruga. I oštećeni  ljudi su se u međuvremenu grupirali, postali snažniji, otporniji, svjesniji i jači te su shvatili kako su grubo i bezobzirno prevareni.

Zahvaljujući brojnim javno dostupnim  člancima,  potpunom razotkrivanju načina rada  kreditnih ureda, RBA zadruga, RBA bančica koje i nisu bile banke, načinu otimanja nekretnina kroz tvrtke sličnih imena koje uopće nisu banke, uspjela se doznati i razotkriti istina. Radi se o kriminalu o kojem je hrvatska vlast znala, ali ništa nije poduzela da narod zaštiti. No da bi se došlo do takvog zaključka, netko je morao prvi  početi s objavama u javnosti i ogoliti istinu.

Vrlo brzo   je o  svemu počeo snimati i prenositi i HRT 1, HRT4, NOVA TV, TV JABUKA. Dnevne novine su pisale o šokantnoj istini. Dobijete na ruke 15.000,00 kuna u kreditnom uredu, zaduže vas za 50.000,00 kn, vratite 60.000,00 a onda vam sve otmu i još ste toliko dužni. To je samo jedan od primjera, bilo je i daleko gorih i drastičnijih stvari. Ljude su preko noći iseljavali,  zločinci su im i lihvari provaljivali u njihove domove dok su bili na poslu, danima su dužnici  proganjani  i reketareni od kreditnih posrednika i provoditelja njihovih ucjena i iznuda.

S obzirom da je borba za zaštitu žrtava RBA zadruga proširena izvan Hrvatske,Toni Eterović i udruga AMBASADA MIROTVORACA  su  zbog pokrića troškova putovanja u Austriju, snimanja dokumentarnih filmova o načinu pljačke i o žrtvama, koje priče je javno objavljivao radi što bržeg razotkrivanja istine, organiziranja odvjetničkog tima bili   prisiljeni  prikupiti određena financijska sredstva bez kojih bi bilo puno teže animirati javnost da se zainteresira za ovu rijetko viđenu i vrlo dobro organiziranu pljačku.

Nada Landeka, predsjednica Udruge Veronika Vere i tajnica HAZUD-a, znajući u kakvo kriminalno leglo je takla, i kakve sve opasnosti se kriju  u njenim javnim istupima, nije uzela od nikog  niti kune, već je apsolutno  svim žrtvama  odradila  i odrađuje sve postupke bez ikakve naknade, dapače, o svojem vlastitom privatnom trošku.  Preko računa Udruge Veronika Vere i HAZUD.HR nije prošla niti jedna kuna nikakvih prihoda, niti je bilo što naplaćeno u gotovini, a ipak je UDBAŠ iz Schafhausena, kreditni posrednik i lihvar, svakodnevno u javnosti objavljivao laži kako se preko tih udruga pere novac i ljudi varaju. Zašto bi jedan lihvar i vlasnik kreditnog ureda plasirao takve laži osim ako ne želi  da žrtve kreditnih ureda ostanu nezaštićene i same? 

Priča o novinaru   Saši Radoviću,  kojem je instaliran i podmetnut  zločin upoznati su i Europa i svijet, koji su se angažirali oko razotkrivanja grube istine. UDBAŠI znaju dobro odraditi svoj posao. Danas si pošten i ugledan čovjek, sutra već postaješ kriminalac, robijaš, nemoralan – ako im samo zasmetaš na njihovom putu do potpunog preuzimanja njihove stvarne vlasti u Hrvatskoj.

UDBAŠI instalirani u Hrvatskoj  a i u zemljama izvan Hrvatske imaju  zadatak spriječiti daljnje razotkrivanje kreditnih ureda, destabilizirati borbu protiv pljačke, i diskreditirati novinare,  voditelje portala i grupa. Najlakše im je to postići plasiranjem u javnost neistinitih priča, laži, izmišljotina i sramoćenjem onih koji se bore za istinu a protiv kriminala.  Da se radi o potpuno jednakoj metodi, pa i o istoj grupi ljudi koji pripadaju lihvarskoj ekipi koji su instalirali udbaše,  nesumnjivo pokazuju i jedan i drugi  slučaj  napada na oboje predsjednika udruga i voditelje internetskog  portala, kao i na novinara Sašu Radovića.   Čak su i Matiju Babića pokušali neko vrijeme staviti na stup srama kako bi ga ušutkali i zasramili. Ni ostali zviždači ne prolaze puno bolje. Svakom „nalijepe“ bar nešto s čime ga okupiraju kako bi ga ušutkali i spriječili dokazivanje kriminala.

Udbašima je cilj umanjiti vrijednost pisane riječi dostupne javnosti. Da bi se uspjelo u nečijem obezvrjeđivanju udbaši moraju provoditi svoju taktiku. Nekada su vršiteljima vlasti instalirali ljubavnike ili ljubavnice, nakon čega su ih fotografirali  pa ih fotografijama ucjenjivali, prijetilo im  se otimanjem djece, a nisu štedjeli niti članove njihove obitelji od napada, pa i same  borce za istinu. Međutim, danas sofisticirani udbaši i kriminalci koriste prijetnje navodno kompromitirajućim  videom, nemoralne  tekstove i statuse  na facebooku,  facebook grupe koje koriste za širenje mržnje i poticanje na ubojstva,  izmišljotine i klevete  koje šire elektronskom poštom i šalju u inboxe prijatelja njihove žrtve na facebooku, a za sve ono što oni sami primjenjuju kao metodu diskreditacije,  optužuju upravo svoje žrtve!!!????

Atentatom na voditelje portala kojima bi im oduzeli život,  proizveli bi od njih žrtve, ubijene ljude koji su se borili za opće dobro, za dobro cijelog naroda,  doznalo bi se da su na red uzeli ljude koji su nesebično i hrabro ustali protiv cijele organizacije. Takva metoda nije dobra i nije uobičajena za UDBU. Njima ne trebaju paćenici niti žrtve kakve bi postale  ubijene osobe,  njima trebaju osobe koje će ljudi u javnosti  prepoznati kao prevarante, kriminalce, nemoralne, glupe, pokvarene,  a nakon što udbaši postignu svoj cilj i onog kojeg su uzeli na  metu pretvore u  „kriminalca“ , tada iskorjenjivanjem takvog „ološa“ UDBA  i UDBAŠI pod krinkom poštenog svijeta,  pobiru  lovorike a mafija sebi utire put kojim nastavlja pljačku. Stoga udbaši eliminiraju sa svojeg puta sve one koji im na tom putu smetaju.

Takva metoda uspijeva im već pedesetak godina.  Uspješno instalirajući trojanske konje u redove poštenih i domoljubnih boraca, koji su se među prvima, pa moglo bi se reći i jedini usudili istupiti u zaštitu opljačkanog naroda, sa svrhom razotkrivanja lihvarsko-kriminalne hobotnice udbaši eliminiraju neprijatelje mafijaša i državnog aparata.

Koristeći za ove aktivnosti ljude bez morala, bez karaktera, beskičmenjake koji su u stanju prodati se za 200 kn, jadnike i ljude bez svojeg ja, ljude s poremećajem osobnosti,   alkoholičare pa i sebe osobno pod lažnim imenima i izmišljenim facebook profilima, udbaši se svestrano trude  kako bi naškodili svima koji dišu hrvatski, misle hrvatski i daju sebe za Hrvate i Hrvatsku. Koristeći trenutnu krizu i očaj Hrvata, udbaši vrlo lako postižu svoj cilj. Naročito u  ovo moderno doba tehnologije, koristeći društvene mreže,  elektronske veze, i telekomunikaciju šire lažne vijesti i dezinformacije kako bi postigli svoje vlastite ciljeve.

Cilj je eliminirati protivnike i zadržati postojeći status.  Novom svjetskom poretku odgovara što veći broj opljačkanih, jadnih, izbezumljenih ljudi. Opljačkani narod postaje gladan. Gladan čovjek postaje ogorčen i bezuman, spreman na sve da prehrani sebe i obitelj. U takvim slučajevima planski  plasirana priča o nekom „kriminalcu, prevarantu, kurvi, psihičkom bolesniku“ pada na plodno tlo. Gladan čovjek ne razmišlja što je istina a što je laž. Gladan čovjek ne zamara se time da li je nekom nanešena nenadoknadiva šteta 24 satnim maltretiranjem, progonom,  uhođenjem, klevetanjem, sramoćenjem lažima.

Gladan čovjek ima samo jednu stvar na umu – kako pribaviti hranu sebi i svojoj obitelji. U takvim trenucima svaka iznešena laž i kleveta postiže cilj  zbog kojeg je laž i plasirana. Udaljuje jadnog i oštećenog, gladnog i opljačkanog čovjeka kojeg su kreditni uredi, lihvari, reketari, lažne banke i lažni bankari bacili na koljena od onog tko mu pruža i može mu pružiti pomoć.  Udbaši ciljano, svjesno i planski, svojim postupkom postižu željeno. Napadom na vjesnike istine, diskreditacijom njih u javnosti, pretvaranjem iz moralnih u nemoralne osobe,  put im se otvara, neprijatelj je konačno eliminiran, a osoba koja je od neprijatelja  koji je smetao udbašima, mogla očekivati pomoć i zaštitu, ostala je  sama i prepuštena njihovim zubima.

Stvar je vrlo jednostavna i vrlo lako se može proanalizirati. Kroz točno četiri godine od kako traje javna i žestoka borba protiv kreditnih ureda, kroz udruge koje su sa tom svrhom osnovane, „probudile su se “ sa  s druge strane uvijek  iste osobe koje vrše napade na predstavnike udruga i na novinare.

Pod krinkom poslovnog poštenja, aktivizma  i humanizma –  instalirani udbaši  svjesno i namjerno plasiraju laži o onima koji se za narod bore. Zapravo ti napadači štite svoj osobni interes jer i sami sudjeluju u osiromašavanju pučanstva i izvršitelji su planiranog genocida svih koji nisu moćni.

Zbog stanja u društvu informacije koje plasiraju nailaze na plodno tlo. Mnogi ljudi su željni nekog razapeti, bilo koga,  zbog stanja u koje su dospjeli, ne razmišljajući tko je zapravo odgovoran za takvo stanje. Često ne pomaže čak niti nesporna činjenica i vrlo lako dokaziva činjenica da mutež unose upravo vlasnici kreditnih ureda i zadruga, da oni koji su organizirali kriminal i dalje na kriminalan način žele i zadržati svoj status.

Puno je bolje proglasiti borce protiv kriminala, humaniste i aktiviste psihopatama, luđacima, kriminalcima, prevarantima, nemoralnima – nego li dozvoliti ili da se pljačka Hrvatske i Hrvata spriječi.

Da bi se razbila sloga među žrtva lihvara i pljačkaša,  mora se onemogućiti poštovanje onih koji su pozivali  Hrvate na slogu i zajedništvo a  radi  potpunog uspjeha u zajedničkoj borbi protiv pljačke.

UDBAŠI su školovani ljudi za unošenje meteža. Njihova sofisticarana metoda pogodi gotovo svaku metu na koju nanišane   laži koje ciljano plasiraju. Osim toga, ne štede ni osobe oko njihove mete. Cilj je onog tko im smeta potpuno  izolirati od društva, ostaviti ga samog, i poput ranjene zvijeri u konačnici potpuno raskomadati ili je dovesti do stanja da se sama ubije. Stoga su osim žrtve udbaša meta i druge osobe koje surađuju sa njom.

Kako se može znati što je laž, a što je istina?

Vrlo jednostavno, biranjem informacija. Laži izgledaju gotovo nevjerovatne, šokantne, istina je pak otvorena, činjenično dokazana, utemeljena i na kraju potkrijepljena optužnicama koje su podignute protiv počinitelja kaznenih djela (lihvara, reketara, voditelja kreditnih ureda, posrednika).

Nesporno je da su kreditni uredi kriminalne organizacije, a vlasnici kreditnih ureda koji plasiraju novac putem kredita bez potrebnih odobrenja i potom otimaju imovinu svojih dužnika  – kriminalci.

Nesporno je da su RBA zadruge i banke u Hrvatskoj bile i jesu trgovačka društva putem kojih se otima imovina Hrvata. Nesporno je da još uvijek pod okriljem vlasti moguće pljačkati bez zadrške i da svi oni od te pljačke dobro žive.

U pitanju su stotine  milijardi opranih i otetih  kuna, milijarde eur-a koje zgrće kriminalna organizacija na račun osiromašene nacije.

Što dakle vrijedi čast, poštenje, život, ugled, i rad jednog boraca protiv kriminala i pljačke naroda u usporedbi sa gomilom novca koja se nalazi kao uteg na drugoj strani?

Da su laži  i klevete doista utemeljene  netko bi  od oklevetanih i sustavno sramoćenih,  kroz četiri godine sigurno za nešto i odgovarao, ili čak kroz deset godina pa i više, koliko su UDBAŠI  daleko otišli sa instaliranjem laži u prošlost?

Kako drugačije  protumačiti nespornu činjenicu da  laži o borcima za istinu i pravdu, zaštitu žrtava kreditnih ureda i RBA zadruga,  upravo  plasiraju  kreditni posrednici, zatim  višekratno pravomoćno osuđivani kriminalci, psihički bolesne osobe s kartonom koji dokazuje dugogodišnji poremećaj osobnosti i konfuznosti a  koje su angažirali  vlasnici kreditnih ureda. Organizator plasmana i širenja  laži uvijek je jednak – lihvar, reketar, kreditni posrednik, vlasnik kreditnog ureda – financijaš!

Impresivno, zar ne? UDBA i UDBAŠI znaju kako postići svoj cilj. Zavadi pa vladaj, a za zavadu iskoristi glupe i jadne, prodane duše, bez svojeg ja koji su zaduženi za širenje laži i neistina!

vezani članci;

http://www.hazud.hr/zlocinacki-poduhvat-odvjetnici-lihvare-gradane-u-ime-ilegalnih-kreditnih-zadruga-i-uz-znanje-drzave/

http://www.hazud.hr/kreditni-uredi-i-dalje-haraju-hrvatskom-dok-njihovi-vlasnici-javno-lincuju-i-maltretiraju-nezasticene-zrtve-i-zvizdace/

http://www.hazud.hr/opljackana-hrvatska-gdje-se-nazire-kraj-kriminalnoj-pljacki-hrvata-od-strane-mafijaskih-kreditnih-ureda-i-austrijskih-zadruga/

www.hazud.hr

Nada Landeka; Hrvatska se može nadati boljim danima tek povratkom otetog i opljačkanog novca |

Hrvatska se može nadati boljim danima tek povratkom otetog i opljačkanog novca |

Hrvatska se može nadati boljim danima tek povratkom otetog i opljačkanog novca

Ukupna šteta za Hrvatsku nastala ratnim profiterstvom, privatizacijom, korupcijom, organiziranim i umreženim kriminalom otprilike je jedan godišnji državni proračun. Tako procjenjuju stručnjaci. 

Hrvatski političari imaju  negativnu reputaciju dodatno ocrnjenu najnovijim procesima u politici, uhićenjima Nadana Vidoševića i Marine Lovrić Merzel, smjenom Sabe i Linića, a i mnogim drugim događajima koji se tek naziru. Politički lonac kuha,  i poput dugo zatvorenog ekspres lonca prijeti totalno rasulo. Kažu poslije 25. svibnja karte se stavljaju na stol. Do tada navodno nitko nikom ne želi naškoditi – među političarima naravno. Narodu se može naškoditi, narod može trpjeti i do dvadesetpetog i od dvadesetpetog. Naučio je!   Što nas više uopće može šokirati?  U zatvoru nam je dojučerašnji premijer, dojučerašnji čelnik političke stranke koja je koalicijski partner i koja odlučuje o našim sudbinama, u zatvoru je  bivši kandidat za predsjednika države i čelni čovjek Hrvatske gospodarske komore, u zatvoru je i županica Sisačko-moslavačke županije, a šuška se da bi mogle i joše neke elitne zvijezde političke scene na poduži odmor.   Kriminal je duboko involviran u sve pore političkog života i teško je uopće naslutiti što će biti sutra.  S obzirom na sve dosadašnje dosadašnje događaje, na sve tamne priče iz domaće političke zbilje koje svaki dan stižu s najviših razina hrvatske države, shvatljivo je zašto mnogi hrvatski stručnjaci tvrde da je moral u prosječnog stanovnika Hrvatske na najnižoj razini od osamostaljenja.  

Kriminalu smo dopustili da pusti korijenje do najviših instanci hrvatskog društva, i upravo ta činjenica navodi nas na ključno pitanje; zar  se moralo sve izdogađati ovako tragično, gdje je politička i moralna odgovornost?  Problem je možda što smo zajedno sa samostalnom državom Hrvatskom naslijedili i političare iz prošlog sustava, ljude  na vlasti koji su zatrovani totalitarnim i nedemokratskim načelima?

Kada pogledate političke elite, ljude koji upravljaju društvom i društvenim bogatstvom, ljude kojima je glavni zadatak da sve usklade i provedu prema zajedničkim dogovorenim ciljama, u interesu općeg dobra, shvatiti ćete da mi ništa od toga nemamo.  Tijekom svih ovih godina samostalnosti,  pitanje kriminala uopće nije dotaknuto. Procesi koji su u tijeku u kojima se sudi pojedinim osobama zbog sumnje na počinjenje kaznenih djela proizašli su ne samo iz opravdane sumnje i dokazivosti počinjenja kaznenih djela, već prvenstveno  iz međusobne netrpeljivosti i političkih podvala. Rješavaju se samo oni slučajevi pljačke,  kriminala i korupcije za koje postoji politička volja, ostali ostaju netaknuti i zaboravljeni.

Borba za vlast opaka je igra u kojoj pobjeđuje onaj tko više zna – o onom drugom naravno!  Ako imaju dovoljno grubosti i nemorala, dovoljno čvrstine da ucijene i podmetnu, vrlo brzo njihov politički  protivnik će pasti, biti ocrnjen ili okrivljen, a prostor ostaje čist za nove političke struje. Igra se podlo i prljavo, a sve pod zajedničkim nazivnikom – politika!

Sve nas je bio oduševio film „Igra gladi“ – u kojem je bilo potrebno odraditi brojne akcije i svladati brojne poteškoće kako bi najhrabriji, najčvrći i najuporniji pobijedio. Bez obzira na cijenu. U Hrvatskoj  se već duže vrijeme prikazuje film „Igra vlasti“ – glumci su živući i aktivni političari, žrtve te igre – hrvatski narod.

Sve društveno disfunkcionalne pojave povezane su u svojevrstan sinergijski učinak; ratno profiterstvo, gospodarska pljačka i uništenje, pretvorba i privatizacija – sve su to aktivnosti za koje se mnogi trude dokazati kako su odrađene „po zakonu“. No i holokaust je bio po zakonu, baš kao i staljinistički gulag, što ne znači da godinama kasnije nije od svih prezren i osuđen kao specifičan čin genocidnog  uništenja naroda.  Svako društvo poznaje model kriminala kada netko uzme nešto što mu ne pripada, međutim, u Hrvatskoj je takav model postao  praksa i uobičajeni način življenja. Policija i sudovi često staju u zaštitu modernih kriminalnih skupina koji „operiraju“ u skupocjenim odijelima; gentlemeni, bogati „bankari“,  kreditni posrednici, šverceri, doušnici, postali su zaštićena vrsta pa je postalo uobičajeno da kriminalac dobije ili zatraži zaštitu  policije i vlasti od poštenih ljudi.  

Što možemo očekivati u budućnosti,  kada se takva poruka šalje mladima?

Prema izjavama brojnih stručnjaka vrti se procjena da je od osamostaljenja Hrvatske ukupno oprano/izvučeno/ukradeno novca oko jedan godišnji proračun Republike Hrvatske.  Nadalje, pretpostavka je da svaka osoba tijekom svojeg životnog vijeka, ovisno o kvalifikacijama proizvede novih vrijednosti otprilike do nekoliko milijuna dolara.  Kada pogledamo broj mladih ljudi koji su otišli iz Hrvatske iz razloga jer u njoj nisu vidjeli nikakvu perspektivu ni budućnost, jasno je da je Hrvatska na gubitku  ne samo za vrijednost opljačkanog novca već i za iznose  izgubljenih vrijednosti koje su mogli stvoriti zaposleni, mladi, stari, brojni stručnjaci, inovatori, znanstvenici.  Milijarde dolara otišle su u vjetar i bacile Hrvatsku na koljena.

Gdje bi Hrvatska danas bila uz poštenije političko vodstvo koje je vodilo Hrvatsku proteklih godina?

Ekonomski stručnjaci procjenjuju da je šteta načinjena Hrvatskoj mjerljiva u milijardama kuna. Zahvaljujući kriminalu, ne samo da cvjeta pljačka, ne samo da je država osiromašena zahvaljujući svim provedenim radnjama u pretvorbi i privatizaciji,  ratnim profiterstvom, već se dodatno osiromašuje i „sivom ekonomijom“, švercom proizvoda, prodajom na crno, neplaćanjem poreza. Stručnjaci nas tješe da u usporedbi sa drugim zemljama, stanje je slično. Sve su one više manje dotaknute kriminalom i korupcijom koju tek treba suzbiti. Međutim, ne samo kriminal i korupcija, pljačka i profiterstvo već i loša gospodarska i porezna politika usporili su ekonomski razvoj Hrvatske.

Razlog svemu tome je nedovoljna čvrstina! Da je političko vodstvo odmah krenulo s čvrstim odlukama i radnjama za suzbijanje kriminala, možda bismo danas živjeli u boljem i stabilnijem društvenom okruženju i boljim ekonomskim prilikama.

Zašto ni jedna politička struktura koja je došla na vlast, tijekom protekle 23 godine nije pokrenula obračun s tim repovima. Reklo bi se, zato, što je njima svejedno tko nas je i za koliko novca opljačkao!

Građani Hrvatske očekuju da se država za njih pobrine i da im omogući normalne životne uvjete. Zdrave životne uvjete! Međutim dobar dio odgovornosti je i na građanima. I sami se trebaju potruditi stvoriti uvjete za bolji život.  Vlada RH na žalost nije sposobna riješiti nakupljene probleme, članovi Vlade nisu gospodarstvenici, nisu poduzetnici, nisu praktičari, oni su tek teoretičari.

Kada političari donesu odluku koja je pogrešna i koja može izazvati veliku, skupocjenu i trajnu grešku koja košta cijeli narod, oni ne odgovaraju tom narodu koji ih plaća, već samo svojem stranačkom šefu koji ih je postavio na njihovu dužnost.

Postoji li onda nešto, što bi moglo udahnuti duh pozitive u ovim teškim vremenima? 

Postoji! Narod će živnuti kada bude vidio da ministar financija ne udara samo po njihovom džepu da bi plaćali ono što su drugi ljudi s konkretnim imenom i prezimenom pokrali ili upropastili. Prvi puta kada narod bude čuo ili se uvjerio da je Ministarstvo financija tajkunima i novopečenim bogatašima proisteklim iz  ratnog profiterstva, pretvorbe i privatizacije, kriminala ili šverca, oduzelo milione i usmjerilo ih u državni proračun, kad narodu taj proces bude bio vidljiv, tada će stvari krenuti nabolje.

U drugim zemljama Europe, političari čije odluke imaju posljedice u životu drugih ljudi, preuzimaju ne samo vlast već i moralnu, političku, kaznenu i materijalnu odgovornost sa svom svojom imovinom, što je za sada kod nas još neshvatljivo.

Tek kada tim političarima budu svakodnevno „za vratom“ stotine i stotine nezadovoljnika koji će revno isticati nepravilnosti i nezakonitosti sa zahtjevima da se poštuje red i zakon, baš kao u boljim demokratskim zemljama, onda će se tek vidjeti pomak nabolje.

Naša je sudbina, očigledno dotaknuti dno da bi se mnogi osvijestili.  Stoga je za očekivati da je pred nama duga kriza i agonija.  Vrijeme je da se svi probudimo i počnemo se baviti ključnim problemima u zemlji – a to je drastična, čvrsta i nemilosrdna borba protiv kriminala, neopraštanje poreznih dugova tajkunima već naplata poreza, i povrat svega otetog u državnu blagajnu. Samo čvrsta ruka, ruka koja nije umočena u kriminal i to osobe koju nitko ničim neće moći ucijeniti, niti ocrniti, u stanju je biti dovoljno snažna da takve radnje i poduzme!

Autor; Nada Landeka

Foto;Nada Landeka