I ovo se događa; Masovna tučnjava na Hvaru prilikom iseljenja najmoprimca iz poslovnog prostora |

I ovo se događa; Masovna tučnjava na Hvaru prilikom iseljenja najmoprimca iz poslovnog prostora

Datum objave; 25. travanj 2015./B.D.

Problem neefikasnosti  pravne države najčešće je veoma izražen upravo pri urednom ispunjavanju obveza s osnove najma. Najmoprimci vrlo često, nakon određenog vremena, nastojeći  steći financijsku ili materijalnu  korist za sebe, postanu nemarni i bahati,  najčešće računajući na sporost i nefunkcioniranje pravne države.  U takvim situacijama, zbog neplaćanja najma,  često dolazi i do neprimjerenih ispada,  verbalnog vrijeđanja, pa i fizičkih napada.

U konačnici, rezultat je uvijek jednak, najmoprimac biva iseljen  milom ili silom, uz primjenu samopomoći ili sudskih odluka, a cijelu priču ispuni gorčina zbog  nedostatka osobnog morala najmoprimca, ili zbog  nedostatnosti učinkovitih aparata koji bi brzo i učinkovio  regulirali odnose između najmoprimaca i najmodavaca.

Mnogi najmoprimci nisu svjesni da njihova obaveza teče cijelo vrijeme korištenja prostora.   Prema zakonu, obaveza podmirenja najma prostora/nekretnine teče i nadalje, čak i ako je ugovor o najmu istekao ili  ako je jednostrano raskinut, ukoliko najmoprimac nije u roku od 8 dana napustio prostor nakon isteka roka najma, ili nakon otkaza ugovora o najmu.  Najam se dalje nastavlja  pod istim uvjetima pod kojima je  ugovor o najmu   bio i prije  sklopljen, bez obzira što između stranaka nije sklopljen novi ugovor.  Uz to, najmoprimac je obvezan najmodavcu naknaditi i svu nastalu štetu koju je prouzrokovao svojim nezakonitim ponašanjem. 

Iseljenje najmoprimca u Starom Gradu na Hvaru 

Nedavno je u  Starom Gradu na Hvaru došlo do masovne tučnjave, nakon koje je sedam osoba zatražilo liječničku pomoć. Do sukoba je došlo nakon cjelodnevne napetosti oko promjene korisnika prostora na starogradskoj rivi u kojem je smješten jedan kafić.

Najprije je policiju tijekom dana nazvala trenutna korisnica prostora te prijavila oštećenje inventara. Potom su se policiji sa kaznenim prijavama za prijetnju javili sin vlasnika prostora i novi najmoprimac. Problem je, čini se, ispao jer korisnica koja nije plaćala prostor, iz njega nije željela izaći.

Na koncu je situacija eskalirala masovnom tučnjavom koju je prekinula policija.

Cijeli  dan  protekao je  u intervenciji policajaca i okupljanju većeg broja ljudi, a događaj  je završio tako što je sedam osoba lakše ozlijeđeno te su podnesene i tri kaznene prijave!

Ovoj “barufi” prethodio je potez 59-godišnjeg Jordana Deletisa, koji je u očev prostor od 80-ak kvadrata, gdje se sada nalazi ugostiteljski objekt “Il Teatrino”, želio useliti novog najmoprimca, poznatog hvarskog ugostitelja i vlasnika etabliranog restorana “Pinetta”, 49-godišnjeg Jurka Dragičevića.

No, taj prostor već pet godina u najmu ima 32-godišnja Helena Šepl, koja zajedno sa svojim roditeljima Adelom i Davorinom te bratom Markom tuvodi posao.

– Helena i njezina majka Adela su se u ponedjeljak oko 20 sati zabarikadirale ispred objekta, skrivajući se iza stvari koje sam ja tog jutra u pratnji zaštitara i policije izbacio iz restorana. Izbacio sam im stvari po institutu samopomoći jer drugačije nisu htjeli predati objekt, a o svemu sam prethodno obavijestio policiju i angažirao sam zaštitare.

“Kad su vidjeli što meni i Dragičeviću cijeli dan radi ova obitelj, da su mi čak došli uznemiravati 90-godišnjeg oca Jurja i da je Adela laktovima razbila dva stakla na ulaznim vratima restorana te mi govorila kako će mi biti otkinuta ruka, spontano se ispred restorana okupilo tridesetak građana.

Njih dvije imale su svaka po jednu bocu u ruci i prolijevale su solnu kiselinu na te ljude. Mene su polile po licu i nogama, a uništile su mi i jaknu.

Petero ljudi zatražilo je liječničku pomoć, a dvoje je ostalo na Hitnoj pomoći primati infuziju” – za Slobodnu Dalmaciju rekao je  Jordan Deletis.

On je s Helenom Šepl, kako nam kaže, prije pet godina potpisao ugovor o najmu prostora na pet godina, koji je istekao 15. ožujka ove godine.

– Potpisali smo ugovor s obvezom da mi Šepl plaća mjesečni najam od 1000 kuna i da pokriva sve troškove struje i vode.

Dobio sam protiv Šeplovih nepravomoćnu presudu Općinskog suda u Starom Gradu, koja je sada na Županijskom sudu u Splitu i čeka se njezina pravomoćnost.  Jednostavno sam lošeg najmoprimca htio zamijeniti kvalitetnim.

Tri puta sam obitelji Šepl, u kojoj glavnu riječ vodi njihova majka Adela, poštom dostavljao obavijest o isteku najma, čak sam je zalijepio na restoranu i njihovoj kući.

Znači, oni su znali sve što ja namjeravam učiniti s objektom jer nisu ispunjavali ugovor, ali nisu htjeli izići – govori nam Deletis, te ističe da su on i Jurko Dragičević na kraju otišli u Policijsku postaju Hvar i podnijeli kaznene prijave.

Helena Šepl šokirana je ovom akcijom mještana Staroga Grada i decidirano tvrdi da ona i majka nisu polijevale ljude nikakvom kiselinom.

– To je bila razularena rulja koja je iz kafića donijela sve što je mogla ponijeti, boce, predmete i komade namještaja, i sasvim je moguće da su se ozlijedili dok su sve te tekućine i sadržaje bacali na mene i na moju majku Adelu.

Moju 55-godišnju majku nabili su leđima na staklena vrata. Leđa su joj sva modra od udaraca, obje su joj noge pune hematoma, a na mene, ženu od 50 kilograma, bacili su dio plinskog štednjaka.  U noći s nedjelje na ponedjeljak desetak je lokalnih momaka, među kojima je i moj bivši prijatelj koji je dolazio kod mene u Firencu, doslovce počupalo sve stvari iz lokala, vrijedne oko milijun kuna.

Izbacili su iz objekta dva ledomata, tri hladnjaka, dva plinska štednjaka, dvije perilice za suđe, inventar, ma sve što smo pet godina mukotrpno stjecali.

Posebno na kraju ističe da lokalna policija nije učinila ništa da spriječi devastaciju njezina objekta i štetu od milijun kuna, te da ni nju ni njezinu majku nije zaštitila od napada tridesetoročlane skupine.

izvor; slobodnadalmacija.hr

OPLJAČKANA HRVATSKA: Gdje se nazire kraj kriminalnoj pljački Hrvata od strane mafijaških kreditnih ureda i austrijskih zadruga? |

OPLJAČKANA HRVATSKA: Gdje se nazire kraj kriminalnoj pljački Hrvata od strane mafijaških kreditnih ureda i austrijskih zadruga?

Ako pomno proanaliziramo tijek događaja posljednjih desetak godina, pa i duže od toga,  shvatiti ćemo da porobljavanje Hrvata nije uopće slučajno. Plan dovođenja građana na socijalni minimum, točnije na puko preživljavanje a onda im ponuditi „bogatu i punu zdjelu novca“ iz kojekakvih  kreditnih ureda kao i putem posrednika koji su kredite dogovarali u birtijama, od svih političkih planova najuspješniji je. Uspješniji i od Plana 21, osim ako Plan 21 nije bio šifriran prilikom predizbornog predstavljanja pa su ga građani počeli razumijevati tek po dešifriranju, točnije po otimanju a potom po iseljavanju iz domova.

Krediti su se nudili „šakom i kapom“. Gotovo svatko u Hrvatskoj znao je za nekog posrednika koji je ubirao visoku proviziju za svoje usluge, mnogi od njih  još do sada nisu niti imenovani u brojnim akcijama razotkrivanja lihvarskih kreditnih ureda, austrijskih štedionica, zadruga……

Kažu, u Hrvatskoj građane štiti Ustav, Zakoni, Vlast….. Narod kaže – nas ne štiti nitko!, i u pravu su! Nitko ne štiti Hrvate od nezaposlenosti, gladi, zaduženosti, planski izvedenog bankrota, potpune propasti i na koncu od nečije nekontrolirane želje da Hrvati što prije nestanu. Da odu bilo kud bilo gdje iz teškim kriminalom zaražene sredine, da isele, ili da odu čak i u smrt koja im u teškim trenucima ponekad izgleda bolje nego li ovakav život.

Tužno je to! Tužno je gledati lica Hrvata po ulicama, beznadna, očajna, zabrinuta…. Tužno je ranim jutrom promatrati sve one koji su po nekoliko sati nagnuti nad kontejnerima tražeći u otpadu nešto što se može unovčiti, obući, a na žalost, i prezalogajiti. Veliki dio populacije u Hrvatskoj na rubu je gladi ili gladno. Velika većina ili nema struje u domu, ili je uskoro neće imati, nemaju novca za školovanje djece, za plaćanje podstanarstva, a kamo li za gradnju svojeg doma ili kupnju stana. To je tek puki san mnogih Hrvata, a u situaciji u kojoj živimo, nedostižan san.

Gledajući ovakvo stanje, sasvim je normalno i očekivano, da ljudi u ovakvoj situaciji, u trenucima kada im je nužno potreban  NOVAC, bez kojeg se očigledno nikako ili vrlo teško živi, posežu za brzim rješenjima. ISPLATA ODMAH, KREDIT BEZ KREDITNE SPOSOBNOSTI, krediti sa falsificiranim i namještenim primanjima, sve je to izgledalo mnogima razumno i logično u trenucima kada novca nisu imali. Posrednici hvataju upravo takve klijente, koji nemaju izbora. Nekome je novac bio potreban da zatvore  prethodno podignute i dospjele kredite, nekom je  bio potreban za investiciju ili  poslovanje, nekom za zdravlje, za kupnju stana ili kuće – no ono što je svima zajedničko je da su svi  koji su željeli dobiti takav brzi kredit  morali imati vrijednu nekretninu kojom su jamčili za otplatu kredita.  Obavezno je bilo i da jedan bračni par jamči drugom kao sudužnik kako bi se vezala imovina. Sve drugo nije bilo bitno, i sve se dalo riješiti.

Iako je takvo poslovanje na području Hrvatske nelegalno, a novac je kolao bez ikakvog nadzora, stranci iako nisu imali zakonske mogućnosti stjecati nekretnine, našli su rješenja i ubrzo posegli za svime što pripada Hrvatima; – kućama, stanovima, vikendicama.

Da bi preuzeli vrijedne nekretnine morali su pronaći i način. To nisu mogli sami to je jasno i slijepcu. U slučaju jedne žrtve Raiifaisen banke, koji, naravno, poput mnogih  drugih, Austriju nije niti vidio, novi vlasnik nekretnine iskoristio je pravni oblik trgovačkih društava u Austriji kako bi oformio nova  trgovačka društva registrirana u Hrvatskoj a koja u sebi nose dijelove imena pravnog oblika iz Austrije. Osim imena  pravne osobe začuđuje  i činjenica kako se ime takvog trgovačkog društva pojavljuje i kao fizička osoba istog imena. No nekako bismo i tolerirali snalažljivost Austrijanaca, Slovenaca, a i naših mutivoda iz Hrvatske, koji su osmislili ove kreacije kako bi se što brže i lakše obogatili, da nije nejasno  puno više stvari od ovih spomenutih.

Npr. kako i kojim kriterijom Trgovački sud u Zagrebu odobrava trgovačkim društvima s temeljnim kapitalom od 20.000,00 kn registriranje za obavljanje djelatnosti – kreditnog poslovanja, kreditiranje, financijsko poslovanje i sl?

Kako i temeljem čega Matični ured iz Zagreba (Medvešćak) izdaje strancu izmišljenog imena koji u svojem imenu nosi dio pravnog oblika austrijskih poduzeća i austrijskih banaka hrvatski rodni list?

Temeljem kojeg zakona su  svim tim strancima  i njihovim tvrtkama djelatnici Ministarstva financija  odobrili  privremeni OIB?

Temeljem kojeg zakona su zemljišno knjižni odjeli knjižili vlasništvo u korist stranaca – fizičkih osoba koji nemaju niti domovnicu, niti osobnu kartu, već su knjižili upis prava vlasništva na temelju rodnog lista izdanog u Zagrebu, iako nekretnine nisu mogli steći sistemom reciprociteta?

Po kojim kriterijima Ministarstvo financija procjenjuje tko se to u Hrvatskoj  bavi legalnim plasmanima novca koje plasmane ponekad nazivaju kreditima, ponekad zajmovima, ponekad investicijama i tko zapravo u Hrvatskoj nadzire tok novca kada Hrvatska narodna banka i HANFA to ne rade?

Kako i po kojim kriterijima Općinski sudovi koji na stol sudnice dobiju Prijedlog za ovrhu odlučuju o tim prijedlozima kada Zakon jasno propisuje izgled i oblik ugovora o kreditu,  jezik na kojem je sklopljen, zahtijeva  međunarodnu ovjeru ako se radi o ugovoru sklopljenim sa strancima, međunarodnu punomoć ako odvjetnik zastupa stranca, itd….

Podržava li Odvjetnička komora Hrvatske odvjetnike koji se bave kreditnim posredovanjem i na svoje privatne račune primaju uplate po osnovi rata kredita? Podržava li Komora i one odvjetnike koji su pootvarali agencije za nekretnine preko kojih prodaju nekretnine opljačkanih građana i bave se trgovinom nekretnina a ne odvjetništvom?

Tko podržava blokade žiro računa bjanko zadužnicama ispisanim na daleko veći iznos od stvarnog zaduženja, a uz to građanima već prethodno otmu sve nekretnine i imovinu koju posjeduju, a nakon toga ih blokiraju godinama?

Koji to zakon, i koja institucija dozvoljava prijetnje građanima, maltretiranje, zlostavljanje, javno otimanje, ucjene, iznude, zastrašivanje?

Koji to Zakon u Hrvatskoj za hrvatske građane vrijedi? Koji se zakon primjenjuje u slučajevima kada se građanima treba oteti? Kada ih treba opljačkati? Koliko godina treba trajati istraga u kaznenom postupku  da bi se ovaj teški organizirani kriminal razotkrio, iako bi Zakon trebao biti jednak za sve, i svi bi ga trebali primjenjivati. Osnov jedne države je poštovati ustavna načela i Zakone. U Hrvatskoj se jako često, naročito sudeći prema naprijed navedenom,  ne poštuju ni Ustav ni Zakoni. Da se poštuju, ne bi se tvrtkama koje su kazneno prijavljene, i njihovim vlasnicima (direktorima) odobravala predstečajna nagodba iako su u nagodbama prijavili fiktivne tražbine višemilionskih vrijednosti kako bi sami sebi oprostili dugove prema državi i vjerovicima!

Da se Zakon poštuje, a da DORH radi kvalitetno svoj posao, začas bi se utvrdilo gdje su doista sklopljeni krediti između hrvatskih građana i austrijskih štedionica! Jesu li isti sklopljeni u austrijskim uredima ili lokalnim hrvatskim birtijama, a potpisani kod javnih bilježnika u Hrvatskoj. Svatko pismen to u tren oka može provjeriti?

Čemu onda naslikavanje austrijskih predstavnika po Hrvatskoj koji javno tvrde da su  svi Hrvati sklapali ugovore o kreditu u Austriji a da su granicu prelazili  između ostalog i sa „vozačkom dozvolom!“

Rugaju li se to Austrijanci s našim carinicima, s našom Vladom, s našim građanima? Očigledno da, jer u jednoj pravnoj državi, takve scene nisu moguće. Austrijanci se trude zaštititi svoje građane pa ističu kako su Ugovori sklopljeni u Austriji jer u tom slučaju njihove institucije (banke, štedionice, zadruge), nisu prekršile nikakav zakon jer su mogle u Austriji sklopiti ugovor sa bilo kim, to nije zabranjeno…..A što radi Hrvatska, kako ona štiti svoje građane? Kako štiti opljačkane?

U pravnoj državi bilježnik koji ovjerava ugovor o kreditu čita stranci što u ugovoru piše, ima punomoć u svojem uredu na temelju koje se mogu ovjeriti ugovori bez da stranka druge strane sudjeluje u uredu, ima uredne knjige, s potpisima stranaka,  i u svako doba može se dokazati gdje je ugovor ovjeren i potpisan.

U pravnoj državi, žiro računi odvjetnika bili bi jednako vidljivi i dostupni baš kao i računi ostalih smrtnika. U pravnoj državi dužnici ne bi za isplaćenih 20.000,00 eur-a isplatili 58.000,00 eur-a i još bili dužni 38.000,00 eur-a radi čega im se prodaje dom u kojem žive.

U pravnoj državi ne bi zakone krojili tako da zaštite pljačkaše, već bi ih skrojili po mjeri naroda. Kada im ne bi trebale glave građana RH i njihova imovina, možda bi tako i bilo…..

Kaže jedan odvjetnik dobro upućen u pljačkaške metode kakve se primjenjuju u RH. „Svaki novi zakon služi da bi se ispravile nepravilnosti koje su do tada uočene na štetu vladajuće kaste….“   Tako je i u novi Ovršni zakon ugrađeno sve ono što nije bilo ugrađeno u prethodni – da bi se ovrhovoditelj zaštitio a ovrha što brže i jednostavnije provela. Sve što se odugovlači i sprječava ovrhu po novom zakonu ide na teret ovršenika, pa tako i troškovi izvršenja, bravara, intervencije MUP-a.

Pa kad se slijedeći puta skupi horda policajaca ispred nečijeg doma, bivši vlasnik kojeg su došli nasilno iseliti,  terećenjem za intervenciju MUP-a, biti će  dužan još puno  više nego li vrijedi oteta mu kuća.

Toliko o slobodi u kojoj živimo i pravnoj državi!

vezani članci;

http://www.hazud.hr/kreditni-uredi-i-dalje-haraju-hrvatskom-dok-njihovi-vlasnici-javno-lincuju-i-maltretiraju-nezasticene-zrtve-i-zvizdace/

http://www.hazud.hr/kreditni-uredi-linic-i-vlada-duzni-su-donijeti-odluku-o-nistetnosti-ugovora-o-kreditu-sklopljenim-u-kreditnim-uredima/

 http://www.hazud.hr/zlocinacki-poduhvat-odvjetnici-lihvare-gradane-u-ime-ilegalnih-kreditnih-zadruga-i-uz-znanje-drzave/

http://www.hazud.hr/ekskluzivno-protiv-stranih-investitora-i-stedno-kreditnih-zadruga-iz-austrije-ima-lijeka/

http://www.hazud.hr/eksluzivno-kreditne-urede-novac-na-ruke-d-o-o-i-za-tebe-d-o-o-i-druge-osnovao-je-odvjetnik-janez-zlender/

http://www.hazud.hr/hrvatski-sudovi-ugovore-s-tzv-kreditnim-uredima-proglasavaju-nevaljalima/

 <div class=”fb-share-button”></div>

Nada Landeka, www.hazud.hr

Nada Landeka; Hrvatska se može nadati boljim danima tek povratkom otetog i opljačkanog novca |

Hrvatska se može nadati boljim danima tek povratkom otetog i opljačkanog novca |

Hrvatska se može nadati boljim danima tek povratkom otetog i opljačkanog novca

Ukupna šteta za Hrvatsku nastala ratnim profiterstvom, privatizacijom, korupcijom, organiziranim i umreženim kriminalom otprilike je jedan godišnji državni proračun. Tako procjenjuju stručnjaci. 

Hrvatski političari imaju  negativnu reputaciju dodatno ocrnjenu najnovijim procesima u politici, uhićenjima Nadana Vidoševića i Marine Lovrić Merzel, smjenom Sabe i Linića, a i mnogim drugim događajima koji se tek naziru. Politički lonac kuha,  i poput dugo zatvorenog ekspres lonca prijeti totalno rasulo. Kažu poslije 25. svibnja karte se stavljaju na stol. Do tada navodno nitko nikom ne želi naškoditi – među političarima naravno. Narodu se može naškoditi, narod može trpjeti i do dvadesetpetog i od dvadesetpetog. Naučio je!   Što nas više uopće može šokirati?  U zatvoru nam je dojučerašnji premijer, dojučerašnji čelnik političke stranke koja je koalicijski partner i koja odlučuje o našim sudbinama, u zatvoru je  bivši kandidat za predsjednika države i čelni čovjek Hrvatske gospodarske komore, u zatvoru je i županica Sisačko-moslavačke županije, a šuška se da bi mogle i joše neke elitne zvijezde političke scene na poduži odmor.   Kriminal je duboko involviran u sve pore političkog života i teško je uopće naslutiti što će biti sutra.  S obzirom na sve dosadašnje dosadašnje događaje, na sve tamne priče iz domaće političke zbilje koje svaki dan stižu s najviših razina hrvatske države, shvatljivo je zašto mnogi hrvatski stručnjaci tvrde da je moral u prosječnog stanovnika Hrvatske na najnižoj razini od osamostaljenja.  

Kriminalu smo dopustili da pusti korijenje do najviših instanci hrvatskog društva, i upravo ta činjenica navodi nas na ključno pitanje; zar  se moralo sve izdogađati ovako tragično, gdje je politička i moralna odgovornost?  Problem je možda što smo zajedno sa samostalnom državom Hrvatskom naslijedili i političare iz prošlog sustava, ljude  na vlasti koji su zatrovani totalitarnim i nedemokratskim načelima?

Kada pogledate političke elite, ljude koji upravljaju društvom i društvenim bogatstvom, ljude kojima je glavni zadatak da sve usklade i provedu prema zajedničkim dogovorenim ciljama, u interesu općeg dobra, shvatiti ćete da mi ništa od toga nemamo.  Tijekom svih ovih godina samostalnosti,  pitanje kriminala uopće nije dotaknuto. Procesi koji su u tijeku u kojima se sudi pojedinim osobama zbog sumnje na počinjenje kaznenih djela proizašli su ne samo iz opravdane sumnje i dokazivosti počinjenja kaznenih djela, već prvenstveno  iz međusobne netrpeljivosti i političkih podvala. Rješavaju se samo oni slučajevi pljačke,  kriminala i korupcije za koje postoji politička volja, ostali ostaju netaknuti i zaboravljeni.

Borba za vlast opaka je igra u kojoj pobjeđuje onaj tko više zna – o onom drugom naravno!  Ako imaju dovoljno grubosti i nemorala, dovoljno čvrstine da ucijene i podmetnu, vrlo brzo njihov politički  protivnik će pasti, biti ocrnjen ili okrivljen, a prostor ostaje čist za nove političke struje. Igra se podlo i prljavo, a sve pod zajedničkim nazivnikom – politika!

Sve nas je bio oduševio film „Igra gladi“ – u kojem je bilo potrebno odraditi brojne akcije i svladati brojne poteškoće kako bi najhrabriji, najčvrći i najuporniji pobijedio. Bez obzira na cijenu. U Hrvatskoj  se već duže vrijeme prikazuje film „Igra vlasti“ – glumci su živući i aktivni političari, žrtve te igre – hrvatski narod.

Sve društveno disfunkcionalne pojave povezane su u svojevrstan sinergijski učinak; ratno profiterstvo, gospodarska pljačka i uništenje, pretvorba i privatizacija – sve su to aktivnosti za koje se mnogi trude dokazati kako su odrađene „po zakonu“. No i holokaust je bio po zakonu, baš kao i staljinistički gulag, što ne znači da godinama kasnije nije od svih prezren i osuđen kao specifičan čin genocidnog  uništenja naroda.  Svako društvo poznaje model kriminala kada netko uzme nešto što mu ne pripada, međutim, u Hrvatskoj je takav model postao  praksa i uobičajeni način življenja. Policija i sudovi često staju u zaštitu modernih kriminalnih skupina koji „operiraju“ u skupocjenim odijelima; gentlemeni, bogati „bankari“,  kreditni posrednici, šverceri, doušnici, postali su zaštićena vrsta pa je postalo uobičajeno da kriminalac dobije ili zatraži zaštitu  policije i vlasti od poštenih ljudi.  

Što možemo očekivati u budućnosti,  kada se takva poruka šalje mladima?

Prema izjavama brojnih stručnjaka vrti se procjena da je od osamostaljenja Hrvatske ukupno oprano/izvučeno/ukradeno novca oko jedan godišnji proračun Republike Hrvatske.  Nadalje, pretpostavka je da svaka osoba tijekom svojeg životnog vijeka, ovisno o kvalifikacijama proizvede novih vrijednosti otprilike do nekoliko milijuna dolara.  Kada pogledamo broj mladih ljudi koji su otišli iz Hrvatske iz razloga jer u njoj nisu vidjeli nikakvu perspektivu ni budućnost, jasno je da je Hrvatska na gubitku  ne samo za vrijednost opljačkanog novca već i za iznose  izgubljenih vrijednosti koje su mogli stvoriti zaposleni, mladi, stari, brojni stručnjaci, inovatori, znanstvenici.  Milijarde dolara otišle su u vjetar i bacile Hrvatsku na koljena.

Gdje bi Hrvatska danas bila uz poštenije političko vodstvo koje je vodilo Hrvatsku proteklih godina?

Ekonomski stručnjaci procjenjuju da je šteta načinjena Hrvatskoj mjerljiva u milijardama kuna. Zahvaljujući kriminalu, ne samo da cvjeta pljačka, ne samo da je država osiromašena zahvaljujući svim provedenim radnjama u pretvorbi i privatizaciji,  ratnim profiterstvom, već se dodatno osiromašuje i „sivom ekonomijom“, švercom proizvoda, prodajom na crno, neplaćanjem poreza. Stručnjaci nas tješe da u usporedbi sa drugim zemljama, stanje je slično. Sve su one više manje dotaknute kriminalom i korupcijom koju tek treba suzbiti. Međutim, ne samo kriminal i korupcija, pljačka i profiterstvo već i loša gospodarska i porezna politika usporili su ekonomski razvoj Hrvatske.

Razlog svemu tome je nedovoljna čvrstina! Da je političko vodstvo odmah krenulo s čvrstim odlukama i radnjama za suzbijanje kriminala, možda bismo danas živjeli u boljem i stabilnijem društvenom okruženju i boljim ekonomskim prilikama.

Zašto ni jedna politička struktura koja je došla na vlast, tijekom protekle 23 godine nije pokrenula obračun s tim repovima. Reklo bi se, zato, što je njima svejedno tko nas je i za koliko novca opljačkao!

Građani Hrvatske očekuju da se država za njih pobrine i da im omogući normalne životne uvjete. Zdrave životne uvjete! Međutim dobar dio odgovornosti je i na građanima. I sami se trebaju potruditi stvoriti uvjete za bolji život.  Vlada RH na žalost nije sposobna riješiti nakupljene probleme, članovi Vlade nisu gospodarstvenici, nisu poduzetnici, nisu praktičari, oni su tek teoretičari.

Kada političari donesu odluku koja je pogrešna i koja može izazvati veliku, skupocjenu i trajnu grešku koja košta cijeli narod, oni ne odgovaraju tom narodu koji ih plaća, već samo svojem stranačkom šefu koji ih je postavio na njihovu dužnost.

Postoji li onda nešto, što bi moglo udahnuti duh pozitive u ovim teškim vremenima? 

Postoji! Narod će živnuti kada bude vidio da ministar financija ne udara samo po njihovom džepu da bi plaćali ono što su drugi ljudi s konkretnim imenom i prezimenom pokrali ili upropastili. Prvi puta kada narod bude čuo ili se uvjerio da je Ministarstvo financija tajkunima i novopečenim bogatašima proisteklim iz  ratnog profiterstva, pretvorbe i privatizacije, kriminala ili šverca, oduzelo milione i usmjerilo ih u državni proračun, kad narodu taj proces bude bio vidljiv, tada će stvari krenuti nabolje.

U drugim zemljama Europe, političari čije odluke imaju posljedice u životu drugih ljudi, preuzimaju ne samo vlast već i moralnu, političku, kaznenu i materijalnu odgovornost sa svom svojom imovinom, što je za sada kod nas još neshvatljivo.

Tek kada tim političarima budu svakodnevno „za vratom“ stotine i stotine nezadovoljnika koji će revno isticati nepravilnosti i nezakonitosti sa zahtjevima da se poštuje red i zakon, baš kao u boljim demokratskim zemljama, onda će se tek vidjeti pomak nabolje.

Naša je sudbina, očigledno dotaknuti dno da bi se mnogi osvijestili.  Stoga je za očekivati da je pred nama duga kriza i agonija.  Vrijeme je da se svi probudimo i počnemo se baviti ključnim problemima u zemlji – a to je drastična, čvrsta i nemilosrdna borba protiv kriminala, neopraštanje poreznih dugova tajkunima već naplata poreza, i povrat svega otetog u državnu blagajnu. Samo čvrsta ruka, ruka koja nije umočena u kriminal i to osobe koju nitko ničim neće moći ucijeniti, niti ocrniti, u stanju je biti dovoljno snažna da takve radnje i poduzme!

Autor; Nada Landeka

Foto;Nada Landeka