ZLOSTAVLJAČI; Psihopate vladaju svijetom |

Psihopate vladaju svijetom |

Psihopate vladaju svijetom

Gotovo svatko od nas ima  prijatelja, rođaka, kolega i poznanika čiji su životi „dobili ožiljke“ zbog utjecaja psihopata.  U današnjem svijetu se još uvijek  o psihopatiji razmišlja kao o osobnom karakternom i mentalnom poremećaju, gotovo nitko ne obraća pažnju na to da je u društvu u kojem živimo sve više i više psihopata koji  živote običnih ljudi pretvaraju u noćnu moru i borbu za goli opstanak.

Robert Hare – neprikosnoveni autoritet u izučavanju psihopata i njihovog velikog utjecaja na ostatak čovječanstva – prije gotovo 20 godina zapisao je slijedeće:

„Većina psihopata uspije prikriti svoju pravu prirodu tako što direktno ne počine ubojstva, s time psihopate uspješno zavaraju ljude oko sebe jer obični i normalni ljudi misle da je psihopata jedino ona osoba koja je nekoga ubila, zbog ovog jednostavnog trika ne vidimo pravo stanje stvari; PSIHOPATI KOJI NE UBIJAJU IMAJU DUBOKE I DESTRUKTIVNE UTJECAJE NA NAŠE ŽIVOTE.“

Psihopatski poremećaji mogu se otkriti u svim slojevima društva,  no iz nižeg socijalnog sloja društva psihopate obično završe u zatvoru dok u srednjem sloju uglavnom ostanu gotovo neprimjetni sve dok ne dođu do viših slojeva društva.

Black je u jednoj svojoj studiji napisao sljedeće:

„Kod psihopata nas najviše uznemirava činjenica da uopće nemaju empatiju prema običnim ljudima, za anti-socijalne psihopate može se jako lijepo primijetiti potpuni nedostatak savjesti i osjećaja žali bez obzira koliko psihički i/ili fizički devastiraju ljude s kojima dođu u doticaj, psihopate bezbrižno gaze sve regule i zakone jer ne razaznaju što je dobro, a što je loše.”

Koliko slabo prepoznajemo psihopate, prilično dobro  pokazuje i slučaj Teda Bundyja jednog od najozloglašenijih serijskih ubojica u modernoj povijesti. On je od svoje mladosti bio odličan đak, uvažen student i cijenjen član akademske zajednice s karizmatičnom karijerom uspješnog odvjetnika.

Ozloglašeni serijski ubojica i silovatelj

Tijekom 70 i 80 godina XX vijeka silovao je i ubio više od 30 djevojaka. Odličnog izgleda, školovan, bez muke je privlačio žene koje su mu doslovno „jele iz ruke“!   Policija ga nije uspjela uhvatiti više od dva desetljeća, a uhićen je sasvim slučajno.  Bundy nikad nije izrazio kajanje, otvoreno se izrugivao s obiteljima žena koje je silovao i ubijao,  koristeći pri  opisu najodvratnije riječi,  objašnjavajući u detalje koliko je uživao u svakom trenutku silovanja i ubijanja.

Znanstvenice Sandra L. Brown  u svojoj je knjizi najbolje opisala kako žene upadaju u vrzino kolo predatorskog psihopate koji im živote pretvara u pakao. Najčešće je u pitanju kombinacija fizičkog i psihičkog nasilja. Psihopate često svoje  žrtve dovedu do potpunog sloma pa i do suicida.

Znanstvene studije pokazuju da je mozak psihopate fizički, kemijski i konstruktivno drugačiji od mozga običnog ljudskog bića. Genetičke razlike utječu na ponašanje psihopate koji pate od potpunog nedostatka  moralnog kompasa i  empatije prema žrtvama koje upadnu u njihov „zagrljaj“

Većina psihopata bira svoje žrtve, tražeći  najranjivije, osobe koje nemaju previše sreće u životu,  ali s dubljim novčanikom. Lomljenje i potpuno uništavanje jakih i samostalnih žena za psihopatu je posebna poslastica, i na tom zadatku ulažu sve svoje snage i sposobnosti.  Psihopata nije samo parazit, on je i sadista  s maskom  ljubavnika i prijatelja.

S osnaženjem i korištenjem društvenih mreža, interneta, i dostupnosti informacija psihopatija postaje sve učestalija i nasilnija. U tom dijelu jako je bitna edukacija o psihopatiji jer omogućava borbu protiv istog. Naime, nepoznavanje ličnosti psihopate, strah ili nemogućnost pružanja otpora dovodi do potpune vladavine psihopata.

Psihopate često zauzimaju važnije pozicije na društvenoj ljestvici  i  u državnim aparatima, odakle  (ne)ljudi s očiglednim mentalnim i karakternim poremećajima okreću državu protiv svog vlastitog naroda.

Moć paranoidnih, psihopatskih  osoba je u tome što lako podjarmljuju naivne ljude, naročito mlade. Paranoidna osoba uglavnom „zavodi“ svoje sljedbenike svojim izjavama kojima im „pere mozak“, a  ako to ne uspije pokušava doći do cilja bilo kojim sredstvima.

Psihopat

Osim genetike, sve više poremećaja u ponašanju nastaje i uslijed konzumacije niza lijekova s ozbiljnim kontraindikacijama. Brojni lijekovi koje ljudi znaju nekontrolirano trošiti izazivaju ozbiljne anomalije u nervnom sustavu s trajnim posljedicama.

Najnoviji događaji u Hrvatskoj i u svijetu dokazuju do koje mjere su psihopati opasni za društvo. Cyber kriminal, iživljavanje na žrtvama putem društvenih mreža, osnivanje grupa na društvenim mrežama u kojima se druge ljude  potiče na prijetnje ubojstvom i na ubojstvo ljudi koje uopće ne poznaju,  na širenje mržnje,  psihopate upotrebljavaju za postizanje svojih vlastitih ciljeva koristeći druge ljude kao sredstvo za postizanje cilja.

Ubojstvo odvjetnika Luje Medvidovića, izbodenog sa 105 uboda nožem, ubojstvo sportske  menadžerice Sanje Hap koja je također izbodena nožem, ubojstvo odvjetnika Vlatka Vidakovića, prostitucija maloljetnih djevojčica i njihovo zvjersko mučenje dugi niz godina, te posljednji slučaj namjernog rušenja aviona  od strane depresivnog kopilota u kojoj nesreći je smrtno stradao cijeli jedan razred, 144 putnika i šest članova posade, pokazuje na jednu vrlo zabrinjavajuću činjenicu – naši životi su u neprekidnoj opasnosti od psihopata.

Psihopate žive među nama, iživljavaju se nad svojim žrtvama, emotivno su prazni, bez osjećaja žala, nekontrolirano se ponašaju, imuni su na zakonsku regulativu koja za njih nema nikakvu vrijednost ni obvezu, a u jednom jedinom trenutku u stanju su puknuti po šavovima. Njihovo pucanje izaziva nesagledive posljedice.

Što takvi ljudi rade na slobodi, i zašto ih sustav na vrijeme ne prepoznaje, očigledno je društveni problem. Jer kad dođe do tragedije, tada čak i psihijatrija teško izlazi na kraj s njihovim problemom, dok se načinjena šteta, bol i patnja koju žrtve i njihove obitelji proživljavaju kroz duže vrijeme,  više ni na koji način ne može sanirati niti nadoknaditi.

Sociopat

Sociopat je naziv za osobu oboljelu od antisocijalnog poremećaja ličnosti. Oni nisu psihički ili fizički bolesni, već imaju kriva moralna i ostala uvjerenja. Nepoznati su im osjećaji krivnje, sućuti, kajanja itd.

Opis psihopata ili sociopata:

1.napasni i arogantni prema žrtvama, a prema ostalima dragi i ljubazni
2.hladni i proračunati
3.dobri su glumci, za njih ne vrijede zakoni i moralne norme
4.često ih se može uhvatiti u nekim kriminalnim aktivnostima
5.oni koji ih otkriju, odmah postaju njihove žrtve i sva svoja (ne)djela prebacuju na njih
6.ne pokazuju empatiju, sažaljenje i krivnju.

Antisocijalni poremećaj ličnosti

Osobe koje pate do ovog oblika poremećaja ličnosti imaju povijest trajnog i kroničnog antisocijalnog ponašanju u sklopu kojeg se vrši nasilje nad pravima drugih.  . Osobe pogođene ovim poremećajem pokazuju nedostatak osjećaja prema drugima. Oni su egocentrični, sebični i pretjerano zahtjevni. Uz to, često se kod njih ne mogu pronaći znakovi tjeskobe, kajanja i krivnje.

Kršenje prava i zakona zajednice karakteristično je za ovaj poremećaj ličnosti. Pojmovi poput Ťsociopatť ili Ťpsihopatť koriste se za osobe kod kojeg je posebno izraženo devijantno antisocijalno ponašanje.

Ovo stanje smatra se doživotnim, a za dijagnozu je važno da je poremećaj u ponašanju prisutan već u adolescenciji.

Osobe koje koriste nelegalne supstance (droge) često spadaju u skupinu antisocijalnih poremećaja. Međutim, ako je problem te osobe vezan isključivo za zlouporabu droga, i ako osoba osjeća krivlju zbog svog ponašanja onda se dijagnoza antisocijalnog poremećaja ličnosti može isključiti.

Pozadina nastanka ovog poremećaja nije još sasvim jasna. Često postoje podaci o sličnim poremećajima u obitelji. Stoga se danas smatra da u razvijanju ovog poremećaja ulogu igraju i okoliš u kojem osoba odrasta, ali i genetski faktor. Problemi u obitelji vezani uz alkoholizam također povećava rizik od antisocijalnog ponašanja.

Antisocijalno ponašanje može nastati i kao posljedica traume mozga, ili upale mozga (encefalitis).

Liječenje je potrebno provoditi isključivo na odjelima, a kao učinkovitija metoda pokazale se grupna terapija.  Osim psihodinamskog pristupa kod nekih bolesnika stanje se može poboljšati lijekovima.

hazud.hr

UDBA, INSTALIRANI UDBAŠI, MAFIJA I MUTIVODE |

UDBA, INSTALIRANI UDBAŠI, MAFIJA I MUTIVODE

Od kad postoji svijet,  postoje i običaji i pravila.  Običajima su nemoralni ljudi stekli navadu da zavadom zauzmu vlast i teritorij. Da bi u tome najlakše uspjeli, bez rata, obično pošalju nekog mutivodu koji unese nemir i smutnju, zavade ljude koji su do jučer bili bliski plasirajući laži i neistine o svojoj meti. Time  postižu svoj cilj. Tako je bilo nekada – pučki.  Instalirani razarač se zvao mutivoda. Zadnjih pedestak godina jasno se zna kojoj organizaciji mutivoda pripada.  UDBA  i MAFIJA aktivno djeluje na uništenju svega što im ne odgovara za kreiranje poretka kakvog žele moćnici.  Jednak recept je i na Siciliji, gdje ga primjenjuje i sicilijanska mafija.

Na jednak način su zauzimali i teritorije. Obično uvedu nekog Trojanskog konja koji oko sebe okupi  ekipu izdajica  tj. neprijatelja (prodanih duša)   i onda ti neprijatelji odrade povjerene im zadatke, zauzmu strateške točke, unesu nemir, prijetnjama utjeraju strah u kosti onima koji se nalaze oko njihovog cilja. Ne moraju niti metka ispaliti, dovoljno je da pošalju nekoliko  emotivno hladnih i obučenih udbaša koji sofisticiranim i višegodišnjim metodama uspješno postižu planirano.

U Hrvatskoj su već nekoliko godina kreditni uredi,  RBA zadruge, RBA štedionice i divlje RBA banke dijelile  kredite šakom i kapom  planirajući dužničkim robovlasništvom zauzeti najprije kuće Hrvata a potom  i hrvatski teritorij. Da bi u tome uspjeli ništa lakše,  izmoždeni narod, bez novca i na rubu gladi, očajan, tražeći brzopotezna i jednostavna rješenja nasjeo je na prijevare s kreditima kao muha na med. Bez kreditne sposobnosti, bez potrebnih potvrda o primanjima, bez uvida u HROK i tobožnje crne liste, austrijske štedionice i zadruge, kreditni uredi i financijski inžinjerinzi izgledali su im kao Obećana zemlja.

Niz godina, lihvari i reketari, vlasnici kreditnih ureda i štedionica, organizatori financijskog inžinjeringa,  uspješno su vezali omče oko vrata naivnih Hrvata navodeći ih na što više zaduženosti, što više uzimanja jednostavno dobivenog novca. Nitko od dužnika  u tom trenutku nije bio svjestan u kakvu zamku zapravo upada i da svojim potpisom na ugovoru postaju  tuđi sluge svakodnevno radeći tek za kamate i opomene. A vrlo brzo,  neki čak i odmah ostaju  bez kuće i imanja. Potpuno osiromašeni.

Opljačkani  su tražili  izlaz. Ucijenjeni dužnici, plačući na kućnim vratima u trenucima kada su im nasilnici izbacivali stvari, promijenili bravu i silom zauzeli prostor izgubljeni ljudi okrenuli su se traženju rješenja i spasu.

Prijavili  su sve USKOK-u, MUP-u, tražili odgovore, međusobno se konzultirali, javljali se novinarima. Prije četiri godine malo tko je uopće želio javno  pričati o toj temi.   Paralelni fnancijsko-pljačkaški sustav koji jako dobro puni državni proračun i džepove vlasti  i mafije bez medijskih istupa teško se mogao dokazati, a još teže  ugasiti. Kreditni uredi, zadruge, RBA bančice koje su nelegalno isplaćivale novac putem posrednika na hrvatskom području ovdje su bile uz blagoslov državnog aparata. Svi su znali, i svi su o tome šutjeli. Razlog?  Novi svjetski poredak predviđa što manji broj radno sposobnih i funkcionalnih ljudi, a svijet smatraju darom za bogate. Bogati i bahati su oduvijek živjeli na račun siromašnijih i onih koji ne pružaju otpor.

Stoga je  medijski istup  novinara Saše Radovića („Stegnite vi remen bando lopovska“),  Tonija Eterovića,   i medijskih  istupa predsjednice udruge Veronika Vere i tajnice HAZUD.HR, jedne od urednice  portala www.hazud.hr Nade Landeka, koji su o pljački Hrvatske, o  nezakonitim poslovima  ovih zadruga i kreditnih ureda i njihovih osnivača, vlasnika i  posrednika pisali  svakodnevno i  bez straha,  sa isključivom željom da pomognu opljačkanim ljudima što prije razotkriti ovaj neviđeni kriminal velikih razmjera. O svemu su obavještavali javnost i njihova pomoć žrtvama lihvara  izgledala je  kao svjetlo u tami. Ljudi su se konačno imali za što uhvatiti, mogli su razmijeniti informacije, povezati se.

Ubrzo se zahvaljujući vrlo agresivnom i svakodnevnom  pisanju Eterovića i mnogih drugih novinara,  zahvaljujući timski organiziranoj borbi za razotkrivanje tog kriminala koju je pokrenuo,   uspjelo potaknuti austrijsku i domaću javnost da se o slučajevima RBA zadruga i pljačke od strane kreditnih ureda  zainteresiraju i drugi portali i tiskovine, tv kuće, austrijsko i hrvatsko odvjetništvo.

Bez medija sve to ne bi bilo moguće, bez Tonija Eterovića koji je hrabro istupio, bez Nade Landeka koja je hrabro iznijela podatke o kreditnim uredima koji haraju u Hrvatskoj oštećeni i opljačkani ljudi, bez Saše Radovića koji je među prvima javno  i otvoreno propisao i progovorio o pretvorbeno privatizacijskoj pljački, teško bi opljačkani Hrvati  skupili dovoljno hrabrosti da otpočnu borbu.  Zahvaljujući  predvodnicima istine, koji su  bez straha obavještavali javnost, i borba je bila puno, puno lakša, to je nesporno.

Održavali su se okrugli stolovi, slale predstavke ministarstvima, DORH-u, USKOK-u, završena je prva istraga, dignuta je prva optužnica protiv organizatora i dijela posrednika koji su  i pljačkali  ljude u kreditnim uredima, a u tijeku je nova istraga i podizanje nove optužnice protiv organizirane pljačke putem RBA zadruga. I oštećeni  ljudi su se u međuvremenu grupirali, postali snažniji, otporniji, svjesniji i jači te su shvatili kako su grubo i bezobzirno prevareni.

Zahvaljujući brojnim javno dostupnim  člancima,  potpunom razotkrivanju načina rada  kreditnih ureda, RBA zadruga, RBA bančica koje i nisu bile banke, načinu otimanja nekretnina kroz tvrtke sličnih imena koje uopće nisu banke, uspjela se doznati i razotkriti istina. Radi se o kriminalu o kojem je hrvatska vlast znala, ali ništa nije poduzela da narod zaštiti. No da bi se došlo do takvog zaključka, netko je morao prvi  početi s objavama u javnosti i ogoliti istinu.

Vrlo brzo   je o  svemu počeo snimati i prenositi i HRT 1, HRT4, NOVA TV, TV JABUKA. Dnevne novine su pisale o šokantnoj istini. Dobijete na ruke 15.000,00 kuna u kreditnom uredu, zaduže vas za 50.000,00 kn, vratite 60.000,00 a onda vam sve otmu i još ste toliko dužni. To je samo jedan od primjera, bilo je i daleko gorih i drastičnijih stvari. Ljude su preko noći iseljavali,  zločinci su im i lihvari provaljivali u njihove domove dok su bili na poslu, danima su dužnici  proganjani  i reketareni od kreditnih posrednika i provoditelja njihovih ucjena i iznuda.

S obzirom da je borba za zaštitu žrtava RBA zadruga proširena izvan Hrvatske,Toni Eterović i udruga AMBASADA MIROTVORACA  su  zbog pokrića troškova putovanja u Austriju, snimanja dokumentarnih filmova o načinu pljačke i o žrtvama, koje priče je javno objavljivao radi što bržeg razotkrivanja istine, organiziranja odvjetničkog tima bili   prisiljeni  prikupiti određena financijska sredstva bez kojih bi bilo puno teže animirati javnost da se zainteresira za ovu rijetko viđenu i vrlo dobro organiziranu pljačku.

Nada Landeka, predsjednica Udruge Veronika Vere i tajnica HAZUD-a, znajući u kakvo kriminalno leglo je takla, i kakve sve opasnosti se kriju  u njenim javnim istupima, nije uzela od nikog  niti kune, već je apsolutno  svim žrtvama  odradila  i odrađuje sve postupke bez ikakve naknade, dapače, o svojem vlastitom privatnom trošku.  Preko računa Udruge Veronika Vere i HAZUD.HR nije prošla niti jedna kuna nikakvih prihoda, niti je bilo što naplaćeno u gotovini, a ipak je UDBAŠ iz Schafhausena, kreditni posrednik i lihvar, svakodnevno u javnosti objavljivao laži kako se preko tih udruga pere novac i ljudi varaju. Zašto bi jedan lihvar i vlasnik kreditnog ureda plasirao takve laži osim ako ne želi  da žrtve kreditnih ureda ostanu nezaštićene i same? 

Priča o novinaru   Saši Radoviću,  kojem je instaliran i podmetnut  zločin upoznati su i Europa i svijet, koji su se angažirali oko razotkrivanja grube istine. UDBAŠI znaju dobro odraditi svoj posao. Danas si pošten i ugledan čovjek, sutra već postaješ kriminalac, robijaš, nemoralan – ako im samo zasmetaš na njihovom putu do potpunog preuzimanja njihove stvarne vlasti u Hrvatskoj.

UDBAŠI instalirani u Hrvatskoj  a i u zemljama izvan Hrvatske imaju  zadatak spriječiti daljnje razotkrivanje kreditnih ureda, destabilizirati borbu protiv pljačke, i diskreditirati novinare,  voditelje portala i grupa. Najlakše im je to postići plasiranjem u javnost neistinitih priča, laži, izmišljotina i sramoćenjem onih koji se bore za istinu a protiv kriminala.  Da se radi o potpuno jednakoj metodi, pa i o istoj grupi ljudi koji pripadaju lihvarskoj ekipi koji su instalirali udbaše,  nesumnjivo pokazuju i jedan i drugi  slučaj  napada na oboje predsjednika udruga i voditelje internetskog  portala, kao i na novinara Sašu Radovića.   Čak su i Matiju Babića pokušali neko vrijeme staviti na stup srama kako bi ga ušutkali i zasramili. Ni ostali zviždači ne prolaze puno bolje. Svakom „nalijepe“ bar nešto s čime ga okupiraju kako bi ga ušutkali i spriječili dokazivanje kriminala.

Udbašima je cilj umanjiti vrijednost pisane riječi dostupne javnosti. Da bi se uspjelo u nečijem obezvrjeđivanju udbaši moraju provoditi svoju taktiku. Nekada su vršiteljima vlasti instalirali ljubavnike ili ljubavnice, nakon čega su ih fotografirali  pa ih fotografijama ucjenjivali, prijetilo im  se otimanjem djece, a nisu štedjeli niti članove njihove obitelji od napada, pa i same  borce za istinu. Međutim, danas sofisticirani udbaši i kriminalci koriste prijetnje navodno kompromitirajućim  videom, nemoralne  tekstove i statuse  na facebooku,  facebook grupe koje koriste za širenje mržnje i poticanje na ubojstva,  izmišljotine i klevete  koje šire elektronskom poštom i šalju u inboxe prijatelja njihove žrtve na facebooku, a za sve ono što oni sami primjenjuju kao metodu diskreditacije,  optužuju upravo svoje žrtve!!!????

Atentatom na voditelje portala kojima bi im oduzeli život,  proizveli bi od njih žrtve, ubijene ljude koji su se borili za opće dobro, za dobro cijelog naroda,  doznalo bi se da su na red uzeli ljude koji su nesebično i hrabro ustali protiv cijele organizacije. Takva metoda nije dobra i nije uobičajena za UDBU. Njima ne trebaju paćenici niti žrtve kakve bi postale  ubijene osobe,  njima trebaju osobe koje će ljudi u javnosti  prepoznati kao prevarante, kriminalce, nemoralne, glupe, pokvarene,  a nakon što udbaši postignu svoj cilj i onog kojeg su uzeli na  metu pretvore u  „kriminalca“ , tada iskorjenjivanjem takvog „ološa“ UDBA  i UDBAŠI pod krinkom poštenog svijeta,  pobiru  lovorike a mafija sebi utire put kojim nastavlja pljačku. Stoga udbaši eliminiraju sa svojeg puta sve one koji im na tom putu smetaju.

Takva metoda uspijeva im već pedesetak godina.  Uspješno instalirajući trojanske konje u redove poštenih i domoljubnih boraca, koji su se među prvima, pa moglo bi se reći i jedini usudili istupiti u zaštitu opljačkanog naroda, sa svrhom razotkrivanja lihvarsko-kriminalne hobotnice udbaši eliminiraju neprijatelje mafijaša i državnog aparata.

Koristeći za ove aktivnosti ljude bez morala, bez karaktera, beskičmenjake koji su u stanju prodati se za 200 kn, jadnike i ljude bez svojeg ja, ljude s poremećajem osobnosti,   alkoholičare pa i sebe osobno pod lažnim imenima i izmišljenim facebook profilima, udbaši se svestrano trude  kako bi naškodili svima koji dišu hrvatski, misle hrvatski i daju sebe za Hrvate i Hrvatsku. Koristeći trenutnu krizu i očaj Hrvata, udbaši vrlo lako postižu svoj cilj. Naročito u  ovo moderno doba tehnologije, koristeći društvene mreže,  elektronske veze, i telekomunikaciju šire lažne vijesti i dezinformacije kako bi postigli svoje vlastite ciljeve.

Cilj je eliminirati protivnike i zadržati postojeći status.  Novom svjetskom poretku odgovara što veći broj opljačkanih, jadnih, izbezumljenih ljudi. Opljačkani narod postaje gladan. Gladan čovjek postaje ogorčen i bezuman, spreman na sve da prehrani sebe i obitelj. U takvim slučajevima planski  plasirana priča o nekom „kriminalcu, prevarantu, kurvi, psihičkom bolesniku“ pada na plodno tlo. Gladan čovjek ne razmišlja što je istina a što je laž. Gladan čovjek ne zamara se time da li je nekom nanešena nenadoknadiva šteta 24 satnim maltretiranjem, progonom,  uhođenjem, klevetanjem, sramoćenjem lažima.

Gladan čovjek ima samo jednu stvar na umu – kako pribaviti hranu sebi i svojoj obitelji. U takvim trenucima svaka iznešena laž i kleveta postiže cilj  zbog kojeg je laž i plasirana. Udaljuje jadnog i oštećenog, gladnog i opljačkanog čovjeka kojeg su kreditni uredi, lihvari, reketari, lažne banke i lažni bankari bacili na koljena od onog tko mu pruža i može mu pružiti pomoć.  Udbaši ciljano, svjesno i planski, svojim postupkom postižu željeno. Napadom na vjesnike istine, diskreditacijom njih u javnosti, pretvaranjem iz moralnih u nemoralne osobe,  put im se otvara, neprijatelj je konačno eliminiran, a osoba koja je od neprijatelja  koji je smetao udbašima, mogla očekivati pomoć i zaštitu, ostala je  sama i prepuštena njihovim zubima.

Stvar je vrlo jednostavna i vrlo lako se može proanalizirati. Kroz točno četiri godine od kako traje javna i žestoka borba protiv kreditnih ureda, kroz udruge koje su sa tom svrhom osnovane, „probudile su se “ sa  s druge strane uvijek  iste osobe koje vrše napade na predstavnike udruga i na novinare.

Pod krinkom poslovnog poštenja, aktivizma  i humanizma –  instalirani udbaši  svjesno i namjerno plasiraju laži o onima koji se za narod bore. Zapravo ti napadači štite svoj osobni interes jer i sami sudjeluju u osiromašavanju pučanstva i izvršitelji su planiranog genocida svih koji nisu moćni.

Zbog stanja u društvu informacije koje plasiraju nailaze na plodno tlo. Mnogi ljudi su željni nekog razapeti, bilo koga,  zbog stanja u koje su dospjeli, ne razmišljajući tko je zapravo odgovoran za takvo stanje. Često ne pomaže čak niti nesporna činjenica i vrlo lako dokaziva činjenica da mutež unose upravo vlasnici kreditnih ureda i zadruga, da oni koji su organizirali kriminal i dalje na kriminalan način žele i zadržati svoj status.

Puno je bolje proglasiti borce protiv kriminala, humaniste i aktiviste psihopatama, luđacima, kriminalcima, prevarantima, nemoralnima – nego li dozvoliti ili da se pljačka Hrvatske i Hrvata spriječi.

Da bi se razbila sloga među žrtva lihvara i pljačkaša,  mora se onemogućiti poštovanje onih koji su pozivali  Hrvate na slogu i zajedništvo a  radi  potpunog uspjeha u zajedničkoj borbi protiv pljačke.

UDBAŠI su školovani ljudi za unošenje meteža. Njihova sofisticarana metoda pogodi gotovo svaku metu na koju nanišane   laži koje ciljano plasiraju. Osim toga, ne štede ni osobe oko njihove mete. Cilj je onog tko im smeta potpuno  izolirati od društva, ostaviti ga samog, i poput ranjene zvijeri u konačnici potpuno raskomadati ili je dovesti do stanja da se sama ubije. Stoga su osim žrtve udbaša meta i druge osobe koje surađuju sa njom.

Kako se može znati što je laž, a što je istina?

Vrlo jednostavno, biranjem informacija. Laži izgledaju gotovo nevjerovatne, šokantne, istina je pak otvorena, činjenično dokazana, utemeljena i na kraju potkrijepljena optužnicama koje su podignute protiv počinitelja kaznenih djela (lihvara, reketara, voditelja kreditnih ureda, posrednika).

Nesporno je da su kreditni uredi kriminalne organizacije, a vlasnici kreditnih ureda koji plasiraju novac putem kredita bez potrebnih odobrenja i potom otimaju imovinu svojih dužnika  – kriminalci.

Nesporno je da su RBA zadruge i banke u Hrvatskoj bile i jesu trgovačka društva putem kojih se otima imovina Hrvata. Nesporno je da još uvijek pod okriljem vlasti moguće pljačkati bez zadrške i da svi oni od te pljačke dobro žive.

U pitanju su stotine  milijardi opranih i otetih  kuna, milijarde eur-a koje zgrće kriminalna organizacija na račun osiromašene nacije.

Što dakle vrijedi čast, poštenje, život, ugled, i rad jednog boraca protiv kriminala i pljačke naroda u usporedbi sa gomilom novca koja se nalazi kao uteg na drugoj strani?

Da su laži  i klevete doista utemeljene  netko bi  od oklevetanih i sustavno sramoćenih,  kroz četiri godine sigurno za nešto i odgovarao, ili čak kroz deset godina pa i više, koliko su UDBAŠI  daleko otišli sa instaliranjem laži u prošlost?

Kako drugačije  protumačiti nespornu činjenicu da  laži o borcima za istinu i pravdu, zaštitu žrtava kreditnih ureda i RBA zadruga,  upravo  plasiraju  kreditni posrednici, zatim  višekratno pravomoćno osuđivani kriminalci, psihički bolesne osobe s kartonom koji dokazuje dugogodišnji poremećaj osobnosti i konfuznosti a  koje su angažirali  vlasnici kreditnih ureda. Organizator plasmana i širenja  laži uvijek je jednak – lihvar, reketar, kreditni posrednik, vlasnik kreditnog ureda – financijaš!

Impresivno, zar ne? UDBA i UDBAŠI znaju kako postići svoj cilj. Zavadi pa vladaj, a za zavadu iskoristi glupe i jadne, prodane duše, bez svojeg ja koji su zaduženi za širenje laži i neistina!

vezani članci;

http://www.hazud.hr/zlocinacki-poduhvat-odvjetnici-lihvare-gradane-u-ime-ilegalnih-kreditnih-zadruga-i-uz-znanje-drzave/

http://www.hazud.hr/kreditni-uredi-i-dalje-haraju-hrvatskom-dok-njihovi-vlasnici-javno-lincuju-i-maltretiraju-nezasticene-zrtve-i-zvizdace/

http://www.hazud.hr/opljackana-hrvatska-gdje-se-nazire-kraj-kriminalnoj-pljacki-hrvata-od-strane-mafijaskih-kreditnih-ureda-i-austrijskih-zadruga/

www.hazud.hr