Darinka Prežec; tko je žena koja posljednjih dana budi empatiju u srcima osiromašenih Hrvata? |

Darinka Prežec; tko je žena koja posljednjih dana budi empatiju u srcima osiromašenih Hrvata?

U našu redakciju prispjelo je više pisama  čitatelja,   potaknutih istupom u medijima Darinke Prežec, o kojoj posjeduju  dokumentaciju koja svjedoči da ta žena svjesno i otvoreno  obmanjuje javnost. Zamoljeni smo da pismo  upućeno nam od I.A.  prenesemo u cijelosti!

Poštovana redakcijo HAZUD-a!

Od ljeta 2013 godine neformalna Udruga Živi zid i formalna Udruga Stop deložacijama digli su veliku pompu ustavši u zaštitu Darinke Prežec, žene koja je poluočajnim izrazom na licu uvjeravala hrvatsku javnost kako je ona  velika žrtva,  kako bi javnost s njome imala razloga duboko suosjećati.   To stoga, što je eto ona sada u tuđoj kući, koju je još 2009 godine na dražbenom ročištu kupila banka, radi kredita u kojem je zalog bio kuća nje i njezinog supruga.  „Bili smo jamci jednoj gdji,  a eto gdja se okoristila, sa čak 4.000.000 kn, a nama su uzeli kuću, i mi smo sada podstanari u vlastitoj kući!“  samozažaljivo je izjavljivala pred kamerama.

Da je ta žena perfidna lažljivica, još k tome sa psihijatrijskom dijagnozom i žrtva vlastite pohlepe,  znaju dobro njezine žrtve. Kojih ima pozamašan broj. Čime  je pak ova patološka lažljivica tako dobro uvjerila u svoju ulogu žrtvenog janjca Udrugu Stop deložacijama i novinarku Ivu Anzulović koja za nju svjesno javnosti prenosi laži, još se ne zna, ali se pretpostavlja da razlog  leži u dva  velika stana koja je ova Udruga u kratkom roku, svega dva mjeseca nakon  registracije dobila na korištenje od Grada Zagreba.

Gđa koja tugaljivo gleda u kamere sažalijevajući sebe, ne gleda tako na tuđe životne sudbine.  Rješenjem Centra za socijalnu skrb, Klasa; UP/I-552-02/03-01/186 od 29.9.2003. godine  Darinki Prežec je  odobreno, kao skrbnici Ivana Štrka, njenog štićenika, prodati nekretninu koja se nalazi u Dugavama, inače njegova obiteljska kuća, i to za cijenu od 53.700,00 eur (cijena iz ugovora). Još toliko novca iz prodaje kuće dobila je na ruke.  Istim rješenjem pozvana je da skrbniku Ivanu Štrku njegov novac položi na štedni račun kako bi skrbnik mogao raspolagati novcem uz odobrenje Centra za socijalnu skrb.  Rješenje je izdano na zahtjev Darinke Prežec koja je navela da bi sredstva dobivena kupoprodajom predmetne nekretnine uložila u uređenje kuće i okućnice štićenika. Međutim, sredstva iz prodaje kuće nisu predana skrbniku, već je novac završio u džepu Darinke Prežec.  O tome dokazuje njeno razrješenje  Rješenjem br. UP/I-552-02/04-01/93 od 26. travnja 2004. godine i postavljanje novog skrbnika odvjetnika Radoslava Šunjića iz Zagreba, koji je rješenjem Centra za socijalnu skrb dobio zadatak da zastupa štićenika Štrka pred sudom radi naknade štete protiv skrbnice Darinke Prežec.  Rješenja sam pribavio od njene vlastite prevarene sestre, a liječničku dokumentaciju da se radi o psihičkom bolesniku na terapiji, dala mi je sama Darinka Prežec, pravdajući pri tom svoje postupanje kad je mene izvarala.

    

Naime, Prežec je zahvaljujući svojim vezama u gotovo svim  javnim institucijama, nakon što je uspješno lišila poslovne sposobnosti svojeg supruga, a zatim se pobrinula da i njena vlastita sestra bude proglašena nesposobnom za brigu o djeci, poslovno nesposobnim proglasila i svojeg štićenika.  Preuzela je i skrb o njegovoj unuci, gluhonijemoj djevojčici Lauri, za koju je dobivala novac od Centra za socijalnu skrb, dok je istovremeno rasprodavala  svu njenu djedovinu.  Na račun gluhonijeme curice izazivala je samilost u očima ljudi te dobivala veće iznosa  novca  kao pomoć. Upravo tako je dobila novac i od „žene“ kojoj je navodno bila jamac.   Gdja koja joj se smilovala, poduzetnica,  spasila je život tom gluhonijemom djetetu koje je bilo dehidriralo, i ne mogavši ništa reći, skoro umrlo. Vidjevši da se dijete srušilo, gdja je stala i odvezla je malenu u bolnicu, što je također dokazano policijskom istragom.  Tom prilikom Prežec je rekla da žurno treba novac za operaciju djeteta, ali da nigdje ne radi i ne može podići kredit. Predložila je da ona da svoju kuću kao jamstvo, a da tvrtka u kojoj je jedan od direktora bila gdja koju sada okrivljuje za svoj položaj, podigne za nju kredit. Želeći  također pomoći, i tadašnji vlasnik i direktor M.H. pristao je na tu opciju.  Dakle, nikakav jamac Prežec nije bila nikakvoj gdji, već je svoju kuću dala u zalog banci za kredit koji je tvrtka podigla za njene potrebe.  Podignut je kredit u iznosu od 573.000,00 kn, od čega je Prežec dobila novac na svoj račun. Kredit nije vraćala, a naknadno se saznalo da niti novac za operaciju nije trebala, naročito kada se vidjelo da je u periodu od 2001 do 2003 godine, prodala i niz drugih tuđih nekretina, i  opelješila značajan broj ljudi, između ostalog i tvrtku koja je podigla kredit. Već 2005 godine, Zagrebačka banka predala je prijedlog za stečaj tog poduzeća. Iz spisa pred Općinskim sudom u Zagrebu,  sasvim je jasno vidljivo, i bez ikakve sumnje, da su  isključivo i samo Darinka Prežec i njezin suprug bili obavještavani o stanju kredita i o ratama, a ne nitko drugi, najmanje poduzeće koje je bilo nositelj kredita ili njegova direktorica  (što se vidi iz dostavnica i povratnica u spisu), pa time padaju u vodu sve njene priče, kako ona nije ništa znala.   Isto tako, u Rješenju o ovrsi, naznačeni su samo  ovršenici  Prežeci i ovrhovoditelj Zagrebačka banka.  Nitko drugi, pa  ti drugi nisu bili i nisu mogli  biti upoznati sa stanjem u postupku jer nisu niti stranka.

30. ožujka 2005 godine Općinski  sud iz Zagreba donosi pravomoćnu sudsku presudu broj Posl. br. LXXIX P-3900/04 u kojem nalaže da je tužena Darinka Prežec dužna isplatiti tužitelju Štrku iznos od 406.314,92 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom sukladno zakonu.  Prežec do danas ovaj iznos svojem štićeniku nije isplatila. U međuvremenu je i kazneno gonjena, te je pred Općinskim sudom u Selskoj pravomoćno osuđena zbog k.d. prijevare. Novac svejedno nije vratila. Njezin štićenik do prošle 2013 godine bio je u staračkom domu na teret Centra za socijalnu skrb i državnog proračuna,  a od prošle godine o njemu brine Prežeckina nećakinja Branka,  majka gluhonijeme djevojčice,  i štićenikova kćerka. Zahvaljujući Prežec Darinki svi su oni postali beskućnici i podstanari su u Zagrebačkoj Dubravi.

Istu situaciju priredila je i gdji A.H i njenom bratu I. u Zagrebačkoj Dubravi, kojima je na vrat dovela kamatare i lihvare, te su ovo dvoje braće ostali bez svojeg nasljedstva. Naime, Prežec je pomogla da se kamatari upišu kao vlasnici na vrijednu troetažnu kuću u neposrednoj blizini bivše Name.

I njezin prvi susjed iz Čučerja,  S.M. ostao je bez svojeg doma. Njega je nagovorila da  kuću u kojoj još uvijek živi proda njoj,  a ona je istu ustupila za svoj dug čovjeku kojeg je prevarila za cijelih 850.000,00 kn, za što je nakon što je uzela novac potpisala priznanice a potvrdno je izjavila i na sudu u Osijeku, da je novac uzela i da je takvih osoba još 5-6 kojima je uzela novac na isti način.   S.M. može zahvaliti što još ima krov nad glavom, samo dobroti žrtvi Darinke Prežec,  a koji ne želi izbaciti S.M.-a  iz kuće.

Drvenu kuću muževog ujaka, iako nije njena, Prežec je prodala čak pet puta. I to zajedno sa čovjekom koji je u njoj živio i njegovom obitelji. Pritisnut svakodnevnim brigama i strahovima,  kao i iznerviran brojnim „vlasnicima“ koji su svakodnevno hodočastili oko kuće želeći ući u svoje vlasništvo koje im je Prežec prodala zajedno sa svojim suradnikom I.Š. – jadan čovjek na kraju je sebi prošle 2013 godine  oduzeo život.

Prežec  u javnosti  tereti gdju, poduzetnicu za još jedan ugovor,  u kojem je navodno kredit  podigla za kupnju strojeva. I u ovoj priči  perfidno i smišljeno laže, jer je upravo tvrtka dala svoje vlastite  strojeve pod zalog, a ne ih kupovala iz kredita. Kao dodatno jamstvo bila  je oranica,  zemljište  tada  vlasništvo Prežecovih, koje je Prežec Darinka neposredno nakon odobrenja kredita  prodala toj gdji za 100.000,00 kn i za isto dobila novac,  i više nikakve veze ne bi trebala imati niti sa zemljištem a još manje s kreditom.  Jer hipoteka slijedi zemljište.   I to zemljište Prežec je prodala, kao i sve druge nekretnine  koje je prodavala, čak tri puta.  Svaki put drugom kupcu naravno. Redakcija posjeduje sve dokaze navedene u ovom tekstu.  Prežec je  osobno  dovela tvrtku nositelja kredita u stečajno stanje nevraćanjem kredita iz kojeg  je dobila novac isplaćen, kao i krivotvorenjem dokumentacije za više kredita različitim ljudima od kojih je uzimala  proviziju, što je policijskom istragom i istragom DORH-a više puta (pravomoćno) i  nesumnjivo potvrđeno,  čime je  neposredno  uzrokovala  i propast čak 40 radnih mjesta, ljudima koji su zbog stečaja tvrtke ostali bez posla.

Punih 11 godina Darinka Prežec, svjesna istine, šutjela je.  Čak je osobno bila na stečajnim ročištima, i bila je sa svime jako dobro upoznata.  Da je Prežec sve znala, kao i da je dobila novac svjedoče policijska izvješća, napisi u medijima, sudski zapisnici,  i njeno ponašanje do 2011 godine.   Tada je i sama još aktivnije  počela dilati kredite i nepostojeće automobile, u kojem poslu se ujedinila sa vlasnikom kreditnog ureda iz Schafhausen,  Švicarska, kojeg je poduzetnica iz priče raskrinkala zajedno sa Darinkom Prežec.  Medijski uzlet omogućila joj je Udruga Stop deložacijama i Živi zid, koji od prvog dana imaju svu  pravomoćnu dokumentaciju na kojoj se temelji ovaj članak, ali svjesno  kriju  i zataškavaju  Prežeckinu kriminalnu prošlost i sadašnjost, kao i pravu istinu. Istinu zna i „istraživačka novinarka“ Iva Anzulović, koja je u posjedu sve opisane  dokumentacije.

Zahvaljujući takvom stalnom prometu nekretnina koje Prežec kupuje i prodaje, pa makar bile i tuđe,  na javnoj je listi poreznih dužnika sa 297.319,48 kn duga prema Državi!

Ali njih  takva istina ne zanima i ne žele  je znati. Razlog je vjerovatno sposobnost gdje Prežec „da sve sredi“. U koju god ustanovu dođe, njoj su otvorena vrata. Žena koja u pet minuta, bez čekanja rješava putovnice i domovnice,  radne dozvole,  za tjedan dana školu ili fakultet, za mjesec dana braniteljsku ili neku drugu mirovinu,  za  samo jedan dan povrat oduzete vozačke dozvole u Heinzelovoj.  I ako želite u bolnicu, štrajk i nedostatak termina uz nju vam ne smeta. Sve je rješivo!

Osim toga, u Gradu Zagrebu je „doma“  i prodala je do sada na desetke gradskih stanova, uz pomoć dokumentacije koja se pune tri godine tiskala  u njezinoj vlastitoj kući, o čemu svjedoče izjave čak pet svjedoka, ljudi koji su kod nje živjeli ili su svakodnevno dolazili kao i optužnica koja je protiv nje podignuta.

Tko ju ne bi volio i sažalijevao kad je tako sposobna? Čak i ženi, kojoj je poslala  lihvara  da ju gurne  niz stepenice, čime ju je zastrašio i oduzeo  vlasništvo nad stanom  u Dugavama, ponekad pođu suze na oči.   A pošle bi i mnogim braniteljima kad bi znali istinu da su braća ove žene koja budi sažaljenje u srcima Hrvata, ranjena na Kupresu dok su se borili protiv  hrvatskih branitelja, kao i da je mijenjala brave na gradskim stanovima, upravo obučena u braniteljske uniforme zlorabeći tako časnu dužnost  i položaj hrvatskog branitelja, pretvarajući ih u provalnike.  No kako da njoj  Darinki Gavrić, rođenoj od oca Nedeljka iz Čelinca,   nešto znači čast i poštenje hrvatskog branitelja?

Da znači ne bi do kože  svjesno i perfidno  opljačkala autora ovog teksta, kao i njegovu obitelj, oboje branitelje domovinskog rata sa po 1100 dana provedenih u ratu na prvoj liniji fronte, nekoliko puta odlikovanih.  Darinka Prežec zajedno sa svojim suradnicima i supomagačima I.Š., D.P., J.M. (K.) svjesno i perfidno širi prljave  laži i izmišljotine,  i  buđenjem novog sažaljenja opet privlači korist jedino i isključivo samo za sebe.  O tome dokazuje i različitost njenih istupanja u medijima u kojima svaki put prenese drugačiju priču, u kojim pričama  za svoje stanje optužuje potpuno različite osobe,  suprotni iskazima  pred istražnim tijelima.  To je sastavni dio njenog života!  Moj sastavni dio života, iako sam dva puta od nje mlađi, sve se na liječničke preglede jer sam se razbolio zbog nje, i 20- dnevni rad moj, i moje obitelji kako bih svim ljudima koje je Prežec u moje ime prevarila vratio novac koji je ona uzela.

Dokaze pogledajte  ovdje; https://www.facebook.com/notes/acta-non-verba/darinka-pre%C5%BEec-tko-je-%C5%BEena-koja-posljednjih-dana-budi-empatiju-u-srcima-osiroma%C5%A1/790422774319661

Autor;   I.A. (Podaci o autoru i dokazi iz teksta poznati su redakciji)

Opaska Redakcije HAZUD.HR! Tekst je prenešen izvorno kako ga je autor dostavio!

Nada Landeka; Kamenovanje

Prije točno deset godina, kada sam kao direktorica poduzeća, i kao građanin podnijela prve kaznene prijave protiv osoba koje su se bavile kriminalom, a koje su meni osobno, mojem poduzeći i Državi Hrvatskoj načinile veliku financijsku i materijalnu štetu, a te osobe bile su visoko pozicionirane i u vrhu vlasti, gotovo svi su me se odrekli. Bližnji rođak mojeg muža, visokopozicioniran u Uredu predsjednika RH, Franje Tuđmana, pitao me je tada: „Ima li netko da ga nisi kazneno prijavila a da je na vrhu?“

 „Nema“ odgovorih.

 „A kako ću ti onda ja pomoći?“ ponovno upita.

 Tvrdoglavo sam mu odgovorila, „NITKO MI NE TREBA POMOĆI!“  Na mojoj strani je istina i pravda!

Bilo je to 2003, a tada je već tri godine trajala agonija otimačine onog što je moje, pošteno plaćeno novcem zarađenim sa dvije ruke i deset prstiju, nikakvom privatizacijom, niti kakvim mešetarenjem.I nije mi mogao nitko pomoći. Uostalom, svi su čuvali sebe, svoj život i svoju egzistenciju, a naročito svoj položaj. Ubrzo su za opomenu podmetnuli dvije tri prometne nesreće, usmjerene na mene i moje članove obitelji, devastaciju tvorničke hale iz koje su čupali kablove struje kako bi je onesposobili da radi, pritvor od pet dana za navodnu klevetu, koja nikad i nigdje nije evidentirana i nikad procesuirana. Potom slijedi moja slabost od silnih stresova, loše zdravstveno stanje zbog svega proživljenog i vlastita dilema; Boriti se, ili odustati!. Nisu me pokolebale ni brojne klevete usmjerene isključivo na razdor obitelji, jer kad vam razore obitelj, oni su moćni, a vi ste slabi i potpuno sami, na pladnju onima koji vas imaju na odstrelu.

Naravno da nisam željela odustati, niti to želim danas.

Napisala sam knjigu o točnom i pravom stanju u Hrvatskoj, među prvima u Hrvatskoj „Neka mi sudi Hrvatska a ne hrvatsko pravosuđe“ a na čiji sadržaj mnogi i danas zatvaraju oči, i hrabro nastavila borbu.

Kada se ne bih borila bila bih izdajnik svoje domovine, svoje obitelji i same sebe.

U svojoj borbi, još uvijek imam samo jedno oružje: ISTINU.

Godinama sam zahvaljujući skupo plaćenom iskustvu koje sam stekla, pomagala svima koji su to tražili i trebali pomoć. Ne uvijek financijski naravno, to bi bilo nemoguće, već i savjetom, potporom, intervencijom kod nezakonitosti, plaćala  sam sama poštarinu, printala i scenirala na svoj printer, kupovala svojim novcem boju i toner, papir. Radim to i danas, i nikad nikog ne odbijem, naročito ne one za koje znam da su u problemu koji je neodgodiv. Znala sam noći probdjeti uz neki problem, čitajući sudsku  praksu, zakon, uspoređujući i tražeći rješenja. Vrijeme koje sam trebala posvetiti svojoj obitelji, posvetila sam onima kojima pomoć treba. I od svoje obitelji sam odvajala da bih mogla pomoći drugima, onda i danas. Koliko imam mogućnosti, vremenskih i financijskih. Sam čovjek ne može puno.

Velik broj naših članova koji su se aktivno uključili volontirajući, prepoznavši potrebu rada upravo u pravosuđu, i ukazivanju na nezakonitosti, također su dali cijeli sebe.

Drugo i ne možemo dati, osim svojeg srca, svojeg zalaganja i ljubavi prema čovjeku i prema Domovini.

Svaki postignuti uspjeh zajednički je uspjeh, svaki korak naprijed, veliki je uspjeh, jer uspjeti skrenuti pažnju na problem u pravosuđu, uspjeti pokrenuti kazneni postupak, sankcionirati suca, opcinskog državnog odvjetnika, policijskog inspektora, ili tražiti odgovornost glavnog državnog odvjetnika ili premijera, to je ne samo hrabrost i odvažnost, tu je potrebna i ogromna sigurnost u samog sebe, vjera u istinu i pravdu, odlučnost, i rekla bih; ludost! Udruga nije dobila i ne koristi gradski prostor. Koristili smo prostorije koje smo dobili na povremeno korištenje zahvaljujući udruzi Volim Hrvatsku.

Sve svoje slobodno vrijeme koristim za to da se nekom pomogne, ili da ga se sasluša. Često zbog toga plaćam i visoke kazne, što zbog isteklog parkiranja, ili zbog razgovora na mobitel. Ne primamo novac iz proračuna HR niti iz donacija, niti smo novac od ikog ikada tražili, a niti dobili.

Većinu knjiga koje sam objavila sam darovala. Jednako tako i brošure, savjete, majice, slikovnice i dr. Nismo , od kad postojimo dobili niti jedne jedine lipe iz državnog proračuna. Sami plaćamo telefon i fax, nemamo niti donacija. Ni u čemu, ni financijski, ni materijalno.

Nikom od ljudi koji su nam se obratili za pomoć, nikad nitko ništa nije naplatio. Čak ni poštarinu, ili trošak materijala za ono što smo im uradili. Ako je drugačije, neka oni koji su se obratili za pomoć, kažu to javno. Nekad možda nismo mogli svima odmah i promptno pomoći, jer ima puno ljudi koji traže pomoć ili savjet, ali u slučajevima gdje ima više podjednakih slučajeva, obično interveniramo zajedničkim podneskom, člankom, intervencijom kod ministra. Surađujemo sa brojnim udrugama koje se bave pitanjima ljudskih prava, a također i sa brojnim udrugama koje se bave pitanjima naših iseljenika, pa i povratnika.

Nije lako riješiti pravosudni problem ili problem korupcije u pravosuđu.

Ja osobno, rješavam već trinaest godina nezakonitost ovršnog postupka u kojem ovrhovoditelj nije vjerovnik, a ovršenik nije dužnik, u predmetu u kojem se vode dva z.k. uloška paralelno, i to u dvije katastarske općine za jednu nekretninu, a ovrha se vodi zbog navodnog tuđeg duga na čestici koja nikad nije bila vlasništvo moje tvrtke ili moja. Ni osoba koja je napravila dug nije bila vlasnik zemljišta, ni direktor firme. Njemu su dali na lijepe oči. No to su pravne stvari koje se dokazuju i za iste treba imati originalnu dokumentaciju, sudska vještačenja. U suprotnom, ne može se uspjeti. Slabost dugotrajne sudske borbe pokušavali su kroz godine iskoristiti mnogi. Nije ni čudo.

Nekretnina zbog koju se borim i koju je moja obitelj platila SVOJIM NOVCEM, zarađenim višegodišnjim radom u Njemačkoj i u Hrvatskoj, smještena je na izuzetno važnom strateškom položaju. Uz mene su susjedi koje nikad nitko ne bi poželio. O njima sam već pisala. S jedne strane graniči tvrtka C.I.O.S. i C.I.O.M čiji je vlasnik P.P., a odmah u neposrednoj blizini tvrtka Pastor, i član Vlade D.M. S desne strane je kuća šefice gruntovnice, a jako blizu nekretninu ima i bivši ministar financija (HDZ). Uz samu nekretninu planira se graditi međunarodni Cargo Centar, investicija vrijedna 220.000.000 eur. Mnoge ručice već su posegle za dijelom kolača u ovoj priči. Sve napisano mogu dokazati brojnom dokumentacijom.

Ali čemu dokazivanje? Zar nije dovoljno napisano?

Sva dokumentacija već je nekoliko godina scenirana i objavljena na internetu. Sudac je 03.05.2013. godine tražio razrješenje nakon pravomoćno okončanog stegovnog postupka nad njim. No, ni to nije dovoljno da bi se dokazala čestitost i iskrene namjere za boljitak svih nas!

Kome to tako jako smeta Udruga Veronika Vere koja štiti žrtve pravosuđa, i moj rad kao predsjednice Udruge?

Kome smeta razotkrivanje i sprječavanje rada kreditnih ureda i lihvara, pljačke naroda, zaštita ovršenih građana, razotkrivanje korupcije uz predočenje dokaza i poduzimanje svih zakonskih mjera za sankcioniranje istog?

Ili nekom jako smeta  baš sve ono što znam, i o kome znam, i o čemu imam dokaze?

Čitajući obraćanje pukovnika Kakarića hrvatskoj javnosti, kojeg smo u vrlo kratkom roku, nakon svega nekoliko dana uspjeli izbaviti sa psihijatrije na slobodu, a koje smo nedavno objavili na www.hazud.ch, shvatila sam. Sistem i način djelovanja i represije je isti, receptura potpuno jednaka, i cilj je jednak – ušutkavanje, diskreditacija, imovina. Samo se sredstva tu i tamo razlikuju.

Kod pukovnika Kakarića dospjeli su do situacije da je morao sa obitelji iseliti iz zemlje. Ja sam žena i majka, pa udaraju tamo gdje najviše boli, na mene osobno i na moju obitelj.

Naravno da ne štede nikog oko mene, pa ni moj posao. Cilj im je potpuno uništenje.

Locirati i identificirati neprijatelja - nije problem. To je osoba koja je direktno dotaknuta mojim, našim radom za dobro cijelog naroda i za dobro Hrvatske - i koja čak silom i prijetnjama želi sve to spriječiti.

NO NIKAD NITKO NE BI MOGAO TAKO POSTUPATI da im ne pomaže produžena ruka naroda. Većina brzo i tako rado povjeruje u tračeve i klevete, a nitko, baš nitko, pa čak ni oni koji sto posto znaju da nije tako jer su osobno upoznati, ili osobno poznaju osobe o kojima se radi, nisu spremni suprotstaviti se zločinu kojem smo izloženi mi koji se borimo za pravdu. Dapače, većina je daleko spremnija kamenovati!

Pratim posljednjih dana što se sve događa.

Ako se na portalima ili fb profilu piše o nacionalnom opredjeljenju, kritizira se preveliko Hrvatstvo onog tko piše. Ako se pišu pjesme ili statusi o vjeri, kritizira se vjerska opredijeljenost, i naravno predbacuje s naznakama, da se o vjeri piše samo zato da bi se prikrili grijesi ili mane, a ne istakle vrline.

Ako se pišu pak ljubavne pjesme, to je sigurno (prema mišljenju mnogih) zato jer je osoba koja piše lošeg morala.

Ako se piše o poslu i poslovnim planovima ili uspjesima, ili kakvim drugim ozbiljnim financijskim temama, onda ni to nije dobro, jer danas mnogi na žalost nemaju posla, pa se takvo pisanje svrstava opet u provokaciju.

Zanimljivo je da su najvećim dijelom moji problemi kao predsjednice Udruge krenuli s prvim tužbama i kaznenim prijavama protiv počinitelja kaznenih djela i ponovljenom kaznenom prijavom koja se rješava pri USKOK-u protiv Hrvatske banke za obnovu i razvitak i predsjednika Uprave HBOR-a, protiv suca Arnolda Čade, protiv stečajne upraviteljice Branke Malbašić, i dr.

Zanimljivo je i da su ti problemi kulminirali i javnim razotkrivanjem kreditnih ureda koji su poharali Hrvatsku, javnog obraćanja medijima i Ministarstvu financija, te donošenju novog Zakona kojim su kreditni uredi koliko-toliko zaustavljeni, a ovrhe na nekretninama sprječavane ili odgađane do okončanja kaznenog postupka.

Po mojim kaznenim prijavama vode se i drugi kazneni postupci protiv osoba, koje me zlostavljaju sustavno već pune tri godine. O tome je dio dokumentacije dostupno na službenoj fb stranici Udruge Veronika Vere, uz Priopćenje. Neki postupci su već okončani i počinitelji kažnjeni, a neki su još u tijeku. Iz MUP-a smo dobili upute da se javno ne raspravljamo, ne dokazujemo, već da naše dokaze ostavimo za sudsku raspravu, a da će oni riješiti cijeli slučaj i zaustaviti nasilnike i zlostavljače.

Od 2003 godine kao prijavitelj kaznenog dijela protiv institucije koja je sastavni dio Vlade RH, i protiv dvoje sudaca, bila sam podvrgnuta višekratnoj i dugotrajnoj policijskoj istrazi, USKOK-ovoj kontroli, kontroli Odjela za pranje novca, bilo je tada podignuto nekoliko lažnih kaznenih prijava protiv mene. SVI SU PRIJAVLJENI ŽARKO ŽELJELI PRONAĆI CRNILO U MOJEM ŽIVOTU I PONAŠANJU, a u svim postupcima sam pravomoćno oslobođena.

To je i bio razlog i motiv da pomažem drugima. ZNAM KAKO JE TO BITI ŽRTVA PRAVOSUĐA. Dobro znam kako je uopće biti žrtva u bilo kojem obliku! Naročito žrtva nasilja jer sam izložena internetskom nasilju, prijetnjama, maltretiranju i zlostavljanju, baš kao i moji suradnici evo više od tri godine.

Zar je moguće da baš nitko od nas koji međusobno surađujemo ne valja?

U listopadu je objavljen članak na portalima o našim saznanjima vezano uz kriminalne radnje koje imamo o zločinačkoj grupi u kojoj su D.P. i I.Š. , B.P. Ž.B. Te osobe uz podršku i drugih nama nepoznatih pojedinaca, aktivno kleveću mene, ljude s kojima surađujemo, ljude kojima pomažemo, i to od 0-24 sata iako je njihovo postupanje protivno Zakonu o medijima, Zakonu o internetu, Kaznenom zakonu i kažnjivo. Policija i Uskok radi svoj posao temeljem više kaznenih prijava koje su protiv istih podnešene, prijava je poslana i Međunarodnom centru za kibernetički kriminal u Europi, a javno je objavljena i dokumentacija o osobama koje su svoje klevete iznosile bez i jednog dokaza.

Do sada su podignute dvije optužnice za kaznena djela koja se gone po službenoj dužnosti (k.d. prijetnje i k.d. nametljivog ponašanja) protiv prijavljenih nasilnika i zlostavljača, a pristiglo nam je  i rješenje kojim se objedinjuje daljnje vođenje kaznenog postupka protiv istih, te će se provesti jedinstveni kazneni postupak za više kaznenih djela, a koji postupak je započet još prošle godine.

NO NI TO ZA POJEDINCE NIJE DOVOLJAN DOKAZ. Pa opet, sada, moram postaviti jednako pitanje; Kome smeta Udruga za zaštitu žrtava pravosuđa, i kome smeta predsjednica te udruge, koja nema žulja na jeziku?

Kome god da smeta, NITKO ne bi mogao uspjeti u svojoj nakani da naškodi njoj, članovima njene obitelji, njenom zalaganju za opće dobro, kad bi smo mi HRVATSKI NAROD, imali slogu.

No, na žalost, svaka čast iznimkama, koje su bez ikakve zadrške pisali mi riječi podrške, pa čak i osobno došli dati potporu, svi mi smo puno spremniji kamenovati.

To nam je predano s genima, kamenima!

 https://plus.google.com/u/0/107765973070372978652/posts