Zakon o zaštiti jamaca nije donešen, a u Bosni takav zakon postoji, iako nije članica EU
Slučaj jamaca u Hrvatskoj je već odavno poznat. Neko vrijeme je vladala „pomama” za kreditima u kojima nositelji kredita nisu bili toliko platežno sposobni, pa su radi pojačavanja boniteta morali potražiti dva ili više jamaca. Onaj moral koji svi mi u sebi imamo tu je uvijek kočio jamca da odbije rođaka, prijatelja, kolegu s posla pa su većinom potpisivali dodatno jamstvo bez velikog dvoumljenja. Međutim, kako je vrijeme promicalo i situacija se počela značajano mijenjati na gore krediti su počeli dospijevati na naplatu, jer nije bilo mogućnosti redovnog podmirenja, a uz glavne dužnike, i jamci su bili prisiljeni ponijeti teret na koji su se obvezali.
No sve to ne bi bilo tako čudno da već neko vrijeme ne primjećujemo da se u Hrvatskoj sve vrti oko nekretnina.
Banke, Sudovi, Kreditni uredi, svi vrlo rado određuju ovrhe na nekretninama iako prema Ovršnom zakonu ovršenik ima mogućnosti odabira one ovrhe koja je za njega povoljnija i lakša. Ovršni zakon propisuje i dužno poštovanje prema ovršeniku, i brigu o njegovom dostojanstvu, no podnošenjem prijedloga za ovrhu od strane ovrhovoditelja, istog trenutka se svako dostojanstvo ovrešenika gubi u potpunosti. Ovršenici su potpuno nezaštićeni kao stranke makar bili 100% u pravu.
M.F. iz Zagreba je 2005 godine jamčila svojem kolegi s posla za kredit u KentBank d.o.o. iz Zagreba. Kredit je iznosio 10.287,90 eur, a u trenutku pokretanja ovršnog postupka iznos od 6.858,69 eur, i to solidarno podijeljeno na glavnog dužnika i jamca. Kako to obično biva, jamac nije bio obaviješten o činjenici da je pokrenuta ovrha, a ovršenica M.F. nije niti primila od suda Prijedlog za ovrhu. U žalbi ovršenika istaknuta je i zastara jer je potraživanje iz 2005 godine, a ovrha pokrenuta u srpnju 2013. godine, te na temelju zakona ovrha se kao takva nije smjela provoditi. Općinski sud u Zagrebu ipak donosi Rješenje o ovrsi na temelju Prijedloga predlagatelja i ovrhovoditelja Kentbank d.d. U Prijedlogu se navodi da ovršenica nije nigdje zaposlena te da se iz tog razloga određuje OVRHA NA NEKRETNINI, jer se na drugi način ovrha ne može provesti. Isto tako ovršenica je prigovorila u cijelosti navodima iz Prijedloga, navodeći i da je većinu duga podmirila, međutim nije pošteđena pokretanja ovrhe na stanu vrijednijem od 120.000,00 eur (prema tržišnoj vrijednosti stana na toj lokaciji u trenutku donošenja rješenja o ovrsi). Ovršenica je umirovljenica koja prima mirovinu preko Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, no HZMO je ovrhovoditelju izdao potvrdu u kojoj tvrdi da je M.F. nezaposlena.
Da se poštovao Ovršni zakon kojim je propisano da se način provedbe ovrhe može izvršiti na način koji je za ovršenika bezbolniji, tada bi se sukladno zakonu, ovrha provela na mirovini, iz koje bi 1/3 obustavljao ovrhovoditelj a dvije trećine bi preostale za život ovršenice. Međutim, pokretanjem ovrhe na nekretnini vrijednosti znatno većoj od duga u trenutku pokretanja ovrhe, ne samo da se ovršenici čini velika i teško nadoknadiva šteta, osim toga to joj je jedini dom, njoj i njezinoj obitelji, a i troškovi cijelog postupka znatno se poskupljuju čime se ovršenik dovodi u još težu situaciju jer doslovno nema dovoljno financijskih sredstava kojim ga se opterećuje da bi namirio sve troškove. Prijedlog za ovrhu koju je ovrhovoditelj pokrenuo nije sadržavala nikakav prilog kao dokaz, osim potvrde od Mirovinskog, što je također protivno zakonu. Ovršenica je u strahu da ne ostane bez nekretnine isplatila dug, no ustraje na svojem pravu. Osim toga, unatoč plaćenom dugu nekretnina joj je i dalje blokirana od strane ovrhovoditelja jer Sud još uvijek nije dao nalog da se plomba kojom se bilježio ovršni postupak – briše. M.F. odlučila je o svojem predmetu obavijestiti cjelokupnu javnost, Ministarstvo pravosuđa, političke stranke a i udruge. Naime, susjedne zemlje bivše Jugoslavije donijele su Zakone o zaštiti jamaca, kojima je propisana zaštita jamca u obveznim odnosima.
Hrvatska takav zakon još uvijek nije donijela pa se događa da jamac može izgubiti nekretninu u trenutku samo iz razloga, jer niti je obaviješten o redovitim mjesečnim ratama, niti o stanju duga, a najmanje o pokretanju ovrhe i ovršnog postupka. Jamac se uključuje u cijelu priču tek kad ovrha nad glavnim dužnikom postaje pravomoćna, a tad više ništa ne može učiniti radi zaštite svojih prava.
Udruga Veronika Vere za pomoć i zaštitu žrtvama pravosuđa sastavila je Prijedlog koji će na temelju ovakvih slučajeva uputiti Saboru RH, i Predsjedniku RH koji bi trebali inicirati donošenje Zakona o zaštiti jamaca i u Republici Hrvatskoj radi što brže zaštite jamaca.
Jednako tako bi što prije trebalo mijenjati Ovršni zakon, koji prijedlog smo već uputili, a kojim bi se prvo putem zapljene na mirovini ili plaći obustavljao dug, a na nekretnini tek onda kada je dug daleko veći nego li je to mogućnost podmirenja iz plaće. Osim toga, već smo istakli da kod prodaje nekretnine za 1/3 ovršenik se znatno oštećuje, jer ovršeniku nitko ne namiruje vrijednost njegove nekretnine, pa bi stoga svakako trebalo pustiti ovršeniku da sam proda nekretninu, koja je predmet ovrhe kako ne bi bio dodatno oštećen.
fotografija: hazud.hr
autor: Igor Drenjančević
Nema komentara:
Objavi komentar