J.u.A. Frischeis, Monolit-a d.o.o. – Danijel Sim, Vladimir Trušćek, HBOR i Ministarstvo financija – zajednički gude u kriminalnoj simfoniji |

J.u.A. Frischeis, Monolit-a d.o.o. – Danijel Sim, Vladimir Trušćek, HBOR i Ministarstvo financija – zajednički gude u kriminalnoj simfoniji

Da u Hrvatskoj prolazi najbolje onaj tko je debelo premazan svim mastima pokazuje sistem i način rada HDZ-ovca Vladimira Trušćeka, direktora i suvlasnika trgovačkog društva Monolit  d.o.o. proizvođača dvoslojnog parketa iz Križevaca  koji je svoj imadge stekao u propaloj Arena d.o.o.  Dobro upućeni znaju da od početka svoje poduzetničke karijere ovaj „poduzetni“ vlasnik više tvrtki nema običaj plaćati svoje dobavljače  i da je tvrtka Monolit samo jedna u nizu njegovih tvrtki sa povelikim dugom koji se trenutno rješava u predstečajnoj nagodbi. Oni koji su manje upućeni – nasjedaju i muku muče kako da uopće s takvim poslovnjacima stupe u kontakt i naplate svoja potraživanja. Naravno da Vladimir Trušćek nije u svojim aktivnostima sam, da bi uspio u svojim mešetarijama mora imati i podršku institucija kao što su Ministarstvo financija, HBOR, nekadašnji Hrvatski fond za razvoj, a svesrdnu podršku i pomoć ima od J.u.A. Frischies i njenog direktora Daniela Sima. Ne samo pomoć već i suradnju u tim mešetarijama.

Monolit je knjižni vlasnik kuće u Sesvetskom Kraljevcu, poslovnog objekta sa tri stana i poslovnim prostorom veličine 75 m2 u prizemlju koji zjapi prazan. Iza poslovnog prostora je proizvodni prostor u kojem proizvodi stvarni vlasnik i posjednik kuće, iako knjižno neupisan – Čuljak Ivan, koji u tom proizvodnom prostoru svakodnevno nešto proizvodi, iako se ne zna ni za koga ni što, jer većinu poslova obavlja u sivoj zoni.  Kuća je to koja poput dobre prostitutke prelazi iz ruke u ruku ovog  uigranog trojca.  Ovom čudesno uigranom simfonijskom triu ista služi samo za pokriće njihovih „poslovnih igrica“.  Ako im nedostaje  neki iznos u njihovom proračunu, ova kuća to odmah pokrpa. Baš kao što to Linić čini sa svojim proračunom.  Vjerovatno su dobro i  poučeni  upravo od nekog iz vrha države, jer Vladimir Trušćek, stari HDZ-ovac  je debelo privilegiran.  U svojim tvrtkama Monolit d.o.o., Mopar d.o.o., Monolitinvest d.o.o., Raven d.o.o. –   duguje prosječno 60.000.000,00 kn, i nakon opraštanja dugova u periodu  od 1995 do 2005 godine,  ponovno  duguje preko 200.000.000 kn  dužnicima, između ostalog i Ministarstvu financija, Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak, Hrvatskom fondu za razvoj, a i mnogim drugima a koji  milionski iznosi  su mu u predstečajnim nagodbama i optrošteni.

Vladimir Trušček bio je naime direktor poduzeća Arena d.o.o. nad kojim je  zbog dugova većih od 200.000.000,00 kn  prije desetak godina otvoren stečajni postupak.  Međutim, nekretninu u vlasništvu Arene d.o.o. je na petoj dražbi kupila Hrvatska poštanska banka, uz Hrvatsku banku za obnovu i razvitak i Hrvatski fond za razvoj i zapošljavanje i jedan od najvećih vjerovnika,  za iznos od svega 15.000.000,00 kn. Prema javno dostupnim podacima objavljenim na stranici FINE vidljivo je da su očigledno iznos za kupnju tih istih nekretnina dobili od prethodno oštećenog vjerovnika –  Fonda za razvoj i zapošljavanje i Hrvatske banke za obnovu i razvitak. Monolit d.o.o. i Mopar d.o.o. su novoosnovane tvrtke kojima je Darko Šket – stečajni upravitelj odobrio rad u prostoru Arene d.o.o. u stečaju, dok je Monolit d.o.o. ubrzo dobila  novi kredit od Fonda za razvoj i zapošljavanje te je kupila vlastitu nekretninu zajedno sa strojevima.

Na pitanje postavljeno HBOR-u  da li je njihova uobičajena poslovna praksa odobravati i isplaćivati  kredite vlasnicima tvrtki koje su prethodno otišle u stečaj upravo dugom prema HBOR-u, i to za kupnju upravo te nekretnine koja je bila vlasništvo tvrtke u stečaju, nismo do danas dobili odgovor.

      

Vladimir Trušćek je involviran i u upravljanje Hrvatskom Lutrijom, i Gaj grupom, čiji je i suvlasnik. Jutarnji list je pisao o tome da određeni ljudi u HL-u imaju veze s Posmrtnom pripomoći i Gaj grupom, odnosno da ljudi iz Posmrtne pripomoći drmaju Lutrijom. To su točnije bivši ministri HDZ-ovci Ivan Jarnjak i Ivan Penić članovi Nadzornog odbora Hrvatske lutrije, te HDZ-ovac Vladimir Trušćek suvlasnik Gaj grupe i hotela Gaj. Hrvatska lutrija kupovala je aparate za igre na sreću od Vladimira Trušćeka.

J.u.A. Frischeis poslovni je partner tvrtki Vladimira Trušćeka i Ivana Čuljka, sa kojima godinama imaju neriješene i nezatvorene račune. 2010 godine da bi pokrili dio svojih dugovanja, prilikom kupnje hale od jednog zagrebačkog poduzenika vrijednosti 330.000 eur, kao dio kupoprodajne cijene ponudili su  pod račun kuću u Sesvetskom Kraljevcu u cijeni od 1.439.162,51 kn.  Ugovor o kupoprodaji je zakonski zastupnik trgovačkog društva koje je J.u.A. Frischeisu „prodalo“ industrijsku  halu temeljilo na dobroj vjeri i činjenici  da ta tvrtka kupac ima  otvorenih preko 40 podružnica u svijetu i u Hrvatskoj, s vrlo visokom stopom prometa, te vjerujući u poštenje i korektnost austrijskog poduzeća J.u.A. Frischeis i njegovog zakonskog zastupnika Daniela Sima.

Da nije tako, i da se ovaj simfonijski i uigrani kriminalni trojac ne boji ničeg, svjedoči slijedeće; J.u.A. Frischeis d.o.o. zastupan po direktoru Danielu Simu zaključio je sa prodavateljem ugovor  o prodaji hale  dana  30.12.2010.   Kao naknada za kupoprodajnu cijenu (dio kupovnina)  trebala je biti kompenzacija između tvrtki J.u.A. Frischeis,  Monolit d.o.o. i Čuljak gradnja d.o.o. , dok je prodavatelj ušao u kompenzaciju sa svojom nekretninom čije potraživanje je trebalo zatvoriti. Dio kompenzacije za kupovninu  proveden  je proizvodnim programom  tvrtke Monolit  d.o.o  (cca 300.000,00 kn) dok je  dio kupoprodajne cijene za industrijsku halu – kuća- poslovni objekt,  u vlasništvu Monolit d.o.o.  sa poslovnim prostorom,  upisan u k.o. Sesvetski Kraljevec.

Tu počinje muka  vjerovnika ovog austrijskog „investitora“.  Kuća u Sesvetskom Kraljevcu u trenutku prodaje bila je opterećena jedino kreditom Zagrebačke banke koji je bio otplaćen o čemu su prilikom sklapanja ugovora predočili potvrdu. Međutim, po sklapanju ugovora, prodavatelj hale i istovremeni kupac kuće nije bio u mogućnosti uknjižiti se kao vlasnik jer je neposredno nakon prodaje Zagrebačka banka pokrenula ovršni postupak zbog Monolitovog duga a koji priječi prijenos vlasništva za vrijeme dok je zabilježena ovrha pa je očigledno da su izvršili prijevaru o stanju duga.  J.u.A. Frischeis također je prema ugovoru o kupoprodaji bio dužan brisati svoje založno pravo koje ima na toj kući, točnije prenijeti na drugu pravnu osobu.  J.u.A. Frischeis iako je kuća prodana i danas posjeduje založno pravo na toj nekretnini u iznosu od 133.000,00 eur, a kako je kuća u postupku prodaje u ovršnom postupku, i J.u.A. Frischeis kao hipotekarni vjerovnik ima naravno pravo namiriti se iz vrijednosti kuće.

Osim opisanog, i nakon prodaje kuće, Monolit d.o.o. po svojem direktoru Vladimiru Trušćeku uknjižio je i 2.710.000 kn svojeg poreza na tu istu kuću.  Od prvog dana prodaje nisu kupca uveli u posjed, već istu posjeduje Ivan Čuljak, vlasnik više tvrtki između ostalo Čuljak gradnja d.o.o. koji u istoj posluje bespravno i bez ikakve naknade.

Sukladno našim zakonima, odmah po „kupnji“ nekretnine, kupca tereti i porezna obveza.  Stoga je Porezna uprava razrezala porez „kupcu“  u iznosu od 78.000 kn, i za isti pokrenula ovršni postupak nad drugim nekretninama u vlasništvu tog trgovačkog društva, jer isto nije željelo platiti porez na nekretninu koju niti ima u posjedu, niti u vlasništvu.

Monolit d.o.o. – na poziv da se raskine ugovor ne odaziva se, pa je prijevara nesporna.  Isto tako se na telefonske pozive niti na pismena, ne odaziva ni  direktor tvrtke J.u.A. Frischies koji duguje za halu iznos vrijednosti kuće točnije 1.439.162,51 kn (glavnica) – čija prodaja je načinjena očigledno fiktivnim ugovorom.

Daniel Sim  suprotstavlja se plaćanju kupovnine što je zakonski dužan platiti, tvrdeći  da su „prodajom“ kuće ispunili kupovnu cijenu, iako je kuća u ovršnom postupku, još uvijek u posjedu Monolit d.o.o. i Ivan Čuljak,  čiji  se zakonski zastupnik Vladimir Trušček  uopće ne javlja na telefon, niti na opomene, a na istu su nakon prodaje upisali i založno pravo u korist Ministarstva financija u iznosu od 2.700.000,00 kn  radi svojeg poreznog duga. Ne javlja se niti Daniel Sim, koji ovakvom prijevarnom radnjom smatra svoj poslovni poduhvat okončanim, a šuti i Werner Stix, drugi direktor trgovačkog društva J.u.A. Frischeis koji se na svim poslovno-reklamnim stranicama hvali uspješnošću tvrtke J.u.A. Frischeis čije poslovnice diljem svijeta nemaju manji temeljni kapital od 2.000.000 eur-a.

Niti jedna od točki iz  Ugovora  o kupoprodaji, niti ostalim ovjerenim i sklopljenim Ugovorima i Nagodbama nisu do danas  ispunjene, međutim, J.u.A. Frischeis raspolaže „kupljenom“ nekretninom kao svojom, i ne želi uopće više komunicirati sa vjerovnikom kojem duguje tako značajan iznos, niti se odazvati na bilo kakav poziv radi dogovora o namirenju tražbine temeljem Ugovora o kupoprodaji pa su nekretninu doslovno oteli. Istu su u međuvremenu i devastirali i razrušili krov.  O ovakvom poslovanju „stranih investitora“ prevarena tvrtka obavijestila je i Europske sudove, kao i Austrijsku policiju, a podnijela je i kaznene prijave protiv direktora Daniela Sima  u Hrvatskoj.

Čuvajte se dakle vukova u janjećoj koži, presvučenih dobrim bonitetom i Bossovim odijelima. To je varljiva slika. Analizom na stranicama FINE utvrdili smo da je tvrtka J.u.A. Frischeis 2012 poslovnu godinu okončala sa cca 15.000.000,00 kn gubitka. Očigledno, ni krađa tuđeg novca i imovine nije u dovoljnom iznosu da bi pokrila njihovu nelikvidnost, ili poslovnu nesposobnost. No da li će hrvatske tvrtke pristati biti žrtveni janjci „austrijskim i drugim investitorima“ to je još pitanje.  U konačnici, ceh će biti puno skuplji, nakon što im se naplate  svi troškovi i šteta koju su prouzročili svojim neprofesionalnim i razbojničkim postupanjem!

Autor; S.P.

Fotografije; hazud.hr