Mile Prpa, dipl.iur.; Presumpcija nevinosti

Mile Prpa, dipl.iur.; Presumpcija nevinosti

Što je to presumpcija nevinosti!? O njoj posljednjih godina često čujemo sa naših TV ekrana. I pošto se bezakonje umnoži, ohladnjet će ljubav mnogih! - stara je biblijska misao, ali i proročanstvo koje izgleda da se ostvaruje, jer se bezakonje umnožilo po svim meridijanima i paralelama. Nije mimoišlo ni našu zemlju. A u tom kontekstu, kod osumnjičenika za neko kazneno djelo, često se govori o presumpciji nevinosti. Nažalost najčešće i pravno i smisleno – potpuno pogrešno. Često i s visokih političkih pozicija, i to od pravnika po struci, čujemo – Neka pred sudom (bilo Haaškim ili ovim našim) dokaže svoju nevinost.

Ako osumnjičenik ili optuženik treba dokazivati svoju nevinost – tada ne postoji ni pravna država, niti vladavina prava, već – vlast inkvizicije!.

Sva sreća da takve izjave dolaze od laika ili onih koji su pravnici, ali su zaboravili što su učili na pravnim fakultetima, i da su takve izjave samo nestručno i laičko izražavanje, a ne praktična primjena propisa u kaznenom postupanju. 

Nema dokazivanja nevinosti – dokazuje se nečija krivnja! Zato postoji presumpcija nevinosti tj. da se po Zakonu o kaznenom postupku svaki osumnjičenik ili optuženih ima smatrati nevinim sve dotle dok mu se pravomoćnom sudskom presudom ne dokaže krivnja.

Kad ne bi postojala presumpcija nevinosti, to znači da bi svaki osumnjičenik ili optuženik, u startu bio smatran krivim za neko kazneno djelo i da on sam mora dokazivati svoju nevinost. U svim demokratskim državama svijeta svaki osumnjičenik ili optuženik može se braniti i – šutnjom. To znači da uopće ne mora aktivno sudjelovati u svom kaznenom postupku. Jer po zakonu nikada na njemu ne leži teret dokazivanja, već teret dokazivanja leži na onom tko tvrdi za nekoga da je počinio neko kazneno djelo, a ne na onom koji niječe, a to je u pravilu ona državna osoba koja podnosi zahtjev za otvaranje istrage ili koja podiže optužnicu protiv optuženika, a to je državni odvjetnik.

U kaznenom postupku, za razliku od građanskog parničkog postupka. –teret dokaza uvijek leži na jednoj strani, na strani državnog odvjetnika ili tužitelja. Ali kako je u interesu okrivljenog da i sam pridonese rasvjetljavanju događaja, može u svoju obranu iznositi i dokaze koji idu njemu u prilog. Što se u pravilu gotovo u svim kaznenim postupcima i događa. Tim postupanjem okrivljeni ne dokazuje već brani svoju nevinost. A to presumptivno nije ista stvar.

Braniti svoju pravednost ili dokazivati svoju pravednost to su dvije kategorije koje se međusobno isključuju. I vrlo je neodgovorno kad se od strane političara čuju takve izjave. Političari ne bi smjeli javno niti jednom riječju komentirati niti jedan sudski postupak, pa ni onaj pravomoćno proveden. Jer svaki njihov komentar indirektno utječe na pravosuđe, a pravosuđe u pravnoj državi mora biti prije svega i stručno i nezavisno. Ništa na pravosuđe ne može tako negativno djelovati kao politika. Svaka politika koja se miješa u pravosuđe na bilo koji način jest – zamućivanje vode, i to se nipošto ne bi smjelo događati. Doista.

Kad se govori o presumpciji nevinosti, treba naglasiti da ona ima i jedan širi karakter koji proizlazi iz, svugdje u svijetu, prihvaćenog pravila koje vrijedi kao načelo u demokratskim sustavima – da nema kaznenog djela bez zakona, ni kazne bez zakona, (lat. Nulum crimen sine lege, nula pena sine lege!) Pravnim jezikom rečeno – to znači da nije nešto kazneno djelo ako unaprijed zakonom nije opisano kao kazneno djelo, niti je moguće izreći neku kaznu ako unaprijed za neko djelo nije kazna propisana tj. određena najčešće u rasponu – od do – godina.

Kažu da je kazneni postupak u nekoj državi ogledalo njene demokratičnosti ili nedemokratičnosti. Zato kod svakog kaznenog postupka mora se biti vrlo oprezan, jer predmet obrade je čovjek, često puta i nevin. A postoji pravna misao da je za pravnu sigurnost neke države, bolje da je nekoliko zločinaca na slobodi nego samo jedan nevin čovjek u zatvoru. To je i moralno pitanje. Pravda nigdje nije tako osjetljiva kao u kaznenom postupanju. Ono što je u medicini kirurgija, to je u pravosuđu kazneni postupak. U slučaju nestručnog postupanja i u jednom i u drugom slučaju dobivamo – žrtvu.

A presumpcija nevinosti je najjače oružje u rukama osumnjičenika. Zato pazite kad o njoj govorite, jer ta presumpcija nevinosti  je jedan od najvažnijih stupova zakonodavstva i pravde, ali i demokratičnosti nekog društveno političkog sustava. Doista!

Mile Prpa, dipl.iur