Lujo Medvidović; Radost raskovanih ruku, Vijenac sonetnih vijenaca |

Lujo Medvidović; Radost raskovanih ruku, Vijenac sonetnih vijenaca

10.

 Vjerom obveže, potom sve zaprlja.

Svi zli primjeri

Već su opisani

U Svetom pismu

I potom mnoštvo

Puta ponovljeni,

Svojatljiv pogled

Daje zaključiti;

Malo nas je,

Nismo ne znam kakvi

(I među nama, zna se, ima hulja).

Manjka odgovor što ćemo tek biti!

Al’ ništa zato, mi idemo dalje,

Jaki ne brine za sitne detalje. 

=============================

U vodi sjenka pseta i čovjeka.

Krug se još jedan pitanja otvara,

Riječ mnoge slike poput zurme stvara,

Iverak gleda na put izdaleka.

Snage mi treba za sljedeći korak.

Tegoban slušam tapat mnogih nogu,

Osjećam, križ je težak, al’ što mogu.

Vruć dan je, žeđam, okus mi je gorak.

Oholom bilju cvijet nezdravo žuti,

Miris sutona po mulju se sluti,

Sunčan sat mijene mjeri po vrhuncu.

Tijeka duboka, dno joj ne vidi se.

Cirenac svoga djela ne stidi se,

Utoku tražim u Kristovu srcu.

==============================

Dan je zlom načet, zubi mu ko dlijeta.

Jedan je naš čovjek naš svijet pohodio,

Rukama divna djela učinio,

- A kako su mu ljudi uzvratili?

Ruke spasenja širom razmaknuli,

Potom čavlima za križ prikovali,

Na koncu glavu trnjem okrunili.

Vrijeme prolazi, narav se ne mijenja,

Kad primi oprost za čin poniženja

Sirova snaga nema prave volje

Učinit gestu, PONIJETI SE BOLJE,

Priznat mu što su Danijelu zvijeri.

Tat svojom krivdom tuđu pravdu mjeri

Iz mraka dok se hvata bešćutnosti.

Lujo Medvidović rođen je u Lokvičićima 1950 godine bio je poznati i priznati pjesnik hrvatskoga književnog područja. Objavio je šesnaest samostalnih pjesničkih zbirki u kojima je kontinuirano produbljivao  naročito sonetnu formu.  Ta mu je forma, u svim mogućim varijantama bila najmilija i u njoj se očito najlakše i najbolje izražavao. Različiti oblici soneta njegov su dubinski izraz, a taj je toliko lagan i adekvatan da izaziva iznenađenje. Po toj svojoj osobni ovaj pjesnik, se uklapa u jedan trend suvremene svjetske poezije u kojoj e upravo sonet počeo doživljavati svoj revival.

Medvidović je u Krivodolu  završio osnovnu školu. U Splitu je završio gimnaziju i Pravni fakultet. U Osijeku je magistrirao pravne znanosti (filozofija prava) na Pravnom fakultetu u Osijeku. Živio je i radio u Vinkovcima, a poslije u Osijeku i Zagrebu gdje je živio i radio u odvjetništvu. Bio je članom je Društva hrvatskih književnika od 1995. godine. Prije odvjetničke karijere bio je sudac Općinskog suda u Osijeku. 1980-ih je godina radio je u ondašnjem Okružnom javnom tužiteljstvu, a poslije je bio direktor Zavoda za rad.

Lujo Medvidović aktivno je surađivao i na elaboriranju nekrivnje  i na oslobađanju optuženih hrvatskih generala Ante Gotovine i  Mladena Markača   http://www.croatia.org/crown/articles/10087/1/Croatian-generals-are-not-guilty.html.

Medvidović je 04. siječnja 2013. u 63. godini života,  brutalno usmrćen u svom uredu u središtu Osijeka. Nasmrt je izboden sa 105 uboda nožem. Medvidovićeva okrutna smrt potresla je Osijek, jer se u tom gradu dugo vremena nije dogodilo tako brutalno ubojstvo.