INTERNETSKI KRIMINAL; VIRTUALNI ZLOSTAVLJAČ
Definicija; Virtualno zlostavljanje je svako namjerno, ponavljano i agresivno ponašanje pojedinca ili skupine ljudi uporabom informatičkih i/ili telekomunikacijskih sredstava, čija je namjera oštećivanje ili zlostavljanje drugih.
Definicija američkog “National Crime Prevention Councila” o virtualnom zlostavljanju glasi “kad se Internet, mobiteli ili drugi uređaji rabe za postavljanje tekstova ili slika namijenjenih vrijeđanju ili uznemiravanju druge osobe.”
Virtualno zlostavljanje može biti tako jednostavno poput nastavljanja slanja e-pošte (e-mailova) nekome tko je rekao da ne želi više kontakt s pošiljateljem, ali ono može također uključivati i prijetnje, seksualne primjedbe, pogrdne nazive (govor mržnje), grupno napadanje žrtava njihovim ismijavanjem u facebook grupama, na raznim forumima, pisanje lažnih tvrdnji kao činjenica s ciljem ponižavanja.
Virtualni zlostavljači mogu otkriti žrtvine osobne podatke (npr. pravo ime, adresu, ili radno mjesto/školu) na web stranicama ili forumima, mogu ih lažno predstavljati s ciljem objavljivanja materijala u žrtvino ime koji ih izvrgava ruglu, kleveće ili ismijava. Neki zlostavljači mogu slati prijeteće i vrijeđajuće e-mailove i instantne poruke žrtvama ili njihovim poznanicima, dok drugi objavljuju tračeve ili glasine i potiču ostale na mržnju i grupno zlostavljanje žrtve.
VEZANI ČLANCI;
VIRTUALNI ZLOSTAVLJAČ;
Kako prepoznati osobu koja se bavi virtualnim zlostavljanjem drugih? Vrlo teško, jer takve osobe nikome ne pokazuju svoje pravo lice.
Ove osobe su u stvari velike kukavice. Nikada neće napasti nekoga tko je jači i snažniji od njih. Uvijek za žrtvu odabere osobu nad kojom na neki način može vladati. Da bi u tome uspio, zlostavljač nikad ne pruža žrtvi nikakvu mogućnost da pruži otpor. Zlostavljač iz kukavičluka ne smije ući u bitku sa osobama koje imaju jednake izglede i šanse u borbi, tada bi žrtva mogla postići premoć i zlostavljač bi izgubio.
Nuspjeh bi zlostavljača potpuno porazio.
Zlostavljači su osobe koje su nerijetko i same zlostavljane u djetinjstvu ili čak i u kasnijoj dobi. Iz tog razloga izražavaju veliku mržnju prema svojoj okolini. Ljubav ga čini slabim i ranjivim, pa se odlučuje da mu mržnja bude glavni pokretač u životu. Njegova mržnja manifestira se na način da izaziva bol i patnju osobi koju odabere za svoju žrtvu.
Normalnog čovjeka pokreće ljubav. Na nježnost i dobra djela normalan čovjek uzvraća dobrotom, ljubavlju, razumijevanjem. Ljudima kojima je mržnja pokretač, neizmjerno zadovoljstvo pruža upravo činjenica da netko zbog njihovih postupaka pati. To im daje osećaj moći, važnosti i sreće.
Zlostavljača je jako teško prepoznati. Jedan od najvažnijih razloga je taj što se radi o izuzetno dvoličnoj osobi koja živi dvostruki život. To je osoba koja se u društvu predstavlja kao izuzetno, fin, častan čovjek. Često je veseo i duhovit. Uvijek je spreman pomoći drugima. Predstavlja se kao pošten i dobar, pun ljubavi i razumijevanja za svoju obitelj. Supruga i djeca su mu uvijek na prvom mestu, najčešće ih koristi kao štit koju uvijek stavlja ispred sebe.
Spreman je u javnosti glumiti do iznemoglosti, nestrpljivo čekajući trenutak kada će stupiti na svoj teritorij i iza zatvorenih vrata pustiti sadističko biće iz sebe i „nahraniti“ ga.
Što zlostavljač više glumi u javnosti, to je kazna za njegove žrtve veća.
Zlostavljač nije samo manijak koji opsesivno verbalno i virtualno zlostavlja svoje žrtve. On je spreman na sve, čak i na upotrebu sile. Prijeti svojim žrtvama, glavni cilj mu je potpuno uništenje.
Ako je osoba koju je odabrao za žrtvu fizički slabija, upotrebiti će i silu. Ne osobno niti direktno, nego šireći u javnosti mržnju protiv te osobe i nagovarajući druge ljude da žrtvi učine zlo. Poremećaj nastaje ako je osoba koju napada psihički jaka. Tada zlostavljač lagano gubi tlo pod nogama i počinje se osjećati izgubljeno. Kada mu se netko suprostavi, stegnuti lanac puca a klupko se počinje odmotavati.
Ova vrsta maltretiranja traži aktivnu obranu i sudjelovanje u zaštiti svih dijelova društva, od države do pojedinca.
Zlostavljač provodi teror sistematski. Dugotrajno i sladostrasno razvija suptilne (bolje bi bilo reći perfidne) tehnike psihičkog nasilja, koje nerijetko sadrže i elemente fizičkog zlostavljanja. On svoje žrtve izlaže ponižavanju, zastrašivanju, potcjenjivanju, tračanju, ismijavanju, podmetanju, isključivanju iz poslova i društvenih aktivnosti…
Majstori zlostavljanja nasrću na dostojanstvo i ugled svoje žrtve, programski razarajući njenu psihu i rušeći joj ugled u javnosti i životnoj sredini.
Sve te metode osmišljava i realizira na način da iza sebe ostavlja što manje materijalnih tragova, zbog čega osjeća sigurnost i nedodirljivost.
Posljedice ovakvog ponašanja mogu doslovno biti pogubne po objekte iživljavanja. Cyber kriminal i virtualno zlostavljanje kaznena su djela za koja je propisana višegodišnja kazna zatvora.
Tko su zapravo virtualni zlostavljači?
Stručnjaci ih najčešće opisuju kao ljude “s poremećajem osobnosti, manje inteligentne ali moćne osobe bez kapaciteta za ljubav, radost i igru, dijeljenje i davanje”. Takve osobe agresijom nad žrtvama vrlo često kompenziraju neuspjehe na drugim životnim poljima: ljubavnom, bračnom, seksualnom, društvenom, prijateljskom, roditeljskom…
Zlostavljači se, procjenjuju psiholozi, često bez uspjeha bore s osjećajem vlastite nesposobnosti koji ih gura u agresivnost i zločin. U ekstremnim slučajevima postoje teški psihički slučajevi koji agresivnošću i zlostavljanjem drugih osoba zadovoljovaju svoje sadističke potrebe.
Zlostavljači uživaju tlačiti druge ljude i to rade beskrupulozno.
Fizički zlostavljači razlikuju se od virtualnih. Potaknuti bijesom, alkoholom, suprotstavljanjem koriste silu da bi zastrašili svoju žrtvu i prisilili ju na poslušnost. Zlostavljači koji koriste fizičku silu da bi slomili žrtvu moraju pokazati svoje lice.
Virtualni zlostavljači iznad svega su jadnici i kukavice koji zlostavljaju žrtvu sve do trenutka dok se ne razotkrije tko su zapravo. Kriju se pod lažnim identitetom, lažnom maskom, izmišljenim pričama, brojnim podvalama protiv žrtve. Oni zlostavljaju prikriveni.
Kako reagirati na zlostavljanje?
Pošto su zlostavljači (zlo)aktivni i ofenzivni, a žrtve obično pasivne i defenzivne, one dugo vremena šute i trpe. Međutim, živimo u vremenu u kojem se takav način ponašanja smatra najgorim načinom reagiranja na maltretiranje.
Upravo suprotno, problem treba učiniti javnim, prijaviti nasilnika policiji, razotkriti ga, pribjeći sudskoj tužbi ili medijskom problematiziranju slučaja.
To jest za mnoge žrtve zlostavljanja bolno, jer često takvi potezi podrazumijevaju dodatno maltretiranje i uznemiravanje, ali nešto se zaista mora učiniti. Najgore je podnositi zlostavljanje.
Neprocjenjiva je odluka da se protiv dugotrajnog zlostavljanja nešto poduzme. Šutjeti i trpjeti, to je apsolutna propast i nikakvo rješenje. Sa zlostavljačem dijaloga niti razgovora nema. Razgovor sa zlostavljačima je nemoguć. Aktivni zlostavljači poznati su u medicinskoj i kaznenoj praksi kao neuravnoteženi ljudi nedijaloga.
Cyber-zlostavljanje direktno je povezano i sa drugim oblicima cyber-kriminala
Cyber-kriminal podrazumijeva nezakonito ponašanje glede računalnog sustava i mreža, kao i nezakonito posjedovanje, nuđenje i distribuiranje informacija preko računalnih sustava i mreža.
Računala i računalna tehnologija mogu se zloupotrebljavati na razne načine. Sam kriminalitet koji se realizira pomoću računala može imati bilo koji oblik, kao što su krađe, utaje, pronevjere, dok se podaci koji se neovlašteno pribavljaju zloupotrebom informacijskih sustava mogu na razne načine iskoristiti za pribavljanje protupravne koristi.
Cyber-kriminal je; cyber-špijuniranje, hakiranje, cyber-sabotaža, cyber-terorizam, cyber-ratovanje. Ekonomski element obuhvaća cyber-prevare, hakiranje, krađu internet usluga i vremena, piratsku krađu softvera, mikročipova i baza podataka, cyber-industrijsku špijunažu, višestruki identiteti i slično).
Što je to cyber-zlostavljanje?
Cyber-zlostavljanje je pojam koji opisuje uporabu tehnologije radi zlostavljanja, dosađivanja, zastrašivanja ili sramoćenja druge osobe.
Češće korištenje društvenih mreža (i Interneta općenito) zasigurno je utjecalo na povećan broj osoba koji doživljavaju nasilje preko Interneta. Nasilje preko Interneta (eng. cyberbullying, online harassment, Internet violence) danas je „vruća“ tema i predmet zabrinutosti. To je namjeran pokušaj nanošenja štete osobama kroz manipulaciju ili narušavanje odnosa s drugima, i to putem mobitela ili Interneta (Cetin, Yaman i Peker, 2011).
Uključuje: slanje uznemirujućih ili prijetećih poruka, objavljivanje ponižavajućih fotografija, video – isječaka ili komentara o nekome na Web stranicu ili neku od društvenih mreža (npr. Facebook), širenje zlobnih glasina, provaljivanje u e – mail osobe s namjerom da se naruši njezin ugled, otkrivanje osobnih informacija o osobi bez njezina dopuštenja, isključivanje osobe iz neke od grupa na Internetu na kojima se vrši zlostavljanje (npr. na Facebooku), slanje „prerađenih“ fotografija i „uređenih“ dokumenata o nekoj osobi, s namjerom kako bi tu osobu osramotili pred što većim brojem ljudi.
Kako pokazuju podaci novijih istraživanja, najčešćim oblicima nasilja preko Interneta pokazali su se ogovaranje preko Interneta, ruganje preko Interneta i ismijavanje podataka (izjava, fotografija) podijeljenih Internetom. Društvene mreže pokazale su se lokacijom na kojoj se nasilje preko Interneta najčešće događa (npr. Jones, Mitchell i Finkelhor, 2013).
Zašto nasilje preko Interneta?
Neki istraživači pretpostavljaju da se prvenstveno zbog anonimnosti i nedostatka fizičkog kontakta u komunikaciji preko Interneta ljudi ponašaju onako kako se inače ne bi ponijeli u javnom životu. Moguće je da neke karakteristike Interneta olakšavaju nepristojno ponašanje.
Nitko ne zaslužuje da ga se zlostavlja.
Na zlostavljanje ne treba odgovoriti zlostavljanjem. Nasilje na nasilje žrtvu pretvara u počinitelja i pokreće lanac nasilnih reakcija. Najvažnije je zatražiti podršku tijela zaduženih za razotkrivanje takvog oblika kriminala. Ukoliko je osoba u ulozi promatrača nasilja preko Interneta, potrebno je da pruži podršku žrtvi nasilja. Bitno je ne podržavati nasilnika prenošenjem njegove poruke i davanjem pažnje koja će nasilnika ohrabriti u njegovom ponašanju.
Autor; F.S.
Nema komentara:
Objavi komentar