Ivica Jurjević – Zbirka poezije “DOMOVINSKI RAT” |

Ivica Jurjević – Zbirka poezije “DOMOVINSKI RAT”

Domovinski rat je najsvetiji hrvatski događaj u cijeloj njegovoj povijesti. To je rat za pamćenje. Biti goloruk, a napadan silom koja je baštinila moderna oružja i oruđa nije bilo lako. No kad vas netko tako podmuklo napadne, vi ojačate, vi postanete snažni, vi postanete ubojiti, vi nemate straha, vi imate nadu u pobjedu, koju vam nitko ne može uzeti. Ma kakva sila, ova ili ona, kakvi napadaji, kakve operacije, sve se to istopi, sve poprimi običnu prašinu. Tu nema motiva, pa tko bi imao motiva otići ispred svoga praga pred drugi prag, i otimati dobra, uništavati ljude, životinje i sav Božanski stvor. To Bog kažnjava, nema tu sreće, nema tu pomaka na bojišnici, tu morate gubiti htjeli vi ili ne htjeli. To je hrvatski ratnik znao, on se je naoružao, i to brzo, pomolio se Bogu i uzvratio. Nije on nepošteno uzvratio, on se je samo vratio doma u svoj grad, u svoje selo u svoju kuću, tamo gdje je rođen, gdje je obitavao stoljećima, od tamo nije nikud išao, nije nikome uzimao, nije se širio, u svom se je osjećao dobro i to je kršćanski i ljudski. Kakav bi to Hrvat bio, da drugome uzima njegova dobra, kuće, zemlju i s time se diči.6 Pa bolje da ne puzi po ovoj toploj hrvatskoj zemlji, bolje da ga nema, to nije humano, to nije uzorito, to nije nikako dobro, i ne može proći u nikojoj civilizaciji. Naša je civilizacija u ljubavi, ne činiti drugom zlo, a svoje obraniti i častiti. Tako je to bilo u našem Domovinskom ratu, završilo je “Pobjedom nad pobjedama”. Svi smo zbog toga bili sretni i ponosni. Tome ponosu pridonosi i ova moja knjižica posvećena Domovinskom ratu. Neka je čitaju generacije Hrvata, neka se uče povijesti, neka razrađuju hrvatske vojne akcije, neka se uče pameti, neka ne daju niti pedalj svoje zemlje. Tko je svoj na svome nije kradljivac, nije ubojica, on je samo branitelj, u ovom slučaju Hrvatski branitelj. Nama su branitelji dika i ponos naroda, to će biti i ostati za vijeke vjekova. Njima se mi molimo, molimo krunice – ures duhovnosti, molimo Kraljicu Hrvata, da nas štiti, i da bude uz nas kad nam je teško, i kad padamo. Padati je ljudski, ali se htjeti podići, i to podići do visina, to može svatko tko je na pravom putu. Budimo uspravni i na putu Domovinskog rata.

Ivica Jurjević

VUKOVI

Bez traga

i nastambe prazne

gaze po rasutoj travi

bez odmora

a kad se sudare

tamo pod gorom

mirisom degenije

pokriše čelo svoje

za dobar san

prije bitke

PUME

Kaj buju oni nama

pa gdje su oni bili

kad smo mi ratovali

Beč obranili

Mariju Tereziju spasili

na dvoru stražu čuvali.

Ovdje se osjećamo kao doma

jer nikog nema prsa o prsa.

A nama preostaje da pjevamo,

lepe ti je lepe ti je

Zagorje zeleno

PAUCI

Misli netko

otrov uprskati

u čelo

ali nije to tako

lagano kao

zabiti nož

u leđa

to čini samo

onaj koji

ne zna

što je borba

Krst časni

i sloboda

zlatna

KUNE

Krzna u boji zemlje

ne u boji hrasta

da se digne u visine

kako bi se domogli slobode

i igre u raju

bez boja

i ograde sa bilo koje strane

jer se jedino kune

mogu provući kroz žicu

namjerno smotanu

da se vratom

okušaju u boju

koji im je priređen

daleko sa strane

GROMOVI

Nebo se crni

biti će plač

neko će pobjeći

u napast

nikad se više

vratiti neće

na mjesto to

tamo će biti

cvijeće

granate i geleri

kao simboli

za slobodu vječnu

i samo jedan boj

SOKOLOVI

Poletjeli sokolovi

iznad planina

pregazili svaku gamad

grdog tuđina

obećali svome jatu

slavnu pobjedu

a činiti zlo

ne budu

zbog svog prstena

otpjevat će

oni

pjesmu svoga pradjeda:

Pjevaj mi pjevaj sokole…

Autor; Ivica Jurjević