Dragi brate, draga sestro, pozivam te, kreni, primakni se u duhu stolu Posljednje večere |

Dragi brate, draga sestro, pozivam te, kreni, primakni se u duhu stolu Posljednje večere

Nemoj se otimati  moli; “Operi me, Isuse! Ne samo noge, nego i glavu,…i srce, dušu i misli! Jer nosim u sebi toliko toga što je, ne samo prašnjavo od puta, nego prljavo od grijeha, zloće, unutarnje nečistoće.”

Doista, zajedništvo s Isusom ne raste našim postignućima. Zajedništvo raste kad pred njega stavimo svoj život, upravo ono što bismo radije da nestane i zbog čega se sramimo: naše prljave misli, motivacije, riječi i djela.

Isus hoće oprati upravo to. To je ona prljavština koju je moguće oprati. Tako nas u slabosti i onome što posramljuje naš život, onome što nam smeta, što radije ne želimo vidjeti, … susreće neizmjerna Božja ljubav.

Radi se o ozdravljenju naših međusobnih odnosa, jer oni su slika našeg života s Bogom. Svi smo mi obilježeni odnosima koji se ne vide. Ali Isus vidi! U tom njegovom pogledu susrećemo onoga kome je jasno tko stoji pred njim…

Često smo iz naših međusobnih odnosa izašli povrijeđeni i to nas danas dovodi do nepovjerenja, osjećaja prevarenosti, izigranosti, razilaženja, netrpeljivosti, mržnje,…

Naša gorka iskustva, razočarenja, nepravde, rane … bole i rađaju najčešće srdžbom, gnjevom, bijesom, ljutnjom. To nam uzima radost. Sprječava nas da budemo sretni.

Ali, postoji i tisuću trenutaka u kojima ostajemo dotaknuti Božjom blizinom. Ti trenutci su znak da se susrećemo s nečim važnim. Podignimo, stoga, svoje glave, upravimo svoje oči prema Onome koji svojim blagim pogledom i gestom pranja nogu liječi naše međusobne odnose.

Započeti iznova i postati sretni možemo jedino ako se oslobodimo negativnoga i gorkoga u sebi.

Radi se ovdje o polasku na put pomirenja, pomirenja sa sobom, svojom nutrinom, drugima, i s Bogom…

Posvjestimo sebi ono čime se naša duša najčešće bavi. Jesu li to drugi? Obično jesu. To upućuje na naše nezacijeljene rane, na ono negativno u nama i to remeti naše odnose. Zaviri u svoje srce, potraži uzroke … odluči reći DA njegovu vodstvu koje nas može osloboditi, oprati, jer On to nikada neće činiti bez naše volje.

Ne budimo kao oni koji pred Isusa donesu naprtnjaču punu briga, predbacivanja, tereta, razočarenja i krivnje. Sve to istresu pred njega, pokažu mu, a onda vrate u svoju torbu i uprte na leđa, te krenu dalje svojim putem. Zar nam se ponekad ne čini kako nam najteže pada osloboditi se svoje ranjivosti jer očekujemo čarobnjački zahvat. Međutim, predati nešto Isusu nije događaj nego stav.

Takav put zahtjeva ustrajnost, uvijek iznova susretanje sa svojim slabostima, uvijek iznova ponizna molba: „Operi me, Gospodine! Prihvaćam tvoju bezgraničnu ljubav koja svojom snagom prekriva moje nedostatke i poziva me da nanovo započnem!“

Da prestanem gajiti negativne osjećaje, vrtjeti se neprestano oko njih, i da počnem blagoslivljati, čak i one koji su me povrijedili.

Osluhni Ga kako ti govori:

“Tu sam za tebe u svim situacijama.

Tu sam kad se plašiš.

Tu sam kad si sam.

Tu sam kad misliš da dalje više ne ide.

Tu sam kad više ne vidiš nikakva smisla.

Tu sam kad sama sebe ne možeš podnijeti.

Tu sam kad čezneš za nježnošću.

Tu sam kad ti je teško odlučiti se.

Tu sam kad trebaš biti jak, a osjećaš se slab.

Tu sam kad se osjećaš preopterećen.

Tu sam kao prijatelj koji te neće ostaviti na cjedilu.

Tu sam… uvijek sam tu za tebe, ali…”

Pozivam te, osluhni i ovo:  Kad im dakle opra noge, uze svoje haljine opet sjede i reče ima: „Razumijete li što sam vam učinio? … Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učinih.“