IZLOŽBA FOTOGRAFIJA “IDENTITET I SJEĆANJE Fabija Bolinellija” |

IZLOŽBA FOTOGRAFIJA “IDENTITET I SJEĆANJE Fabija Bolinellija”

Autor; Ivan Raos

objavljeno 07.02.2015 u 17:49

Otvorenje izložbe fotografija Identitet i sjećanje autora Fabija Bolinellija održat će se u četvrtak, 12. veljače 2015. u 18 sati u Arheološkom muzeju u Zagrebu, na kojoj će se vidjeti moć fotografije kako pokazljivo  svjedoče o zadnjem razdoblju renesansne na vješto priređenoj izložbi predočavajući pregledno suodnos perspektive svjetlosti, ravnoteže mase i oblika uz eleganciju elemenata izabranih i razmještenih u prostoru. Pri tomu autor spaja nedirnutu prirodu i uvjerljivo je prikazuje na primjercima monumentne arhitekture sukladno scenografskim pravilima logike estetske u etici onodobne kulture renesanse.

       

Izložba fotografija Identitet i sjećanje pokazuje 21 fotografiju, a organizirali su je Arheološki muzej u Zagrebu i Talijanski institut za Kulturu u Zagrebu. Autor izložbe Fabio je Bolinelli, a održava se od 12. veljače – 8. ožujka 2015.

U netaknutim i nepristupačnim krajolicima smješteni su ostaci velikih ljudskih civilizacija, otpravljeni drugdje, zaboravljeni i otrgnuti od Sjećanja. Za umjetnika sjećanje je prvenstveno selekcija. Na početku svojeg osvrta kazala je Alessandra Santin o izložbi, nastavivši govoriti da su fotografije Fabija Bolinellija iz zadnjeg razdoblja renesansne uvelike i kompozicije za studij perspektive i svjetlosti, ravnotežu oblika i težina, eleganciju elemenata izabranih i razmještenih u prostoru. Umjetnik prikazuje i spaja netaknutu prirodu s primjercima emblematične monumentalne arhitekture aludirajući na dimenziju doba, prema scenografskim pravilima velike estetske i emotivne snage. Stoga jer baš to je njegov način da predoči i ovjekovječi naraciju koju je inače nemoguće prikazati, da se prisjeti i objavi prošle događaje koji ostavljaju rječita svjedočanstva, nabijena narativnom energijom koja propituje, nudi pitanja, možda i predviđanja. Upravo takva pitanja stavljaju njegove fotografije u oprečni položaj izricanja „Neizrecivog“, s naglaskom na opasnost razdvajanja prirodnog postojanja od kulturnog.

Njezina osobna narav je dvojna poput Janusa Bifronsa, podsjeća Bolinelli, zato što očuvanje i prisjećanje istodobno znači napuštanje i zaborav. Odavde proizlazi oduševljenost, odgađanje tijeka Doba, zagonetna artikuliranost prostora iz kojeg čovjek iščezava, rastresen i zaveden drugim, nesposoban da sagradi i obitava svijet skladno.

Kad ova „misao“ postane „vizijom“, umjetnik ju izlaže zraku, poplavama, tamnom svjetlu sumraka i iščekuje neizvjesne i nepredvidive povijesne i atmosferske prilike.

Pozivam se na Prirodu i na Umjetnost – jer u njih vjerujem, jer bez njih nemam uporišta i zato što im mogu postavljati pitanja i prijeći inače ne premostive prostorno dobne granice. Istakao je fotograf Bolinelli.

Moguće stoga jer granice od kojih polazi pojavljuju se „metamorfozirane“ u njegovim djelima, pune tamnih atmosfera, čudnih boja,  praznih zgrada koje propuštaju pogled i poprimaju prekrasne oblike te dočaravaju uzvišene i tihe trenutke, očito strane ljudskom rodu.

U dobu fenomenološke globalizacije, Fabio Bolinelli se obraća Arhitekturi identiteta kako bi sažeto prepričao izvanredne događaje, sjajne momente iz prošlosti u sadašnjosti, katastrofe i veličanstvenosti koji povijesti podaruju fantastično-realistični identitet.

Ključ poetike Fabija Bolinellija prepoznajemo u riječima koje je napisao Lucio Fontana u poznatom manifestu Blanco iz 1946. u kojemu piše:  Kad jednom, u finalnom požaru svemira, čak ni doba ni prostor kad ne budu više postojali, ne će ostati sjećanje na spomenike koje je sagradio čovjek…

Mjesta koje je zajednica posvetila ritualu, Svetosti, komemoraciji i predstavljanju, poprimaju dekontekstiziranu vrjednotu „dokumenta“ uronjenog u Prirodu. On je legitimno svjedočanstvo nade, ljepote i života koji nastoje iznova postati zajedničkom baštinom zajednice.

“Hoćemo li biti u stanju prihvatiti svjedoka” – pita se umjetnik.

“Ako označimo granice i identitete” – potvrđuju njegova djela, dok oko nas divlja i moćna Priroda usprkos svemu nastavlja svoj tijek. Znalački je vještom argumentiranošću o izložbi kazala Alessandra Santin.

Luigi Pedrazzi o izložbi

Ovodobna italska fotografija danas proživljava svoj kreativnu fazu, jer digitalne tehnologije ponovno postaju fotografov instrument a ne smisao kojeg se koristi u točno određenu kreativnu svrhu. Fotografska tehnika upotrebom digitalnih manipulacija konačno postiže jedan zreli, eksplicitan i uistinu inovativan izričaj. Ističe Luigi Pedrazzi na početku osvrta o Bolinelliijevoj izložbi, nastavivši govoriti: Pristup Fabia Bolinellija iskreno je „svjetovan“ u odnosnu na digitalno. On to ne skriva, dapače, vrlo eksplicitno to pokazuje i tim se koristi u svojoj smjeloj mašti bez da se ikad izgubi jasna vizija cjeline, evokativna snaga, simetrija i iskrenost tipična za najbolju fotografiju koja nije samo jednostavno uhvaćeni trenutak ili grafička igra beskorisnih sjajnih boja koja često digitalnu intervenciju pretvara u praznu i površnu vježbu. Njegovi metafizički prikazi su uzvišene i magične fotografije na kojima se predmeti opipljivog svijeta – skulpture, spomenici, katedrale „otkrivaju“ u paralelnim svjetovima, oniričnima ali stvarnima, te poprimaju značenje koje uvećava njihovu simboličku i univerzalnu vrijednost zbog koje su i nastale.

Bolinellijeve fotografije uspijevaju preobraziti predmet u njegovoj najintimnijoj i najtajnovitijoj prirodi, u de-kontekstualizaciji gotovo „proročkih“ boja, ispitujući njihovo najdublje i ezoterično značenje oslobađajući ga od naslaga sadašnjosti.

Riječ je o obnovljenoj i intenzivnoj duhovnoj težnji s one strane otrcanih shema koje pripadaju modernosti, shvaćenoj kao slijepo prihvaćanje globalističke propagande koja poriče tradiciju u ime novca i kulturalne globalizacije  gdje se „tržište“ nastoji uvući i u srca umjetnika.

Fabio Bolinelli je optimist pa nam putem svojih sugestivnih slika poručuje da ljudi imaju duh i dušu, a ne samo ruke, oči i usta, i da mnogi od njih i dalje pred bogatstvom biraju slobodu, pred ravnodušnošću bitku, a pred pravilima maštu. Vrlo ozbiljenom dojmljivošću o izložbi izrekao je pohvale Luigi Pedrazzi iz Arteutopia Milano.

AUTOR O IZLOŽBI 

Moji radovi, nastali tijekom zadnje dvije godine rezultat su osobnog istraživanja koji se temelji analizi raznih tipova pejzaža s nadrealnim i metafizičnim vizijama, koji podsjećaju na klasične njemačke i renesansne klasike. Fotografije su izrađene u digitalnoj tehnici, dekontekstualizirajući sakralne ambijente, spomenike, trgove, zgrade i fontane.

Ti statički i nepomični elementi leže u otvorenim i pustim prostorima, na prostranim površinama na kojima se horizont gubi u daljini. Slike tako postižu metafizičku atmosferu u kojemu su prostor i doba povezani kvantnim svemirom koji briše percepciju prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Arhitektonski elementi i spomenici povezani su između paralelnih prostora i doba. To su mjesta u kojima su fragmenti naše povijesti, prošlosti i naše trenutne dimenzije. Izazivajući dobni mehanizam prošlosti i beskonačnog prostora, našem postojanju ništa se ne oduzima a, naš duh ostaje uvijek upisan u našu DNA: „Kad jednom, u finalnom požaru svemira, čak ni doba ni postor ne budu više postojali, ne će ostati sjećanje na spomenike koje je sagradio čovjek, iako mu nijedna dlaka s glave ne će otpasti“ (Lucio Fontana, Manifest Spacijalizma). Kazao je o svoj izložbi Fabio Bolinelli, autor fotografija.

BIOGRAFIJA

Fabio Bolinelli rođen je 1969. u Trevisu u kojemuje  trenutno djelatan a i živi. Strast prema fotografiji prenio mu je otac s kojim već od malena razvija i izrađuje fotografije u tamnoj sobi. Pohađao je posebne privatne tečajeve fotografije koje su držali poznati fotografi, a svoju je izobrazbu nadopunjavao proučavajući  tekstove o umjetnosti, arhitekturi i prirodnim znanostima. Stiče prva iskustva koristeći analogni fotoaparat i razvijajući sam svoje fotografije u tamnoj sobi. Kasnije prelazi na optičku klupu i, naposljetku na digitalnu tehniku.

Nadahnuće za svoje radove nalazi u slikarstvu i u skulpturi bilo klasičnoj, modernoj ili ovodobnoj i u zanimanju za svemir, znanstvena istraživanja i za nove fascinantne teorije kvantne fizike.

Fabio Bolinelli sa svojim radovima sudjelovao je na raznim skupnim i samostalnih izložbama. Pojedine njegove fotografije prisutne su u privatnim kolekcijama zaljubljenika u umjetnost, galerista i ljubitelja  fotografske umjetnosti. 

Izložbe:

2009. – Senza confini (samostalna izložba) Centro Arti Visive “La Loggia”, Motta di Livenza (Treviso)
2010. – Covando il futuro (zajednička izložba) Fratta di Tarzo
2011. – Samostalna izložba u galeriji “Leonart” u Coneglianu
2012. – Il paesaggio Italiano. Fotografie 1950 – 2010. Museo di Roma in Trastevere (zajednička izložba)
2013. – la Biennale della Creatività Verona (Palaexpo)
2014. – Il paesaggio Italiano. Fotografie 1950 – 2010. Galerija Klovićevi Dvori (Zagreb) (zajednička izložba)
2015. – Il Paesaggio Italiano. Fotografie 1950 – 2010. Kneževa palača, Zadar (zajednička izložba