Dijaspora je razočarana! Ured za dobrodošlice nema koga dočekivati?
Datum objave: 03. kolovoz 2015./Piše: Nada Landeka
Vlada RH već nekoliko godina pokušava ostvariti suradnju i bliskost između Domovine i Dijaspore. Doduše, taj njezin pokušaj u javnosti nije baš izražen u nekom kontinuitetu, više je stihijski, stoga mali broj ljudi zapravo zna za postojanje Ureda za dobrodošlice.
U nastojanju ostvarenja planiranog oformljen je Državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske i Ured za dobrodošlice. Kad je Vlada RH donijela odluku o nazivu radnog mjesta ‘voditelj Ureda za dobrodošlice’ mnogi su se zapitali je li to još jedna u nizu državnih institucija za ‘istraživanje ruda i gubljenje vremena’. No malo iseljenih Hrvata zna da Ured za dobrodošlice djeluje od 2012. godine i zadužen je za brigu o tri i pol milijuna Hrvata koji žive izvan Domovine. U uredu je 29 zaposlenih koji brinu o trima skupinama naših sunarodnjaka koji žive izvan Hrvatske – Hrvatima u BiH (kao konstitutivnom narodu druge države), Hrvatima koji su nacionalna manjina u 12 europskih država te Dijaspori.
Vlada RH očigledno nije još primijenila pravi “recept” za privlačenje Dijaspore u Domovinu
Iseljeni Hrvati, poduzetnici, nisu baš uvjereni u sigurnost ulaganja svojeg kapitala na području RH. Iako vole svoju Domovinu iznad svega, i u njihovim srcima se zapravo nikad nije ugasio plam ljubavi, zrelo poduzetničko razmišljanje upućuje na to da je povratak u Hrvatsku i poduzetničko ulaganje u Hrvatsku još uvijek previše rizično. Prvenstveno to pokazuje stanje u pravosuđu, nezaštićenost povratnika i gotovo nikakva pravna sigurnost.
Ured za dobrodošlice za sada ima najveći naglasak na projektima kojima se ostvaruje suradnja sa Dijasporom u kulturnom, obrazovnom, znanstvenom, zdravstvenom, gospodarskom i sportskom području. Cilj je očuvati i jačati hrvatski identitet i prosperitet. Financiranje se provodi putem javnih natječaja, po programima koji su odabrani kao najbolji. Prednost uglavnom imaju projekti koji će osigurati najveću korist za zajednicu – ne samo za Hrvate u BiH, nego i zajednicu u kojoj žive pa najbolje prolaze obrazovni i zdravstveni te kulturni projekti’, objašnjavaju djelatnici ovog Ureda.
Ukupan godišnji proračun Državnog ureda za Hrvate izvan RH je 60 milijuna kuna, od čega 8,6 milijuna kuna odlazi na hladni pogon samog Ureda. U njemu radi 29 ljudi, među njima ima i povratnika iz dijaspore, a radno vrijeme im je, praktično, 24 sata jer pokrivaju cijeli svijet, svaku državu u kojoj žive Hrvati.
Razočarana dijaspora digla ruke od Hrvatske?
Problem nepovjerenja prema hrvatskim institucijama, sporoj administarciji i korumpiranom pravosuđu izrazito je prisutan. Navikli na red i život u pravnoj državi; u kojoj se poštuju propisi i zakoni, red i rad, hrvatsko iseljeništvo se iznimno teško nosi s pravnom nezaštićenošću i nesigurnošću koja vlada u Hrvatskoj. Osim toga, upravo suprotno, umjesto željene pravne zaštite i sigurnosti, upravo su povratnici iz iseljeništva često meta na kojoj se prelama puno loših stvari. Zbog takvih iskustava velik broj hrvatskih povratnika odlučilo se vratiti u zemlje iz kojih su došli.
Stoga je najvažniji zadatak zapravo uspostava povjerenja.
Hrvati koji žive izvan RH pri Vladi su dobili i svoj Savjet, koji okuplja 55 pripadnika zajednice iz cijeloga svijeta, što je jedan od pokazatelja da briga o iseljeništvu više nije stvar slučajnosti i osobnih poznanstava, nego dio sustava koji potiče Država.
Agencija za investicije i konkurentnost također se uključila u povezivanje Domovine i Dijaspore, oni rade na gospodarskoj suradnji.
Ured za dobrodošlice izradio je i Adresar Hrvata izvan RH, iznimno važan alat za međusobno povezivanje hrvatskih zajednica u inozemstvu s domovinom, ali i njihovo međusobno povezivanje.
Jedan od projekata Ureda je i Croaticum, razvijen u suradnji s Filozofskim fakultetom u Zagrebu. Njime se omogućava učenje hrvatskog jezika za pripadnike hrvatskog naroda s prebivalištem izvan RH, a cilj je očuvanje, njegovanje i promicanje hrvatskoga jezika i kulture. Programom učenja jezika potiče se povratak hrvatskih iseljenika i njihovih potomaka u domovinu te se stvaraju preduvjeti za lakše uključivanje u gospodarski i društveni život Republike Hrvatske.
Problem jezika je naročito izražen u velikim zajednicama Hrvata izvan domovine, npr. ona u Čileu, u kojoj gotovo više nitko ne zna hrvatski jezik. Stoga je značajn korak da se očuva hrvatski jezik, odnosno da ga mlade generacije Hrvata izvan Hrvatske upoznaju i nauče. Polaznicima Croaticuma osigurana je školarinu za tečaj, smještaj u studentskim domovima (za mlađe od 30 godina) i subvencionirana prehrana te sitni džeparac.
Državni ured za Hrvate izvan domovine pokrenut će uskoro i on-line tečaj učenja hrvatskog jezika, a moći će ga pohađati ne samo iseljeništvo, nego svi koji žele naučiti naš jezik.
Preostaje da Državni ured za Hrvate izvan domovine, osim redovnih projekata, hvale vrijednih, poradi i na pravnoj sigurnosti i zaštićenosti unešenog kapitala u Hrvatsku.
S obzirom na stanje u hrvatskom pravosuđu i na odnos pravosuđa prema građanima RH, kako prema onima koji ovdje žive, tako i prema povratnicima u Hrvatsku, lako bi u kratkom roku svi mogli ostati gologuzi.
O državnom uredu za Hrvate izvan Republike Hrvatske pogledajte na linku; http://www.hrvatiizvanrh.hr/hr
Kontakt; ured-dobrodoslice@hrvatiizvanrh.hr
