PRAVDA NA HRVATSKI NAČIN |

PRAVDA NA HRVATSKI NAČIN

Datum objave; 30. kolovoz 2015./Piše: Nada Landeka

Hrvati su već nekoliko godina unazad svjesni da u Hrvatskoj vlada paralelni financijski sustav. Nemilosrdan i ubojit. Svakodnevno, iz brojnih gradova RH pristižu vijesti o samoubojicama, o ljudima koji su izgubili snagu, izgubili vjeru u pravnu državu, vjeru u zaštitu njihovih ustavnih prava,  o ljudima  s dužničkom omčom oko vrata.

Uvijek se u takvim situacijama postavlja pitanje tko je odgovoran, i tko je kriv za izgubljene živote

Ukoliko Država nije osigurala djelotvorne osigurače zaštite ljudskih života, tada je najvećim dijelom odgovorna Država i oni koji ju vode.

Tijekom 2010 i 2011 godine u medijima je odzvanjala afera s kreditnim uredima. Dok ista nije izbila u javnost, i dok mediji o njoj nisu otvoreno i javno progovorili, nije bilo  nade za zaštitu žrtava tih kreditnih ureda. Istovremeno, kriminal koji se nad tim ljudima i njihovom imovinom provodio, bio je žestok. Borba Davida protiv  golijata. Neupućenim ljudima mogućnost zaduživanja u kreditnim uredima, u austrijskim zadrugama, u uredima gdje im nisu provjeravali „krvnu sliku“ izgledalo je vrlo primamljivo.  Nisu mogli ni sanjati da  takvi uredi ne samo da nisu provjeravani od strane institucija koje su bile dužni provoditi nadzor, već još šokantnije, da postoje ozbiljne sumnje da su ti nelegalni kreditni uredi i nelegalne RBA austrijske zadruge i druge kreditne ustanove koje su na području RH poslovale bez potrebnih dozvola i kontrole, preko svojih plasmana prale novac opljačkan pretvorbom i privatizacijom, a i nakon okončanog rata sustavno isisavan iz Hrvatske.  Još se uvijek provjerava, ali mnogi neslužbeno tvrde da su upravo Hrvati inicirali osnivanje tih ureda i financiranje Hrvata putem  RBA zadruga i drugih malih i nepoznatih banaka s područja Austrije. Iako se kontrola može jednostavno i transparentno obaviti, do sada još uvijek, evo već nekoliko godina, pravog odgovora na brojna pitanja nema.

Zašto nema odgovora?

Hrvatska se u poraću smatra oazom za domaće i uvezene kriminalce.  Kriminalni kraci dijele se i razmnožavaju brzinom kakvom se razmnožavaju i gljive. Spore tog kriminala sežu u najdublje  dijelove financijskog poslovanja, gospodarstva, i u džepove građana. Uništili su sve što se uništiti dalo, i još uvijek drže čvrstim stiskom građane oko vrata.

Zbog takve teško podnošljive situacije HAZUD – Hrvatska akademska zajednica domovine i dijaspore, zajedno sa još nekoliko udruga  s područja Hrvatske podnijeli su krajem 2014 godine Ustavnom sudu Republike Hrvatske  prijedlog za obustavu ovrha i deložacije i za jedinstvenom odlukom o ukidanju nezakonitih ugovora i akata.

Takav prijedlog temeljio se na otkriću da su svi  takvi ugovori, javnobilježnički akti sklopljeni i ovjereni na nezakonit način (nisu poštovani domaći ni međunarodni propisi), dok su institucije koje su davale zajmove i kredite zapravo bili „padobranci“ na domaćem financijskom tržištu. Nelegalno i bez ikakvih prijava i dozvola za te financijske plasmane, nelegalne tvrtke i posrednici  isplaćivali su zajmove, a zauzvrat halapljivo gutali  nekretnine, poslovne prostore, domove Hrvata, i dobrim dijelom i hrvatskih branitelja.

Sporni ugovori o kreditu sklopljeni su na području Republike Hrvatske, dok su potpisnici tih ugovora, kao davatelji kredita  zadruge, štedionice, i trgovačka društva registrirana u Austriji, Mađarskoj, Češkoj i drugim europskim zemljama.

Pojedina trgovačka društva obavljala su djelatnost kreditnih institucija i kreditnih ureda na području Republike Hrvatske, registrirani kao d.o.o., u čijoj djelatnosti je opisano „kreditiranje, hipotekarni krediti i poslovanje s nekretninama“,  iako su ta društva registrirana sa samo 20.000,00 kn temeljenog kapitala. Ista su poslovala i sklapali ugovore o kreditima, bez potrebnih dozvola za financijsko poslovanje, za posredovanje s kreditima (kreditni uredi)  ili nekretninama (agencije) propisanih Zakonima RH, što nije sukladno sa važećim Zakonima i Ustavom RH, niti sa Europskom Konvencijom o ljudskim pravima.

Ugovori o kreditu sklopljeni sa brojnim „kreditnim uredima i štedionicama“ potpisivani su  na javnim mjestima, u kafićima, ili u hodnicima javnih bilježnika dok potpisnik (strani državljanin ili strana pravna osoba) uopće nisu bili prisutni kod javnih bilježnika prilikom potpisivanja akata u javnobilježničkim uredima.

Svi ovi nelegalni postupci legalizirani su činjenicom da tijela zadužena za nadzor  i sankcioniranje sivog financijskog tržišta i pranja novca, nisu do danas učinili ništa da bi isto spriječili, već upravo suprotno, svim snagama trude se dokazati nedokazivo, kako je takvo poslovanje prihvatljivo i legalno čime, umjesto ozbiljnim investitorima i ulagačima, šalju poruku kriminalcima i otimačima; „Dođite u Hrvatsku, ovdje vam je zajamčeno nekažnjeno i nelegalno poslovanje!“

Nedavno se zbog takve situacije ubio branitelj iz Kaštela, no nije jedini,  a vjerovatno niti posljednji branitelj koji se odlučio na taj  tužan i tragičan potez

Preminuli branitelj svojom smrću na žalost nije riješio problem, ali je ukazao na dramatičnu činjenicu da Hrvati učestalo moraju dokazivati institucijama nešto – što je zapravo njihova dužnost i zbog čega oni postoje.

Potpuno pogrešno institucije nastupaju kao da su one bitne i nezamjenjive građanima Hrvatske, a upravo je suprotno, bez građana koji pune državni proračun na koje su te institucije „uštekane“  one ne bi funkcionirale. No to očigledno njima nije dovoljno dobar razlog da pokažu malo više sućuti prema žrtvama njihovog vlastitog nerada i nemara.

Nepojmljivo je da u državi koja sebe naziva „pravnom“ , u državi u kojoj se pozivaju na Ustav i zakone, na pravomoćne sudske odluke, zapravo se svakodnevno događa da sve te odredbe ne predstavljaju ništa svima onima koji su se postavili „iznad zakona“ i koji su očigledno gospodari Hrvatske. U suprotnom,  nezakoniti ugovori o kreditima i javnobilježnički akti sklopljeni sa pravnim i fizičkim osobama  na području Republike Hrvatske,  koji nisu sklopljeni u okviru zakona, ne bi smjeli proizvoditi nikakve pravne učinke. Nadležne institucije, pa i sama Vlada RH, iste bi morala odlukom ukinuti  i to vlastitom inicijativom, a ne nikakvim posebnim uvjeravanjima, jer je njihova dužnost štititi zakon i Ustav RH.

Iako je do sada gotovo potpuno  razotkriveno bezakonje, i suprotnost istih svim domaćim i međunarodnim zakonima o financijskom i deviznom poslovanju, ipak se na temelju takvih nezakonitih ugovora i akata  pokreću  ovršni postupci pred hrvatskim sudovima, deložiraju se građani, blokiraju im se žiro računi, otima im se jedini dom i sva druga imovina.

Ne samo da institucije zadužene za nadzor takvog nelegalnog i kriminalnog poslovanja  još uvijek,   i nakon nekoliko godina od kad su im predane prve kaznene prijave,  nisu izvršile nadzor i dale izvješće  o tome, već nisu odgovorile niti na poziv predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar Kitarović koja ih je javno pozvala da u što kraćem vremenskom (a i zakonom propisanom roku od 30 dana) očituju se o navodima oštećenih koji su se predsjednici obratili za pomoć. Isto tako, nisu se te institucije do sada očitovale ni na jednu kaznenu prijavu predanu u USKOK, DORH, mjesna ODO-a.  Čemu onda služi Zakon o kaznenom postupku, i Zakon o odvjetništvu kojim su jasno propisani rokovi u kojima bi insitucije morale provesti istragu, uputiti podnositelja prijave o učinjenom, a nakon čega se provodi ili kazneni postupak po službenoj dužnosti ili se prijavitelji upućuju da postupak nastave sami po Optužnom prijedlogu kao oštećenici. Nečinjenjem ničeg – građani su dodatno oštećeni, jer državni službenici nisu svoj posao odradili u zakonom propisanom roku, niti je građanima omogućeno da se obrane i zaštite sami kao alternativnom opcijom.

Služe li te institucije onda građanima, ili nekom trećem?

Građani su prepušteni kriminalnoj stihiji koja ih je proteklih godina ogulila do gole kože, a iz cjelokupnog slučaja očigledno je da  institucije ne poštuju ne samo svoju vlastitu dužnost,  kao niti dužnost svakog građanina da prijavi kriminal o kojem ima saznanja, već ne poštuju niti institut predsjednice RH, koja možda nema direktne ovlasti utjecaja na te institucije, ali itekako ima moralnu i građansku obvezu zaštititi građana od kriminala pozivanjem institucija da odrade sve one radnje za koje su zadužene.

Ovakvo postupanje, ili bolje rečeno nepostupanje institucija KOJE NE RADE SVOJ POSAO, predstavljaju direktnu povredu ljudskih prava,  apsolutnu pravnu i ustavnu nezaštićenost  građana Republike Hrvatske u kojoj paralelni sustav financiranja odnosno lihvarenja građana doslovno cvjeta.

Ovršenike/blokirane građane  bacilo se na koljena, oduzelo im  se dostojanstvo, dom, pravo na život! 

Otimanje nacionalnog blaga   i kolonizacija Hrvatske putem rasprodaje nekretnina na području RH postao je  glavni biznis stranih pravnih i fizičkih osoba koje iste stječu u ovršnim postupcima, kao ovrhovoditelji,  i to mahom temeljem nezakonitih i neustavnih ugovora o kreditu i javnobilježničkih akata. Istovremeno im je ista ta naša neučinkovita vlast omogućila da nekretnine stječu bez plaćanja poreza na nekretnine i bez plaćanja poreza na dobit, što predstavlja apsolutnu diskriminaciju građana RH u odnosu na otimače iz inozemstva.  Za iste stvari građani RH odavno već bi sjedili u zatvorskim ćelijama služeći kaznu zbog utaje poreza.

Takvim postupanjem  direktno se  rasprodaje hrvatsko blago i imovina hrvatskih građana, dok  stranci stječu  hrvatske  nekretnine  bez ikakvog poštivanja zakonom propisanih procedura.

Šokira činjenica, što ne samo da te strane pravne i fizičke osobe nisu spriječene u činjenju kriminala, već upravo suprotno, potaknute su u svojem nezakonitom postupanju od Ministarstva financija i Hrvatske narodne banke, pa i gruntovnica širom zemlje a što dokazuje slijedeće;

Strane pravne osobe iz Austrije, pa i strane fizičke osobe u Hrvatskoj su od Ministarstva financije dobile na upotrebu i u svrhu identifikacije i uknjižbe privremeni OIB, kako bi, iako nemaju registriranu podružnicu na području Republike Hrvatske,  mogle se upisati kao vlasnici nekretnina stečenih u ovršnim postupcima u zemljišnim knjigama.

Kako je moguće, da jedno od vodećih državnih tijela zaduženih za kontrolu toka novca, zapravo pogoduje stranim pravnim i fizičkim osobama, omogućujući im da posluju pomoću privremenog OIB-a, i koje se na području Hrvatske ponašaju kao da se radi o legalnim institucijama?  

Slučaj Općinskog suda u Ivanić Gradu, uz sve navedeno, dodatno šokira i dokazuje izrečene tvrdnje. Naime,  na jednoj od nekretnina koje su se našle u ovršnom postupku kao predmet ovrhe, uknjižba prava vlasništva u korist strane fizičke osobe izvršeno je temeljem Rodnog lista koje je izdao Matični ured Medvešćak u Zagrebu, što je nepojmljivo. Zakon vrlo jasno i precizno propisuje kako, temeljem kojih dokumenata i na koji način se može izvršiti uknjižba u zemljišnim knjigama, iz čega je vidljivo da ispravna dokumentacija predstavlja Ugovor o kupoprodaji, Ugovor o kreditu ili zajmu sklopljen prema važećim zakonima zemlje u kojoj je sklopljen ili Rješenja nekog državnog tijela, te kao dodatno i obvezno fotokopija osobne iskaznice, fotokopija putovnice (ako nije osobna iskaznica), i domovnica, odnosno drugi dokaz o državljanstvu. Bez tih dokumenata ne može se izvršiti uknjižba, a neka isto pokuša bilo koji Hrvat, uknjižba će mu biti odbijena.

Kako je onda moguće da suprotno načelu reciprociteta, strana pravna osoba već godinama može se  ipak uknjižiti u zemljišnim knjigama i to bez regisrirane podružnice u Hrvatskoj  kojom bi  njihovo poslovanje na području RH bilo legalno, a fizička strana osoba na temelju rodnog lista koje mu je Bog zna kakvim kanalima ili vezama izdao matični ured Medvešćak?

Na upit,  referenti Gruntovnice Općinskog suda u Ivanić Gradu šutjeli su, dok u Matičnom uredu Medvešćak nisu znali dati odgovor, opravdavajući se da je to zastarjeli podatak s obzirom da se podaci čuvaju „samo dvije godine“.

Što propisuje Zakon u Republici Hrvatskoj?

Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00 i 73/00) u članku 356. stavak 1. određuje: “Strane fizičke i pravne osobe mogu, pod pretpostavkom uzajamnosti, stjecati na temelju nasljeđivanja vlasništvo nekretnina na području Republike Hrvatske”. U članku 356. stavak 2. navedenog Zakona propisano je: “Strane fizičke i pravne osobe mogu, ako zakonom nije drukčije određeno, pod pretpostavkom uzajamnosti, stjecati vlasništvo nekretnina na području Republike Hrvatske, ako suglasnost za to dade ministar vanjskih poslova Republike Hrvatske, po prethodno pribavljenom mišljenju ministra pravosuđa  Republike Hrvatske, ako zakonom nije drukčije određeno”. Sukladno članku 356. stavak 2. navedenog Zakona strana fizička ili pravna osoba koja želi steći pravo vlasništva na nekretnini u Republici Hrvatskoj temeljem pravnog posla “inter vivos” treba ishoditi prethodnu suglasnost koju je ovlašten dati Ministar vanjskih poslova Republike Hrvatske. S time u svezi stranka može pokrenuti postupak za dobivanje suglasnosti, osobno ili putem punomoćnika, podnošenjem zahtjeva na hrvatskom jeziku koji se dostavlja izravno Ministarstvu vanjskih poslova, Odjel za konzularne poslove, Medulićeva 34, 10000 Zagreb, (niti jedan sud u RH nije zatražio odobrenje nadležnog ministarstva za uknjižbu prava vlasništva stranih fizičkih i pravnih osoba koji se temelje na ovršnim postupcima)

Kako su gruntovnice  širom Hrvatske uopće mogle izvršiti uknjižbu na temelju takvih Ugovora i javnobilježničkih akata sklopljenih sa strancima,  iako nemaju „nadovjeru“, Apostille, pa nisu „legalizirani“ na području RH zbog čega ne predstavljaju valjane isprave za pokretanje ovršnog postupka i uknjižbu prava vlasništva?  Uz sve navedeno Ustavni sud Republike Hrvatske i nadalje šuti?

Ustavni sud Republike Hrvatske i Vlada Republike Hrvatske višekratno se oglušila na vapaj ovršenika koji su zatražili ustavno-zakonsku zaštitu od nadležnih tijela, iz razloga jer ugovori koji nisu u okviru Zakona i Ustava niti nemaju pravnu snagu i ništavni su ex tunc, tj. od dana sklapanja, a podredno s tim ništavne su i sve radnje načinjene u vezi s takvim ugovorima i javnobilježničkim aktima. Međutim, Ustavni sud RH na prijedlog za ocjenu suglasnosti takvih akata sa Ustavom RH, proglasio se nenadležnim prebacujući lopticu sa sebe na općinske sudove kao mjesno nadležne za postupanje.

Oštećenici  pak smatraju ove ugovore i javnobilježničke akte u cijelosti neustavnima zbog nesukladnosti sa Zakonom o kreditnim institucijama  “Narodne novine”, broj 117/08., 74/09., 153/09., 108/12. i 54/13,  sa Zakonom o potrošačkom kreditiranju, NN 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, sa Zakonom o legalizaciji isprava u međunarodnom prometu (Sl. l. SFRJ, br. 6/73) koji je u pravni poredak Republike Hrvatske preuzet Zakonom o preuzimanju Zakona o legalizaciji isprava u međunarodnom prometu (Nar. nov., br. 53/91.), Zakonom o deviznom poslovanju, Zakonom o javnom bilježništvu.

Europska Konvencija o ljudskim pravima, koje je i Republika Hrvatska potpisnica, i koja je iznad Ustava RH propisuje; „Ugovor je NIŠTAVAN ako nema PRAVNI TEMELJ u domaćem pravu“?

Članak 51. i čl. 52.  Europske Konvencije o ljudskim pravima propisuju;  “(1) Svaka ugovorna obveza mora imati dopuštenu osnovu. (2) Osnova je nedopuštena ako je protivna Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva.

Članak 52.  Konvencije; “Ako osnova ne postoji ili je nedopuštena, ugovor je ništav.”

Članak 5. Ustava RH isto tako propisuje: „U Republici Hrvatskoj zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom, a ostali propisi i s Ustavom i sa zakonom. Svatko je dužan držati se Ustava i zakona i poštivati pravni poredak Republike Hrvatske“ , dok  iz članka 19. Ustava RH jasno i nedvojbeno proizlazi;  „Svi akti državne uprave i tijela koja imaju javne ovlasti moraju biti utemeljeni na zakonu.“

Provedbom nezakonitih i nelegalnih akata, iseljavanjem građana iz njihovih domova bez da građani imaju potrebnu pravnu i ustavnu zaštitu u okvirima Zakona i Ustava Republike Hrvatske, direktno se krše ljudska prava i slobode zajamčene Ustavom RH, Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava, Deklaracijom o pravima čovjeka, istovremeno  počinitelji kaznenih djela koji i nisu građani RH, niti su pravne osobe s pravom poslovanja na području Republike Hrvatske ne samo da se izjednačuju  sa građanima RH koji poštuju zakone i Ustav RH, nego je njihovo pravo i očigledno jače.

Šokira neujednačenost sudske prakse kakva je učestala u posljednje vrijeme pred hrvatskim sudovima.  Ovršni zakon omogućio je temeljem odredbi čl. 65. OZ-a odgodu ovrhe. Ista se može prijedlogom zatražiti ukoliko su ispunjeni uvjeti propisani tim člankom, između ostalog ako je podnešena tužba za stavljanje izvan snage javnobilježničkog akta, revizija, tužba za ništetnost, ili se po službenoj dužnosti vodi kazneni postupak protiv ovrhovoditelja.

U nekoliko sudskih postupaka prvostupanjski sudovi donijeli su Rješenje o odgodi tijekom 2015. godine kojima su odgodili naplatu novčanih tražbina na temelju pravomoćnih i ovršnih isprava (pravomoćnih presuda, ovršnog javnobilježničkog akta i dr.), čime su direktno onemogućili ovrhovoditelja da naplati svoju novčanu tražbinu na računima ovršenika, iako su istu dokazali pravomoćnim ispravama.  Rješenja o odgodi na temelju odredbi čl. 65. OZ-a ovi sudovi donijeli su na neodređeni rok (više godina), sve do pravomoćnog okončanja poduzetih radnji na kojima se temelji odgoda ovrhe.

Istovremeno, niti jedan ovršni postupak u kojem se provode ovrhe na nekretninama, i na jedinom domu ovršenika nije odgođen. Leži li pravi razlog takvog postupanja sudova zapravo u višim nalozima, koji istovremeno dokazuju da sudstvo nije neovisno, ili kako i na koji način tumačiti takvu neujednačenost sudske prakse?

Zakonom o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, a i ovršnim zakonom propisano je da žalba na Rješenje o ovrsi ne odgađa izvršenje.  Zapljena novčanih sredstava vrši se odmah po donošenju Rješenja o ovrsi, a zapljenjena sredstva stoje rezervirana na posebnom računu FINE. Istima ne raspolažu ni ovršenik ni ovrhovoditelj??  Zapravo, bolje upućenima je sasvim jasno da zapljenjenim sredstvima sve dok se ne prenesu na račun ovrhovoditelja  raspolaže država.  Stoga sudovi mahom donose gotovo odmah Rješenje o odgodi ovrhe na novčanim sredstvima, bez da ovrhvoditeljima uopće upute Prijedlog za odgodu ovrhe, (što su zakonom dužni).

Proizlazi da tamo gdje postoji interes države, tamo se odluke donose promptno

Suci svoje odluke obrazlažu vlastitom procjenom trpi li ovrhovoditelj štetu zbog odgode ovršnog postupka ili ne, odnosno procjenjuju da ovršenik provedbom ovrhe na novčanim tražbinama trpi štetu, pa istu odgađaju, ali ovršenik time ne raspolaže novcem.  Nejasno je kako uopće sudac može procijeniti tko trpi veću štetu, i na koji način se ta šteta manifesitra, kao što je nejasno i po kojim se kriterijima donose Rješenja o odgodi u ovršnim postupcima na novčanim tražbinama a na nekretninama ne donose. Nameće li se u takvom postupanju sudova odgovor?

Naime, poznato je da u bankarskom i financijskom poslovanju nekretnine predstavljaju glavni bonitet financijskih institucija.  Bankama se bonitet mjeri prema vrijednosti nekretnina koje posjeduju a na temelju kojih pribavljaju  Pfandbrief – tj. kreditno pismo kojim se dalje zadužuju. Općenito, novčani tok ili rizik ili oba svojstva neke temeljne  imovine prenosi se investitorima na tržištu kapitala izdavanjem obveznica čija obilježja u pogledu rizika i povrata na ulaganje proizlaze iz rizika i povrata temeljne imovine.

Ekonomski analitičari tumačeći Hrvatski zakon o sekuritizaciji  pokazuje da se neto utjecaj na vanjski dug može kontrolirati. Štoviše, postoje scenariji koji na određeni način mogu dovesti do smanjenja vanjskoga duga. Takva se mogućnost može ostvariti zbog ugrađenog poticaja bankama da primitke od sekuritizacije (zaduženost temeljem pfandbriefa) iskoriste za vraćanje obveza prema inozemstvu, ili drugim rječima otetim nekretninama od ovršenika, kojima banke postaju vlasnici – država je omogućila vraćanje vanjskog duga Republike Hrvatske.

Dakle, očigledno je da se s jedne strane novčane ovrhe odgađaju iz razloga jer se novac „zamrzava“  na posebnim računima  kojima ne raspolažu niti ovršenik, niti ovrhovoditelj, dok se ovrhe u pravilu, nikad ne odgađaju na nekretninama, koje predstavljaju jamstvo u kreditnim poslovima financijskih institucija, koje mahom kreditiraju i samu državu.

Srbija, Mađarska, Slovenija,  Poljska, zabranile su odlukama najviših sudova u njihovoj zemlji rad i djelovanje takvim nelegalnim institucijama, a protiv počinitelja kaznenih djela koji kaznena djela čine kroz takve neustavne i nelegalne ugovore i akte  podignute su optužnice.

U svhu  pravovremene i adekvatne  zaštitu svojih građana Ustavni sudovi ovih zemalja su ovršne postupke i već određene deložacije na temelju ovakvih nezakonitih akata,  koji predstavljaju kazneno djelo, te direktnu povredu ljudskih prava i sloboda,  i u neskladu su sa Zakonima i Ustavom tih zemalja  obustavili.

U Republici Hrvatskoj građani su nezaštićeni, prema svemu sudeći zbog interesa vlasti i države, koju istovremeno ovršenici financiraju iz svojih ionako praznih džepova.

OVA DJECA ŽIVE BEZ STRUJE, MEĐU GOLIM ZIDOVIMA ‘Otkako joj je umro suprug, Ana s dječicom pokušava stati na noge… pomozite’ |

OVA DJECA ŽIVE BEZ STRUJE, MEĐU GOLIM ZIDOVIMA ‘Otkako joj je umro suprug, Ana s dječicom pokušava stati na noge… pomozite’

Datum objave: 21. kolovoz 2015./izvor: Portal jutarnji.hr

Ana je ostala sama sa dvoje male djece, a porodiljna naknada od 1600 kuna koju prima nije dostatna

Anu Plečko iz zagrebačkog Markuševca zadesila je teška sudbina kada je njezin suprug Tihomir (35) u prosincu prošle godine preminuo u snu. Ana je ostala sama sa dvoje male djece, sada četverogodišnjim Ivanom i osmomjesečnom Vitom, a porodiljna naknada od 1600 kuna koju prima nije dostatna kako bi pokrila sve dječje potrebe.

Njezini najbliži prijatelji stoga su na Facebooku otvorili grupu pod nazivom ‘Podrška samohranoj majci Ani Plečko’ u kojoj mole sve koji mogu pomoći da osiguraju dostojan život mladoj majci i njezinoj djeci ‘barem dok Vita ne bude dovoljno stara’ da Ana može početi raditi i ponovno se podići na noge.

– Ne tražimo puno, donirajte koliko možete, sigurno možete odvojiti kutiju cigareta, kavu u kafiću, čokoladu i tim iznosom doprinijeti da svi zajedno budemo dio njene obitelji, da osjeti na tren da nije sama. Ili samo podijelite ovu priču – piše na stranici koja je okupila više od 3000 članova koji pokušavaju pomoći tugujućoj obitelji.

U akciju su se uključili frizerski saloni, dječji vrtići, ali i pojedinci koji su osim novčanih priloga, sakupljali pelene, igračke i robicu, ali i bijelu tehniku te namještaj.

Naime, na Facebooku je objavljeno kako Ana s djecom živi u nedovršenoj kući s golim zidovima, te kako bi rado da nastavi s uređenjem doma što je sa suprugom namjeravala završiti.

– Zasad im nije potrebna odjeća, obuća, madraci… treba im građevinski materijal. Nemaju struju, vodu, grijanje, knauf, pod… Stolarija je stavljena, ali to je sve što trenutno ima u praznom prostoru. Treba još razvući struju, vodu, žbukanje, podovi, kuhinja, kupaonica… Toga ničeg nema. Nakon toga slijedi ostalo sto se tiče bijele tehnike, namještaja i slično – piše u grupi u kojoj se obratila i mlada majka Ana:

‘Javljam vam se svima vama..dragi moji prijatelji,kumovi, poznanici a posebno ljudi koji ne poznaju ni mene ni moju djecu…ne postoje riječi koje bi opisale kako se osjećam..ne samo zbog gubitka svoga Tihomira nego zbog toga što vi činite za moju djecu i mene..ne postoje riječi kojima bih vam zahvalila….jednostavno ne postoje…i nema vas samo nekolicina uz mene pa da vam zahvalim svakom pojedinačno…ima vas stotine i stotine…s obzirom da svi suosjećate sa mnom i toliko se trudite pomoći nam reći ću vam samo jedno…vaša su srca OGROMNA i ja vam obećajem da ću se ne samo zbog svojeg Tihomira i zbog svoje djece nego i zbog vas dići na svoje noge i krenuti dalje sa svojom djecom…i ne znam kada..ne znam kako ali bit ću dobro..vi ste sada SVI dio moje obitelji i to ćete zauvijek ostati…neću past na koljena,neću jer u suprotnom sav vaš trud bi bio uzalud..dugujem vam barem toliko…uz moju djecu vi mi dajete snagu…i zbog vas bit ću dobro..nikad vam se neću moć odužiti, ali vam obećajem da ću život posvetiti pomažući drugima..samo vas još jedno molim..spomenite nas u svojim molitvama i najvažnije…recite svojoj obitelji što osjećate recite im koliko ih volite,koliko se ponosite njima i koliko vam znače…recite im dok nije kasno…bojim se da svom Tihomiru ništa od toga nisam rekla…dugo vremena je prošlo od kad sam mu barem nešto od toga rekla..i sad je kasno…još jednom vam VELIKO HVALA svima…budite sigurni da će doći dan kad ću vam prikazati sebe i svoju djecu u nekim sretnijim vremenima i to će biti vaše dijelo…ljudi ste velika srca i možete bit ponosni na sebe jer ja jesam..ponosim se svima vama,svi ste u mojim molitvama..molim za vas..vašu obitelj i vašu djecu..HVALA VAM…’.

Ako želite pomoći, na Facebook stranici‘Podrška samohranoj majci Ani Plečko’možete pronaći potrebne informacije kao i broj žiro računa.

„Razgovori“ velečasnog Zlatka Sudca |

Nada Landeka, o pravosuđu, ovrhama, korupciji, kriminalu, politici, vjeri

„Razgovori“ velečasnog Zlatka Sudca

Datum objave: 19. kolovoz 2015/Zlatko Sudac/Pripremio: Đivo Bašić

Monolozi civilizaciji sjena i straha

Prezasićeni informacijama ljudi postaju ljudi zaborava

„Tehnički aparat funkcionira pod određenim naponom, pod određenim opterećenjem. Televizor, kompjutor, sve. Kad ga preopteretiš, izgori. Što se danas događa? Svi polako izgorijevamo, pregorijevamo. Zasićeni informacijama gubimo bit. Od šume više ne vidimo drveta. Na taj način se danas briše memorija. Prezasićeni informacijama, ljudi postaju ljudi zaborava. Zato smo tako brzo zaboravili Domovinski rat, to da smo bili u Jugi, sve. Jer smo prezasićeni. I onda se hvatamo za ono što nam je tu, sad, neposredno, danas. Iskoristi i uživaj. Izgubili smo temelj. Pregorili smo. A čovjek koji pregori, gubi nit, gubi korijene, gubi pripadnost, nacionalnost. Gubi vjersku, duhovnu svijest. Što postaje? Postaje masa za manipulaciju moćnika. To je, po meni, ono što globalizacija radi od čovjeka. Učini se tako da milijuni kompjutora pregore, da zaštekaju, a onda se napravi da se upale samo na tvoj napon. I, vladaš cijelim svijetom. To je to.

Ti se danas trebaš znati zaštititi da ne izgubiš sebe. A tek onda se izbori za neko svoje mjesto. Pogotovo ako tvoj stav nije u skladu sa stavom većine. Došli smo do takve točke usijanja da, kada se svi slože oko nečega, možemo biti sigurni da je to krivo. Sigurno je krivo. Jer, velike ideje uvijek su bile ideje manjine. Tko je ostao pod križem Kristovim – manjina. Tko je ostao uz velike mistike, svetoga Franju, Gandhija – manjina. Veliki ljudi, genijalne ideje – uvijek manjina. Kad se svi oko nečega danas slože – idemo svi u EU, idemo u NATO – možemo biti sigurni da je to krivo. Samo je pitanje vremena kad će se pokazati da je krivo. Ali, toliko smo već ušli u krivi sistem, da nas on guta. Nova revolucija već guta svoju djecu. A mi smo među tom djecom. […]

Ja se bojim što sam počeo gubiti ono izvorno što me čini živim danas – izvore pitke vode, zrak, normalnu klimu. A na individualnoj razini… televizijske emisije tipa ‘Reži me’ ili ‘Pod nož’ sve govore o tom mentalitetu. Svakako, ja mogu otkloniti bore, ali moje srce je staro 60, 70 godina. A mi nismo spremni gubiti, a onda i umirati. […] Globalno, bit ćemo toliko manje u strahu ako sada probudimo kolektivnu svijest da možemo puno učiniti da nam sutra bude sigurnije. Dakle, ja se ne mogu bojati sutra. Ja se samo bojim nemoći mene sada ili nemogućnosti da sada svatko od nas učini sve da sutra bude sigurno. Ja se, dakle, bojim sebe samoga. Ovaj svijet uopće nije svjestan kamo srlja. […]

A ja opet kažem da se sutra ne možemo bojati, već se bojimo svoje nesposobnosti danas. To je kolektivni strah koji nas paralizira. Mi živimo civilizaciju straha. Straha od terorizma, od globalnog zatopljenja, od ekoloških problema. Teror straha. A što činimo da to spriječimo? […]

Dakle, mi se sami, na individualnoj razini bojimo suočiti s uzrocima koji su proizveli da se bojimo sada, jer su korijeni rana ili kojekakvih frustracija iz prošlosti duboki. A gdje je tek globalna razina čovječanstva?! […]

Budućnost se odlučuje sada. Kao što su nas navikli na Internet, a nekad ga nije bilo, kao što su nas navikli na mobitel pa sad bez njega ne možemo, a prije 15 godina nije ga bilo, tako nas mogu naviknuti i na jedno ekološki osviješteno ponašanje, bez kojega nećemo moći. Koje će postati habitualno stanje, forma mentis čovjeka današnjice. Cjelokupni stil života moramo mijenjati. I to više nije pitanje hoćemo li se mijenjati. Moramo se mijenjati ako želimo živjeti sutra. I mediji moraju strahovito s tim puknuti. […]

Jadransko more bit će Jadransko more, otoci će biti otoci. Zemlja će ostati na svome mjestu. Pitanje je samo, usuđujem se reći, jednoga moralnog pristupa prema nečemu što je moja zemlja. Ili nije, nego je roba za novac. Zemlja će, dakle, ostati tu gdje jest. Ali, gospodari… mentalni sklop, pristup toj zemlji bit će toliko drukčiji koliko je to moj otok, ili koliko je to otok jednog Engleza, a ja na njemu rob.“ (Dunja Ujević, Zlatko Sudac, Razgovori, Nakladnik: Joshua, Zagreb, 2008, str. 105-106, 111-114).

Vlč. Zlatko Sudac

RAZGOVOR: Stjepan Gnječ, predsjednik Gospodarske stranke: “Živi zid nije nikakva demokratska politička stranka, nego anarhistička sekta !” |

Nada Landeka, o pravosuđu, ovrhama, korupciji, kriminalu, politici,

RAZGOVOR: Stjepan Gnječ, predsjednik Gospodarske stranke: “Živi zid nije nikakva demokratska politička stranka, nego anarhistička sekta !”

Datum objave: 20. kolovoz 2015./izvor: Hrvatski narodni portal

Povodom najnovijih događanja, novinarka Hrvatskog nacionalnog portala  razgovarala  je sa predsjednikom Gospodarske stranke, gosp. Stjepanom Gnječem, idejnim začetnikom i jednim od osnivača Gospodarske stranke. Razgovor prenosimo u cijelosti sa portala  http://uotv.biz/

————————————————————————————————————————–

HNP: Gospodarska stranka je osnovana u Zadru 2006. godine na Vašu inicijativu i na inicijativu Vaših istomišljenika. Zašto je hrvatskoj državi i hrvatskome narodu bila potrebna još jedna politička stranka, pored dotadašnjih političkih stranaka ?

S.G.: Gospodarska stranka je nastala iz prijeke potrebe za očuvanjem hrvatskog gospodarstva, (tvornica, proizvodnje proizvoda, radnih mjesta), kao zalog i jamstvo opstanka hrvatske države.

Te 2006. godine imali smo viziju i jasan stav, što se je od tada do danas pokazalo i dokazalo jako potrebitim i važnim, da je država bez tvornica, proizvodnje proizvoda , rada, rasta i napretka,  „ka’ cviće bez vode“. Osim važne grane za svaku državu gospodarstva, pokazalo se je potrebitim uvesti najviše demokratske standarde u rad političkih stranaka Republike Hrvatske, što je drugi razlog osnivanja Gospodarske stranke.

HNP: Hoćete reći da ostale političke stranke nisu demokratske i da ne djeluju prema demokratskim standardima ?

S.G.: Koliko su ostale političke stranke u Republici Hrvatskoj hrvatske i demokratske (mnoge imaju u svojim imenima hrvatska, demokratska…), pokazuje rezultat rada države nakon njezine samostalnosti, nakon 25 godina ? Važno je istaknuti da je temeljni problem u Republici Hrvatskoj problem pravila i način rada unutar političkih stranaka. Kada bi političke stranke svoje izbore i odluke donosili demokratskim putem, tj. većinom stranačkih tijela, onda bi se u njima isticali pozitivni kadrovi, koji bi i tako delegirali te iste kadrove u državu i nebi bilo nikakvih problema sa vođenjem države. Državu bi vodili pozitivni ljudi i ona bi išla u pozitivnom smjeru.

Kod nas se zadnjih 25 godina događaju sasvim suprotne stvari na način da se u vodstvo političkih stranaka nametnu nedemokratskim metodama najlošiji kadrovi, koji su nametnuti od interesnih skupina i kojekvih lobija, kojima je osobni interes važniji i prije interesa države i naroda i tako oni na isti način delegiraju takve u strukture države i tako imamo rezultat njihova rada kakav imamo. Statuti političkih stranaka prije 25 godina i danas su sasvim indentični i oni su propisani na najnedemokratičniji način koji ni ne možete zamisliti. Kako može biti moguće da prema takvim pravilima jedan pojedinac može izbaciti sve one članove stranke koji su tog pojedinca izabrali za predsjednika stranke, isključivo po svojoj slobodnoj volji i osobnoj procjeni ?

HNP: Možete li još detaljnije i opširnije precizirati svoje tvrdnje ?

S.G.: Ako analizirate rad političkih stranaka u Republici Hrvatskoj zadnjih 25 godina od „uvođenja demokracije“ u politički sustav naše države shvatiti ćete o čemu Vam govorim !?

Ja sam se vrlo mlad počeo baviti tim pitanjima, pa sam nakon duže analize, razmišljanja i uspoređivanja rada u političkim, društvenim, pa i trgovačkim organizacijama zaključio da u hrvatskoj državi zadnjih 25 godina, pa i danas nema demokracije ! Demokracija je doslovno moć odluke većine onih koji se ta odluka tiče ! Koga se tiče hrvatska država ? Zašto se ona zove Republika i zašto je hrvatski narod stoljećima težio svojoj državi ? Vidite, netko nas je gadno prevario i dalje nas vara ?

HNP: Tko nas to, gospodine Gnječ vara ?

S.G.: Varaju nas oni koji nam samo prividno pričaju o demokraciji, a u stvarnosti provode diktaturu na najvišem nivou ! Činjenica je da ni Zakonodavna, ni izvršna, ni sudska vlast, a ni mediji koje oni kontroliraju nemaju nikakve veze sa demokracijom, moralnošću i ljudskošću; nego samo sa njihovim uskim interesima. Sve njih doslovno ne zanima čovjek, istina, pravda, njegova budućnost, budućnost naše djece i budućnost države, nego samo interes pojedinca koji se ne čudnom metodom nametnuo, vodi državu i narod u propast, ali ga nitko na zakoniti način nemože zaustaviti.

Zakoni su također isti kao i statuti političkih stranaka, što ponovno potvrđuje moju analizu i tezu o nedemokratičnosti rada političkih stranaka, time i državnih institucija. Mislim da sam ovim argumentima  jasno mogao dati odgovor na Vaše pitanje zašto je hrvatskoj državi i hrvatskome narodu bila potrebna još jedna politička stranka, pored dotadašnjih političkih stranaka ?

Gospodarska stranka je politička Stranka svih građana Republike Hrvatske, bez obzira na bilo koju vrstu pripadnosti, koji prihvaćaju boljitak na osnovama rada, unaprjeđenje gospodarstva; njen Statut, Program, politiku i odluke svih tijela.Gospodarstvo, kao važna grana u Republici Hrvatskoj je na jako niskim osnovama. Socijalna, društvena, politička, nacionalna, spolna i vjerska sloboda Hrvatskih državljana je veoma upitna i u stalnoj opasnosti, te je veoma potrebno zalagati se da Gospodarska stranka nastane kao prva Stranka koja će razbiti sve predrasude protiv drugačijih i pokazati da se politika može voditi kao častan poziv u interesu onih koji su nas izabrali, a ne kao prljav i unosan posao bez ikakvih rezultata, uvijek temeljena na demagogiji, a ne na činjenicama.

Gospodarska stranka je Stranka brojeva i činjenica osnovana s namjerom preuzimanja upravljanja Hrvatskom državom, kako bi pokazali da se na pošten načim i sasvim transparentno mogu polučiti rezultati daleko bolji od dosadašnjih u interesu svih građana Republike Hrvatske.

HNP: Što znači da je Gospodarska stranka, stranka brojeva i činjenica ?

S.G.: To znači da je jedino u Gospodarskoj stranci dabi se postalo član stranke potrebno ispuniti i ovjeriti kod javnog bilježnika izjavu o zahtjevu za pristupanju u članstvo u kojem se izjavljuje da je osoba koja želi biti član Gospodarske stranke osobno ispunila i potpisala pristupnicu za članstvo, da je dobila, proučila i prihvatila Statut Stranke, da ima časne namjere djelovanja u Stranci, kao i da će se pridržavati oduka većine stranačkih tijela. Ovakvo nešto nema u nijednoj političkoj stranci u Republici Hrvatskoj, a i šire !

HNP: Zašto je važno da članovi ovjeravaju izjavu kod javnog bilježnika ? U svim drugim strankama popune samo običan papir pristupnice, bez ikakve ovjere, dokazivanja ?

S.G.: Tko poznaje rad i djelovanje, pravila ponašanja u političkim strankama, a i ima iti malo iskustva rada u političkim strankama znati će o čemu govorim !? Upravo se tu krije sva nemoć/moć trikova nadređenih !? Temelj u radu svih organizacija je znati tko je dio tih organizacija ! Ako ne znate tko je dio organizacija (članovi) ne možete znati i tko ima prava i obveze u tim organizacijama !? Pošto su političke stranke temelj jedne države, onda i temelj države najprije treba urediti onako kako treba. Nakon svega zaključit ćete da je hrvatska država nesređena, pred propašću i pred bankrotom upravo zato što nikada nije riješila svoj temelj. Temelj su političke stranke, temelj su hrvatski državljani ! Dali mi znamo danas koliko stanovnika ima Republika Hrvatska ? Dali mi znamo danas koliko Republika Hrvatska ima glasača ? Koliko članova ima neka stranka, ako ti članovi nisu osobno ispunili pristupnicu za članstvo u stranci, nego netko u ime njih ? Pošto to sve ne znamo, a ne znamo, tu se stvara prostor za razne manipulacije!? Tako se vraćamo na početak ove priče. Manipulacija u političkim strankama daje za pravo pojedincima da osobno i za svoje interese izmanipuliraju rezultate izbora u stranci, kako bi ti isti izmanipulirali i namjestili namještenike na izborima, kako bi time namjestili rezultate izbora u svoju korist, kako bi time namjestili i osobno izabrali članove Sabora Republike Hrvatske, kako bi time namjestili većinu u Saboru i time izabrali sebi podobnu Vladu, vrhovne, ustavne, županijske i općinske sudce, direktore i članove uprava državnih poduzeća. Tako nas jedna žalosna manjina, nekolicina sve drži u šaci, manipuliraju našim životima, životima naše djece, našom i njihovom budućnosti, budućnosti naše države, a sve prema sebi , svojim interesima i svom raspoloženju, zanemarujući napredak, rad, proizvodnju proizvoda ….,a država tone, tone i tone, sve dublje i dublje, ljudske sudbine postaju prežalosne, ljudi se ubijaju….; još malo i gotovi smo.

HNP: Što po tom pitanju predlaže Gospodarska stranka ? Dali vi možete po tom pitanju nešto učiniti kao tako mala stranka ?

S.G.:  Ne slažem se sa Vama da je Gospodarska stranka mala stranka. Po čemu se to mjeri „velika“ i „mala“ stranka ? Po zlouporabi državnih resursa za interese pojedine stranke i pojedinaca ? Po tim mjerilima smo zasigurno „mala stranka“. Nismo nikada upravljali državom, zloupotrijebili državne resurse, a niti zloupotrijebili povjerenje svoga naroda. Dali su to činile „velike stranke“ ?  „Velike stranke“ su nas dovele u ovo stanje u kojem se nalazimo na način kako sam Vam već opisao, i nije valjda da i Vi vjerujete kako nas iz ovog stanja ti isti „veliki“ mogu izvući ? Zato je prije skoro 10 godina osnovana Gospodarska stranka. Da pokaže pravi put svome narodu. Da ga jedinim mogućim, demokratskim načinom razmišljanja, rada i djelovanja upozori da trebaju sami odlučivati o svojoj sudbini, a i da bez rada, rezultata toga rada nema zarade i napredka općenito svih nas u državi. Sasvim suprotno svemu ovome što se do sada događa ovdje kod nas. Ako mi u Gospodarskoj stranci uspijemo hrvatskom narodu objasniti da je politika njihova obveza, kao najveća čast pojedinca-državljanina u sudjelovanju donošenja najboljih odluka za budućnost nas i budućnost naše djece, mi smo postaviti tako potreban temelj hrvatske državnosti, koji još, nećete vjerovati, nije niti postavljen. Gospodarska stranka se za svoje ciljeve, a ovo nam je jedan od glavnih ciljeva, bori nenasilnim i demokratskim putem. O nama ovosi budućnost hrvatske !

HNP: Vi pričate o Gospodarskj stranci i predstavljate ju u najboljem svjetlu. Niste li ipak malo pretjerali u samohvali. Previše se hvalite, a nedavno vas je naprasno napustila glasnogovornica Slađana Petrušić Slađa, poznatija kao starleta iz Malnarove Noćne more ?

S.G.: Hvala Vam na tome pitanju. Idealna je ovo prilika da odgovorim na njena prozivanja i pljuvanja po nama zadnjih 30-tak dana, a i da oni neupućeni u cijelu situaciju shvate pravu bit stvari i istinu.

U priopćenju za javnost kojega smo kao Stranka dali je istaknuto gotovo, manje više, sve što je bitno oko  tog slučaja, ali bi ovom prilikom još mogao istaći slijedeće:

1. Sladjana Pertušić Slađa kao i svatko drugi, prema važećem Statutu Gospodarske stranke, može postati članom Gospodarske stranke ovjerivši osobno svoj potpis na izjavi kod javnog bilježnika:

a) Da je osobno popunila i potpisala pristupnicu za primitak u Stranku.

b) Da je osobno primila, razumjela i prihvatila Statut Gospodarske stranke.

c) Da ima časne namjera upisa i rada u Stranci.

d) Da će se pridržavati odluka većine stranačkih tjela.

Nakon toga Predsjedništvo Gospodarske stranke je donijelo odluku o njezinom primitku u Stranku, te joj izdalo člansku iskaznicu. Od toga dana, a to je bilo 30.05.2015. godine Sladjana Petrušić ima sva prava i obveze iz članstva Gospodarske stranke, sukladno važećem statutu Gospodarske stranke,http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2014_11_134_2549.html, kao i svaki drugi član Gospodarske stranke. S obzirom da je ona prilikom učlanjenja u Gospodarsku stranku izrazila želju rada s medijima, gdje je navela da poznaje sve medijske redakcije, njihov rad, sve urednike, kao i većinu njihovih novinara, s kojima se je ona navodno susretala i surađivala, mi smo je imenovali glasnogovornicom stranke, da radi u Stranci po pitanjima izjava za javnost i suradnje sa medijima. Ona je imala određene savjete vodstvu Stranke, na koji bi se način Gospodarska stranka trebala predstavljati javnosti, ali samo privatnim putem; što je rezultiralo nekim člancima u medijima koji su isključivo predstavljali samo nju, njezinu prošlost i njezin privatan način života, a u pošprdnom svjetlu su predstavljali Gospodarsku stranku i mene kao predsjednika Stranke. Dotična osoba nije htjela, ili nije mogla, sudjelovati u radu Predsjedništva Gospodarske stranke, mada je to sukladno članka 39. Statuta Stranke bila dužna činiti, ali je uvijek i redovito htjela na svoj način voditi politiku Stranke i predstavljati stranku u javnosti, onako kako samo ona misli da bi to trebalo. Politiku Gospodarske stranke, način predstavljanja u javnosti, rad Stranke i sve ostalo vezano za Gospodarsku stranku između dvaju Sabora Stranke vodi, sukladno Statutu Stranke, Predsjedništvo Gospodarske stranke i na njegovim sjednicama je jedino moguće predlagati, raspravljati i donositi odluke o radu i načinu rada Stranke. Da je dotična pročitala Statut Gospodarske stranke koji joj je uredno bio dostavljen, da je bila nazočna na 6. sjednici Predsjedništva Stranke znala bi kako Stranka funkcionira, ne bi nam na svoju ruku nametala kojekakve prijedloge, ne bi nam danas zamjerala kojekakve smiješne razloge i ne bi bila bivša glasnogovornica Stranke.

HNP: Što Vam to zamjera bivša glasnogovornica Stranke Sladjana Petrušić ?

S.G.: U šali sam napisao i izjavio da ona nije bila glasnogovornica Stranke, nego „dezglasnogovornica“ Stranke iz razloga što je htjela raditi i radila je sasvim suprotne stvari od donesenih odluka Predsjedništva Stranke. Sve što je u javnosti izjavila poslije 10.07.2015. godine je apsolutna neistina i laž. Zamjera nam (meni i ostalim članovima Predsjedništva Stranke) što nismo neodgovorni i neozbiljni u svom privatnom i javnom radu, zamjera nam da smo „govna“, zamjera nam da se bavimo politikom, isključivo za svoju osobnu korist, zamjera nam da smo podanici „velikih stranaka“, zamjera nam „da smo prodali obitelj Cvjetković“ za svoje osobne probitke ….

HNP: Što možete odgovoriti na te njezine tvrdnje ?

S.G.: Kao što sam maloprije rekao i dalje odgovorno tvrdim, a to se lako može i dokazati svim dokumentima, činjenicama i sa nekoliko svjedoka, da je to sve jedna velika hrpa neistina, laži, negativnih konotacija bez ikave osnove, možda čak i spinova; ili je sve to samo jedan veliki nesporazum dotične, koja, vidljivo je, ne poznaje uopće rad političkih stranaka općenito, a kamoli rad Gospodarske stranke, čiji je član !? Ako je ona „prešla“, odradila za njezino mišljenje, „uspješan transfer“ iz Gospodarske stranke u Živi zid, te da bi to opravdala, javno, punih 30-tak dana pljuje, napada, laže, iznosi apsolutne neistine o Gospodarskoj stranci, pritom hvaleći Živi Zid i njegovo vodstvo, uzdižući i hvaleći jednog Ivana Pernara, onda je bio red da netko ustane i u ime Gospodarske stranke i nas iz stranke stane u obranu, zar ne ? Mi se nemamo što braniti od takvih napada, nego smo samo odgovorili i objavili dokument njezine izjave, ovjerene kod javnog bilježnika. Taj dokument demantira sve njezine tvrdnje i o Gospodarskoj stranci i o Živom zidu. Tada sam joj samo kratko napisao da „ne kudi/hvali konja kojeg nije jahala!“ , što u prijevodu znači da ne može kuditi one koju su je lijepo, sukladno dobrim običajima, kućnom odgoju, a i sukladno Statutu Stranke u koju dolazi, primili, mada smo znali tko je i što je, dali joj šansu da se pokaže, kao i svakom drugom, izdali joj člansku iskaznicu Stranke, te joj time dali sva prava iz članstva Stranke, za razliku od onih koje hvali a tako nešto nikad ne rade, niti su ikome u stranci Živi Zid izdali člansku iskaznicu, a niti će to njoj ikada učiniti. Sve u svemu da završim sa dotičnom sa zadnjom porukom: Mi ostali članovi Predsjedništva Stranke (nas 10) i svi ostali članovi i dužnosnici Gospodarske stranke joj želimo svako dobro, da se u novoj Stranci lijepo osjeća, ako je ikad prime u legalno članstvo i izdaju joj člansku iskazncu, želimo joj puno uspjeha u radu, te kad bude „izlazila“ i Živog zida neka se sjeti svega što je govorila o njima i nama. Tada će joj biti jasnija ona Nenada Rajna:„Prije će Živi zid ući u nju, nego ona u Živi zid“!

HNP: Kako vi znate toliko informacija o Živom zidu kad niste bili njihov član ?

S.G.: Pratim rad Živog zida još od dana kada su bili tzv. „facebook prosvjedi“. Ti prosvjedi, na kojima su bili prisutni i vodstvo i članovi Gospodarske stranke, su bili plod manipulacije Ivana Pernara, što će kasnije rezultirati osnutkom političke stranke Savez za promjene. Čim je onda Pernar & Co odbio surađivati sa bilo kime od „svojih istomišljenika“ , a ujedno se je „bacao na policiju“ na svim mogućim javnim okupljanjima nezadovoljnih građana, nama je bilo jasno čemu to vodi. Nakon niza koaliranja sa svime i svakim, od krajnje ljevice do najkrajnje desnice, na svim mogućim izborima od 2011. godine do sada pokazalo se je da „projekt stranka-pojedinac“ nema baš toliku podršku hrvatskih građana. Trebalo je izmisliti drugi način da se zamuti magla javnosti i „dobije povjerenje“, pa je tako i nastala politička stranka Živi zid, preregistracijom imena Savez za promjene u Živi zid, ali autohtona ideja Živog zida i stop deloacijama nije nastala od Pernara, nego je to još jedan „copy-paste“ dotičnog. Ispada, i činjenicama se može dokazati da sve što govore Pernar i Slađa o Gospodarskoj stranci da u biti govore o sebi, svom dosadašnjem radu i načinu svoga ponašanja !?

Primjera radi, želim ovdje usporediti ove dvije stranke zbog toga da javnost i svi dobronamjerni ljudi u ovoj državi budu upoznati i sa tom istinom i činjenicama, kao što sam na početku ovog razgovora govorio o nedemokratičnosti u radu političkih organizacija i državi općenito. Nije mi namjera nikoga ovdje razvlačiti, prozivati ili pak omalovažavati, ali oni koji se žele baviti javnim radom u Republici Hrvatskoj moraju znati slijedeće istinite podatke:

1. Živi zid nije nikakva demokratska politička stranka, nego anarhistička sekta nastala na raznoraznim manipulacijama, a za svoje ciljeve se ne bori demokratskim sredstvima, nego nasilnim putem.

2. Tisuće dobronamjernih mladih, poštenih i pozitivnih ljudi/aktivista mogu posvjedočiti njihovom načinu rada i na koji su ih način prevarili, iskoristili, zloupotrijebili ih, izmanipulirali ih i kasnije potirali, a da ih nikada nisu primili u članstvo Stranke, niti im izdali člansku iskaznicu, da ti ljudi imaju prava i obveze iz članstva u toj „stranci“.

3. Vodstvo Živog zida je skupina neozbiljnih osoba, ozbiljnih neradnika i jebivjetara koji ne prezaju od ničega da dođu do svojih osobnih ciljeva na jako prizeman i jeftin način, kako bi za sebe priskrbili osobnu korist, i za te ciljeve ne biraju sredstva.

4. Živi zid nikada nije želio i ne želi nikakvu suradnju sa ostalim dobronamjernim političkim strankama, udrugama, organizacijama i pojedincima, što pokazuje da  5 osoba iz vodstva te „stranke“ ima namjeru preko „tuđe nesreće graditi svoju sreću“.

5. Najvažnije je znati da njihov „ideolog“ Ivan Pernar nije izumitelj, pisac i ideolog, nego prepisivač, preuzimatelj tuđih ideja i radova, te jako vješt manipulator koji nikada nije izašao na „činjenični dvoboj“ bojeći se dokazivanja bilo kakve istine koja nije u njegovu korist i korist „njegove sekte“.

Koliko je ozbiljan, dobronamjeran i kvalitetan njihov program rada i rad, a to je izravan odgovor na Vaše pitanje, govori činjenica da je iz Živog zida u Gospodarsku stranku već prešlo tisuće članova, cijele organizacije, dalje svakodnevno prelaze, kako do njih dolaze istina, činjenice i dokazi !

HNP: Dali će Gospodarska stranka izaći na parlamentarne izbore i s kim ?

S.G.: Predsjedništvo Gospodarske stranke je na svojoj 6. sjednici održanoj u Zagrebu, 27. lipnja 2015. godine, donijelo odluku o izlasku Gospodarske stranke na predstojeće Parlamentarne izbore. Prije toga je donijelo Pravilnik o zajedničkoj suradnji, tj. s kim bi Stranka mogla surađivati, ako se eventualno ocijeni da ne možemo sami polučiti rezultat na izborima, tj. ući u Sabor Republike Hrvatske i postati respektabilna činjenica u odlučivanju za budućnost države i naroda.

HNP.: S kim ćete surađivati i ići u koaliciju za izbore ?

S.G.: Predsjedništvo Gospodarske stranke je na svojoj 4. sjednici održanoj u Zagrebu, 28. ožujka 2015. godine donijelo Pravilnik o zajedničkoj suradnji za razdoblje 2015. – 2019. u kojem u članku 2. piše da: „Ovim Pravilnikom se uređuje način izlaska na : Slijedeće Parlamentarne izbore, Gospodarske stranke, (u daljnjem tekstu Stranke), prava, odgovornosti, obveze; kao i svi strateški zadaci i ciljevi o izlasku i provedbi izbora, kao i načinu suradnje sa srodnim i zainteresiranim Političkim strankama i ostalim organizacijama u Republici Hrvatskoj, koji će zajedničku suradnju temeljiti na bazi partnerstva, zajedničkih programa, potpisanih međusobnih Ugovora, a sve u interesu hrvatskog naroda…..“.

Mi smo spoznali i utvrdili da se hrvatska država ne može voditi u pravom smjeru bez zajedničke suradnje sa ostalim organizacijama, strankama i pojedincima, te ćemo ići u smjeru napretka, rezultata i boje budućnosti, a ne u smjeru svađa, podjela, prozivanja… Da budem potpuno jasan, mi u Gospodarskoj stranci imam ponude za razgovor o suradnji sa svih strana. Zaključit ćemo suradnju samo s onima koji će jamčiti nama i hrvatskome narodu da će im interes države i naroda biti ispred pojedinačnih i stranačkih interesa. Ako tako ne bude i u tome ne uspijemo ići ćemo na izbore samostalno.

Gospodarska stranka svojim osnivanjem i dosadašnjim djelovanjem ima za zadatak da hrvatski narod i hrvatski državljani napokon dožive procvat u svakom smislu, a gospodarstvo, kao i druge grane u državi  nikada nisu bili na nižim osnovama. Stoga, nikada nije bilo više potražnje za pravim ljudima koji će upravljati zajedničkim resursima i voditi državu, a Gospodarska stranka do sada nikada nije bila potrebija hrvatskome narodu i državi. O nama ovisi budućnost hrvatske !

(A.P., HNP)

Marko Rudela: Siromašni porezni obveznici u Hrvatskoj na određeni način financiraju bogate strane banke |

Nada Landeka, o pravosuđu, ovrhama, korupciji, kriminalu, politici,

Marko Rudela: Siromašni porezni obveznici u Hrvatskoj na određeni način financiraju bogate strane banke

Datum objave: 20. kolovoz 2015./Autor: Marko Rudela

Hrvati u iseljeništvu doprinijeli su u velikoj  mjeri  stvaranju  i uspostavi  Hrvatske  države. Prilikom njezinog  stvaranja, 1990. i 1991. godine Hrvati izvan domovine demonstriraju u Washingtonu, Otavi, Camberi, Sydneyu, Berlinu, Frankfurtu, Münchenu, Beču, Stockholmu i ostalim gradovima te traže uspostavu samostalne Hrvatske države. Šalju pisma Vatikanu i svim ministrima vanjskih  poslova Evropske unije, koja je u to vrijeme imala 12 članova., te raznim drugim svjetskim autoritetima, tražeći priznanje Hrvatske. Danas možemo reći, da bez doprinosa i pomoći  hrvatske  emigracije ne bih bilo ove države. U toku rata, odnosno za vrijeme agresije Srbije na Hrvatsku, iseljeništvo je srcem, dušom i financijski uz domovinu, u koju  šalje materijalnu i financijsku pomoć za njezinu obranu, a ne za bogaćenje ratnih profitera. Svake godine od hrvatskih penzionera iz inozemstva dolazi u hrvatski budžet oko jedna milijarda eura. Pored toga, Hrvati iz iseljeništva svake godine redovito posjećuju Hrvatsku što opet donosi u hrvatski proračun oko četiri milijarde eura.

Iseljenici bez političkih prava

Unatoč  tolikog financijskog doprinosa hrvatske emigracije domovini, hrvatska Vlada isključuje iseljeništvo iz privrednog, političkog i kulturnog života u zemlji. Sve hrvatske vlade preuzele su Titovu formulu: ostajte u inozemstvu i šaljite novac u Hrvatsku. Nacionalne manjine imaju sedam predstavnika u Saboru, dok hrvatsku emigraciju ne predstavlja nijedan zastupnik u ovom zakonodavnom tijelu. Današnja Vlada upetljala se u korupciju iako još nije ni bila preuzela vlast. Svakodnevno se vrte brojne ministarske afere,  a da stvar bude još gora, premijer Milanović izjavljuje kako su takvi poslovno-politički potezi ispravni i prihvatljivi!

Nadalje, odmah na početku svog mandata, Vlada je  bila najavila, a sada već i dijelom ostvarila prodaju dijela  hrvatskog nacionalnog bogatstva: Croatia osiguranje i Hrvatsku poštansku banku.  Ovakvi poslovni potezi služe uglavnom samo zato da bi osobe koje sudjeluju u tim projektima, kao i vrh vlasti, stekle veliku materijalnu korist. Takvi potezi će u budućnosti biti veliko opterećenje i smetnja gospodarskom razvoju zemlje kao i svakom građaninu Hrvatske. No, to ovu korumpiranu vlast ne zanima.

Dolaskom  na vlast, Vlada povećava PDV sa 22 na 25 %. U prvih šest mjeseci Vlada “uspješno”zadužuje Hrvatsku za tri i pol milijardi  eura.  Koliko će zaduženje takvom dinamikom biti do kraja mandata ove vlade? (već se i HEP zadužio za pola milijarde US). Ovakva  gospodarska politika smanjuje obujam poslovanja i povećava nezaposlenost. Milanovićeva Vlada za vrijeme svojeg mandata  postupa kao u komunističko vrijeme, otpušta pojedince iz tvrtki da bi zaposlila članove svojih stranaka. Hrvatski političari na vlasti izvršili  su na  području Hrvatske najveći privredni kriminal svih vremena. Kada bi se navodio sav gospodarski kriminal i korupcija, za te slučajeve ne bi bila dovoljna ni čitava jedna knjiga. Navest ćemo samo njih nekoliko:

Hrvatske Vlade i političari izvršili su sanaciju hrvatskih banaka u iznosu od 78 milijardi kuna. Tako sanirane banke korumpirani političari i Vlade prodaju za svega pet milijardi kuna, a u posljednjih deset godina banke u Hrvatskoj zaradile su pedeset milijardi kuna!

Korupcija i kriminal se nastavlja,  političari postavljaju strane banke u povlašteni položaj tako da one Hrvatskoj ne plaćaju porez.

Siromašni  porezni obveznici u Hrvatskoj na određeni način financiraju bogate strane banke. Naravno, da bi sve to bilo u redu «drug» Milanovic dobiva veliki zajam od stranih banaka po vrlo povoljnim uvjetima. Grupa Austrijanaca kupila je Splitsku banku i nakon relativno kratkog vremena istu opet prodaje, te zarađuje na prodaji  nešto ispod jedne milijardu eura. Pliva je prodana za 2,4 milijarde dolara. Kupac Plive, američka kompanija Baar, za par godina ponovo prodaje Plivu, ali za cijenu od 7,4 milijardi dolara!

Umjesto da Milanovićeva vlast upotrijebi sva sredstva da oduzme i vratiopljačkano državi, on izjavljuje da neće tjerati vještice, a što će drugo raditi osim nego što uvodi  nove poreze na imovinu koji ne postoje u klasičnoj liberalnoj demokraciji, ili su samo simbolični. Porezi se plaćaju prilikom stjecanja imovine.

Političke štetočine

Navedeni primjeri dokazuju da su korumpirani hrvatski političari rasprodali hrvatsko nacionalno bogatstvo daleko ispod realne cijene vrijednosti. Svojim radom korumpirani političari uspjeli su zadužiti Hrvatsku prema inozemstvu u iznosu 60 milijardi dolara. Samo kamata na otplatu vanjskog duga iznosi godišnje oko 4 milijarde dolara. Kako dugo će Hrvatska povećavati vanjski dug i imati sposobnost otplaćivati tako visoku kamatu, odnosno gdje je granica kada će nastupiti «grčki slučaj», otvoreno je pitanje.

U novinama se mogu pročitati tekstovi o uspješnosti stranih banaka u Hrvatskoj, te se navodi da su te banke iznijele iz zemlje u prvih osam mjeseci ove godine  11.7 milijardi kuna. Kako su to strane banke  u Hrvatskoj tako uspješne, a toliko tvrtki je na rubu propasti? Rezultat  rada hrvatskih političara, odnosno način vođenja zemlje možemo u pravom smislu te riječi nazvati KATASTROFOM. I to na svim područjim:a u zakonodavnoj, izvršnoj, a naročito u korumpiranoj sudskoj vlasti.

Stvaranje nove ekonomske emigracije

Odmah nakon stvaranja Hrvatske države, svi hrvatski političari, predstavnici državnih službi, te direktori državnih poduzeća, prisvojili su i opljačkali hrvatsko gospodarstvo,  prodali hrvatsko nacionalno bogatstvo strancima i obogatili sebe i svoje obitelji. Ovim transakcijama korumpirani političari uveli su državu i građane u ekonomsko ropstvo. Prisilili su ponovno hrvatsku sirotinju da mora napustiti svoju domovinu da bi postali sluge Europe, te da šalju svoj teško zarađeni novac u Hrvatsku. Na taj način političari drže i kontrolu nad ostatkom građana Hrvatske.

Ako se građani  ne osvijeste i ne  prepoznaju stvarnost i stanje u koje su dovedeni, ostat ćemo robovi tuđih ideologija i Europe, kao što smo bili zadnjih 900 godina. Protiv izvršenog privrednog kriminala i korupcije, od strane domaćih političara, trebamo se boriti svim zakonskim sredstvima, kako bi svi oni koji su počinili, ili su umiješani u  privredni  kriminal i korupciju, odgovarali pred zakonom, te kako bi im se oduzela protuzakonito stečena imovina.

Pozivamo sve hrvatske građane u domovini  i iseljeništvu, koji žele, hoće i mogu, da se pridruže inicijativi za spas hrvatske države i njenih građana od ropstva, hrvatskih političkih veleizdajica i Europe.

Potpisnici:

Stjepan Simić,  Luka Solin,  Toni Bilaver,  Vlado Glavas,  Ljerka Marušić, Zdenko Jurković,  Toni Dizdar,  Šime Dragoje,  Marko Peharda,  Marijan Perić, Radovan  Smokvina, Ivo Jolić

Marko Rudela: Siromašni porezni obveznici u Hrvatskoj na određeni način financiraju bogate strane banke |

Nada Landeka, o pravosuđu, ovrhama, korupciji, kriminalu, politici,

Marko Rudela: Siromašni porezni obveznici u Hrvatskoj na određeni način financiraju bogate strane banke

Datum objave: 20. kolovoz 2015./Autor: Marko Rudela

Hrvati u iseljeništvu doprinijeli su u velikoj  mjeri  stvaranju  i uspostavi  Hrvatske  države. Prilikom njezinog  stvaranja, 1990. i 1991. godine Hrvati izvan domovine demonstriraju u Washingtonu, Otavi, Camberi, Sydneyu, Berlinu, Frankfurtu, Münchenu, Beču, Stockholmu i ostalim gradovima te traže uspostavu samostalne Hrvatske države. Šalju pisma Vatikanu i svim ministrima vanjskih  poslova Evropske unije, koja je u to vrijeme imala 12 članova., te raznim drugim svjetskim autoritetima, tražeći priznanje Hrvatske. Danas možemo reći, da bez doprinosa i pomoći  hrvatske  emigracije ne bih bilo ove države. U toku rata, odnosno za vrijeme agresije Srbije na Hrvatsku, iseljeništvo je srcem, dušom i financijski uz domovinu, u koju  šalje materijalnu i financijsku pomoć za njezinu obranu, a ne za bogaćenje ratnih profitera. Svake godine od hrvatskih penzionera iz inozemstva dolazi u hrvatski budžet oko jedna milijarda eura. Pored toga, Hrvati iz iseljeništva svake godine redovito posjećuju Hrvatsku što opet donosi u hrvatski proračun oko četiri milijarde eura.

Iseljenici bez političkih prava

Unatoč  tolikog financijskog doprinosa hrvatske emigracije domovini, hrvatska Vlada isključuje iseljeništvo iz privrednog, političkog i kulturnog života u zemlji. Sve hrvatske vlade preuzele su Titovu formulu: ostajte u inozemstvu i šaljite novac u Hrvatsku. Nacionalne manjine imaju sedam predstavnika u Saboru, dok hrvatsku emigraciju ne predstavlja nijedan zastupnik u ovom zakonodavnom tijelu. Današnja Vlada upetljala se u korupciju iako još nije ni bila preuzela vlast. Svakodnevno se vrte brojne ministarske afere,  a da stvar bude još gora, premijer Milanović izjavljuje kako su takvi poslovno-politički potezi ispravni i prihvatljivi!

Nadalje, odmah na početku svog mandata, Vlada je  bila najavila, a sada već i dijelom ostvarila prodaju dijela  hrvatskog nacionalnog bogatstva: Croatia osiguranje i Hrvatsku poštansku banku.  Ovakvi poslovni potezi služe uglavnom samo zato da bi osobe koje sudjeluju u tim projektima, kao i vrh vlasti, stekle veliku materijalnu korist. Takvi potezi će u budućnosti biti veliko opterećenje i smetnja gospodarskom razvoju zemlje kao i svakom građaninu Hrvatske. No, to ovu korumpiranu vlast ne zanima.

Dolaskom  na vlast, Vlada povećava PDV sa 22 na 25 %. U prvih šest mjeseci Vlada “uspješno”zadužuje Hrvatsku za tri i pol milijardi  eura.  Koliko će zaduženje takvom dinamikom biti do kraja mandata ove vlade? (već se i HEP zadužio za pola milijarde US). Ovakva  gospodarska politika smanjuje obujam poslovanja i povećava nezaposlenost. Milanovićeva Vlada za vrijeme svojeg mandata  postupa kao u komunističko vrijeme, otpušta pojedince iz tvrtki da bi zaposlila članove svojih stranaka. Hrvatski političari na vlasti izvršili  su na  području Hrvatske najveći privredni kriminal svih vremena. Kada bi se navodio sav gospodarski kriminal i korupcija, za te slučajeve ne bi bila dovoljna ni čitava jedna knjiga. Navest ćemo samo njih nekoliko:

Hrvatske Vlade i političari izvršili su sanaciju hrvatskih banaka u iznosu od 78 milijardi kuna. Tako sanirane banke korumpirani političari i Vlade prodaju za svega pet milijardi kuna, a u posljednjih deset godina banke u Hrvatskoj zaradile su pedeset milijardi kuna!

Korupcija i kriminal se nastavlja,  političari postavljaju strane banke u povlašteni položaj tako da one Hrvatskoj ne plaćaju porez.

Siromašni  porezni obveznici u Hrvatskoj na određeni način financiraju bogate strane banke. Naravno, da bi sve to bilo u redu «drug» Milanovic dobiva veliki zajam od stranih banaka po vrlo povoljnim uvjetima. Grupa Austrijanaca kupila je Splitsku banku i nakon relativno kratkog vremena istu opet prodaje, te zarađuje na prodaji  nešto ispod jedne milijardu eura. Pliva je prodana za 2,4 milijarde dolara. Kupac Plive, američka kompanija Baar, za par godina ponovo prodaje Plivu, ali za cijenu od 7,4 milijardi dolara!

Umjesto da Milanovićeva vlast upotrijebi sva sredstva da oduzme i vratiopljačkano državi, on izjavljuje da neće tjerati vještice, a što će drugo raditi osim nego što uvodi  nove poreze na imovinu koji ne postoje u klasičnoj liberalnoj demokraciji, ili su samo simbolični. Porezi se plaćaju prilikom stjecanja imovine.

Političke štetočine

Navedeni primjeri dokazuju da su korumpirani hrvatski političari rasprodali hrvatsko nacionalno bogatstvo daleko ispod realne cijene vrijednosti. Svojim radom korumpirani političari uspjeli su zadužiti Hrvatsku prema inozemstvu u iznosu 60 milijardi dolara. Samo kamata na otplatu vanjskog duga iznosi godišnje oko 4 milijarde dolara. Kako dugo će Hrvatska povećavati vanjski dug i imati sposobnost otplaćivati tako visoku kamatu, odnosno gdje je granica kada će nastupiti «grčki slučaj», otvoreno je pitanje.

U novinama se mogu pročitati tekstovi o uspješnosti stranih banaka u Hrvatskoj, te se navodi da su te banke iznijele iz zemlje u prvih osam mjeseci ove godine  11.7 milijardi kuna. Kako su to strane banke  u Hrvatskoj tako uspješne, a toliko tvrtki je na rubu propasti? Rezultat  rada hrvatskih političara, odnosno način vođenja zemlje možemo u pravom smislu te riječi nazvati KATASTROFOM. I to na svim područjim:a u zakonodavnoj, izvršnoj, a naročito u korumpiranoj sudskoj vlasti.

Stvaranje nove ekonomske emigracije

Odmah nakon stvaranja Hrvatske države, svi hrvatski političari, predstavnici državnih službi, te direktori državnih poduzeća, prisvojili su i opljačkali hrvatsko gospodarstvo,  prodali hrvatsko nacionalno bogatstvo strancima i obogatili sebe i svoje obitelji. Ovim transakcijama korumpirani političari uveli su državu i građane u ekonomsko ropstvo. Prisilili su ponovno hrvatsku sirotinju da mora napustiti svoju domovinu da bi postali sluge Europe, te da šalju svoj teško zarađeni novac u Hrvatsku. Na taj način političari drže i kontrolu nad ostatkom građana Hrvatske.

Ako se građani  ne osvijeste i ne  prepoznaju stvarnost i stanje u koje su dovedeni, ostat ćemo robovi tuđih ideologija i Europe, kao što smo bili zadnjih 900 godina. Protiv izvršenog privrednog kriminala i korupcije, od strane domaćih političara, trebamo se boriti svim zakonskim sredstvima, kako bi svi oni koji su počinili, ili su umiješani u  privredni  kriminal i korupciju, odgovarali pred zakonom, te kako bi im se oduzela protuzakonito stečena imovina.

Pozivamo sve hrvatske građane u domovini  i iseljeništvu, koji žele, hoće i mogu, da se pridruže inicijativi za spas hrvatske države i njenih građana od ropstva, hrvatskih političkih veleizdajica i Europe.

Potpisnici:

Stjepan Simić,  Luka Solin,  Toni Bilaver,  Vlado Glavas,  Ljerka Marušić, Zdenko Jurković,  Toni Dizdar,  Šime Dragoje,  Marko Peharda,  Marijan Perić, Radovan  Smokvina, Ivo Jolić

Glas dijaspore: Jedna partija – dvije stranke |

Nada Landeka, o pravosuđu, ovrhama, korupciji, kriminalu, politici,

Glas dijaspore: Jedna partija – dvije stranke

Datum objave: 20. kolovoz 2015./ Autor: Marko Peharda

Najveći hrvatski  problem  je  to što velik broj Hrvata nema nacionalne svijesti,  još  k tome, hrvatski  političari umjesto da razvijaju  nacionalnu   svijest,  uništavaju  je na sve moguće načine.

Još uvijek prevladava  spoznaja kako mi volimo   sve narode svijeta, ali ne volimo svoj hrvatski narod. Voljeti  sve narode svijeta je moderno, ali voljeti svoj hrvatski  narod je konzervativno, to je nacionalizam i izgleda skoro kao šovinizam.

Nismo imali državu od 1102 godine i svi naši okupatori su nas prisiljavali da volimo sve narode ali ne svoj vlastiti narod. Usadili su  nam u dušu robovsko-sluganski mentalitet. Mi se klanjamo strancima, dok  svoje sunarodnjake skoro preziremo ili  se bar tako ponašamo. To najbolje primjećuju djeca Hrvata rođena u inozemstvu kada dođu u Hrvatsku. Takvo ponašanje njih jako smeta te umjesto komuniciranja na hrvatskom odmah upotrebljavaju strani  jezik.

Komunizam kao sistem je  nestao. Svijet i Europa osudili su komunizam, fašizam, nacizam kao totalitarne režime, međutim pojedinci u Hrvatskoj još uvijek veličaju komunizam i slave ubojicu i diktatora Tita. U Zagrebu još i danas postoji jedan trg koji nosi ime ubojice Tita, čovjeka koji je likvidirao velik broj Hrvata.

Takvo ponašanje  mogli bismo izraziti poslovicom “Čega se pametan čovjek stidi, budala se time ponosi.”

Komunizam i komunisti u Hrvatskoj vladali su u svim sferama djelatnosti do 1990 godine. Dolaskom slobode i slobodnih izbora komunistički režim  nestao je, ali ljudi komunisti  ostali su. Kako su komunisti bili uvijek “najnapredniji“ odmah se stavljaju pod zastavu slobode i postaju nositelji  slobode i slobodnog tržišta. Odmah započinju  pretvaranje društvene imovine u privatno vlasništvo bez adekvatnog plaćanja za imovinu koju su prisvojili.

Jedan određeni broj komunista odlazi u HDZ, dok drugi osnivaju  “ demokratsku stranku “ pod nazivom SDP. Sve je pokriveno i suradnja medu komunistima započinje. Novo nastale stranke djeluju kao prave komunističke partije. Predsjednik stranke  ima gotovo jednaku ulogu kao i  sekretar partije, te ima svu vlast u stranci. Danas imamo dvije najveće stranke. Između  onih koji su bivši članovi  partije, a sada članovi tih novoosnovanih stranaka,  nema nikakve razlike.  I jednu i drugu sačinjavao je  velik  broj komunista. Komunisti u HDZu, u savezu s komunistima izvan HDZa izvršili su u Hrvatskoj poslije 1990 godine pretvorbu, pretvaranje društvene imovine u privatno vlasništvo.

Pretvorba, kako to zovu u Hrvatskoj je najobičnija otimačina i najveća pljačka na području Hrvatske što je ikada izvršena. Mora se priznati da su to komunisti savršeno odradili, naglašavajući da je  HDZ  opljačkao Hrvatsku  ali ne i  komunisti u HDZu i komunisti izvan HDZa.

Čačić je najbolje to izrazio ovdje u Južnoj Kaliforniji; “Nije važno tko je u kojoj stranci,  mi se međusobno dogovorimo i kupujemo što je  najbolje i po najpovoljnijoj cijeni.”

Komunisti  i  tajkuni koriste državu Hrvatsku kao sredstvo za bogaćenje, ali svi ti promašaji, otimačine i rasprodaja nacionalnih interesa doći će jednom na naplatu. Država Hrvatska će vođenjem ovakve politike jako brzo bankrotirati.

Kalifornija; 25. listopad 2010.g.