Zemljišne knjige; “Tuđe je slađe, zato je u Hrvatskoj otimanje nekretnina omiljena vještina!”
Živimo u vremenu kada mnogobrojni ustraju u borbama za uspostavu vladavine prava i ustavne jednakosti, no iz iskustva je do sada potvrđeno da su takve bitke najteže. Renato Majnarić jedan je od osoba koja godinama ustraje u takvim pokušajima, a s pravom, njegove borbe možemo nazvati samo pokušajima s obzirom da je svakim danom, umjesto uspješnosti u razrješavanju pravosudne drame, upravo zahvaljujući nefunkcioniranju pravosudnih institucija, sve više u glibu. On je jedan od onih ljudi koji slične probleme doživljavaju pred više sudova RH, a svi problemi dotiču se zemljišnih knjiga i rješavanja vlasničkog statusa nekretnina.
Renato Majnarić je po svojim precima nasljednik čestice 1791/1 upisane u k.o. Posedarje i dr k.o.. Ista je svojevremeno bila upisana u zemljišno knjižnim ulošcima koji su uništeni tijekom II svjetskog rata (z.k. ul. 633, 634, 711, 905 k.o. Posedarje i dr.) koji nikada nisu obnovljeni, a nekretnina tj. njezini odgovarajući suvlasnički dijelovi se prenešeni rješenjima o nasljeđivanju i ugovorima na prednike Renata Majnarića do njega. Netko neznan je u z.k. ul. br. 1092 u ručno vođenoj zemljišnoj knjizi svojevremeno preko čestice 1791/1 koja je navedena ispravno kao pašnjak u površini od 689.004 m2 preko oznake “0″ (nula) napisao broj “1″ (jedan) te je tako čestica 1790/1 postala čestica 1791/1. Čestica je s obzirom da zemljišne knjige nisu još uvijek obnovljene za sada izvanknjižno vlasništvo, pravomoćno dosuđeno Rješenjem o nasljeđivanju iza predaka Renata Majnarića – njegovo vlasništvo u 1/4. Čestica 1791/1 je prema službenim podacima iz katastra imala površinu 714.053 m2 i kulturu “šuma” a ne “pašnjak”. Navedena čestica 1791/1 nikada nije bila upisana u z.k. ul. 1092 k.o. Posedarje – nego je u tom z.k. ulošku bila upisana čestica 1790/1 – kako je to i vidljivo iz ovjerenih preslika ručno vođene zemljišne knjige koje je Renato Majnarić pribavio. Također je i sudski vještak Marijan Krajina privatno provedenim sudskim vještačenjem utvrdio da je preko oznake “0″ (nula) naknadno upisan broj “1″ (jedan) te da je nedvojbeno riječ o krivotvorenju, te je i taj dokaz, uz priložene brojne druge dokaze, priložen uz tužbu protiv RH koju je Majnarić podigao. Također je pribavljen i službeni ovjereni podatak katastra u Zadru da je riječ o čestici šume površine 714.053 m2, a ne čestici “pašnjaka” površine 689.004 m2.
Navedena čestica je “prenešena” u vlasništvo Republike Hrvatske iz z.k. ul. 1092 u z.k. ul. 1449 i 1386 k.o. Posedarje na tri nove čestice, a na manjem dijelu čestica već su sagrađeni apartmani, dok je dio korišten za gradnju autoceste Zagreb-Split, a ostalo valjda “čeka bratsku raspodjelu” neznanih junaka.
Istovremeno je u katastru “ovlašteništvo” na čestici “raspoređeno” (bez ikakvog temelja) na niz različkitih fizičkih osoba (između ostalih i Hrvatske šume u jednom dijelu) – i to sve u površinama koje završavaju na 10,100 ili 1000 m2 te tada dolazi do posebne situacije: kod gradnje autoceste Republika Hrvatska “izvlašćuje” radi gradnje “posjednike” tako upisane u katastru i PLAĆA IM NAKNADU ZA DIJELOVE NAVEDENE ČESTICE – KOJA SE U ZEMLJIŠNIM KNJIGAMA VODI KAO NJEZINA IMOVINA.
Tako gledajući zemljišnu knjigu koja je nedvojbeno i bez ikakve sumnje krivotvorena – Republika Hrvatska plaća fizičkim osobama za svoju imovinu. Tijekom brojnih pokrenutih sporova po tužbama Renata Majnarića Općinski sud u Zagrebu proglasio se 2008 godine rješenjem P-7067/08 mjesno nenadležnim s obrazloženjem da je za nekretnine isključivo mjesna nadležnost na Općinskom sudu u Zadru, a Županijski sud u Zagrebu odbio je žalbu protiv tog rješenja te je predmet upućen na rješavanje Općinskom sudu u Zadru. Kako je upravo Općinski sud u Zadru omogućio ovo krivotvorenje i prihvatio krivotvorine kao valjanu dokumentaciju što je apsolutno suprotno Zakonu i Ustavu, nepojmljivo je da bi isti sud trebao odlučivati o takvim kriminalnim i štetnim radnjama po Renata Majnarića. Razlog takvog mišljenju se nalazi u činjenici da nije moguće očekivati potpuno nepristrano suđenje u takvom predmetu gdje je riječ o imovini od preko 170.000 m2 a o istoj treba odlučivati sud i pravosudni djelatnici – koji su i omogućili da krivotvoreni dokumenti budu uvaženi kao zakoniti i valjani. Temeljem čl. 24. Zakona o sudovima Vrhovni sud morao bi osigurati jedinstvenu primjenu zakona, posebno ravnopravnost građana i jednakost svih pred zakonom. U konkretnom slučaju Općinski sud u Zadru teško je narušio prava Renata Majnarića jer sudi u predmetu u kojem je upravo taj sud dopustio narušavanje prava a to je suprotno načelima jednakosti pred zakonom. Tijekom postupaka koji su u tijeku ishođenje zakonom zajamčenih prava Renata Majnarića potpuno su otežana.
Općinski sud u Zadru uporno ne dostavlja ovjerenu presliku rješenja Z-2128/76 Općinskog suda u Zadru a temeljem kojeg je navodno proveden prvi upis u z.k. ul. 1092 k.o. Posedarje upravo i ove čestice a iz kojeg “Z” rješenja bi bilo razvidno da nije dopušteno knjiženje navedene čestice kao vlasništvo Republike Hrvatske (da ona uopće nije bila obuhvaćena tim rješenjem – zato se poslije “križanjem” čestica 1790/1 i “pretvorila” u česticu 1791/1 i da je to učinjeno bez temelja, dakle nezakonito. Renato Majnarić angažirao je brojne odvjetnike koji su radili na razrješavanju ovog slučaja. Pokrenuo je više tužbi, između ostalih i tužbu protiv Republike Hrvatske, kao i tužbu pred Europskim sudom u Strasbourgu, no na žalost, pravosudna borba i dokazivanje već dokazanog toliko dugo traje da je financijski i egzistencijalno teško zadržati život dostojan čovjeka i podmirivati sve propisane sudske i odvjetničke troškove i pristojbe. Majnarić i njegova obitelj odriču se svega što druge ljude koji nemaju takvih briga uveseljava. Sve svoje slobodno vrijeme i novac koji bi mu inače služio za svakodnevne životne potrebe, Majnarić i njegova obitelj koriste za razrješavanje ove pravosudne drame. Dokazuju nešto što je odavno već dokazano.
Naime, pri pokušaju da predmetnu česticu upiše u zemljišne knjige te da se provede uknjižba vlasništva predmetne čestice na njegovo ime a sve temeljem pravomoćnog Rješenja o nasljeđivanju, Općinski sud u Zadru je ispravno odlučio da se ne može ponovno odlučivati o vlasništvu na nakretninama nad kojima je već o vlasništvu odlučeno Rješenjem o nasljeđivanju. Istovremeno sud u svojoj prepiski piše Renatu Majnariću da se RADI UPRAVO O NJEGOVOM ZEMLJIŠTU temeljem pravomoćnog Rješenja o nasljeđivanju., no u parničnom postupku se isto to očitovanje suda ne uvažava, već se uvažavaju iskazi svjedoka koji očigledno imaju prednost pred pravomoćnim sudskim rješenjima. Zakon o parničnom postupku obvezuje pak na drugačije postupanje. Javna isprava je po značaju ispred iskaza svjedoka i istoj se mora pokloniti vjera. No stvarnost dokazuje da nije tako i da sud ne postupa po zakonu. Naime, na nekretninama, vlasništvu Renata Majnarića temeljem pravomoćnog Rješenja o nasljeđivanju, osobe koje su na nezakonit način nekretninu stekle – grade objekte koji će se pak temeljem Zakona o legalizaciji legalizirati, baš kao što je legaliziran i krivotvoreni zemljišno knjižni uložak. Renato Majnarić je kroz godine istjerivanja pravde ukazao na sve nezakonitosti pred Općinskim sudom u Zadru, o svemu pribavio ovjerene sudske preslike i doslovno obnovio spis .- no niti jedno od državnih tijela uopće nema želju osigurati Majnariću ono što mu je Ustavom zajamčeno – nepovredivost vlasništva i mirno uživanje istog.
Iste probleme Majnarić ima i pred Općinskim sudom u Delnicama
Autor; N.L.
