ŠOKANTNO; Zar je to pravna država? Moraju li građani suce i državne službenike učiti zakonima da bi preživjeli?
NEZNANJE PRAVA NIKOG NE ISPRIČAVA! Landeka Nada, predsjednica Udruge za zaštitu žrtava pravosuđa uputila je dopis Europskoj komisiji, Europskom parlamentu, uz dokaze, kojima tvrdi da zamjenica županijske državne odvjetnice Diana Pervan koja je donijela rješenje o provedenimistražnim radnjama u kaznenom postupku broj K.US-130/12, KPO-US-7/12 od 17. prosinca 2013. godine, ili je aljkavo proučila dokaze koji se nalaze u prilogu kaznene prijave, ne pozna zakon i Ustav RH, ili je pak duboko involvirana u kriminal i korupciju!
Vrijeme je da pravosuđe počne funkcionirati po principu poštivanja i primjene Zakona, Ustava i jednakosti, a ne prema rodbinskim, političkim, financijskim i drugim vezama.
Da nam je pravosuđe baruština u kojoj se događa sve i svašta i u kojoj po pravim prirodnim pravilima veliki i snažni jedu male i bespomoćne, to nam je već niz godina jasno. Isto tako je većina nas jako dobro upućena u činjenicu da je korupcija u pravosuđu „debelo“ uzela maha i da je se vrlo teško rješava. Također nam je poznato da su suci neovisni a i zaštićeni, te da se vrlo često dogodi da jedan sudac donese dvije različite odluke o istoj stvari, da se pred jednim sudom, od strane više sudaca različito tumači zakon, kao i da se u sudskim presudama, naročito u zemljišno knjižnom pravu vrlo često manipulira brojkama, datumima, zemljišno knjižnim česticama, i drugim sitnim makinacijama kojima se uspijeva ili zataškati ili vratiti slučaj na ponovno odlučivanje.
Ustav, Zakoni, sudska praksa, Europska konvencija, Strategija borbe protiv korupcije u brojnim slučajevima državnim službenicima koji odlučuju o sudbini građana koji su najčešće prisiljeni voditi svoje vlastite istrage da bi preživjeli i opstali, često ne znači ništa. Kako drugačije protumačiti činjenicu da se Zakon primjenjuje „kako se kome hoće“ a ne kako je to propisano u jednoj pravnoj državi u ovom slučaju u Hrvatskoj?
Dugoselski sud, sada Općinski sud u Sesvetama, sudeći prema odlukama iz ovog teksta, zacijelo prednjači ispred svih ostalih sudova u Hrvatskoj, u donošenju odluka koje sa zakonom nemaju apsolutno nikakve veze. Suprotno ovoj rečenici, isti taj sud pravomoćne odluke, drugostupanjskih sudova ne poštuje i ignorira ih, a ne poštuje čak niti svoje vlastite pravomoćne odluke! No ne čudi kada jedan sudac, jedan sud na čelu sa predsjednikom suda u ovom slučaju dugoselski suci Arnold Čada, Rosanda Topalušić i predsjednik Općinskog suda u Sesvetama Tomislav Aralica radi zaštite sebe i svojih propusta prikrivaju odlučne činjenice i manipuliraju datumima, brojkama, spisima. Ali zato jako čudi, kada unatoč svoj dostavljenoj dokumentaciji kojom se nesporno dokazuje povreda prava, primjenom Zakona koji su ili bili ili jesu na snazi, primjenom ustavnih odredbi i međunarodnog prava, policijski inspektori, uskočki istražitelji ili općinski i županijski državni odvjetnici, pa i samo Ministarstvo pravosuđa – prikrivaju nezakonitost poslovanja sudaca i sudova i štite ih od odgovornosti! Umjesto toga, nevine žrtve prepuštaju hijenama da ih rastrgaju dok se gramzivci halapljivo trgaju za njihovu imovinu. Da je tome tako, dokazati ćemo rječju i slikom u nastavku teksta!
Sve igre na dugoselskom sudu
Duge dvadeset i dvije godine prošlo je od kad je oformljen sudski predmet br. I-1/92 i I-523/92, započet po odredbama Zakona o izvršnom postupku, točnije od 1992 godine do danas (što je temeljem ZIP-a i ZOO-a zbog zastarnih rokova pravno nemoguće) a isto toliko vremena je prošlo od kad je na temelju nezakonitih, ništetnih i nepostojećih pravnih radnji nad nekretninom u Dugom Selu zasnovano založno pravo sudskim sporazumima broj I-1/92 i I-523/92 u korist Hrvatskog fonda za privatizaciju. Nezakonitost ovih sporazuma, o kakvim sličnim pravnim situacijama su u nekoliko predmeta odluke donosili i Europski sud u Strasbourgu a i Ustavni sud RH pozivajući se na Zakon koji je tada bio na snazi, a izričito je čl. 4. zabranjivao takve radnje, očituje se u više radnji dugoselskih i sudaca a koje su protivne Zakonima RH, Ustavu RH, moralu a vrhunac su nefunkcionalnosti i očiglednog dokaza korumpiranosti pravosudnih dužnosnika.
Ugovori sklopljeni između Parkant i Fonda za razvoj 1992 godine po neovlaštenoj osobi
Sudski sporazumi broj I-1/92 i I-523/92 iz 1992 godine, koje Općinski sud u Dugom Selu smatra izvršno/ovršnom ispravom na temelju kojih pune 22 godine kasnije Hrvatska banka za obnovu i razvitak koja nije vjerovnik u ovom predmetu, vodi ovršni postupak protiv ovršenika Liston d.o.o. koji nije dužnik , zanemarujući odredbe Zakona o izvršnom postupku i druge Zakone koji su u to vrijeme bili na snazi. Sporazumi su sklopljeni u ime dužnika Parkant d.o.o. zastupanom po punomoćniku Stanku Šarcu, pravniku i zaposleniku Exportdrva koje je tada imalo sjedište na istoj adresi. Sukladno odredbama čl. 96. ZPP-a ako stranka u punomoći nije pobliže odredila ovlaštenja punomoćniku, punomoćnik koji nije odvjetnik može na temelju takve punomoći obavljati sve radnje u postupku, ali mu je uvijek potrebno izričito ovlaštenje za povlačenje tužbe, za priznanje ili za odricanje od tužbenog zahtjeva, za zaključenje nagodbe, za odricanje ili odustanak od pravnog lijeka i za prenošenje punomoći na drugu pravnu osobu, te za podnošenje izvanrednih pravnih lijekova. Stanko Šarac nije imao takvo izričito ovlaštenje. Na temelju odredbi čl. 95. st. 1. ZIP-a određeno je da na temelju punomoći koju je stranka izdala odvjetniku u ovom slučaju Stanku Šarcu, a u kojoj ispravi nije pobliže odredila ovlaštenja, odvjetnik, a još manje pravnik nije ovlašten zastupati dužnika u izvršnom postupku.
Sudski sporazumi iz 1992 godine sklopljeni pred sudom, na društvenoj imovini, protivno Zakonu, sa izmišljenom katastarskom česticom broj 824, i sa punomoćnikom koji nije ovlašten zastupati dužnika i navodnog vanknjižnog vlasnika nekretnine Parkant – koji uopće nije mogao biti ni vanknjižni ni knjižni vlasnik društvene imovine čiji je korisnik bilo TND, a potom Exportdrvo upisane u z.k. ul. 11 k.o. Dugo Selo. (Dokaz povijesni zemljišno knjižni uložak 11 k.o. Dugo Selo ).
Ovim sporazumima su popisane nekretnine opisane kao k.č. br. 824 upisane u z.k. ul. 11 i 3537. Iz povijesnog ul. 11 i 3537 evidentno je da k.č. br. 824 u tom z.k. ulošku nikada nije bila upisana. Točnije, nekretnina tada društveno vlasništvo s pravom korištenja TND, bila je upisana u zemljišne knjige z.k. ul. 11 k.o. Dugo Selo, ali kao katastarske čestice broj 1385, 1386, 1579/1, 1579/2, 1579/3, i u z.k. ulošku br. 3537 kao katastarske čestice broj 1388/1, 1390/1, 1392/1, 3772/1, 1390/2. (Dokaz; Uvjerenje o identifikaciji katastarskih čestica). Sporazumi i zapisnici o popisu nekretnina radi zasnivanja založnog prava br. I-1/92 i I-523/92 temeljili su se na Ugovoru o prodaji poslovnog prostora točnije dijela nekretnine k.č. br. 824 upisane u z.k. ul. 11 i 3573 od 11. travnja 1991 godine, sklopljenog između Parkant-a zastupanog po Antolković Velimiru kao direktoru, i Exportdrva zastupanom po Marku Županu kao ovlaštenoj osobi i na temelju ugovora o kreditu br. 2/92 od 10.01.1992. godine, te ugovoru o kreditu br. 19/92 od 20.07.1992. godine sklopljenima između Fonda za razvoj kao vjerovnika i Parkant-a kao dužnika po Ivanu Antolkoviću koji prema potvrdi Trgovačkog suda u Zagrebu R3-1770/12 od 10.09.2012. godine očigledno nije bio direktor Parkanta. Katastarska čestica 824, 1992 godine nije bila upisana niti u jednom z.k. ulošku nego je očigledno nadopisana puno godina kasnije. (Vidi povijesni izvadak z.k. ul. 11)
Ugovor o prodaji društvene imovine čiji je korisnik u trenutku sklapanja ugovora bilo TND Dugo Selo, sklopljen po neovlaštenim osobama s nedopuštenim raspolaganjem stranaka i protivno Zakonu o zabrani prijenosa i raspolaganja korištenja nekretnina u društvenom vlasništvu na druge korisnike (Klasa; 011-01/90-02/38 od 10. prosinca 1990, Predsjednik Republike Franjo Tuđman i Sabor Republike Hrvatske).
Povijesni zemljišno knjižni uložak 11 k.o. Dugo Selo, i Uvjerenje iz katastra o identifikaciji katastarskih čestica, iz kojih se nesporno može ocijeniti da katastarska čestica 824, koja je navodno dio nekretnine na kojoj je sudskim sporazumom navodno zasnovano založno pravo, ne postoji u z.k. ulošku br. 11. Također je nesporno da su zemljišne knjige postojale, i da je u z.k. ulošku bilo upisano TND, pa potom Exportdrvo kao korisnik nekretnina u društvenom vlasništvu.
Povijesni z.k. uložak 11, k.o. Dugo Selo u kojem nema k.č. br. 824, niti je ikad bila upisana u ovaj z.k. uložak. Vidljivo je da je nekretnina do 1996 godine bila društveno vlasništvo s pravom korištenja DIP Dugo Selo, potom TND Dugo Selo, pa Exportdrvo 1996 godine. Ovaj povijesni z.k. uložak datirao je i prije 1978 godine pa je netočna tvrdnja sutkinje Rosande Topalušić i HBOR-a da se radi o nekretninama koje nisu bile upisane u zemljišne knjige. Točno je da izmišljena katastarska čestica br. 824 – nije bila nigdje upisana!
Uvjerenje o identifikaciji zemljišno knjižnih čestica iz kojeg je vidljivo da su katastarske čestice broj 1579/3 i 1579/2 upisane u z.k. ul. 11 k.o. Dugo Selo, nakon provedene komasacije identične katastarskim česticama broj 824/3 i 824/2 upisane z.k. ul. 31 k.o. Dugo Selo II. Ni u ovom uvjerenju k.č. br. 824 NEMA.
Zakonom o zabrani prijenosa prava raspolaganja i korištenja određenih nekretnina u društvenom vlasništvu na druge korisnike odnosno u vlasništvo fizičkih i pravnih osoba koji je stupio na snagu dana 09. prosinca 1990 godine, čl. 1. zabranjuje se prijenos prava raspolaganja i korištenja nekretnina koje su postale društveno vlasništvo na druge društvene pravne osobe odnosno u vlasništvo fizičkih i pravnih osoba. Ova zabrana traje do donošenja odgovarajućih zakona o pretvorbi društvenog vlasništva i o ustanovljavanju vlasništva fizičkih i pravnih osoba na nekretninama. Člankom 4. ovog zakona propisano je; „Pravni posao sklopljen ili pravni akt donesen protivno odredbama ovog zakona ništav je glede nekretnina koje se nalaze na teritoriju Republike Hrvatske. Odredba stavka 1. ovog članka primjenjuje se i na pravne poslove i druge pravne akte zaključene nakon 1. svibnja 1990. godine.“
Zakon o vlasništvu stupio je na snagu dana 01. siječnja 1997. godine pa je sve do tada bio zabranjen prijenos nekretnina u društvenom vlasništvu.“Zakonom o pretvorbi društvenih poduzeća (NN br. 19/1991 s kasnijim izmjenama i dopunama stupio je na snagu 1. svibnja 1991 godine, a kojim je propisano da se sva „društvena poduzeća“ moraju pretvoriti u trgovačka društva, konkretno u društva s ograničenom odgovornošću. Uz pretvorbu u trgovačka društva, korisnici nekretnina u društvenom vlasništvu, imali su obvezu u društvo unijeti i imovinu na kojoj su imali pravo korištenja i upravljanja. Zakonom o vlasništvu iz 1996 godine propisano je da stupanjem istoga na snagu nositelji prava korištenja, upravljanja i raspolaganja na stvari u društvenom vlasništvu, stječu pravo vlasništva na toj stvari. (Europski sud za ljudska prava, Zahtjev br. 35298/04, presuda Strasbourg 11. lipnja 2009 godine – Trgo protiv Hrvatske. Parkant nije bio nositelj prava korištenja i upravljanja 1991 i 1992 godine, što je vidljivo iz z.k. uloška 11 k.o. Dugo Selo i Rješenje Općinskog suda u Dugom Selu te ugovoru sklopljenom između Parkanta i Exportdrva o pravu građenja na nekretninama u društvenom vlasništvu!
Sudsko rješenje i Ugovor iz kojeg je vidljivo da je nekretnina bila društveno vlasništvo te da je istom upravljalo Exportdrvo, a ne Parkant, koji je na temelju izmišljene zemljišno knjižne čestice broj 824, uz pomoć sutkinje Rosande Topalušić koja je uredovala u takvom nezakonitom postupku popisom nepostojećih nekretnina i izmišljenih brojeva, sklopio ugovore o kreditu na iznose od 402.000,00 DEM i 400.000,00 DEM.
Prema potvrdi o promjenama i pravnom sljedništvu za tvrtku Parkant d.o.o., Mirogojska 19, izdanoj od Trgovačkog suda u Zagrebu broj R3-17701/12 dana 10.09.2012. godine, kao odgovorna osoba društva Parkant d.o.o., Mirogojska 19, upisan je u sudskom registru Ivan Drvodelić. Tek 15.08.1994. godine upisane su promjene tvrtke i to promjena adrese Josipa Predavca 60, no promjene direktora nisu izvršene pa iz potvrde Trgovačkog suda u Zagrebu broj gornji, proizlazi da Ugovori o kreditu ni punomoći nisu potpisani po ovlaštenoj osobi. Iz iste potvrde sasvim je nesporno da Parkant d.o.o. nema pravnog sljednika!
Iz potvrde Trgovačkog suda za Parkant d.o.o. vidljivo je da niti Ivan Antolković, niti Velimir Antolković, potpisnici ugovora na kojima se temelji izvršni postupak iz 1992 godine, a kasnije i do danas nepravomoćni upis založnog prava na nekretninama Listona u korist HBOR-a, nisu bili ovlaštene osobe u TD Parkant. Također je vidljivo da Liston nije pravni sljednik Parkant d.o.o, odnosno da Parkant nema pravnih sljednika.
Dakle, Ugovor o prodaji poslovnog prostora sklopljen između Exportdrva i Parkant d.o.o. temeljem čl. 4. Zakona o zabrani prijenosa prava raspolaganja i korištenja određenih nekretnina u društvenom vlasništvu na druge korisnike odnosno u vlasništvo fizičkih i pravnih osoba NIŠTAV JE pa se niti sudski sporazumi i zapisnici sklopljeni po neovlaštenoj osobi, a koji se temelje na ništavom ugovoru ne mogu ozakoniti samom činjenicom da su sklopljeni pred sudom. Ugovori o kreditu br. 2/92 od 10.01.1992. godine i br. 19/92 od 20.07.1992. godine sklopljeni su po neovlaštenoj osobi Ivanu Antolkoviću. Takvi ugovori, tj. ugovori koji su protivni Zakonu, Ustavu RH, ništavi su, odnosno nepostojeći jer se radi o nedopuštenom raspolaganju stranaka i pravnom poslu protivnom Zakonu i Ustavu. Takve radnje nepostojeće su i ništave same po sebi i ne trebaju se niti pobijati nikakvim posebnim radnjama (Ustavni sud RH). Nedopušteni i nepostojeći ugovor ništavan je ex tunc, tj. od trenutka sklapanja, pa su samim tim pravno ništave i sve ostale radnje koje se na tim ugovorima temelje.
Zapisnikom Općinskog suda u Dugom Selu od 24. ožujka 1992 godine sastavljen u prisustvu sutkinje Rosande Topalušić kao predsjedavajuće donešeno je Rješenje kojim se katastarska čestica broj 824; zgrada i dvorište u mjestu veličine 43234 m2 i čkbr. 914 zgrada i dvorište u mjestu sa 6508 m2, upisuje kao društveno vlasništvo s pravom korištenja Exportdrva Zagreb, Marulićev trg 18.
21. lipnja 1996 godine Općinski sud u Dugom Selu donosi po sucu Arnoldu Čadi pravomoćno sudsko rješenje broj Z-885/96 kojim se Parkant d.o.o. (dužnik u izvršnom postupku br. I-1/92 od 02.01.1992 godine i I-523/92 od 23. srpnja 1992 godine, a u kojem izvršnom postupku je nekretninu-društveno vlasništvo k.č. br. 824, založio kod Fonda za razvoj) tek 1996 godine upisuje u zemljišne knjige, prvo kao korisnik opisanih nekretnina u društvenom vlasništvu, a potom i kao vlasnik istih nekretnina upisanih u z.k. ul. 11 i 3537 k.o. Dugo Selo, a koje Rješenje o uknjižbi prava vlasništva se temelji na čl. 12 ZOV-a koji je preuzet i izmijenjen čl. 1. i čl. 9. Zakona o preuzimanju ZOV-a.
Sudsko rješenje donešeno 1996 godine, kojim je sudac Arnold Čada odlučio o pravu korištenja Pakant d.o.o. na nekretninama k.č. br. 1579/3, 1579/2, 1579/4 upisanim u z.k. uložak 11 k.o. Dugo Selo. Ni ovdje nema navedene k.č. br. 824. Isti dan je sudac odlučio i o pravu vlasništva u korist Parkanta, aVelimir Antolković je u Zemljišno knjižnom odjelu Dugo Selo u jednom danu dobio čak dva potpuno čista z.k. izvadka za istu nekretninu. Jdnu upisanu u z.k. ul. 31 k.o Dugo Selo II, a drugi, s obzirom da sud nije sve do danas ugasio z.k. uložak 11, za k.č. br. 1579/3 i 1579/2 – te je odmah podigao nove kredite na oba z.k. izvadka.
Uvidom u povijesni izvadak z.k. ul. 11 k.o. Dugo Selo i u pravomoćna rješenja Općinskog suda u Dugom Selu od 21. lipnja 1996 godine broj Z-884/96 i Z-885/96, vidljivo je da je kao nositelj upravljanja, korištenja ili raspolaganja upisano društvo TND Dugo Selo, stoga je i Exportdrvo neovlašteno sklopio Ugovor o prodaji poslovnog prostora od 11. travnja 1991 godine, pa je i time dokazano da su sve pravne radnje sklopljene po Parkant i Exportdrvo – vezano uz nekretnine upisane u z.k. ul. 11 i 3537 do donošenja drugih zakona 1996 godine – ništave.
Člankom 362. Zakona o pretvorbi društvenog vlasništva određeno je; „smatra se da je vlasnik nekretnine u društvenom vlasništvu osoba koja je u zemljišnim knjigama upisana kao nositelj prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja tom nekretninom.! (Presuda Europskog suda u Strasbourgu br. 35298/04) stoga dana 27. svibnja 1992. godine Exportdrvo i Parkant d.o.o., osima nezakonitog Ugovora o prodaji poslovnog prostora, zaključuju još i Ugovor kojim se temeljem odredbe čl. 6. Zakona o izgradnji odobrava tvrtki Parkant da na društvenom zemljištu s pravom korištenja Exportdrva k.č. br. 824 k.o. Dugo Selo II?? (k.o. koja tada nije postojala), izgradi distributivni centar i pilanu sa sortirnicom drvene građe. Potpisnik ovog ugovora ispred Exportdrva p.o. je Marko Župan dipl.oec. a ispred Parkant-a d.o.o. Ivan Antolković.
Zakonom o obveznim odnosima i Ustavom RH jasno je i nedvojbeno propisano da pravni poslovi koje sklapaju pravne osobe koji su izvan okvira njihove pravne osobnosti biti će ništavi. Naknadne radnje ne mogu konvalidirati nezakonite i nedopuštene pravne radnje sklopljene prije donošenja novih zakona kojima je regulirana pretvorba nekretnina u društvenom vlasništvu. Zabrana prijenosa prava raspolaganja i korištenja određenih nekretnina u društvenom vlasništvu na druge korisnike odnosno u vlasništvo fizičkih i pravnih osoba ukinuta je tek 15. srpnja 1997. godine.
U predmetima br. I-1/92 i I-523/92 donešena su na sudski zapisnik Rješenja o osiguranju, ali ne i Rješenja o izvršenju što je temeljni akt propisan za pokretanje postupka izvršenja odnosno prodaje nekretnine u izvršnom postupku. Uvjet provedbe izvršenja je izvršnost rješenja o izvršenju! U spisu broj I-1/92 i I-523/92 nema rješenja o izvršenju niti dokaza o njegovoj izvršnosti iako je netočno navedeno u nezakonitim sudskim rješenjima broj I-1/92 i I-523/92 od 21. travnja 2000 godine, te u rješenju Z-619/00 od 21. travnja 2000 godine da se upis založnog prava određuje na temelju rješenja o izvršenju?????!!!
Sukladno odredbama Ustavnog suda, u izvršno/ovršnom postupku primjenjuje se onaj zakon koji je bio na snazi u vrijeme donošenja odluka, odnosno po kojem je postupak započet, stoga se primjenjuje ZIP koji propisuje; „Umješač iz parničnog postupka ne može u izvršnom postupku zadobiti položaj vjerovnika!“(Gž-353/79 od 05.IV.1977. ) pa HBOR koji nije vjerovnik u postupku nikako nije mogao na zakonit način stupiti u izvršni postupak umjesto Hrvatskog fonda za razvoj.
Prema odredbama Zakona o izvršnom postupku, izvršni postupak se provodi u granicama izvršne isprave, odnosno na temelju podataka iz Rješenja o izvršenju.Postupak provodi vjerovnik iz Rješenja o izvršenju protiv dužnika iz iste isprave. Ako osoba na koju glasi potraživanje iz izvršne isprave, a koja je ujedno kao vjerovnik u prijedlogu za izvršenje ne postoji više kao subjekt u vrijeme pokretanja izvršnog postupka, u njezinu se korist ne može rješenjem dozvoliti izvršenje. Točnije – VJEROVNIK i DUŽNIK MORAJU POSTOJATI U TRENUTKU IZVRŠENJA.
Dana 26. lipnja 1996 godine između Hrvatskog fonda za privatizaciju, pravnog sljednika Hrvatskog fonda za razvoj i Hrvatske banke za obnovu i razvitak sklopljen je Ugovor o cesiji kojim je prenešeno više tražbina između ostalog i tražbina u odnosu na Parkant temeljem ugovora br. 2/92 i 19/92 iz 1992 godine sklopljenih između Parkanta kao dužnika, po neovlaštenoj osobi Ivanu Antolkoviću (direktor je bio Ivan Drvodelić), i Hrvatskog fonda za razvoj kao vjerovnika, a na temelju kojih je popisom nekretnina u društvenom vlasništvu protivno Zakonu o zabrani prijenosa prava raspolaganja i korištenja određenih nekretnina u društvenom vlasništvu na druge korisnike odnosno u vlasništvo fizičkih i pravnih osoba zasnovano založno pravo na nekretnini br. 824 upisanoj u z.k. ul. 11 k.o. Dugo Selo.
Bez ikakve prethodne provjere, Hrvatska banka za obnovu i razvitak, sklapa dana 27. prosinca 1996. godine, temeljem Ugovora o cesiji od 26. lipnja 1996 godine novi Ugovor o kreditu sa Parkant d.o.o. br. HFP-12/96 kojim mu reprogramira dugovanje, neplaćenu glavnicu plus kamatu od 1992 godine do dana sklapanja ugovora, u iznos od 996.265,83 DEM uz rok otplate na pet godina, počevši s otplatom od 01.01.1998. godine uz kamatu 8% godišnje. Kao osiguranje kredita služi nekretnina k.č. br. 824 upisana u z.k. ul. br. 11 i 3537 k.o. Dugo Selo a koje osiguranje se temelji na sudskim sporazumima br. I-1/92 od 02.01.1992. godine i br. I-523/92 od 23.07.1992. godine. Kako Parkant d.o.o. ni temeljem ovog Ugovora o kreditu sa HBOR-om nije plaćao svoje obveze, to je 26.10.1998. godine sklopljen i Dodatak Ugovoru o kreditu kojim je neplaćena glavnica i kamata ponovno reprogramirana na iznos od 1.062.428,80 DEM plativih u 16 jednakih tromjesečnih rata od kojih prva dospijeva 30.06.1999. godine. Ostale stavke, uključujući i nekretninu – koja je osiguranje – ostaju jednaki. Uvidom u z.k. izvadak od 27. kolovoza 1997. godine z.k. uložak br. 11 vidljivo je da su u predmetnom izvadku upisane nekretnine kč. br. 1579/3 i 1579/2 a ne k.č. br. 824 – pa je dakle očigledno da je HBOR kao zalog bez ikakve provjere, opisao nepostojeću nekretninu u tom z.k. ulošku. Prema ZOO Ugovori koji su kasnije sklopljeni poništavaju prethodno poduzete radnje koje su obuhvaćene novim ugovorom.
Ova Hrvatska razvojna i izvozna banka u ovršnom postupku nad imovinom nedužnika, proizvođača i izvoznika Listona, iako nepravomoćno upisana u zemljišne knjige sa svega 402.000,00 DEM i to nezakonitim sudskim rješenjima, potražuje kao glavnicu iznos od čak 5.318.252,55 kn te kamate od 12 % godišnje za period od 26.10..2001. tj. od dana kada je HBOR raskinuo ugovor sa Parkantom??????? pa sve do dana naplate!!! Prema jednostavnom izračunu to znači da HBOR potražuje od poduzeća s kojim NIKADA nije bio u nikakvom poslovnom niti ugovornom odnosu, od tvrtke koja nije pravni sljednik njegovog dužnika, od potpunog nedužnika u ovom ovršnom postupku – iznos od 5.318.252,55 kn glavnice i 8.296.473,97 kn kamate za period od kad traje ovršni postupak ili ukupno 13.614.726,52 kn - u kojem iznosu je Hrvatska banka za obnovu i razvoj ukalkulirala i obračunala sav svoj dugogodišnji nemar i nemar svojih prednika a koji sada poput profesionalnog lihvara i kamatara žele naplatiti na imovini trgovačkog društva kojeg su pretvorili u svoju žrtvu, što je vjerovatno jedinstveni slučaj u Hrvatskoj!
Strana 1 i strana 4. Ugovora o kreditu br. HFP 12/96 sklopljen između HBOR-a i Parkant-a kojim je HBOR reprogramirao Parkantu neplaćene obveze u periodu od 1992 godine do 1996 godine, a iz str. 4. članak. 6, vidljivo je da je HBOR temeljem ovog ugovora evidentirao založno pravo na nekretninama k.č. br. 824 upisanim u z.k. ul. 11 i z.k.ul. 3537
Zemljišno knjižno izvadak iz 1997. godine, za nekretninu vlasništvo Parkant d.o.o, i to k.č. br. 1579/3 i 1579/2, upisanu u z.k. uložak 11, te zemljišno knjižni izvadak za katastarsku česticu broj 824 koja nema veze sa uloškom br. 11 niti sa z.k. uloškom br. 31, iz čega je očigledno DA JE HRVATSKA BANKA ZA OBNOVU I RAZVITAK 1996. GODINE SKLOPILA UGOVOR SA PARKANT D.O.O. NA IZNOS OD 996.265,83 DEM, KASNIJE UVEĆANO ZA NEPLAĆENU GLAVNICU I KAMATU I PONOVNO REPROGRAMIRANO SKLAPANJEM DODATKA UGOVORA 1998. GODINE – A DA UOPĆE NIJE PROVJERAVALA STANJE U ZEMLJIŠNIM KNJIGAMA NITI IDENTIFICIRALA NEKRETNINU KOJA JE ZALOG PO UGOVORU!
Dana 11. i 18.04.2000. godine nekretninu upisanu u z.k. ul. 31 k.č. br. 824/3 i 824/5 na kojoj nije bilo nikakvih plombi, zabilježbi spora, izvršenja, ili postupaka u tijeku kupilo je trgovačko društvo Liston d.o.o. a tada počinje pravosudni cirkus pred ovim Općinskim sudom, u kojem sudjeluju suci Rosanda Topalušić, Arnold Čada uz blagoslov predsjednika Općinskog suda u Sesvetama a i drugih institucija koji su zaduženi za nadzor i kontrolu postupanja sudaca. Kako je suludo pomišljati da ovi imenovani suci do te mjere ne poznaju zakon da bi donijeli sudska rješenja kao što su ova objavljena, onda se nameće samo jedna pomisao, da su svjesno nanosili štetu trgovačkom društvu Liston da bi prikrili sve naprijed opisane radnje državnih djelatnika, a koje radnje su prema svim važećim zakonima i propisima u RH – nezakonite i ništave ili bolje rečeno nepostojeće.
S obzirom da je Hrvatska banka za obnovu i razvoj obaviještena o svim ovim nespornim činjenicama, a također i predsjednik Općinskog suda u Sesvetama, kao i veliki broj pravosudnih institucija uključujući i Ministarstvo pravosuđe, DORH i dr., jedino što se dade zaključiti je da službene osobe i državni službenici svjesno podržavaju kriminal i bezakonje na štetu Listona, njegovih osnivača i njegovih pravnih sljednika a na korist HBOR-a koji tu korist ni na koji način legalnim i pravnim putem ne bi mogao steći!
Zar je ovo pravna država?
Rosanda Topalušić, sutkinja Općinskog suda u Dugom Selu, donosi dana 21. travnja 2000 godine, na temelju nepostojećeg rješenja od 25. travnja 2000 godine Rješenje kojim se u korist Hrvatske banke za obnovu i razvitak, na temelju rješenja o izvršenju (koje ne postoji u spisu), poslovni broj I-1/92 i I-523/92, i na temelju Ugovora o cesiji od 26. lipnja 1996 godine sklopljenog između Hrvatskog fonda za privatizaciju uknjižuje založno pravo na nekretnini k.č. br. 824/3 upisanoj u z.k. uložak br. 31 k.o. Dugo Selo II, vlasništvo Parkant d.o.o. Zagreb (niti u zaglavlju rješenja niti u meritumu nema adrese vlasnika nekretnine???????). Na rješenju nema dostavne naredbe niti Pouke o pravnom lijeku koje je osnovno i zajamčeno pravo na žalbu u zemljišno knjižnom postupku. Rješenje je upućeno, kako je to jasno vidljivo samo ZK odjelu Općinskog suda u Dugom Selu.
SUDSKA RJEŠENJA OPĆINSKOG SUDA U DUGOM SELU IZ 2000 GODINE DONEŠENA PO DVA SUCA, ROSANDI TOPALUŠIĆ I ARNOLDU ČADI, SA POTPUNO IDENTIČNIM POGREŠKAMA. OBA RJEŠENJA SU NAVODNO DONEŠENA 21. TRAVNJA 2000 GODINE NA TEMELJU RJEŠENJA OD 25. TRAVNJA 2000 – ŠTO JE PRAVNO NEMOGUĆE, BEZ TOČNO NAVEDENE ADRESE STRANKE, BEZ DOSTAVNE NAREDBE, BEZ POUKE O PRAVNOM LIJEKU I SA POTPUNO KRIVO IDENTIFICIRANIM ČESTICAMA. U UGOVORU HFP 12/96 SKLOPLJENOM IZMEĐU HBOR-A I PARKANTA, I U SVIM DRUGIM UGOVORIMA NAVEDENA JE ČESTICA 824 upisana u z.k. uložak 11 k.o. Dugo Selo, a ne k.č. br. 824/3 upisana u z.k. uložak 31 k.o. Dugo Selo II. U trenutku donošenja ovog rješenja, bila su aktivna obadva z.k. uloška za jednu nekretninu upisanu u dvije različite katastarske općine – ŠTO JE NEDOPUSTIVO.
Temeljem nepostojećeg rješenja od 25. travnja????, poslovni broj V-I-1/92 i I-523/92, Predsjednik Općinskog suda u Dugom Selu, Arnold Čada, istog dana, točnije, 21. travnja 2000 godine određuje; na nekretninama k.č. br. 824/3, 3 zgrade, tvorničko dvorište u Dugom Selu, ulica Josipa Predavca sa 20967 m2, upisana u z.k. ul. 31. k.o. Dugo Selo II, vlasništvo Parkant d.o.o. Dugo Selo, ul. Josipa Predavca 60, ovršnu uknjižbu založnog prava zaloga za iznos od 22.132.807,00 dinara u protuvrijednosti od 402.414,70 DEM za korist Hrvatske banke za obnovu i razvitak, Strossmayerov trg 9. Ni ovo rješenje nema dostavne naredbe, već je dostavljeno samo u spis toga suda br. I-1/92 i I-523/92, niti ima pravo na žalbu što je zajamčeno pravom Ustavom i Zakonima RH i osnovno pravo stranaka u postupku a radi zaštite zemljišno knjižnog prava.
S obzirom da niti jedno od ovih rješenja nisu dostavljeni strankama u postupku, s pogreškom u datumima, imenima stranaka, brojevima zemljišno knjižnih čestica i z.k. uloška, a prema Zakonima o sudovima i Sudskom poslovniku nemaju niti propisanu formu sudskih rješenja, ista je Sud koji ih je donio, bio dužan i ukinuti. Osim toga, u sudskim sporazumima br. I-1/92 i I-523/92 na kojima se temelji upis ovršnog založnog prava opisane su nekretnine k.č. br. 824 upisane u z.k. ul. 11 i 3537 k.o. Dugo Selo, a ne k.č. br. 824/3 upisane u z.k. ul. 31 k.o. Dugo Selo II, pa je nejasno na koji način su suci koji su uredovali identificirali nekretnine – predmet ovrhe.
HBOR nije bio ovlašten na temelju Sporazuma br. I-1/92 i I-523/92 upisati ovršno založno pravo u zemljišnim knjigama u svoju korist, niti je Sud takvo pravo smio temeljem važečih zakona i propisa dozvoliti. Temeljem odredbi Zakona o izvršnom postupku, osoba na koju je potraživanje prešlo ili koja je ovlaštena zastupati, može nastaviti postupak samo ako je u prijedlogu naznačeni vjerovnik umro u toku postupka, ali ne ako se to dogodilo prije pokretanja izvršnog postupka. Nema pretpostavke za vođenje izvršnog postupka ako vjerovnik iz isprave ne postoji (u ovom slučaju Hrvatski fond za razvoj). Rješenje o izvršenju u korist druge osobe ne može se dozvoliti, a potraživanje može prijeći na drugu osobu samo ako je postupak izvršenja već započet. (VSH – Gž-6/87 od 12.III.1987.g.).
Ispunjenje obveze u okviru izvršnog postupka može se odrediti samo u OKVIRU SADRŽAJA ODLUKE koja je poslužila kao izvršna isprava (čl. 16. ZIP-a). Zakon se ne primjenjuje parcijalno, već se sudski postupci moraju temeljiti na zakonskim pretpostavkama, a koji se kreću u okviru više zakonskih odredbi, i Ustava RH.
Uz prijedlog za izvršenje, prilaže se i zemljišno knjižni izvadak ili posjedovni list, uvjerenje iz katastra i slično, kojim se dokazuje da se radi o nekretnini u vlasništvu ovršenika. Naravno da niti ove isprave ne postoje u spisu, baš kao niti rješenje o izvršenju, u suprotnom bi se, da je HBOR pribavio Uvjerenje iz katastra bez ikakve sumnje moglo utvrditi da se radi o pogrešno identificiranoj nekretnini, na kojoj HBOR neosnovano provodi ovršni postupak punih 14 godina, i to na imovini ovršenika koji nije dužnik HBOR-a.
14. srpnja 2000 godine, Općinski sud u Dugom Selu donosi pravomoćno rješenje R1-67/00 o uknjižbi prava vlasništva u korist Liston d.o.o., na nekretninama k.č. br. 824/3 i 824/5, te istim rješenjem odlučuje o brisanju hipoteka upisanih u predmetni z.k. uložak br. 31 k.o. Dugo Selo II. . Međutim, sudac Arnold Čada novim rješenjem koje je dostavio zemljišno knjižnom odjelu odredio je upis promjene prava vlasništva u zemljišnim knjigama u korist Liston, , dok je brisanje postojećih hipoteka koje su zasnovale banke na temelju ugovora sa Parkantom, a o čemu je već pravomoćno odlučio Rješenjem R1-67/00 – odgodio na nepoznat i neodređeni rok, i to novim rješenjem????? Tako je Liston d.o.o. potpuni nedužnik u ovom postupku, stekao nekretninu u vlasništvo, ali s njom i sve nebrisane Parkantove terete, plombe i probleme koje su mu na nezakonit način nametnuli suci Općinskog suda u Dugom Selu. Pravomoćno rješenje br. 67/00 od 14. srpnja 2000 godine do danas nije u potpunosti provedeno!
No tu ova pravosudna agonija tek počinje!
Suprotno pravomoćnoj odluci R1-67/00 kojom je odlučeno o uknjižbi prava vlasništva u korist Liston d.o.o., Općinski sud u Dugom Selu po sucu Arnoldu Čadi donosi novo Rješenje broj I-1/92 od 21. rujna 2001 godine kojim tek odlučuje o uknjižbi založnog prava u korist HBOR-a, a u kojem su stranke HBOR kao vjerovnik i Parkant kao dužnik (iako je Liston vlasnik nekretnine), te temeljem tog rješenja u kojem Liston d.o.o. uopće nije stranka u postupku, određuje i upis plombe Z-193/01 – radi čuvanja prvenstvenog reda u zemljišnim knjigama?? iz čega proizlazi da je Liston kao uknjiženi vlasnik nekretnine poslužio kao žrtva radi naplate tuđih dugova, i to glavnice iz 1992 godine uz pripisanu zateznu godišnju kamatu od 1992 godine do danas, i sa svrhom da se na ovaj način “operu svi grijesi sudionika ove pravosudne lakrdije sve od 1992 godine naovamo!”
Iz evidencije Zemljišno knjižnog odjela Općinskog suda u Dugom selu vidljivo je da spis Z-139/01 (I-1/92) još uvijek nije formiran. Plomba Z-139/01 na imovini Liston d.o.o., u z.k. ul. 31 k.o. Dugo Selo II, stavljena je u postupku iskazivanja zemljišnoknjižnog stanja povodom rješenja Općinskog suda u Dugom Selu poslovni broj I-1/92 od 12 rujna 2001 godine. Predmet I-92/01 vodi se u postupku vjerovnika Hrvatske banke za obnovu i razvitak Zagreb protiv dužnika “Parkant” d.o.o. Dugo Selo, radi upisa založnog prava, iako je Liston od 2000 godine vlasnik nekretnine!
Suprotno Zakonu o zemljišnim knjigama koji određuje da rok za zabilježbu prava prvenstvenog reda ističe nakon godinu dana, a zabilježba spora nakon isteka roka od deset godina od dana upisa, Općinski sud u Dugom Selu, rješenjem suca toga suda Arnolda Čade, tada predsjednika suda, blokirao je plombom Z-139/01 imovinu Liston-a, čuvajući prvenstveni rad u postupku u kojem su stranke HBOR-Parkant, i to , na temelju rješenja u kojem uopće Liston nije stranka u postupku, već punih 14 godina???
Na rješenje broj I-1/92 od 21. rujna 2001. godine kojim rješenjem su ispravljena rješenja broj I-1/92 i I-523/92 od 21. travnja 2000 godine, čime novo rješenje derogira staro, Liston se žalio te je Županijski sud u Velikoj Gorici Rješenjem broj Gž-2737/02-4 od 17. prosinca 2003. godine ukinuo u cijelosti Rješenje broj I-1/92 istaknuvši /s obzirom da se radi o izvršnom postupku/ da HBOR nije pravni sljednik Fonda za razvoj već se radi o sasvim drugoj pravnoj osobi, te da je Rješenje broj I-1/92 od 21. travnja 2000 godine, donešeno bez pravnog lijeka i nije dostavljeno strankama u postupku. I ovo rješenje donešeno u korist Liston d.o.o.je pravomoćno! Unatoč ovoj činjenici prijedlog Liston-a da se plomba Z-139/01 briše nakon ukidanja rješenja broj I-1/92 od 21. rujna 2001 godine, odbijen je od strane suda s opravdanjem da je plomba Z-139/01 stavljena zbog iskazivanja zemljišno-knjižnog stanja povodom rješenja broj I-92/01 te da se ista ne može brisati iz razloga jer nema tog rješenja, odnosno ukinuto je odlukom Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-2737/02!!!!
Iako su suci Općinskog suda u Dugom Selu, temeljem ukidnog rješenja drugostupanjskog suda bili dužni brisati postojeći nezakoniti upis u zemljišnim knjigama, tj. ukinuti provedene radnje kako je to određeno odlukom višeg suda, do danas takva odluka pred Općinskim sudom u Dugom Selu, temeljem pravomoćnog ukidnog rješenja drugostupanjskog suda br. Gž-2737/02-4 od 17. prosinca 2003 godine – pa sve do danas nije donešena.
2002 godine, vjerovnik Hrvatska banka za obnovu i razvitak podnosi protiv dužnika Parkant d.o.o. prijedlog za ovrhu koji je rješenjem Ovr-742/01-3 od 01. veljače 2002 godine odbijen, s obrazloženjem „kako založna prava na kojima ovrhovoditelj temelji svoj prijedlog za ovrhu nisu upisana u zemljišne knjige koje su u međuvremenu formirane, već je o upisu založnog prava odlučeno rješenjem broj I-1/92 od 21. rujna 2001 godine, a koje u međuvremenu nije postalo pravomoćno, prijedlog za ovrhu valja odbiti do konačnog upisa založnog prava ovrhovoditelja na novoformiranim česticama????? Nakon pravomoćnosti rješenja br. I-1/92 od 21. rujna 2001 godine ovrhovoditelj može podnijeti ponovljeni prijedlog za ovrhu uz priloženi z.k. izvadak za predmetne nekretnine kao dokazom založnog prava.“ Ovo rješenje potvrđeno je odlukom drugostupanjskog suda br. Gž-2851/02-2 od 10. ožujka 2004. godine.
U međuvremenu je nad dužnikom Parkant d.o.o, strankom iz izvršnog postupka I-1/92 i I-523/92 Rješenjem br. Sts-7980/01 od 11.11.2003. godine otvoren i zatvoren stečajni postupak. U stečajnom postupku je stečajna upraviteljica Biserka Jakić, u svojem očitovanju sudu istaknula da se HBOR prema svojem dužniku ponio nemarno te da nije poduzeo potrebne radnje radi naplate potraživanja za vrijeme dok je dužnik bio aktivan. Stečajni postupak nad Parkant d.o.o. nije se vodio, niti je bilo pobijanja saklopljenog ugovora o prodaji nekretnina između Liston d.o.o. i Parkant d.o.o.
Umjesto donošenja novog rješenja temeljem drugostupanjskog rješenja Gž-2737/02 od 17. prosinca 2003 godine, Općinski sud u Dugom Selu provodi do sada u sudskoj praksi nečuven postupak. Iz arhive spisa broj I-1/92 I-523/92 od 21. travnja 2000 godine, nadopunjuje sudsko rješenje staro četiri godine, nadopisujući pisaćom mašinom pravni lijek (rješenje je i nadalje sa svim nedostacima, bez naznačene adrese stranke u postupku Parkant d.o.o., donešeno 21. travnja na temelju rješenja od 25. travnja???) s naznakom na koverti da se radi o predmetu Ovr-2/04 – rješenje od 21.04.2000 godine, upućeno dana 08.03.2004. godine trgovačkom društvu „Parkant“ nad kojim je dana 11.11.2003. godine otvoren i zaključen stečajni postupak, a tvrtki je određeno brisanje iz sudskog registra. Na temelju žalbe na ovo nadopisano rješenje, koju Liston d.o.o., podnosi iz opreza pod brojem Ovr 2/04, , iako je o ovom rješenju već odlučeno pred drugostupanjskim sudom u Velikoj Gorici, sud u Velikoj Gorici šalje upute Općinskom sudu u Dugom Selu o postupanju, te spis dobiva novi broj Ovr 57/09).
Nadopisivana sudska rješenja Općinskog suda u Dugom Selu! Iz koverte se vidi da je rješenje na koverti dobilo drugi broj; piše Ovr 2/04 – rješenje od 21. travnja 2000 godine?????? upućeno 08.03.2004. godine trgovačkom društvu Parkant nad kojim je dvije godine ranije okončan stečajni postupak.
Bitno je naglasiti, da osim što ovo rješenje nije utemeljeno niti na jednom propisu niti zakonu koji su na snazi ili su bili na snazi u RH, da je Općinski sud u Dugom Selu, po sucu Arnoldu Čadi, dana 17.06.2000. godine odlučio o uknjižbi prava vlasništva u korist Liston d.o.o., te je zakonski bilo nemoguće donositi/nadopunjavati/ispravljati rješenje u kojem je dužnik Parkant d.o.o., a kojim se zadire u prava knjižnog vlasnika nekretnine Liston d.o.o.
U rješenju broj K-US-130/12 i KPO-US-7/12 od 17. prosinca 2013 Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta zamjenica županijske državne odvjetnice koja obavlja poslove zamjenika ravnatelja USKOK-a Diana Pervan, navela je o rješenju I-1/92 od 21. travnja donešenom na temelju rješenja od 25. travnja slijedeće;
„U spisu br. I-1/92“ sada (Ovr-57/09) nalazi se na listu 42 Rješenje od 21. travnja 2000 godine koje je donijela sutkinja Rosanda Topalušić, a kojim se na temelju rješenja o izvršenju I-1/92 i 523/92 te ugovora o cesiji od 26. lipnja 1996 godine, sklopljenog između HFP-a i HBOR-a radi osiguranja potraživanja u iznosu od 22.132.807,00 dinara, u protuvrijednosti 402.414,70 DEM uknjižuje založno pravo na nekretnini k.č. br. 824/3 upisane u z.k. ul. 31 k.o. Dugo Selo II (op.a.- u sporazumima je opisana k.č. br. 824 z.k. ul. 11 k.o. Dugo Selo), vlasništvo Parkant d.o.o.. Rješenje sadrži pouku o pravnom lijeku i dostavnu naredbu ZK odjelu Općinskog suda u Dugom Selu (pisanu pisaćim strojem), a na poleđini se nalazi bilješka od 25. travnja 2000 godine u kojoj je navedeno da je ovo rješenje bilo dano Velimiru Antolkoviću, ali da ga nije htio potpisati, već da je izjavio da će njegov odvjetnik doći naknadno. Na listu 43. spisa nalazi se rješenje Z-619/00 od 21. travnja 2000 godine koje je potpisao sudac Arnold Čada, kojim se određuje da se na k.č. br. 824/3 (tri zgrade i tvorničko dvorište u Dugom Selu, J. Predavca sa 20967 m2) upisane u z.k. ul. 31 k.o. Dugo Selo II, vlasništvo Parkant d.o.o., upiše ovršna uknjižba zaloga za iznos od 22.132.807,00 dinara u protuvrijednosti 402.414,70 DEM za korist HBOR-a.
Primjerak rješenja od 21. travnja 2000 godine stavlja se u zbirku isprava. U tom rješenju doista je navedeno da se donosi temeljem rješenja od 25. travnja 2000 godine, no očigledno se radi o pogrešci u pisanju, obzirom da se na poleđini stranice 42 (op.a. radi se o dva različita sudska rješenja), nalazi naprijed navedena bilješka datuma 25. travnja 2000. godine???????.Rješenje Z-619/00 dostavljeno je HBOR-u 6. srpnja 2000 godine. (op.a.- U rješenju je samo dostavna naredba ZK Odjelu Općinskog suda u Dugom Selu).“
Preslika Rješenja iz zbirke isprava broj I-1/92 i I-523/92 /z-619/00 nakon što je zamjenica županijske državne odvjetnice Diana Pervan u svojem rješenju napisala da je točno da je sudac napravio pogrešku s datumima, kao i da je propustio napisati UPUTU O PRAVNOM LIJEKU, ali da je zato sutkinja Rosanda Topalušić ispravno postupila kad je nakon što je viši sud utvrdio da je rješenje bez pravnog lijeka – RJEŠENJE NADOPISALA!!!!????, te da je na poleđini rješenja ispravljen datum, iz kojeg se može utvrditi da je rješenje pisano dana 25. travnja a ne 21. travnja????????
Iz ovjerene preslike rješenja iz spisa, vidljivo je da nema nikakve ispravke u rješenju – i DA JE POLEĐINA RJEŠENJA POTPUNO PRAZNA. A čak i da je napisan ispravak na poleđini rješenja – TO NIJE ZAKONIT POSTUPAK ISPRAVLJANJA POGREŠKI U PISANJU U SUDSKIM RJEŠENJIMA, STOGA JE OBRAZLOŽENJE ZAMJENICE ŽUPANIJSKE DRŽAVNE ODVJETNICE – POTPUNO NEVJEROVATNO I BESMISLENO! Na činjenicu da Rješenje nije dostavljeno strankama u postupku, što je temeljno ljudsko i ustavno pravo, kao i pravo zajamčeno osim Ustavom i Zakonom o zemljišnim knjigama, nije se niti osvrnula, kao niti na sve druge ovdje opisane činjenice koje svakog, tko iole poznaje pravo mogu samo šokirati!
Ovršni postupak br. Ovr 849/04 koji je pokrenula Hrvatska banka za obnovu i razvitak
Prije tri dana navršila se tužna desetogodišnjica, točnije sa danom 06.07.2004. godine, otkako je pred Općinskim sudom u Dugom Selu tada predsjednik toga suda Arnold Čada, donio na temelju Prijedloga za ovrhu Hrvatske banke za obnovu i razvitak, Rješenje o ovrsi kojim se pokreće ovršni postupak nad nedužnikom Liston d.o.o. u ovom postupku. Nad trgovačkim društvom koje nije pravni sljednik Parkant-a – dužnika HBOR-a, provodi se ovršni postupak temeljem izvršnog postupka iz 1992 godine, i to na nekretnini vlasništvo Liston-a, upisanoj u z.k. uložak 31. k.o. Dugo Selo II, k.č. br. 824/3 i 824/5. U prijedlogu kojim se te 2004 godine, traži ovrha na imovini knjižnog vlasnika nekretnine, trgovačkog društva Liston d.o.o. HBOR je u svojem prijedlogu od 21.06.2004. godine naznačio slijedeće; „temeljem ovršnih sporazuma broj I-1/92 od 02.01.1992. godine utvrđenog na sudski zapisnik od 02.01.1992. g. određeno je zasnivanje založnog prava popisom nekretnina u vlasništvu Parkant d.o.o. koje se nalaze u Dugom Selu, i to zemljište katastarska čestica br. 824, z.k. uložak br. 11 i 3537 k.o.Dugo Selo radi iznosa od 402.414,70 DM, i temeljem ovršnog sporazuma broj I-523/92 od 23.07.1992. godine utvrđenog na sudski zapisnik radi iznosa od 400.000 DEM popisom istih nekretnina. Sporazumi su zaključeni između Hrvatskog fonda za razvoj i dužnika Parkant d.o.o.“
U istom prijedlogu u točki IV HBOR je naznačio; da je temeljem Ugovora o cesiji HBOR sa Parkant d.o.o. zastupanom po direktoru Antolković Velimiru zaključio dana 27.12.1996. godine Ugovor o kreditu broj HFP-12/96 kojim su određeni uvjeti otplate preuzetih kredita te Dodatak I i II kojim je utvrđen reprogram obveza.“
U točki V Prijedloga za ovrhu dalje navodi; „kako Parkant d.o.o. nije podmirio dugovanje, ovrhovoditelj HBOR je dana 29.10.2001. uputio Parkant-u otkaz Ugovora o kreditu uz poziv da u roku 8 dana isplati iznos od 5.318.252,55 kn. Navedeni dug Parkant nije podmirio??? pa se radi naplate ovrhovoditeljeve tražbine u iznosu od 5.318.252,55 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom (14%) od 2004 godine pa do naplate određuje ovrha na nekretninama u vlasništvu Liston d.o.o.???? k.č. br. 824/3 i 824/5 upisanim u z.k. ul. 31 k.o. Dugo Selo II.
Radi pojašnjenja, radi se o tvornici za preradu drva, sa instaliranim kompletnim pilanskim postrojenjem, postrojenjem za preradu drva i sušarama, 2004 godine procijenjenim na 2.890.000,00 eur-a. U tvornicu i postrojenje uložen je privatni novac investitora-povratnika iz Njemačke koji nema nikakve poveznice, niti bilo kakvo sljedništvo sa dužnikom Fonda za razvoj – Parkantom a temeljem gore navedenih sporazuma. U tvornici je u trenutku donošenja Rješenja o ovrsi bilo zaposleno 38 radnika, a tvrtka se u 100% prometu bavila izvozom piljene građe, polufinalnih drvnih proizvoda i gotovih drvnih proizvoda, klasičnog parketa sa svim mogućnostima ekspanzije i zapošljavanja još tolikog broja ljudi u drugoj smjeni. Osim toga, kako smo naprijed naveli HBOR je Ugovorom o cesiji i Ugovorom o kreditu HFP-12/92 imao osiguranje na nekretnini k.č. br. 824 upisanoj u z.k. uložak 11 i 3537 k.o. Dugo Selo a ne na nekretnini br. 824/3 i 824/5 upisanim u z.k. uložak br. 31 k.o. Dugo Selo II. (Vještačenje sudskog vještaka Tea Hulenić, od 14. lipnja 2012 godine).
“Općinski sud u Dugom Selu nije mogao donijeti rješenje o ovrsi budući isprava na temelju koje je donešeno rješenje nije ovršna isprava (čl. 46. st. 1. t. 1. u svezi čl. 21 OZ), nije stekla svojstvo ovršnosti (čl. 46. st. 1. t. 2 OZ), ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu, ovršenik nije dužnik, na označenom sredstvu ovrha nije niti moguća. Nad Parkant d.o.o. – dužnikom HBOR-a je još 2003 godine zaključen stečajni postupak, a ovršenik Liston je još prije pet godina brisan iz sudskog registra. Stečaj nad nedužnikom i potpuno pogrešno označenim ovršenikom obustavljen je temeljem čl. 203 Stečajnog zakona, pa je temeljem odredbi čl. 206. izvan stečaja ovrha ZABRANJENA Zbog potpuno pogrešne identifikacije zemljišno knjižnih čestica ovrha nije niti moguća!” (odvjetnik Lujo Medvidović)
“Ovrha određena pobijanim rješenjem nije moguća, ista se ne može provesti jer nekretnina označena kao čest. zem. 786/35 Z.U. 1052 K.O. Stobreč nije upisana u K.O. Stobreč što proizlazi iz potvrde Općinskog suda u Splitu, pa dakle, ista ne postoji niti je ikad postojala.” (Odluka Županijskog suda u Splitu, Gžovr-1034/09 od 15. listopada 2010. g.).
Otkrivanjem svih ovih nezakonitosti, pribavom sve relevantne dokumentacije kojom se dokazuju brojne nepravilnosti postupanja sudaca Općinskog suda u Dugom Selu, od čega je samo dio opisan u ovom tekstu, ubijeni odvjetnik Lujo Medvidović , opunomoćenik u ovom postupku, uzviknuo je; “Ostvariti ćemo povijesnu pobijedu, razotkrivajući sav ovaj kriminal i rješavajući ovaj slučaj” Na žalost, odvjetnik Lujo Medvidović nije imao priliku briljirati pred sudom argumentirajući sve ove bitne činjenice, ali je zato svoje otkriće ostavio u nasljeđe i na savjest državnim dužnosnicima, a koji su sigurno svjesni sve težine ovih nezakonitih radnji i posljedica koje one ostavljaju iza sebe.
Uz sve ove nepravilnosti, nad Liston d.o.o. je više puta isceniran stečaj, radi namjernog onemogućavanja odgovornih osoba da pravnim putem dokažu sve ove nezakonitosti. Nekretnina vlasništvo Liston d.o.o., prodana je prije otvaranja stečajnog postupka. U stečajnom postupku nije bilo pobojnih radnji, niti pobijanja ugovora o kupoprodaji. Točnije, stečaj se nije niti vodio, već je obustavljen zbog nedostatnosti stečajne mase. Temeljem odredbi čl. 206. ako je stečaj obustavljen temeljem odredbi čl. 203. ovrha je izvan stečaja je ZABRANJENA. Stečajna upraviteljica Branka Malbašić, suprotno odredbama Stečajnog zakona, koji propisuje da su dužnosti stečajnog upravitelja između ostalog dovršiti započete sporove i voditi brigu o pravima stečajnog dužnika, bez odobrenja stečajnih vjerovnika i stečajnog suca povlači žalbu Liston-a sa višeg suda i time omogućuje da se nad nedužnikom Liston d.o.o. provodi ovrha u korist HBOR-a koji nije aktivno legitimiran kao ovrhovoditelj u ovom izvršnom postupku koji vode na temelju rješenja o osiguranju, a ne na temelju rješenja o izvršenju kako to propisuje ZIP. (Postupak se mora voditi po odredbama Zakona o izvršnom postupku) Kako HBOR nije vjerovnik Liston-a, kao i temeljem svih naprijed opisanih procesnih nedostataka i nezakonitosti sudskih rješenja, kao i njihove ništavosti, vođenje ovog izvršno/ovršnog postupka sve provedene radnje u ovom postupku čine POTPUNO NEZAKONITIM.
HBOR je također, čak tri godine, nakon što je nad njegovim dužnikom Parkant d.o.o., temeljem Ugovora HFP-12/92 otvoren i zatvoren stečajni postupak, prijavio ponovno svoju tražbinu, ovaj put u stečajnom postupku nad Liston d.o.o., iako nije vjerovnik Liston-a, niti ima pravomoćno upisano založno pravo u zemljišnim knjigama. Kako je naprijed opisano, o pravu HBOR-a je Općinski sud u Dugom Selu odlučivao Rješenjem broj I-1/92 od 21. rujna 2001 godine koje je Županijski sud u Velikoj Gorici ukinuo u cijelosti rješenjem broj Gž-2737/02 od 17. prosinca 2003. godine. Međutim, stečajna upraviteljica, iako upoznata sa ovim rješenjem drugostupanjskog suda, priznala je HBOR-u prava koja mu ne pripadaju jer nije vjerovnik u izvršnom postupku koji se vodi.
U međuvremenu je Liston d.o.o. također brisan iz sudskog registra. Stečaj nad njim je obustavljen i nije vođen. HBOR-u nije u stečajnom postupku rješenjem stečajnog suca određeno pravo niti izlučnog niti razlučnog vjerovnika, a funkcija stečajne upraviteljice je brisanjem društva iz sudskog registra prestala. („prema odredbi čl. 215. st. 1. ZPP-a u svezi čl. 19. Ovršnog zakona, postupak se obustavlja kad umre ili prestane postojati stranka u postupku o pravima koja ne prelaze na njezine nasljednike, odnosno pravne sljednike. Istim člankom u st. 3. propisano je da rješenje o obustavi postupka zbog toga što je pravna osoba prestala postojati dostaviti će se protivnoj stranci i njezinom pravnom sljedniku nakon što on bude utvrđen, a ako pravna osoba nema pravnog sljednika, sud će na prijedlog protivne stranke ili po službenoj dužnosti, rješenje o obustavi dostaviti državnom odvjetništvu. Kako je nedvojbeno utvrđeno da ovršenik kao pravna osoba je prestao postojati, stoga je valjalo obustaviti ovaj ovršni postupak i riješiti kao u izreci rješenja u točki I. S obzirom da je obustavljen ovaj ovršni postupak, sud je naložio ZK službi ovog suda da će se po pravomoćnosti točke I. izreke rješenje izvršiti brisanje zabilježbe ovrhe pod brojem Z-2907/2000 od 26. rujna 2000 godine. (Rješenje Ovr-1791/00-20 – Općinskog suda u Koprivnici“)
Suprotno svim zakonskim odredbama, Ustavu RH, Konvencijama, Deklaracijama i drugim pravnim aktima, Općinski sud u Dugom Selu, očigledno ima posebne interne propise i zakone koji vrijede očigledno samo na lokalnom području. Iako ovršenik koji nije dužnik u ovom izvršnom postupku, već pet godina ne postoji, a dužnik ne postoji čak 8 godina, iako su svi akti u postupku ne samo ništavi nego nepostojeći, idalje se 22 godine nakon donošenja opisanih ništavih sudskih sporazuma, čini sustavna šteta nad nedužnikom, njegovom imovinom i imovinom njegovih sljednika, sve postupanjem državnih dužnosnika na nezakonit način uz prešutno odobrenje Ministarstva pravosuđa, DORH-a, USKOK-a i drugih državnih tijela koja svojim izvještajima zataškavaju ove nezakonitosti.
Valja napomenuti i bitnu činjenicu da je još 2004 godine Državno sudbeno vijeće u odlučivanju o kaznenom progonu ovih sudaca istaknulo; „da prijavljena sutkinja Rosanda Topalušić i nije, zbog nedostatka suglasnog sporazuma stranaka, rješenjem mogla odrediti uknjižbu založnog prava tim više što Parkant d.o.o. u vrijeme sklapanja sporazuma nije niti bio upisan kao zemljišno knjižni vlasnik nekretnina”, drugim riječima, da su suci Općinskog suda u Dugom Selu, i predsjednik toga suda Arnold Čada postupali po zakonima koji su bili ili sada jesu na snazi u RH, sve ovo što se dogodilo od 2000 godine do danas nije se smjelo dogoditi, a kad bi postojala pravna država i zaštita vlasništva sukladno Zakonu i Ustavu RH, trgovačko društvo Liston d.o.o. i danas bi zapošljavalo radnike i izvozile svoje proizvode na tržište širom Europe!
hazud.hr
Nema komentara:
Objavi komentar