IVAN SINČIĆ: “Ako netko ima pet stanova, pa mu je jedan ovršen, takve ne branimo”
Jedni ga grlato osporavaju i nazivaju jednokratnom zvijezdom, drugi ga krste glasnikom nove generacije. Kako god, ostaje činjenica da je Ivan Vilibor Sinčić svojom pojavom i izvrsnim rezultatom na predsjedničkim izborima prilično ubrzao puls hrvatske političke močvare, a aktualne teme i trendovi nastavljaju mu ići naruku.
U Europi je ljevica posvuda u ekspanziji: od Syrize do Podemosa bilježi rekordnu popularnost. Zbog čega se Živi zid uporno odbija deklarirati ljevicom?
– Drago mi je da u Europi jača sustav stranaka protiv monetarnoga fašizma, ali njega ne čine samo navedene lijeve stranke. To je i “Pokret pet zvjezdica“ Beppa Grilla koji je slično kao i mi transideološka stranka, to je i UKIP u Ujedinjenom Kraljevstvu i slični euroskeptični pokreti koji su kritični prema onome što Bruxelles čini mnogim europskim narodima – rekao je Sinčić za Slobodnu Dalmaciju .
Dakle, Beppe Grillo vam je bliži od Podemosa i Syrize?
– Pa, ako gledamo ideološki, onda je odgovor potvrdan, premda mi surađujemo i sa Syrizom i nastojimo se umrežiti i s drugim partnerskim pokretima sličnih ciljeva. Lijevo ili desno se, međutim, odbijamo opredijeliti zato što su to umjetne podjele koje nameće sustav. Za nas primarno postoje dvije razine osnovne društvene podjele: razina stvaranja novca i razina raspodjele novca. Podjele lijevo i desno su ograničene samo na razinu raspodjele novca: uzeti jednoj i dati drugoj društvenoj grupi. Ono čime smo mi zaokupljeni, međutim, nadilazi to, jer mi se želimo baviti stvaranjem novca.
Moglo bi se onda reći da ste kapitalistička stranka: i kapitalisti su primarno opsjednuti stvaranjem novca?
– Glavni uzrok nejednakosti u društvu je bankarska nadklasa koja je drugima otela pravo da stvaraju novac. Ako svi ljudi trebaju vodu da bi preživjeli, nitko nema pravo sebi prigrabiti monopol na puštanje vode iz pipe. A upravo to se dogodilo u Europskoj uniji, zato mnogi ovdje nikako i ne mogu izići iz ekonomske krize. Mi u Živom zidu jako cijenimo privatnu inicijativu i poštujemo privatno vlasništvo. Protiv kapitalista koji stvaraju nove vrijednosti nemamo ama baš ništa i striktno ih odvajamo od bankara koje uglavnom smatramo društvenim štetočinama. Naravno, nekakav kapitalist koji je bogatstvo stekao kriminalom je za zatvor ako mu se dokaže nepoštena prvobitna ili druga akumulacija, no naši glavni protivnici su – prije svega – banke i financijske institucije.
Je li vas pomalo strah da će ovi transideološki pokreti kakvim se deklarira i Živi zid biti kratkog, protestnog, daha? Politička podjela na lijevo i desno neće tako lako iščeznuti.
– Apsolutno je legitimno da se netko naziva ljevicom ili desnicom, ako tako želi, ali može se i slobodno uzimati određene programske elemente iz oba ta politička tabora. Ako je desno pitanje monetarni suverenitet hrvatske države, a lijevo pitanje zaštita ovršenika i obrana domova od deložacija, mi ne možemo birati između tih vrijednosti. Naprosto moramo nadići stare ideologije i pristupiti im na humanistički i moderan način za 21. stoljeće. Ne vjerujem da će se popularnost našeg pokreta lako istopiti, niti da će se ono što radimo brzo zaboraviti. Upravo suprotno, na tragu onoga što smo i dosad radili nastojat ćemo se još više približiti narodu i još jače se distancirati od lažnih elita ljevice i desnice koje su se otuđile od naroda.
Prakticirate li prilikom deložacija selektirati pojedine slučajeve? Zauzimate li se i protiv iseljenja onih koji su u dugove upali zbog obijesti ili kocke?
– Naravno da svaki slučaj prethodno pomno provjerimo. Ako netko ima pet stanova, pa mu je jedan ovršen, takve ne branimo. Ne branimo ni one koji su u probleme dospjeli zbog rasipništva. Branimo samo one kojima je stan iz kojega se deložiraju jedini: većina takvih ljudi je podigla kredit zato što je morala i nitko nije imao namjeru da ga ne vrati.
Prakticirate li prilikom deložacija
Štitite li od deložacija i građane srpske nacionalnosti?
– Da, naravno. Mi ne pitamo je li netko vjernik ili koje je nacionalnosti: bitno je samo da živi u Hrvatskoj i da mu je to jedini dom. Bilo je među ljudima koje smo štitili dosta pripadnika manjina: i Srba, i Roma i Mađara.
Dosta je kontroverzija izazvala vaša izjava da vam usklik “Za dom spremni“ nije u istoj ravni kao “Sieg Heil!“. Mislite li doista da je hrvatski fašizam manje poguban od izvornog?
– Ja sam se jasno ogradio od svih totalitarnih režima u emisiji “Otvoreno“ već u prvom televizijskom nastupu, tako da mi nije nikakav problem ni u ovome času ograditi se od toga. Na pitanja koja ponekad smjeraju da me uvuku u ideološku kaljužu često odbijam odgovoriti jer bi se onda samo o tome pričalo, ali to ne znači da bilo što relativiziram. Naravno da su ti sustavi i kod nas i drugdje bili jednako anticivilizacijski. Upravo zato što se zalažemo za civilizacijske vrijednosti, a ne za zakone, sebe i ne smatramo legalistima. I nürnberški zakoni su isto bili zakoni i legalisti bi ih i danas nekritički provodili, jednako kao i Pavelićeve rasne zakone. I mnogi današnji zakoni su jednako nepravedni i neskriveno totalitarni u smislu financijskoga fašizma. Zato ih i odbijamo poštovati pod svaku cijenu.
Često vam se zamjera da nudite banalna i olaka rješenja za kompleksnu ekonomsku i društvenu situaciju. Smatrate li da ste kao stranka dovoljno intelektualno i obrazovno kapacitirani za takve poslove?
– Hrvatskoj su prije svega potrebne nove i svježe ideje. One kojima raspolažu postojeće generacije političara pokazale su se lošim i dovele su nas u ovo stanje. Oni zapravo i ne nude nikakva rješenja, nego zagovaraju nepromjenjivost statusa quo. Mi imamo dovoljno školovanih ljudi, bilo da su iz sfere ekonomskih ili tehničkih znanosti, a imamo i specijaliste s kojima surađujemo i iz područja monetarne politike. Nakon što smo postigli sjajan rezultat od 300 tisuća glasova na posljednjim izborima, mnogi nam se moralni i obrazovani ljudi javljaju sa željom da pridonesu promjeni društva nabolje. Naglašavam moralni i obrazovani: i Sanader je bio prilično obrazovan, pa znamo što je radio.
Jeste li primili proračunske novce temeljem rezultata na predsjedničkim izborima?
– Ne, još uvijek nisam. Moram najprije predati savršeno financijsko izvješće za kampanju i opravdati svaku transakciju, a onda čekati protek roka od 60 dana od drugoga kruga. To će se vjerojatno desiti tek negdje u ožujku.
Koliko je ljudi pristupilo Živom zidu nakon predsjedničkih izbora?
– Pa, više nije na djelu onaj bum od tisuću članova dnevno nakon objave rezultata s konca prosinca, ali ne žalimo se. Sad bilježimo otprilike 50 do stotinjak pristupnica dnevno. Ljudi u velikoj mjeri uopće ne znaju program Živoga zida, trebamo ih tek educirati, uputiti i organizirati za izbore za mjesne odbore ili lokalna predstavnička tijela. Prije svega nas čeka posao unutra sa samima sobom, pa tek onda prema vani. Oko jedan posto našega članstva otprilike dolazi na deložacije, što je omjer koji ćemo također morati povećati.
Dosta su česte medijske kritike da na deložacijama zloupotrebljavate tuđu nesreću da biste se politički promovirali. Neki vam zamjeraju da time nesretnicima i dodatno multiplicirate troškove iseljenja. Kako to komentirate?
– To su uglavnom prizemna podmetanja. Deložacije su prije svega politički, a ne pravni problem. Ljudi koje branimo na deložacijama nâs zovu u pomoć: mi nikad nikome nismo silom i protiv njegove volje išli sprečavati iseljenje i proizvoditi talačku krizu. Što se tiče prigovora da im odgodom iseljenja povećavamo troškove, oni su također apsurdni. Većina tih ljudi je u tako velikim financijskim problemima da im dodatna kazna, ako do nje i dođe, baš ništa ne znači. Ti ljudi dobro znaju da je jedini način da se njihov problem riješi taj da netko promijeni postojeći okrutni i nepravedni ovršni zakon.
Ne treba, međutim, zanemariti ni njegovanje kulture plaćanja svojih računa. Dojam mnogih je da Živi zid na ovo nedovoljno upozorava?
– Ne, mi se nipošto ne zalažemo za to da ne treba plaćati svoje račune i kredite. Mi samo tvrdimo da, ako ih ne možete plaćati, ne trebate zbog toga izgubiti svoj jedini dom. To je glavna poruka Živog zida i zadnja linija obrane života prosječne hrvatske obitelji.
Pitanje svih pitanja je, dakle, tko će platiti svima taj jedan stan, to svačije pravo na krov nad glavom?
– Ako imate situaciju u kojoj je svaki šesti bankarski kredit neotplativ, to je onda problem Hrvatske narodne banke i guvernera Vujčića, a ne hrvatskih građana. Država naprosto mora uspostaviti sustav u kojemu će zaštititi svačiji egzistencijalni minimum. Ona trenutno ima dovoljno stanova i kuća da smjesti na sigurno sve te ugrožene ljude, a to ne čini, usprkos činjenici da Hrvatskoj trenutno nedostaje ljudi, a ne nekretnina. U ovoj zemlji konačno moraju postati prioritetni ljudi, a ne materijalna dobra.
Koji je prosjek godina u Živom zidu?
– Tridesetak godina, možda ni toliko.
Plašite li se etikete “Čokolino stranke“, brine li vas manjak životnog iskustva?
– Naravno da bi bilo dobro da imamo više iskustva, ali ne možemo čekati da postanemo iskusniji ako je potreba za društvenim djelovanjem izražena sada. Morat ćemo se svakako okružiti iskusnijim ljudima i specijalistima: naše svježe ideje i njihovo iskustvo su definitivno prava kombinacija.
Za kraj, mladi gospodine Sinčiću, klasično hrvatsko eliminacijsko pitanje: gdje ste bili 1991.?
– U kolijevci. U, doduše, ratnom Karlovcu, ali neprestano u kolijevci. Rođen sam, naime, 1990. godine.
Nema komentara:
Objavi komentar