EKSKLUZIVNO: Detaljan opis pljačke Hrvatske i hrvatskih građana zahvaljujući svim Vladama RH od 1991 godine do danas! |

EKSKLUZIVNO: Detaljan opis pljačke Hrvatske i hrvatskih građana zahvaljujući svim Vladama RH od 1991 godine do danas!

HAZUD.HR otkriva zašto premijer  Milanović ne želi  vaditi privatizacijske kosture iz ormara niti očistiti  smrad koji se „nalazi u cijevima“ nastao od otpisivanja  dugova u predstečajnim nagodbama

Slavko  Linić nije lagao kad je javno, prije tri dana,  na Konferenciji za tisak izjavio da je otpis potraživanja odnosno isplaćenog novca  i bio smisao financiranja od strane FONDOVA -  jer očigledno je  opraštanje potraživanja i otpis  dugova tajkunima,  praksa svih Vlada RH   još od 1991 godine do dana današnjeg! 

1990 godine osnovan je  Fond za razvoj.  Hrvatski fond za razvoj osnovan je s namjerom  financiranja ili sufinanciranja  programa restrukturiranja postojećih i osnivanja novih poduzeća, financiranja  ili sufinanciranje razvojnih programa i razvoj privredno nedovoljno razvijenih krajeva. S ciljem pribavljanja dodatnih sredstava za investicijski račun, Fond, uz suglasnost Vlade Republike Hrvatske, mogao je poduzimati i  dodatne radnje za osiguranje sredstava: – prikupljanje sredstava putem obveznog zajma za određene namjene, po osnovi kojeg bi uplatioci sredstava stjecali dioničarska prava, uzimanje kredita od strane Fonda preko banaka, osiguravajućih društava ili drugih financijskih institucija, preuzimanje kredita Svjetske banke i drugih financijskih institucija iz inozemstva pa je ovaj Fond bio ključan za pribavljanje sredstava iz inozemstva kojim se Hrvatska zaduživala. Osim sredstava namaknutih  iz pretvorbe i privatizacije i kreditima  Svjetske banke, značajan iznos namaknut je i iz Državne agencije za sanaciju banaka, zahvaljujući čemu su građani ostali bez svojih ušteđevina koje i danas pokušavaju naplatiti.

Financijski inžinjering, prodaje državnih obveznica, dionica, gradnje infrastrukture novcem građana, posebna su priča koja je šlag na tortu ovom perfidnom planu bacanja Hrvatske na koljena i totalnog zatiranja Hrvata.  

Prvog prosinca 1992 godine osnovan je  i Hrvatski fond za privatizaciju čija je uloga bila rasprodaja državne imovine kroz pretvorbu i privatizaciju.  Fond preuzima sredstva,  prava i obveze te djelatnike Agencije republike Hrvatske za restrukturiranje i razvoj i Hrvatskog fonda za razvoj dotadašnjeg upravljača državnom imovinom.  Fondom upravlja 9 osoba.  Nakon provedene pretvorbe i privatizacije i plasiranih a nakon toga i većinom nevraćenih kredita putem Fonda za razvoj,  Odlukom Sabora oba Fonda prestaju postojati. Pravni sljednik Fonda za razvoj je Hrvatski fond za privatizaciju, a pravni sljednik Hrvatskog fonda za privatizaciju  je Državna agencija za upravljanje državnom imovinom.   Umjesto  Državne agencije za upravljanje državnom imovinom – AUDIO, trenutno je osnovana  DUUDI – Državni ured za upravljanje državnom imovinom.

Poučeni poviješću, iz koje je očigledno da je osnivanjem svakog novog Fonda ili Agencije  sakriven trag prethodne pljačke a  osmišljen neki novi način, može  se ubrzo očekivati   i novi val pljačke državne imovine i  Hrvata.

Vratimo se u  1992. godinu! 

U isto vrijeme kad i Hrvatski fond za privatizaciju  djeluje  i Hrvatska razvojna izvozna banka čiji je pravni sljednik Hrvatska banka za obnovu i razvitak. Sva potraživanja oba Fonda  u iznosu od 76.315.124,16 kn cesijom je 1996 godine preuzela u naplatu Hrvatska banka za obnovu i razvoj, dok je raspolaganje preostalom državnom imovinom umjesto  Državne agencije za upravljanje državnom imovinom koja je pravni sljednik,  preuzeo novoosnovani Fond za razvoj i zapošljavanje osnovan 2001 godine.  Ovaj Fond je, sudeći prema opisanim djelatnostima i djelovanju, osnovan radi plasmana  svih prikupljenih sredstava iz pretvorbe i privatizacije, kao i sredstava iz državnog proračuna politički i kumovski podobnim tvrtkama, koje su i prethodno već djelomice bile zadužene kroz naprijed opisane Fondove, pa je novac cijelo vrijeme zapravo cirkulirao kroz iste institucije i iste džepove.

Djelatnost  Fonda za razvoj i zapošljavanje  je prema Statutu i Pravilniku,  poticanje razvoja malih i srednje velikih poduzeća, pružanje pomoći i podrška pri  zapošljavanju radnika, poticanje i sudjelovanje u ostvarivanju razvojnih programa, podrška  programima županija, pomoć i podrška pri otvaranju poslovnih centara, razvojnih centara,  slobodnih zona, industrijskih zona, doprinos stvaranju uvjeta za korištenje nekretnina u  vlasništvu države u funkciji razvojnih programa, te obnova u ratu razrušenih objekata i  povratak prognanog i izbjeglog stanovništva. Fond ostvaruje sredstva iz sredstava od prodaje  državne imovine, dijela prihoda Hrvatskog fonda za privatizaciju, iz državnog proračuna i iz  drugih izvora.   Prema Pravilniku i Statutu, Fond će financiranjem razvojnih programa u gospodarstvu i infrastrukturnih ili sličnih  projekata za gospodarski razvoj kroz kreditiranje, subvencije ili potpore osigurati sredstva  poduzetnicima ili jedinicama lokalne samouprave. Prihodi i primici Fonda za 2002. ostvareni su u iznosu 2.718.191.850,51 kn, od čega se  na prihode od privatizacije odnosi 1.797.742.468,55 kn, na prihode iz proračuna  918.921.051,52 kn te na prihode za tekuće poslovanje 1.500.000,00 kn (četvero zaposlenih).

Fond  za razvoj i zapošljavanje tijekom 2002 i 2003 godine nije imao ustrojen unutarnji nadzor pa su tako  Fondom i novcem  upravljala svega četiri zaposlenika.  Sredstva kojima je upravljao Fond za razvoj i zapošljavanje  ostvarena su iz prihoda od privatizacije, koji  su prijašnjih godina bili prihod državnog proračuna.

U razdoblju od 2003. godine  do 2007. godine  Fond za razvoj i zapošljavanje odobrio je dugoročne kredite u ukupno 152 razvojna projekta u iznosu od 1.074.905.902, kn.  Do konca 2007. godine vraćeno je  tek 20.171.725,00 kn.  Preostali iznos od 1.054.734.177,00 kn  nenaplaćeno je do danas – a tijekom 2013. godine većinom je  otpisano u predstečajnim nagodbama kako je to na Konferenciji za tisak izjavio i ministar financija Slavko  Linić!

U financiranje kroz suradnju s Fondom za razvoj i zapošljavanje uključio se i Hrvatski zavod za zapošljavanje  koji u ime i za račun Fonda provodi mjere poticanja  zapošljavanja.  Hrvatski zavod za zapošljavanje pak, provodi ove mjere kroz Hrvatsku poštansku banku.

S početkom rada Fonda, u rujnu 2002 godine raspisan je  natječaj za financiranje. Upravni odbor je u prosincu 2002. donio dvije odluke o načelnoj suglasnosti na odobrenje kredita sredstvima Fonda za 39 društava  ukoliko banke pozitivno ocijene i prihvate investitora i investiciju te se uključe u  financiranje programa. Uprava nije izvršila rangiranje i odabir razvojnih programa jer su  svi kreditni zahtjevi bili nepotpuni ili nisu ispunjavali kriterije i uvjete natječaja. Stoga je  odabrala programe koji su bolji od ostalih ili se posebno ističu po samo nekom od  kriterija.

Prema provedenoj Reviziji Državnog ureda za reviziju evidentno je da svi projekti koji su se kandidirali u Fondu, nisu mogli  biti sagledani u cijelosti zbog nedostatka  dokumentacije. Nakon plasiranih kredita i subvencija, i ovaj Fond se ukida, a poslove Fonda za razvoj i zapošljavanje preuzima Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva. Fond za razvoj i zapošljavanje prestao je s radom 27. listopada 2010 godine odlukom Hrvatskog Sabora.  Potraživanja Ministarstva gospodarstva u iznosu od  1.420.551.125,00 kn  koje se odnosi na potraživanja za dane zajmove Fonda za razvoj i zapošljavanje.  Uredbom o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva financija  (Narodne novine 32/12, 67/12, 124/12, 78/13 i 102/13), navedeni poslovi se obavljaju u  Ministarstvu financija.  28. rujna 2012. godine donešen je Zakon o predstečajnoj nagodbi kojim je omogućen otpis 50 milijardi kn  potraživanja od tajkuna, kumova, prijatelja, bivših i sadašnjih političkih suradnika, i  ponovna revitalizacija tajkuna-pljačkaša čija imena kao i imena njihovih tvrtki i tvrtki kćerki neprekidno se vrte u čarobnom krugu od 1991 godine do danas.

 Osobe koje su prošle kroz Fond za razvoj i zapošljavanje i donosile odluke o plasiranju kredita i subvencija

Mato Crkvenac (SDP), predsjednik upravnog odbora (2002-2004)

Damir Dobrinić, predsjednik uprave (2007-2008)

Goranko Fižulić (HSLS pa Libra), član upravnog odbora (2002-2002)

Sunčana Glavak (HDZ), član upravnog odbora (2008-…)

Ljubo Jurčić (HEI)|(HEI)]] , član upravnog odbora (2002-2004)

Božidar Kalmeta (HDZ), član upravnog odbora (2004-2008)

Mario Livaja (LS), član upravnog odbora (2002-…)

Željko Pecek (HSS), član upravnog odbora (2002-2004)

Andrija Popović, predsjednik uprave (2004-2007)

Milan Stojanović (SDP pa Nezavisni zastupnik), predsjednik uprave (2002-2004)

Petar Tonković, predsjednik uprave (2007-2007)

Davorko Vidović (SDP), član upravnog odbora (2002-2004)

Hrvoje Vojković (HSLS), član upravnog odbora (2002-2002)

Branko Vukelić (HDZ), član upravnog odbora (2004-2008)

Petar Čobanković (HDZ), član upravnog odbora (2004-2008)

Tomislav Čuljak (HDZ), član upravnog odbora (2004-…)

Josip Šarić (HDZ), član upravnog odbora (2008-…)

Ivan Šuker (HDZ), predsjednik upravnog odbora (2004-…)

Fond za razvoj i zapošljavanje koji je nasljednik prethodnih Fondova i preuzimač sredstava državnog proračuna namaknutih pretvorbom i privatizacijom kao i kreditima iz Svjetske banke,  od osnutka  tj. od 2002. pa do 2004. vodio Milan Stojanović. Od 2004. do 2007. preuzima ga Andrija Popović. Fond potom vodi Damir Dobrinić, a od 2008. do gašenja Petar Tonković, koji je zbog kreditiranja s Kutlom povezane tvrtke Eko-grad u ožujku 2012. završio u pritvoru. Rad Fonda za razvoj  i zapošljavanje  od 2004. do gašenja nadgledao je bivši ministar financija  Ivan Šuker.

Niti jednoj od  politčkih stranaka, ni HDZ-u ni SDP-u ne odgovara vađenje kostura iz ormara, niti čačkanje po pretvorbi i privatizaciji, bespovratnim sredstvima, subvencijama, kreditiranju i dr.

Kroz sedam godina poslovanja, Fond za razvoj i zapošljavanje  odobrio je od prosinca 2002. do travnja 2010. godine – 206 kredita za oko 200 tvrtki, u ukupnom iznosu od 1,6 milijardi kuna. Znatan dio novca, točnije  80,9 milijuna proračunskih kuna, otišao na račune dviju tvrtki povezanih s reciklažom plastike. Čak 50,9 milijuna kuna pripalo je osječkoj Eko Slavoniji, tvrtki u suvlasništvu najmoćnijega čovjeka hrvatskog rukometa Zorana Gopca i Višeslava Vukojevića, ugostitelja i sina nekadašnjega suca Ustavnog suda Vice Vukojevića. Njihova Eko Slavonija dobila je 2008. od FRZ-a 11,9 milijuna kuna, a dogodine još 39 milijuna. I Gobac i Vukojević, prijatelji suca Turudića,  drže kafiće oko Cibonina tornja, a 2006. osnovali su Eko Slavoniju, tvrtku za recikliranje koja od početaka posluje s gubitkom. Gopca se spominjalo i u aferi  Fimi media, kao i u priči da je pri gradnji Arene Zagreb sudjelovao u izvlačenju dva milijuna eura za crni fond HDZ-a. Unatoč izjavi ministra Linića da je novac isplaćen iz Fonda korišten za zapošljavnanje – što mu je i bila namjena osnivanja, teško je reći da je korišten za neko značajnije zapošljavanje.  U Eko Slavoniji je 2008. godine bilo zaposleno šestero ljudi, a nakon financiranja osmero.  Tek nešto manje, 30 milijuna kuna, dobio je zagorski BBS, tvrtka nekadašnje HDZ-ove saborske zastupnice Barbare Bešenić, osumnjičene za izvlačenje novca iz Fonda za zaštitu okoliša. BBS, koji je završio u stečaju, dobio je dva kredita u manje od godine dana: 17,6 milijuna 2003. i još 12,4 milijuna kuna u 2004.

Najviše je novca, čak 73 milijuna kuna, od Fonda,  u studenome 2008. dobila KIO Orahovica, koja je u međuvremenu također otišla u stečaj, a čiji su vlasnici bili pritvoreni pod sumnjom u financijske malverzacije. Opravdano je sumnjati da je taj kredit FRZ odobrio i zahvaljujući lobiranju tadašnjega predsjednika RH Stipe Mesića, političkoga zaštitnika KIO Orahovice, koji je toj  tvrtki sređivao i kredite kod HPB-a, što je priznao tadašnji predsjednik Uprave te banke Josip Potega.

Kredit od 14,4 milijuna kuna kredita dobila je još jedna tvrtka iz Mesićeve rodne Orahovice, Eurovoće zadruga Orahovica. Kad se tome pribroje 73 milijuna KIO Orahovice te 15 milijuna koje je od FRZ-a dobio splitski SMS Srđana Mladinića (a obje su u međuvremenu propale), ispada da su tvrtke iz Mesićeva kruga dobile ukupno 102,5 milijuna kuna, od čega će država vrlo malo naplatiti. Naplata kredita Fonda za razvoj i zapošljavanje, baš kao i naplata njegovog prednika Fonda za razvoj,  i inače ide jako loše jer su mnogi korisnici završili u stečaju, pa je očigledno da su ovi Fondovi postojali isključivo za provođenje tajkunizacije u Hrvatskoj.

U ovim aranžmanima odlično prolaze ministri obrane Ante Kotromanović koji je  bio zaposlen u tvrtki Pauk Glina, koja je u vlasništvu Gopca i Vukojevića, a jedno je vrijeme bio angažiran i u KIO Orahovici za što su mu plaćali 45.000,00 kn mjesečno. Drugi pak ministar obrane  Pavao Miljavac dobro je prošao kod FRZ-a: njegov obrt PM Lignum najprije  je dobio 27 milijuna, a potom još 7,7 milijuna kuna, ukupno 34,7 milijuna, dok je Hrvatskim šumama napravio dug od 20,8 milijuna kuna.

Zanimljiv je i plasman sredstava tvrtki Mopar, vlasništvo Vladimira Trušćeka  čija je tvrtka Arena otišla u stečaj sa preko 350.000.000 kn obveza,  dužan  a samo Hrvatskoj poštanskoj banci je ostao dužan   preko  150.000.000,00 kn.  Tijekom stečajnog postupka nad Arenom, na trećoj dražbi Hrvatska poštanska banka kupuje nekretninu Arene Križevci za 15.000.000,00 kn, a istu kupuje tvrtka Mopar kreditom iz Fonda za razvoj i zapošljavanje u vrijednosti 19.000.000,00 kn.

U predstečajnoj nagodbi, sada su ta potraživanja otpisana  u visini i do 75% vrijednosti, a na stranici FINE, Javna objava evidentno je da je Vladimir Trušćek povezan sa čak pet društava – tj. prethodno Arena Križevci, potom Mopar d.o.o., Monolit d.o.o., Monolitinvest d.o.o., Raven d.o.o.  Sva ova poduzeća Vladimira Trušćeka duguju ili HBOR-u, Fondu za razvoj,  Hrvatskoj poštanskoj banci i Ministarstvu financija.

Od ostalih  značajnijih  financiranja evidentno je da je  9,5 milijuna kuna dobio je V.A.M.-ing iz Slavonskog Broda, u vlasništvu nekadašnjega saborskog zastupnika Zdravka i njegova sina Danijela Sočkovića (tvrtka je u blokadi), te pleternički Tofrado, tvrtka u vlasništvu Franje Lucića, kreditirana sa 7,6 milijuna kuna (također u blokadi). Medijski su atraktivni i Obšivač Metković (šest milijuna kuna, blokada), Tigar Cikatić (3,9 milijuna kuna, blokada), a 1,5 milijuna kuna dobio je Eco-pharm Fikreta Abdića, registriran u Maljevcu, u blizini Velike Kladuše. Kako je Poslovni već pisao, četiri tvrtke povezane s Miroslavom Kutlom (Eko grad, Berg, Agro-Ilok i PZ Petrova gora) dobile su od FRZ-a ukupno 39,6 milijuna kuna koje će se teško naplatiti, jer su sve četiri propale.

Sličan status  i financijski put  imaju i druga poduzeća, mahom istih vlasnika, o čemu se dokazi vrlo jednostavno mogu pronaći u Narodnim novinama, na stranicama FINE i u revizijama Državne revizije.

Plasirani krediti iz HBOR-a tek se naslućuju, opisom pojedinačnih slučajeva, jer HBOR se do danas štiti “bankarskom tajnom” i ne  dozvoljava javnu objavu  isplaćenih  kredita!  Revizija  u HBOR-u provodi  se interno,  Nadzorni odbor HBOR-a  i Fondova čine   ministri i pritvoreni predsjednik Hrvatske gospodarske komore, a  koji su i donosili sve ove naprijed navedene odluke. Tajkuni obnavljaju svoje bogatstvo poput sljepića.  Ako sljepiću kojim slučaju neprijatelj odgrize rep, on će mu ponovno narasti, baš kao i u ostalih guštera. A i tajkuni su baš kao i sljepići zaštićene vrste  gmazova u RH.

U međuvremenu Hrvatska svakim danom sve više tone, zajedno sa njezinim nezaštićenim  stanovnicima.

Autor: Nada Landeka