Vukovar: Grad označen suzom
Datum objave: 17. studeni 2015./Izvor; HercegBosna.org./PROTEST.ba/18.11.2008.g./
Vukovar je stari barokni grad, poznat po strahovitim razaranjima tijekom posljednjeg rata. Među mnoštvom vrlo atraktivnih ali u ratu teško stradalih građevina ističu se dvorac Eltz iz XVIII stoljeća, barokne zgrade u središtu grada, franjevački samostan, župna crkva sv.Filipa i Jakova, pravoslavna crkva sv. Nikolaja… Izvan grada na obali Dunava prema Iloku nalazi se Vučedol, bogato arheološko nalazište.
1990. godine u Republikama bivše Jugoslavije održani su višestranački parlamentarni izbori. Prvi put u dvadesetom stoljeću u Hrvatskoj je osnovan višestranački Sabor novoosnovanih građanskih stranaka. Slično se dogodilo i u drugim Republikama osim u Srbiji gdje je na vlasti ostala komunistička partija mijenjajući svoj naziv u socijalistička.
Na temelju razrađenog programa o “Velikoj Srbiji” koji svoje korijene vuče iz devetnaestog vijeka kreće se sa propagandom o ugroženosti srpskog naroda i potrebi da svi Srbi žive u jednoj državi. Srpski narod, koji u ukupnom broju stanovnika Hrvatske čini oko 12 postotaka, neprestano je prepadan pričama o ugroženosti, a istovremeno se Jugoslavenska narodna armija pretvara u “srpsku vojsku” i u dogovoru sa vlastima Srbije naoružava srpsko stanovništvo u Hrvatskoj.
Novoosnovani višestranački hrvatski Parlament donosi odluke o ukidanju dotadašnjih zakona, istovremeno garantujući svim stanovnicima Hrvatske ista građanska i nacionalna prava u smislu najboljih primjera demokratske prakse.
Ekstremistički dio srpskog stanovništva u Hrvatskoj, potpuno otvoreno pomagan iz Srbije počinje sa naoružavanjem u ljeto 1990. godine. Prve barikade postavljene su oko grada Knina. Četnici, kao nosioci velikosrpske ideje zlostavljaju Hrvate i miroljubivi dio Srba koji im se ne želi priključiti.
Vukovarski prostor proživljava sve ove dramatične događaje zločinačke propagande kao i organiziranje i naoružavanje lokalnog srpskog stanovništva. Zajedno sa oružjem u sela sa većinskim srpskim stanovništvom dolaze i četnici iz Srbije. Borovo Selo, mjesto u neposrednoj blizini Vukovara, važi za najjače četničko utvrđenje i poznato je kao mjesto gdje su, u svibnju 1991. godine, iz zasjede ubijena prvo dvojica, a zatim još dvanaestorica policajca, a brojni su i ranjeni. Ubijeni su dodatno i divljački izmasakrirani.
Okupacija
Početkom rata na području Vukovara, strategija napadača se sastojala u vojnom zauzimanju nebranjenih sela, masakriranju i protjerivanju nesrpskog stanovništva, uz istovremeno dovlačenje moćne ratne tehnike, te mobiliziranje vojske i paravojnih formacija (četnika) iz Srbije.
U kolovozu 1991. godine okupirana su gotovo sva sela općine Vukovar, dok je sam grad pod stalnom artiljerijskom vatrom. Slijede zračni napadi kao i pokušaji proboja pješadijom. Među prvim objektima u Vukovaru stradaju bolnica, Radnički dom, katolička crkva, vodotoranj. U to vrijeme u vukovarskoj bolnici se nalazi već 300 ranjenika. Vukovar se nalazi u potpunom okruženju.
Na širem prostoru oko Vukovara smješteno je više od 600 tenkova i oklopnih transportera, više tisuća “do zuba” naoružanih četnika i JNA rezervista, te veliki broj svih vrsta topničkog oružja, streljiva u izobilju. Ne treba zaboraviti niti snažnu zračnu podršku.
Obrana
S druge strane, Vukovar je branilo nekoliko stotina pripadnika“Zbora narodne garde” i policije, te oko1000 dragovoljaca bez vojnog iskustva i skromno naoružanih – poluautomatskim i automatskim puškama, nekolicinom strojnica i topova, te nešto jednostavnog protivoklopnog oružja. Opskrba oružjem, hranom kao i sanitetskim materijalom jedno vrijeme se odvijalo uskim koridorom kroz kukuruzište kraj sela Marinci i Bogdanovci.
U takvom odnosu snaga Srbija je po vojnoj teoriji trebala pregaziti Vukovar za nekoliko dana ali opkoljeni Vukovarci su se skoro tri mjeseca odupirali velikoj vojnoj sili.
Stanovnici i branitelji Vukovara su proživljavali pakao. Stotine tisuća projektila svakodnevno je razaralo grad.
Tragična svjedočenja preživjelih i izvještaji vukovarskog radija govore o velikim patnjama ali i herojstvu onih koji su do posljednjeg dana ostali u Vukovaru. Civilni i sanitetski život se odvijao u podrumima. Vukovarska bolnica je bila najveća ratna klinika. Nedostajalo je hrane i sanitetskog materijala. Mrtvi se nisu mogli ukopati zbog neprekidne kiše granata.
Pokušaje tenkovskog i pješadijskog proboja zaustavljali su branitelji koji su se tijekom odbrane organizirali u brigadu. Ogromna motiviranost i inventivnost je omogućila učinkovito suprotstavljanje zastrašujućoj vojnoj tehnici i daleko brojnijoj srpskoj vojsci. Obrana Vukovara trajala je do posljednjeg protivoklopnog punjenja.
Pad i stradanja
18. studenog 1991. godine, JNA i četnici ulaze u sravnjeni Vukovar.
U obrani Vukovara sudjelovalo je oko 1.800 branitelja, većinom stanovnika Vukovara. Trećina branitelja se u manjim grupama uspjela probiti iz okupiranog Vukovara. Više od 500 je poginulo, dok je veći broj ranjen i zarobljen.
Ono što su branitelji Vukovara uspjeli učiniti do samog pada svakako se može smatrati fascinantnim. Uništeno je više od 300 tenkova i oklopnih transportera, oboreno je oko 25 aviona, brojke o mrtvim agresorima po nekim procjenama sežu od 5 do 7 tisuća. Ništa manje bitna je i uloga branitelja Vukovara na širem planu, obzirom da su vežući ogromnu vojnu silu za područje Vukovara tijekom nekoliko mjeseci, Hrvatskoj dali dragocjeno vrijeme za stvaranje vojske nužne za obranu, te uništivši ogromnu količinu srpskih vojnih potencijala, materijalno, politički i psihološki znatno oslabili agresore.
Padom Vukovara počinje drugi dio vukovarske tragedije.
U suprotnosti sa svim normalnim, (ako se prema do tad počinjenom nad stanovništvom ovog grada uopće može govoriti o normalnosti agresora), kao i međunarodnim normama i postignutim dogovorima sa Međunarodnim Crvenim križem te europskim promatračima, jugoslavenska vojska i četnici ulaskom u Vukovar započinju divljačke zločine i torturu nad civilnim stanovništvom, zarobljenicima i ranjenicima. Već prvih dana okupacije Vukovara više stotina civila i ranjenika odvedeno je iz bolnice i smaknuto. Masovne grobnice su nekoliko mjeseci kasnije otkrili strani novinari, a zatim su ih potvrdile i međunarodne komisije. Prizori sa Ovčare, gdje su izvršena masovna pogubljenja, zgrozili su svijet.
Iako su Međunarodne snage preuzele nadzor nad okupiranim područjem nastavljeno je protjerivanje i etničko čišćenje nesrpskog stanovništva sa vukovarskog područja.
Više od 5.000 osoba odvedeno je u brojne logore u Srbiji, gdje su trpili užasna zlostavljanja. Mnogi se nikad nisu vratili. Veliki broj logora još nije niti otkriven, pa se još uvijek i ne zna koliko je osoba iz Vukovara zauvijek nestalo.
Nekoliko tisuća izbjeglica sa područja općine Vukovar danas je raseljeno po Hrvatskoj i inozemstvu.
Nema komentara:
Objavi komentar