Komentar Antuna Babića: Koalicija MOST-a sa SDP-om i HNS-om mogla bi ugroziti opstanak samostalne hrvatske države
Datum objave: 21. studeni 2015./Piše: Antun Babić
Uhvati me veliki strah za budućnost hrvatske države kad i danas čujem neke «ugledne» bivše hrvatske političare kako o odnosu međunarodne zajednice prema okupaciji Hrvatske u velikosrpskoj agresiji 1991., a posebno genocidu u Vukovaru, u medijima govore «kao o nečemu što je bilo lakovjerno od strane neđunarodnih čimbenika». Ti ljudi ili stvarno neznaju, ili se prave ludi, da je međunarodna zajednica znala puno više nego mi sami što se u Hrvatskoj tada događalo. Međunarodna zajednica, a pod njom u tom trenutku treba prvenstveno podrazumijevati Veliku Britaniju, Francusku, Nizozemsku i SAD-e, bila je odlučno protiv razbijanja Jugoslavije i stvaranja samostalne hrvatske države. Tijekom cijele 1991. godine tražili su sve moguće načine da pomognu Miloševiću u njegovoj namjeri da okupira Hrvatsku i ostatak teritorija tadašnje Jugoslavije. Sjetimo se samo makinacija Lorda Carringtona i drugih međunarodnih izaslanika u izmišljanju raznih planova koji su trebali odvratiti nas Hrvate od borbe za samostalnu hrvatsku državu.
Da nije bilo Tuđmana ne bi bilo ni hrvatske države
Zašto sada podsjećam na to razdoblje. Razlog je jednostavan. Da su umjesto dr. Franje Tuđmana na čelu Hrvatske bili Ivica Račan i njegov SDP (SKH), danas ne bi imali samostalnu hrvatsku državu. Hrvatska ne bi pružila oružan otpor Beogradu i JNA-u, ne bi bilo zajedništva domovinske i iseljene Hrvatske, a hrvatski bi narod doživio novi Bleiburg, koji bi bio strašniji i za Hrvatsku još pogubniji od onog iz 1945. godine.
U ovim novim povijesnim i vrlo opasnim trenutcima u Hrvatskoj i u svijetu, nije se na odmet sjetiti ni drugih strašno naivnih hrvatskih političara iz početka 20-tog stoljeća i na početku tj. na kraju Drugog svjetskog rata. Sjetimo se samo oduševljenja s idejom gubitka hrvatske suverenosti i stvaranja zajedničke države Slovenaca, Hrvata i Srba koju su pokazivali članovi Jugoslavenskog odbora dr. Ante Trumbić i Frano Supilo. Bila je to politika «novoga kursa», koji su ta dva naivna projugoslavenska hrvatska političara pokrenula s potpisivanjem «Riječke rezolucije» 3. listopada 1905. godine, koja je Srbima u Hrvatskoj dala daleko više ustupaka i političkog prostora nego što su oni prema njihovom tadašnjem broju u Hrvatskoj zasluživali. Dok su bili članovi Jugoslavenskog odbora i Trumbić i Supilo su mislili da Srbija i međunarodna zajednica zaista žele pravednu i dobro uređenu državnu zajednicu Slovenaca, Hrvata i Srba. Na našu kasniju stoljetnu tragediju i ropstvo, Trumbić i Supilo su vjerovali i u dobronamjernost međunarodne zajednice, prevenstveno Velike Britanije. Jadni nisu znali da je u toj državi već sedamdeset godina ranije (1850.) napravljen plan za razbijanje Austro-Ugarske i stvaranje države u kojoj će njihovi prijatelji i saveznici Srbi vladati.
MOST ne smije učiniti povijesnu griješku koju je napravila HSS 1941. godine i hrvatski ban dr. Ivan Šubašić 1945. godine.
Početkom strašnog Drugog svjetskog rata, hrvatski narod imao je nesreću da je na čelu Hrvatske seljačke stranke, koja je na izborima 1938. godine dobila 96% glasova u Hrvatskoj, bio dr. Vlatko Maček, čovjek je zagovarao pravedniju Kraljevinu Jugoslaviju, ali ne i samostalnu hrvatsku državu. Iako je opravdano vjerovao da će Hitler izgubiti rat, Maček nije bio spreman preuzeti vodstvo hrvatske države, žrtvovati sebe i spasiti hrvatski narod ne samo od kasnijih groznih komunističkih zločina i genocida, nego i spriječiti pobjedu međunarodnog agenta Tita u stvaranju komunističke Jugoslavije.
Na nagovor Engleza posebno tragičnu i izdajničku (vjerojatno opet naivnu) ulogu odigrao je dr. Ivan Subašić, koji je bio Ban Banovine Hrvatske. Banovina Hrvatska, zbog prijetnje koju je zajedništvu Kraljevine Jugoslavije predstavljao Hitlerov nacistički plan o zauzimanju cijele Europe, ako ne i cijelog svijeta, osnovana je 26. kolovoza 1939. godine. Bana je imenovao kralj Jugoslavije Petar II, a Ban je položio zakletvu na vjernost Kralju. Naravno, Ban je zajedno s Jugoslavenskom vladom 1941. godine pobjegao u inozemstvo – London.
Lukavi predsjednik engleske Vlade Churchill izvršio je pritisak na kralja Petra da imenuje Ivana Šubašića za predsjednika Jugoslavenske vlade u izbjeglištvu, kao najpogodniju osobu koja bi mogla pregovarati s Titom. Šubašić je u lipnju 1944. godine s Titom na Visu potpisao «Viški sporazum», s kojim se Šubašić obvezao da će njegova vlada u Londonu priznati tekovine NOB-a. U zamjenu Tito je kasnije iste godine sa Subašićem potpisao tzv. «Beogradski sporazum», prema kojem je bilo predviđeno formiranje zajedničke tj. jedinstvene vlade u Beogradu. Naravno, Tito je na taj način, uz pomoć Churchilla, uspio prevariti naivnog Šubašića i sebi osigurati potporu zapadnih država.
Zabrinutost za opstanak hrvatske države
Kakve veze imaju te poznate povijesne činjenice s trenutnim razgovorima MOST-a s Domoljubnom koalicijom i Hrvatska raste, koji imaju za cilj formiranje nove Vlade Republike Hrvatske. O mojem skepticizmu na račun političkog kapaciteta tj. političkog iskustva Nacionalnog vijeća MOST-a nešto sam više rekao u mojem zadnjem komentaru. Budući da se najavljuje kako će MOST vjerojatno idući tjedan donijeti odluku s kojom će političkom koalicijom ili opcijom ići u formiranje Vlade ili davati potporu manjinskoj Vladi, imam za potrebu upozoriti na slijedeće. To činim isključivo zbog moje duboke osobne zabrinutosti za budućnost i opastanak hrvatske države u ovim opasnim i prijetećim svjetskim previranjima. Papa Franjo je rekao kako je počeo Treći svjetski rat. Nakon svih svjetskih ratova mijenjaju se granice i nastaju nove države, a nestaju one koje nisu dovoljno jake da zaštite svoje interese.Koliko je složna i jaka Hrvatska da u jednom takvom svjetskom ratu ponovno ne izgubi svoju državnost?
Današnja Hrvatska opasno je podijeljena na one političke stranke koji su se borile za stvaranje i obranu samostalne hrvatske države (HDZ) i one, koji su 25. lipnja 1991. godine izišli iz Hrvatskog sabora kad je na dnevnom redu bilo glasovanje o odvajanju Hrvatske od Jugoslavije (SDP). Sudbina se danas ponovno poigrava sa životom i budućnosti Hrvatske. Devetnaest ili osamnaest saborskih zastupnika i tajanstveno Nacionalno vijeće odlučuju o tome s kojom će od dvije gore navedene opcije formirati Vladu Republike Hrvatske za iduće četiri godine.
MOST-ovci, djeca komunista će vas sigurno prevariti
Upozoravam i članove Nacionalnog vijeća MOST-a i MOST-e zastupnike u Hrvatskom saboru da prije odluke odu u Crkvu, ako su vjernici, i da se pomole da im dragi Bog prosvijetli pamet na koju će stranu ići. Milijun posto podržavam MOST da su hrvatskoj potrebne velike reforme i promjene. Međutim, budućnost tj. opstanak samostalne i demokratske hrvatske države daleko su važniji od svih reformi zajedno. Ukoliko budu dobro ispregovarali s HDZ-om o njegovoj demokratizaciji (jedan član, jedan glas) i kažnjavanju svih čelnika HDZ-a koji su počinili gospodarska kriminalna djela, vjerujem da, s Karamarkom i bez Karamarka, Vlada HDZ-a i MOST-a daleko je manje opasna opcija za opstanak hrvatske države nego koalicija sa slučajnim premijerom i ministricom vanjskih poslova koja u svijetu više zagovara neki novi Balkanski savez nego interese Republike Hrvatske. Članovi MOST-a trebaju znati da će ih djeca komunista sigurno pokušati prevariti nakon što što s njima eventualno sklope sporazum. U tom slučaju, MOST-ovci će za sva vremena biti osobno odgovorni za nestanak i uništenje samostalne hrvatske države. Koalicija MOST-a i Hrvatska raste mogla bi Hrvatsku odvesti i u vrlo opasno unutarnje političko i društveno stanje.
Nema komentara:
Objavi komentar