S kim to misle MOST i Božo Petrov provesti reformu pravosuđa i uvesti novu javnu upravu? Sa HNS-om i SDP-om?
Datum objave: 21. studeni 2015./Piše: Nada Landeka
“Hrvatska ne može krenuti prema boljoj budućnosti bez korjenitih promjena, reforma u javnoj i lokalnoj upravi, u pravosuđu, monetarnoj politici…“ izjavio je čelnik MOST-a Božo Petrov objašnjavajući narodu Hrvatske iz kojih razloga oni inzistiraju na pregovorima sa obje političke opcije, lijevom i desnom, a sve u nastojanju da se provede reforma pravosuđa i uvede nova javna uprava.
S kim to misle MOST i Božo Petrov provesti reformu pravosuđa i uvesti novu javnu upravu? Sa HNS-om i SDP-om?
Jer ako misle istu provesti sa KUKURIKU koalicijom slobodno se možemo pozvati na onu starinsku izreku „Piši kući propalo je!“
Ne znam iz kojeg razloga političari misle da je narod senilan, lobotomiran, ili glup. Suprotno tome, narod baš pamti, a političari za svoje propuste i greške prije ili kasnije bivaju kažnjeni nedobivanjem dovoljno glasova. 2000 godine narod je odlučio pružiti šansu i drugoj političkoj opciji. Nakon desetogodišnje vlasti HDZ je izgubio izbore a pobijedila je lijeva politička opcija.
Na tim izborima, 2000 godine, prvi put je većinu u Saboru RH dobila koalicija sastavljena od šest stranaka – HSS-a, IDS-a, LS-a, HNS-a, HSLS-a i SDP-a (tzv. šestorka), iako je HDZ i tada pojedinačno dobio najviše mjesta.Izbori su bili provedeni u periodu između smrti predsjednika Franje Tuđmana i izbora za novog predsjenika Republike. Vlast se potpuno promijenila a na čelo države stupila je nova vlada s Račanom na čelu. Iako je koalicija SDP-HSLS osvajila svega 38,7 % glasova birača, ipak uspijeva uspostaviti vlast koalicije sa šest političkih stranaka i to sa Ivicom Račanom kao predsjednikom Vlade. Odmah po dolasku na vlast, bivši Savez komunista Hrvatske koji je promijenio ime u SDP započinje proces „detuđmanizacije“ i mnogim novinarima ukida radno mjesto na HRT-u. Istu praksu zadržali su i tijekom vladavine protekle četiri godine.
2001. godine stigle su i prve haaške optužnice za određene istaknute hrvatske generale u operacijama Bljesak, Oluja, Medački džep. Iako se u početku govorilo da se optužene generale neće procesuirati haaškom sudu, ubrzo je postalo izvjesno da generali poput Mirka Norca moraju biti procesuirani. Zbog prijepora oko pitanja suradnje s Haaškim sudom, 2002. godine Dražen Budiša i HSLS napuštaju Vladu.
Ivica Račan, tadašnji premijer, podnio je 5. srpnja 2002. godine ostavku, koja je automatski značila i pad Vlade. Tako je formalno okončan rad koalicijske vlade koja je oformljena 27. siječnja 2000. godine kao projekt dviju predizbornih koalicija – koalicije SDP-a i HSLS-a. IDS se iz te partnerske Vlade povukao još u ljeto 2001.
HNS – i „Nova javna uprava“
Jedan od tadašnjih partnera koalicijske vlade, koji je i sadašnji partner u KUKURIKU kolaciji je HNS – Hrvatska narodna stranka, nekad na čelu s Radimirom Čačićem, a danas sa sveučilišnom profesoricom Vesnom Pusić koja je HNS preuzela voditi 2000 godine. 2003. godine HNS upravo zahvaljujući kampanji „Nova javna uprava“ postiže najbolji rezultat od kad postoje i upeterostručuje broj zastupnika u Saboru. Upravo su svojim glasovima birači pokazali što je najveći problem u Hrvatskoj ukazujući na to da je nužno potrebno uvesti reforme u javnoj upravi i u pravosuđu. Stoga HNS svoj tadašnji politički uspjeh može zahvaliti isključivo akciji koja je „zapalila“ Hrvatsku ili bolje reći, mogu zahvaliti svojem uspješnom „prodavanju magle“ o uvođenju „nove javne uprave.“
U Kampanji HNS-a za novu javnu upravu koja je započela u siječnju 2003. godine predstavljen je koncept javne uprave koja je usmjerena na građane, njihov servis i osigurava ostvarenje funkcionalne države koja služi ostvarenju gospodarskih, građanskih i ljudskih prava – govorili su u HNS-u. Diljem zemlje održane su brojne tribine, istaknuto je niz problema u pravosuđu, ukazivano je na stvarne i realne probleme. Posvuda su bili istaknuti jumbo plakati, TV je snimala reklamne spotove o problemima u pravosuđu, a finiš prestavljanja bio je krajem 2003. godine na godišnjoj Konvenciji HNS-a u Vatroslavu Lisinskom, čime su obilježili kraj promidžbe kampanje “Nova javna uprava”. I tom prilikom istaknuli su da je postojeća javna uprava preskupa i prespora, službenici su često nestručni, pa bi ju valjalo reorganizirati u brzu i učinkovitu javnu upravu. Reorganizacija je samo stvar političke volje – tvrdili su. Javna uprava vezana je uz većinu neophodnih djelatnosti kako za građane, tako i za državu. Reforma postojeće javne uprave za Hrvatsku je nužan korak u približavanju strateškim ciljevima naše zemlje, a razvijena i efikasna javna uprava danas je zamašnjak razvoja, privlačenja investicija i približavanja Europskoj uniji – govorili su HNS-ovci, i na tome je sve ostalo.
„Pričali su pričali, od srijede do petka, ali se nisu maknuli dalje od početka“, glasila bi modernizirana pjesmica o patku i pačićima, tj. o HNS-u
Najbolje im ide „prodaja praznih priča“. Političari znaju gdje narod boli, pa onda u vrijeme predizbornih kampanja pričaju i dotiču se tema koje bi mogle biti evenutalni lijek za narod. A kad povjeruju njihovim obećanjima, oni ih jednostavno zaborave. Po istom principu prošli su i izbori 2011 godine, kada je famozna KUKURIKU koalicija u svojem Planu 21 obećala „brda i doline“. Pravdu, blagostanje, pune džepove, radno mjesto, sigurnost i budućnost.
Treba li posebno isticati da su građani praznijih džepova nego ikada, da su im računi blokirani, da se u pravosuđu i u javnoj upravi nije promijenilo baš ništa, osim što se u međuvremenu sudi mrtvima, žive se ubija dugotrajnošću sudskog postupka, nepravdom i nemarom prema njima, otima im se imovina, prazne im se računi neosnovanim blokadama….
Ako je to ta obećana nova javna uprava, onda, gospodo – hvala! Mi to nećemo!
2015 godine – repriza promidžbenih laži
Igor Kolman, miljenik šefice HNS-a Vesne Pusić na ovim parlamentarnim izborima odlučio je iskušati pamćenje hrvatskog naroda pa im je podmetnuo isti program kao i davne 2003. godine. Prošlo je onda, pa zašto ne bi i sada, vjerovatno su mislili u HNS-u. Narod je zapravo gladan pravde i pravednosti, pravne sigurnosti, pa će takav program sigurno proći, ispravno su zaključili. Kolman je u politici još od srednje škole, a u Saboru RH postao je poznat po svojim riječima; „Svaki zidić, svaka ograda, svaka trafostanica u Hrvatskoj koja drži do sebe ima jedno ustaško U, jedan kukasti križ ili jedan Za dom spremni i to nikoga ne brine, to više nitko ni ne briše i nitko se više na to ne obazire“ – rekao je, naglasivši pri tom svoj stav, da je hrvatsko društvo okruženo retorikom mržnje i netrpeljivosti.
„Živimo u zemlji koja relativizira najstrašnije stranice ljudske povijesti i najstrašnije zločine koji su počinjeni zbog dnevno političkih događaja, u zemlji koja se počela sramiti antifašizma. U Hrvatskoj su se ljudi počeli sramiti činjenice da smo sudjelovali u najsvjetlijoj stranici ljudske povijesti, da smo sudjelovali u pokretu koji je pobijedio čudovište nacizma i fašizma. A relativizira se, nažalost i glorificira, najmračnija stranica naše i ljudske povijesti“ izjavio je Kolman, misleći vjerovatno pri tom na domoljubni osjećaj koji u narodu još uvijek nisu uspjeli zatrti uprkos svekolikom trudu.
I sada taj Igor Kolman potura staru foru pod novi recept. Program „Nova javna uprava“ njegove šefice i punice Vesne Pusić, postao je njihov program kojim bi Hrvatska trebala krenuti u neki boljitak.
12 godina poslije najavljenih reformi, od toga sedam godina na vlasti, a rezultat 0. I svaki put kad im se ona famozna vladajuća fotelja počinje izmicati ispod utrnule stražnjice od dugotrajnog sjedenja, oni se sjete da bi narodu ipak trebalo dati malo nade.
Pa eto, sada će im ponovno podvaliti staru ideju o reformi „Nove javne uprave“.
Uz sve to, i sada ima upravo jednaku ideju. Zajedno sa ostalim MOST-ovcima želi opet stvoriti neku koalicijsku vladu, koja bi trebala pokazati neko nacionalno jedinstvo i prihvatiti prijedloge reformi koje on nudi. I pazi slučaja, baš „novu javnu upravu“. Do sada nit je prošla takva koalicijska vlada, niti je provedena reforma u javnoj upravi. Općenito gledano, provedeno je malo toga. Istina, mora se priznati, gradilo se. Imamo najskuplje tunele na svijetu, najskuplje gradske wc-e sa modernim push kotlićima, imamo fontane, ali nemamo novac koji je ispario, nemamo red u državi, i izgubili smo nadu.
I sad bi nam oni htjeli nadu vratiti, ponovnim prodavanjem magle.
U ovoj zemlji jedino se još mogu zavrnuti rukavi i primiti se posla. I to ozbiljnog posla. Našoj državi trebaju tvornice koje rade i zapošljavaju radnike, trebaju obrađena i zasijana polja, treba nam hrana koju ćemo sami proizvoditi, treba nam izvoz naših proizvoda a ne uvoz kineskih i korejskih, trebaju nam nagradevrijednim poduzetnicima a ne pokloni milijuna i milijuna kuna iz državnog proračuna, unaprijed namijenjenih samo odabranima. A to nam koalicija iza koje već stoji neuspješna SDP-ova koalicijska vlada koja se jednom i ne tako davno raspala, i jedna SDP-ova vlada sa najviše smijenjenih ministara, iza koje ne stoje nikakvi rezultati osim uspješnog ispiranja mozga i gašenja nacionalne svijesti u svakom Hrvatu, ne može sigurno dati.
Nema komentara:
Objavi komentar