Marko Peharda: POLITIČARI ILI LOPOVI?
Datum objave: 20. kolovoz 2015./Piše: Marko Peharda
Najveći borac za hrvatsku državu u novijoj povijesti – Bruno Bušic, 1975 godine rekao je:
”Da smo složni i čestiti davno bi imali državu. A bit’ će i nje, roditi će se slobodna Hrvatska kad padne berlinski zid i kada se budu rušila komunistička krvava carstva kao kule od karata. Nema ni jedne države da je nastala bez krvavih gaća. Vjerojatno ćemo se i mi morati pobiti za slobodu sa Srbima a možda i sa Turcima. Teret rata morati ćemo podnijeti svi podjednako.
No kada se oslobodimo srpskog ropstva i stvorimo državu, vidjeti ćete kako tek naši kradu. Svak’ nas je stoljećima krao i podkradao, a najteže i najgore će biti kad nas naši budu krali te prodavali svjetskim jebivjetrima i makro lopovima. Navaliti će na nas kao velike ptice grabljivice. Tada će biti najveće i neriješeno pitanje-kako nas tada spasiti od nas samih.”
Nismo imali državu od 1102 godine te nemamo zrelosti kao ljudi i kao političari. Možemo reći, politički smo nepismeni kao narod. Država naroda u svojoj suštini je vrlo složena i treba se konstantno izgrađivati. Na žalost, većina hrvatskih političara ne izgrađuje hrvatsku državu, već naprotiv, svojim destruktivnim djelovanjem ruše hrvatsku državu.
Glavni i osnovni moto kod većine hrvatskih političara je “kako bih ja stekao veliko bogatstvo dok djelujem kao političar”.
Pogledamo li unazad, vidjet ćemo, da većina bivših hrvatskih političara danas nastupaju kao bogati i uvaženi poslovni ljudi, dok 1990 godine nisu ništa vrijednog imali. (Valentić, Pašalić, Crkvenac, Linić, Čačić, Kerum, Jure Radić, general Rojs i dr.). Kako su se ti ljudi obogatili to svi znamo, korupcijom.
Prije nego li je postao predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić vikao je na sva usta da je Hrvatska država pretvorena u Banana Republiku, danas nakon što je sišao sa prijestolja pretvorio je Hrvatsku u super Banana Republiku.
2000 godine, kada je Mesić stupio na mjesto predsjednika Republike Hrvatske, vanjski dug Hrvatske prema inozemstvu iznosio je 10 milijardi US $. U 2010 godini vanjski dug Hrvatske bio je 43 miljarde eura. Samo kamata za otplatu vanjskog duga iznosi godisnje 3% BDP- a.
Bilo bi lijepo od Stjepana Mesića da objasni koliko to vanjskog duga otpada na svakog stanovnika Hrvatske.
Za vrijeme svojeg predsjedničkog mandata Mesić je sa svojim “Društvom” potrošio sigurno oko 500 miljuna kuna hodajući uokolo, slikajući se i pričajući gluposti. Rezultat je na kraju gospodarska katastrofa. Nezaposlenost je nešto ispod 20%.
Republika Hrvatska je na prvom mjestu u svijetu po odlasku visoko obrazovanih kadrova.
U tom “uspješnom” Mesićevom razdoblju prodane su sve hrvatske banke ili 94%. Karakteristika Države je da ima svoje banke, znači Hrvatska s tog pogleda nije Država, jer nema svoje banke.
Zašto Švicarska, Njemačka i Amerika ne prodaju svoje Banke? Hrvatske banke sanirane su sa 87,4 miljarde kuna a prodane za 5,4 miljarde kuna!
Zašto su prodane hrvatske banke?
Tko je taj, koji je donio odluku za prodaju hrvatskih banaka?
Na osnovu kakvih kriterija je utvrdio prodajnu cijenu Banaka?
Od sudionika ove prodaje: Zlatka Mateše, Borislava Škegre, Marka Škreba, Franje Lukovića, Božidara Prke i Jakše Barbića, tražimo da nam objasne; Tko je njima dao pravo, i na osnovu kojeg zakona su počinili ovu vrstu kriminala, te da nam kažu koliku imovinu su imali 1990 godine, a što imaju sada?
Gospodarstvo jedne države može se normalno i dobro razvijati samo ukoliko ima svoje banke, ako nema onda nazaduje i stagnira, kako je to slučaj u Hrvatskoj.
Zašto su poslovne banke (strane banke) najuspješnije u Hrvatskoj?
Kakva je to stambena politika koju vode strane banke?
Strani kapital tih banaka vode hrvatsku vladu i usmeravaju gospodarski razvoj u Hrvatskoj, umjesto da vlada regulira i uređuje što banke mogu i smiju raditi u Hrvatskoj.
Pogledajmo sada kako poslovne banke (strane banke) uništavaju hrvatsko gospodarstvo, a sve građane Hrvatske pretvaraju u ekonomske robove!
Prema informacijama iz Večernjog lista od 08.05. 2009 godine strane banke su ostvarile 10,4 miljarde eura vanjskog duga Hrvatske. Strane banke forsiraju uvoz robe široke potrošnje, to je brza i sigurna zarada, uništavajući pri tom domaću proizvodnju, dok vanjski dug Hrvatske trebaju plaćati građani Hrvatske.
Velikodušan je bio i guverner HNB-a Rohatinski kada je stranim bankama iz pričuve od 3 miljarde kuna dao stranim bankama sredstva po 0.75% kamata.
Takvih slučajeva nema nigdje u svijetu, to postoji samo u Hrvatskoj.
Dajemo stranim bankama novčani kapital skoro za ništa, odnosno da bi nas istim tim kapitalom mogle ekonomski uništavati. Sami sebi stavljamo konopac oko vrata a onda ćemo reći: “E pa mi nismo mislili da će nam se izmaknuti stolica ispod nogu.”
Poslovne banke (strane banke) izvor su korupcije u Hrvatskoj.
U tim bankama na istaknutim su mjestima zaposleni hrvatski janjičari plaćeni deset puta više nego što su prosječne plaće u Hrvatskoj, ali su zato spremni u svakom trenutku sjeći hrvatske “glave“.
Pored svega toga ”janjičari“ jako dobro znaju kada pomaknuti koji potez, da se ne bi slučajno promijenio super povlašteni položaj banaka i bankara, ili da slučajno tko ne bi osnovao hrvatsku banku. Takozvana državna poduzeća posluju preko stranih banaka i gle čuda, država im garantira poslovanje.
Zašto ovakva situacija uopće postoji? Pa vjerovatno zato jer sve osobe koje donose važne i značajne odluke o ovim pitanjima su korumpirane.
Gdje ste akademski obrazovani građani Hrvatske, ne vidite li vi da ste postali ekonomski robovi?
”Nitko nije slobodan tko nije svoj gospodar.”
U Hrvatskoj su strane banke gospodari.
Nekada su robove vezali lancima, danas su vodeći političari uveli građane Hrvatske u Europu samo kako bi plaćali redovito dug Europi i kako bi bili dobri potrošači robe loše kvalitete koju Zapadna Europa izvozi u Hrvatsku i Istočnu Europu.
Na žalost, mi Hrvati uvijek smo bili Kolonija te “kulturne“ Europe, a i sada smo postali isto.
Nema komentara:
Objavi komentar