Pravo na pristup informacijama i Zakon o zaštiti osobnih podataka

Pravo na pristup informacijama i Zakon o zaštiti osobnih podataka

Datum objave: 11. veljače 2016./Piše: Nada Landeka/HAZUD

Pristup informacijama za novinare

Informacija najvažnija stvar i to kako sa strane tijela javne vlasti, tako i sa strane novinara. Informacija služi kontroli rada tijela narodne vlasti, kao korekcija korupcije i za jačanju odgovornosti.

„Informacija je valuta demokracije“ – Thomas Jefferson

Pravo na pristup informaciji je iznimno važna. To stoga što „Korupcija buja na skrovitim mjestima i izbjegava javnost!“ Međutim, nisu sve informacije dostupne. Postoje podaci koji su sakriveni od očiju javnosti i za koje je zakonom propisana tajnost Zakonom o tajnosti podataka.

Osobni podaci koji se odnose na rasno ili etničko podrijetlo, politička stajališta, vjerska ili druga uvjerenja, sindikalno članstvo, zdravlje ili spolni život i osobni podaci o kaznenom i prekršajnom postupku predstavljaju posebne kategorije osobnih podataka te se pri  njihovoj obradi mora voditi posebna briga i osigurati posebna zaštita.

Nedozvoljeno prikupljanje  osobnih podataka o nekoj osobi, njihovo javno objavljivanje predstavlja kazneno djelo propisano Kaznenim zakonom RH, a i Zakonom o zaštiti osobnih podataka.

Javna tijela mogu djelomice ograničiti pristup takvim osobnim informacijama, ili pak uvesti apsolutno ograničenje u pogledu pristupa takvim informacijama. Npr. apsolutno ograničenje u pogledu informiranja javnosti su postupci koji se vode u prethodnom i u kaznenom postupku,  poslovi i profiti, porezna tajna, zaštićeni osobni podatak, podaci o osobnom životu i sl. 

Informacije od javnog interesa najčešće su informacije o javnim sredstvima financiranja, državni budžet, prodaja zemljišta na javnim natječajima, socijalna pomoć, zapošljavanja u državnim ustanovama, javna nabava i sl.

Prvi zakon o pravu na pristup informacijama u Hrvatskoj je na snazi od 2003. godine. Već tada su građanima postale pristupačnije brojne informacije.  Kasnije je zakon usklađivan sa europskom direktivom, pa sve do danas kad su u kolovozu 2015. godine načinjene najnovije izmjene.

Ustav RH jamči pravo na pristup informacijama.  Dužnost tijela javne vlasti nije samo da pruži informaciju na upit, već je dužno i da proaktivno objavljuje informaciju na svojim web stranicama i portalima pristupačnim javnosti.   Informacija koja je javno dostupna, može se dalje javno i dijeliti.

Informacije koje su obuhvaćene Zakonom o zaštiti osobnih podataka i drugim zakonima kao zakonom zaštićene informacije  koji štite privatnost i osobnost ne smiju  se javno dijeliti.

Što je informacija u zakonskom smislu? Svaki podatak posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je pohranjen.

Nisu sve informacije javne.

Informacije koje se objavljuju u javnosti moraju biti od javnog interesa, no svakako valja razlikovati javni interes od interesa javnosti. Npr. državni proračun, financiranje putnih troškova nekog gradonačelnika,  nabavka vozila na teret proračuna države, županija ili općina i sl. – su informacije od javnog interesa, dok  osobne informacije o nekoj javnoj ličnosti, umjetnici, piscu, i sl. možda privlače  interes javnosti, no njihovo objavljivanje nije iz tog razloga i opravdano.

Informacija mora biti točna, potpuna i pravovremena.  

Informacija se može zatražiti od svakog tijela čiji je osnivač RH, udruge, odbori i sl. Svako javno tijelo mora imati i svojeg službenika za informiranje.

Zakonom su propisani rokovi u kojem su javna tijela dužna dati informaciju, ili ju odbiti.  U slučaju odbijanja tražitelj informacije ima pravo podnijeti žalbu ili tužbu zbog nezakonite radnje Visokom upravnom sudu.

Informacija se može zatražiti elektronskom poštom koja je valjano sredstvo komunikacije.  Prilikom slanja maila uputno je zatražiti potvrdu primitka kako bi se sačuvali podaci radi rokova.

U nizu slučajeva baš se i ne primjenjuju  zakonske. Npr. pri javnoj objavi informacije nužno je voditi brigu o propisanoj tajnosti podataka, o anonimizaciji podataka iz sudskih presuda , o ustavnim odredbama koje jamče pravo na privatnost i na osobni život.  Nedozvoljena uporaba osobnih podataka kažnjiva je po čl. 146 Kaznenog zakona. „ (1) Tko protivno uvjetima određenima u zakonu prikuplja, obrađuje ili koristi osobne podatke fizičkih osoba, kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine.”

(2)          Tko protivno uvjetima određenima u zakonu iznosi osobne podatke iz Republike Hrvatske u svrhu daljnje obrade ili ih objavi, ili na drugi način učini dostupnim drugome, ili tko radnjom iz stavka 1. ovoga članka  sebi ili drugome pribavi znatnu imovinsku korist ili prouzroči znatnu štetu, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine.

(3)          Kaznom iz stavka 2. ovoga članka  kaznit će se tko djelo iz stavka 1. ovoga članka počini prema djetetu ili tko protivno uvjetima određenima u zakonu prikuplja, obrađuje ili koristi osobne podatke fizičkih osoba koji se odnose na rasno ili etničko podrijetlo, politička stajališta, vjerska ili druga uvjerenja, sindikalno članstvo, zdravlje ili spolni život te osobne podatke fizičkih osoba o kaznenom ili prekršajnom postupku.