Prikazani su postovi s oznakom internetski zlostavljač. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom internetski zlostavljač. Prikaži sve postove

četvrtak, 13. kolovoza 2015.

Nada Landeka: ZlostavljačI iz „naše“ ulice i pasivni susjedi promatrači |

ZlostavljačI iz „naše“ ulice i pasivni susjedi promatrači |




nasilje

ZlostavljačI iz „naše“ ulice i pasivni susjedi promatrači


Datum objave:13. kolovoz 2015./Piše: Nada Landeka
Prema objavama u medijima, prije nekoliko dana policija je podijela kaznenu prijavu protiv P.M. iz Rijeke zbog sumnje da je u nedjelju ujutro, u stanu na Samoborskoj cesti u Zagrebu ubio svoju djevojku. Ubojstvu je prethodila svađa koju su oko 4 sata ujutro čuli susjedi iz zgrade. Nitko od susjeda nije reagirao na njezine krikove.

Žrtva je zapomagala; „Ubit će me, ubit će me!“ no uzalud, pomoć nije stizala.

Prije nepunih mjesec dana u Karlovcu i Kruševu zapomagale su dvije druge žrtve. Mahom se radi o brutalnim ubojstvima, i to pred očima javnosti.
Svakodnevno  čitamo  u medijima i o samoubojstvima žrtava internetskog zlostavljanja, zbog tzv. novog oblika kriminala – cyberbullyinga. I ne samo čitamo, nego je  internet  društvena mreža na kojoj su sve radnje vidljive. Tako se zločin koji dovodi do samoubojstva ili umiranja žrtve zbog trajne izloženosti napadima  i stresu odvija pred očima stotina pa i tisuća ljudi.
Stanari zgrade ubijene žrtve šutjeli su, iako su nekoliko puta prije  zvali policiju zbog preglasne glazbe, ovaj put,  krikovi umiruće osobe nisu im bili dovoljno glasni. 
Odprilike nekih šest mjeseci unazad, javnost je bila zgrožena viješću da je majka iz Zagorja mjesecima seksualno izrabljivala svoju maloljetnu kćerku nudeći njezine seksusalne usluge starcima iz susjedstva. Toj vijesti prehodila je i druga vijest, iz nekog drugog grada, u kojem je majka prodavala radi naplate njihovih seksualnih usluga čak dvije maloljetne kćerke. Još uvijek pamtim i članak, u kojem je javnost bila „zgrožena“  tekstom o trudnoj trinaestogodišnjoj djevojčici, za čiju trudnoću majka nije znala navodno sve do poroda.

O čemu mi to čitamo, i čime sebe opravdavamo? Zar smo svi izgubili pamet, sluh, vid, i um kojim raspoznajemo nasilje?

Zlostavljači iz „naših“ ulica šetaju ulicama nedodirljivi.  Žene, djeca, majke, poslovne ili životne partnerice,  žrtve osvete – svakodnevno su izložene nasilju, na ovaj ili onaj način. Živimo u društvu u kojem su „fitilji“ kratki, nerijetko ljudi planu za sitnicu, zamahnu šakom i primijene silu kako bi postigli svoj silj, ili samo “zaliječili živce”. Problem je ukoliko je s druge strane nasilnika fizički slabija žrtva, ili ukoliko žrtva uopće nema priliku obraniti se. Takve situacije očigledne su u naprijed opisanima. Krikovi žrtve nisu dopirali do susjeda koji su žrtvu pravovremenom reakcijom i pozivom policiji mogli joj spasiti život.
Do javnosti dopiru i krikovi žrtve internetskog zlostavljanja, koje također nemaju mogućnosti obrane. Nasilje se odvija pred njihovim očima, ostavlja duboke i teško zaliječive rane, dok nasilnik istovremeno sprječava žrtvu da se obrani. Žrtva je onemogućena pristupu profilima s društvenih mreža na kojima se objavljuju “grozote” o njoj, onemogućena je pristupu u “zločinačke grupe” koje su osnovane isključivo radi zlostavljanja,  ne može se obraniti. Može samo krikovima dozivati pomoć društva, institucija, pasivnih promatrača…… ili se pak braniti na jednak način, tako da i sama žrtva  postane nasilnik braneći svoju čast i dostojanstvo.  Znači li to da svi moramo postati nasilnici da bismo  obranili svoj život, egzistenciju, dostojanstvo, pravo na rad,  život, obitelj?

Predstavlja li to ponovno uvođenje pravila: “Oko za oko, zub za zub?”

Znači li to prisilnu primjenu pravila koje će  omogućiti  žrtvi da preživi, s obzirom na konstantnu  nezainteresiranost očevidaca i društva, (čitaj; pasivnih sudionika u zločinu),  da se zločinac pravovremeno sankcionira a zločin spriječi?
Jednak je slučaj kod zlostavljanja djece.  Poneke majke često znaju šutjeti iz „straha“ za svoj vlastiti život, ili u strahu od batina šutke promatrati kako otac fizički zlostavlja dijete. Često za tu situaciju znaju i susjedi, prijatelji, pa i učitelji kojima ne može promaknuti izgled i ponašanje djeteta, znakovi udaraca na tijelu, i sl. Dodatni znakovi su crteži djeteta koji znaju asocirati na nasilje, sastavci koje djeca  pišu u školi, a u koje djeca često znaju ugraditi i svoj vlastiti život na očigled vapeći za pomoći. Na žalost, javnost se zgraža kad je čin nasilja izvršen i kad je žrtvi veoma teško pomoći, ne zgražaju se dok nasilje pasivno promatraju. Na žalost, promatrači najčešće ne poduzimaju ništa, iako svatko od nas  može pravovremenom reakcijom zločin spriječiti.

Nasilja ima više vrsta

Osim fizičkog koje ostavlja znakove i rane na tijelu, teško zaliječive ožiljke ostavlja i psihičko nasilje, verbalno, a posljednjih godina i virtualno.  Brojne žrtve zločina preminule su od vatrenog oružja, u žrtvu cyber kriminala nasuprot tome –  puca se verbalno.  Pri tom promatrači  pasivno gledaju i šute. I ne samo da šute, već dodatno daju potporu zlostavljajaču  nereagiranjem na njihovo učlanjenje u zločinačke facebook grupe, oformljene samo radi zlostavljanja žrtve internetskog kriminala. Pasivno promatraju komentare i objave objavljene na društvenim mrežama, a mnogi često  i komentiraju takve zločinačke komentare. Pri tom nije bitno poznaju li žrtvu, je li zločin nad njom vršen s razlogom ili bez razloga, ima li istinitosti u objavljenim komentarima.  Iako je zapravo zločin – težak  zločin, bez obzira koji je povod i motivacija zlostavljanju.

Ni među zločincima nema razlike

Sasvim je svejedno drži li netko svoju žrtvu svezanu lancima, mlati li je nemilice do smrti, ili ju virtualno zlostavlja sve do smrti, samoubojstva ili potpune propasti duha, duše i tijela.
Kazneni zakon Republike Hrvatske propisuje da su sudionici u zločinu – počinitelj, onaj koji zločin izvrši, i sudionici pomagači, kao i svi oni koji su za zločin znali ali nisu isti prijavili nadležnim tijelima.  Ako mjesecima slušamo krikove zlostavljanje žrtve, vapaje poziva u pomoć, i pri tom pokrivamo uha da ne čujemo krikove, ili uopće za njih ne marimo, jesmo li svi mi onda sudionici u zločinu nad zlostavljanom žrtvom?
Može li zgražanje o nasilnom činu, nakon što žrtvi više nema pomoći, nešto promijeniti? Naravno da ne može.  Nitko ne može ubijenu osobu povratiti u život, ma koliko mu poslije toga bilo nejasno, zašto nitko od očevidaca nije pozvao policiju.
S druge strane internetsko zlostavljanje odvija se javno. Za sankcioniranje takvog zločina čak i nije potrebno zvati policiju. Dovoljno je izolirati zlostavljača, blokirati mu komentare namijenjene zlostavljanju žrtve, izaći iz zlostavljačkih grupa, blokirati iste, prijaviti ih društvenim mrežama na kojima su iste registrirane, a kao krajnju mjeru obavijestiti i policiju.
Umjesto toga, pasivno se gleda „susjeda iz naše ulice“ kako se iživljava fizički, verbalno, virtualno, i kako se  iz mirne osobe, s kojom je do jučer netko od nas/vas pio kavu pretvara u zločinca, dok  žrtva zločina postaje osoba koja umire. Fizički ili duhovno, sasvim svejedno. Smrt je smrt, a posljedice smrti nepovratne.
Pasivnost predstavlja odgovornost promatrača  u zločinu. Nereagiranje na zločin koji se odvija pred očima promatrača,  jednako je  sudjelovanju u istom.  Pravovremena reakcija spasila bi život ne samo žrtvi, već i zločincu.
No za takvo, ljudsko  reagiranje, najprije je potrebna društvena svijest u svakom pojedincu. Danas su žrtve osobe koje su ubijene u Karlovcu, Kruševu, Zagrebu, Osijeku, Zadru, Splitu…… Danas su žrtve virtualnog/cyber krim zlostavljanja  ljudi iz našeg grada, naše ulice, našeg susjedstva…… Nasilnik je osoba koju svakodnevno viđamo i koji je iz nekog razloga prema nama dobar i miroljubiv……. prozvati ga za nasilje možda bi značilo taknuti u osinjak  i izložiti se i sam nasilju…….. Ali već sutra, žrtva nasilja nekog drugog nasilnika može biti bilo tko, svatko tko je ulogiran na društvene mreže….. tada će možda nekog od dotadašnjih pasivnih promatrača šutnja ostalih  iznimno snažno zaboljeti…… baš kao što je preminulu žrtvu iz Zagreba zabolio stisak ubojičine ruke oko vrata…….. čiji  krik NITKO NIJE ČUO, ili nije želio čuti…………

petak, 30. siječnja 2015.

Sankcioniranje cyber nasilja prema novom Kaznenom zakonu |

Sankcioniranje cyber nasilja prema novom Kaznenom zakonu |




cyber zlostavljač i hacker

Sankcioniranje cyber nasilja prema novom Kaznenom zakonu


Cyber nasiljem ili cyberbullyingom smatraju se računalna kaznena djela kojima se putem komunikacijskih aktivnosti, korištenjem cyber tehnologije, nanosi šteta osobama obuhvaćenim takvim aktivnostima. S obzirom na suvremeno elektroničko poslovanje i on-line povezanost računalnih sustava, računalna kaznena djela ne poznaju granice u zemljopisnom, gospodarskom ili drugom smislu.
Postoji više definicija kibernetičkog kriminala, a prema najviše prihvaćenoj, kibernetički kriminal obuhvaća sva kaznena djela počinjena unutar kibernetičkog prostora – cyberspace-a, uz pomoć informatičke i telekomunikacijske tehnologije.
Hrvatsko kazneno zakonodavstvo usklađeno je s Konvencijom o kibernetičkom kriminalu Vijeća Europe – Convention of Cybercrime Council of Europe (NN – Međunarodni ugovori, broj 9/02 i 4/04; u nastavku Konvencija), koja je prvi potpisani i prihvaćeni multilateralni sporazum, posebno usmjeren na probleme računalnog kriminala. Konvencija o kibernetičkom kriminalu dopunjena je Dodatnim protokolom o inkriminiranju djela rasističke i ksenofobne naravi počinjenih pomoću računalnih sustava (NN – Međunarodni ugovori, broj 4/08). U nastavku teksta izložiti će se zakonske pretpostavke sankcioniranja cyber nasilja pomoću računalnih sustava, prema novom Kaznenom zakonu (NN broj 125/11), koji su na snagu  stupili  1. siječnja 2013.
Sankcioniranje kompjutorskih kaznenih djela prema novom Kaznenom zakonu
Prema definiciji OECD-a iz 1983. godine, kompjutorski kriminalitet predstavlja sva protupravna, nemoralna i nedopuštena ponašanja u vezi s automatskom obradom podataka i/ili njihovim prijenosom. Neki autori kompjutorski kriminalitet definiraju kao ukupnost kaznenih djela, počinjenih na određenom području kroz određeno vrijeme, kojima se neovlašteno utječe na korištenje, cjelovitost i dostupnost tehničke, programske ili podatkovne osnovice kompjuterskog sustava ili tajnost digitalnih zapisa.
U glavi XXV. novog Kaznenog zakona (u nastavku: KZ 2011), Kaznena djela protiv računalnih sustava, programa i podataka, u člancima 266. – 273. Zakona objedinjena su inkriminirana djela protiv tajnosti, cjelovitosti i dostupnosti računalnih podataka i sustava.
Kazneni zakon sadržava i druga kaznena djela povezana s računalnim kriminalom poput iskorištavanja djece ili maloljetnika za pornografiju (pornografski kriminalitet), zloporabe intelektualnog vlasništva (Software Piracy), povrede prava autora i umjetnika izvođača (Copyrights), prava proizvođača zvučne ili slikovne snimke, prava u vezi s radiodifuzijskim emisijama i druga djela koja bi se mogla smatrati računalnim kriminalom u širem smislu.
Neovlašten i nezakonit pristup tuđem računalnom sustavu ili računalnim podacima
Članak 266. KZ 2011 sankcionira neovlašten i nezakonit pristup tuđem računalnom sustavu ili računalnim podacima (Computer Hacking). Računalni sustav pojmovno je svaka naprava ili skupina međusobno spojenih ili povezanih naprava, od kojih jedna ili više njih na osnovu programa automatski obrađuju podatke. Računalni podatak je svako iskazivanje činjenica, informacija ili zamisli u obliku prikladnom za obradu u računalnom sustavu, uključujući i program koji je u stanju prouzročiti da računalni sustav izvrši određenu funkciju. Za radnju računalnog hackinga nije propisan uvjet prouzrokovane štete, a određena je kazna zatvora do jedne godine.
S obzirom na tajnost i važnost podataka koji se obrađuju u javnom sektoru, za neovlašteni pristup računalnom sustavu tijela državne vlasti, jedinica lokalne ili područne (regionalne) samouprave, javne ustanove ili trgovačkog društva od posebnog javnog interesa, propisana je kazna zatvora do tri godine. Ova odredba KZ-a usklađena je s člankom 2. Konvencije.
Ometanje rada računalnog sustava
Kazneno djelo propisano člankom 267. KZ 2011 sankcionira ometanje rada računalnog sustava, podataka ili programa ili računalne komunikacije koje ovlaštenim korisnicima onemogućuje nesmetano korištenje vlastite tehnologije. Ova odredba Zakona usklađena je s člankom 5. Konvencije. Radnja se čini prenošenjem, oštećivanjem, brisanjem, kvarenjem, mijenjanjem računalnih podataka te činjenjem neupotrebljivim računalnih podataka. Ometanje rada nastaje kao posljedica istovremenog slanja podataka s većeg broja računala, tzv. distribuiranih napada uskraćivanja usluga. Za opisano kazneno djelo propisana je kazna zatvora do tri godine.
Oštećenje računalnih podataka
Neovlašteno zadiranje u cjelovitost računalnih podataka ili programa, neposrednim pristupom ili korištenjem računalnog virusa ili crva, sankcionirano je odredbama članka 268. KZ 2011. Računalni program je skup računalnih podataka koji su u stanju prouzročiti da računalni sustav izvrši određenu funkciju. Prema ovom članku, koji je usklađen s člankom 4. Konvencije, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine tko neovlašteno u cijelosti ili djelomično ošteti, izmijeni, izbriše, uništi, učini neuporabljivim ili nedostupnim ili prikaže nedostupnim tuđe računalne podatke ili programe.
Neovlašteno presretanje računalnih podataka
Neovlašteno presretanje komunikacije prema računalnom sustavu sankcionirano je člankom 269. KZ 2011. Prema ovom članku kazniti će se tko neovlašteno presretne ili snimi nejavni prijenos računalnih podataka, uključujući i elektromagnetsku emisiju računalnog sustava, ili drugome učini dostupnim tako pribavljene podatke (računalna špijunaža), kaznom zatvora do tri godine. Ova odredba usklađena je s člankom 3. Konvencije.
Računalno krivotvorenje
U elektroničkom poslovanju računalni podaci zamjenjuju pisane isprave (e-isprave), što je razlog za sankcioniranje njihova krivotvorenja. Kazneno djelo – računalno krivotvorenje propisano je člankom 270. KZ 2011, i usklađeno sčlankom 7. Konvencije. Nastavno, tko neovlašteno izradi, izmijeni, izbriše ili učini neuporabljivim ili nedostupnim računalne podatke koji imaju vrijednost za pravne odnose, u namjeri da se oni uporabe kao vjerodostojni, ili tko takve podatke uporabi ili nabavi radi uporabe, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine.
Računalna prijevara
Računalna prijevara prema članku 271. KZ 2011 je kazneno djelo kojim osoba u cilju da sebi ili drugome pribavi protupravnu imovinsku korist postupa na način da; unosi, mijenja, briše, ošteti, učini neuporabljivim ili nedostupnim računalne podatke. Na taj način ometa rad računalnog sustava i čini štetu drugome. Propisana kazna zatvora za ovo kazneno djelo je od šest mjeseci do pet godina. Ako je kaznenim djelom pribavljena znatna imovinska korist ili prouzročena znatna šteta, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od jedne do osam godina.
Zloporaba naprava
Računalni kriminalitet omogućava prodajne prijevare, prijevaru potrošača naplaćivanjem iznad stvarne cijene koštanja, krađu elektroničke pošte, utječe na gubitak vremena korisnika. Zloporaba naprava prema članku 272. KZ 2011 je kazneno djelo izrade, nabave, prodaje, posjedovanja ili činjenja drugome dostupnima uređaja ili računalnih programa ili podatka koji su stvoreni ili prilagođeni za počinjenje kaznenih djela protiv tajnosti, cjelovitosti i dostupnosti računalnih podataka i sustava te računalne prijevare.
Propisana kazna zatvora za navedena kaznena djela je do tri godine. Odgovornost je uvjetovana postojanjem namjere da se počini neko od navedenih djela, a počinitelj kaznenog djela neće se kazniti kaznom strožom od one koja je propisana za kazneno djelo koje je počinitelj imao za cilj (članak 272. stavak 3. KZ).
Prema članku 272. stavak 2. KZ 2011, tko izradi, nabavi, proda, posjeduje ili čini drugome dostupne računalne lozinke, pristupne šifre ili druge podatke kojima se može pristupiti računalnom sustavu s ciljem da ih se uporabi za počinjenje računalnih kaznenih djela, kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine. Posebne naprave i programi će se oduzeti, a podaci uništiti. Ova odredba Zakona usklađena je s člankom 6. Konvencije.
Teška kaznena djela protiv računalnih sustava, programa i podataka
Teškim kaznenim djelima protiv računalnih sustava, programa i podataka smatraju se računalna kaznena djela u odnosu na računalni sustav ili računalne podatke tijela državne vlasti, tijela jedinica lokalne ili područne (regionalne) samouprave, javne ustanove ili trgovačkog društva od posebnog javnog interesa.
Propisana kazna zatvora za teško kazneno djelo protiv računalnih sustava, programa i podataka, te za djelo u kojem osoba prikriva stvarni identitet i uzrokuje zabludu o ovlaštenom nositelju identiteta je od šest mjeseci do pet godina (članak 273. stavak 1. i 2. KZ).
Za kazneno djelo ometanja rada računalnog sustava, oštećenja računalnih podataka i neovlaštenog presretanja računalnih podataka počinjena sredstvom namijenjenim za izvršenje napada na veći broj računalnih sustava ili kojim je prouzročena znatna šteta, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od jedne do osam godina (članak 273. stavak 3. KZ).
Kaznena djela vezana za dječju pornografiju putem računalnih sustava
Elektroničke komunikacije koriste se za širenje i korištenje pornografije.Člankom 163. KZ 2011 kaznenopravno je sankcionirana proizvodnja dječje pornografije za svrhu njezine distribucije putem računalnih sustava. Kaznom zatvora od jedne do osam godina kaznit će se tko neovlašteno snima, proizvodi, distribuira dječju pornografiju, ili joj svjesno pristupa putem informacijsko komunikacijskih tehnologija (članak 163. stavak 2. KZ).
Cyber nasilje putem interneta
Nasilje pomoću cyber tehnologije pored računalnih sustava uključuje i korištenje interneta i mobilnog telefona. Društvene mreže predstavljaju web usluge koje omogućavaju pojedincima stvaranje javnog ili ograničenog osobnog profila. Većina korisnika društvenih mreža nepažnjom otkriva veliki broj informacija napadačima koji dekodiraju tajne i zaštićene elektroničke poruke. Zbog nepažnje korisnika mreža i sigurnosnih propusta u korištenim web preglednicima događaju se sigurnosni incidenti. Sigurnosni napadi mogu biti u obliku napada virusima, crvima te Cross site scripting (unos proizvoljnog programskog koda na internetsku stranicu).
Nasilje preko interneta može biti izravno i neizravno, preko posrednika. Izravan napad događa se kad osoba šalje uznemirujuće poruke mobitelom ili e-mailom, na chatu ukrade nadimak ili promijeni lozinku za e-mail, objavljuje privatne podatke ili neistine na chatu, blogu ili internetskoj stranici, šalje uznemirujuće slike putem e-maila ili MMS poruka na mobitelu, postavlja internetske ankete o žrtvi, šalje viruse, pornografiju i neželjenu poštu na e-mail ili mobitel, lažno se predstavlja kao druga osoba.

Nasilje preko posrednika događa se kad počinitelj napada žrtvu preko treće osobe, koja toga najčešće nije svjesna.
Sigurnosne prijetnje moguće je podijeliti i u prijetnje privatnosti, prijetnje mrežama i podacima, prijetnje identitetu i društvene prijetnje.
Kate Bagović, mr. sc.
vezani tekstovi;