Nada Landeka, o pravosuđu, ovrhama, korupciji, kriminalu, politici,
KAKVU HRVATSKU HOĆEMO?
Datum objave: 06. rujan 2015./Piše: Nada Landeka
Pravo i pravda u Republici Hrvatskoj
Ustavna načela u Republici Hrvatskoj, kao jedinstvenoj i nedjeljivoj demokratskoj i socijalnoj državi u kojoj svatko ima prava i slobode neovisno o društvenom položaju i u kojoj su svi građani pred zakonom jednaki, sve više predstavljaju mrtvo slovo na papiru.
Vlasništvo, pravo na dom, obitelj, pravo na rad i na plaću od rada svetinja su zajamčena Ustavom RH i temeljno pravo svakog čovjeka u RH
Da bi vodili normalan obiteljski život, građani moraju živjeti i raditi pravno zaštićeni i sigurni. Iako tu zaštitu naš zakonski okvir nominalno pruža, patrijarhalne društvene norme koje proizvode nejednakost i čine siromašniji socijalni sloj građana nižom ili potlačenom društvenom skupinom, duboko prodiru i u pravosudni sustav.
U praksi to znači da formalno uspostavljena vladavina prava i uređeni pravni okvir ne jamči i pravedan institucionalan sustav i jednaku dostupnost prava.
Sudeći prema stečenom iskustvu i prikupljenim podacima u direktnoj komunikaciji sa žrtvama pravosuđa zaključujem da svi napori usmjereni k promjenama nabolje i sav novac ovog svijeta koji se ulaže u poboljšanje stanja u pravosuđu ne će i ne može uvjeriti građane da se nešto bitno mijenja. U boljitak ih može jedina uvjeriti korjenita promjena u funkcioniranju pravosuđa, primjena i poštivanje zakona pravosudnih djelatnika na principu jednakosti i bez diskriminacije.
Neujednačenost sudske prakse
Neujednačenost sudske prakse kao glavni pokazatelj diskriminacije i nejednakosti građana pred zakonom jedan je od glavnih uzroka nepovjerenja građana u pravnu državu i politički sustav. Bez tog povjerenja i bez funkcionalnog pravosuđa bitno se pogoršava i socijalno-egzistencijalni status građana, njihov moral, volja za životom, a nefunkcionalnost i sporost pravosudnost sustava često dovodi i do samoubojstava ili do nagle smrti. Žrtava pravosuđa svakim je danom sve više.
Pravo i pravosuđe u službi su onih koji imaju moć i drže vlast
Prva prepreka pri zaštiti ljudskih prava i ostvarivanja pravde u pravnom procesu u Republici Hrvatskoj je dugotrajnost i mučnost sudskog postupka. Na drugom mjestu je pravna nejednakost i nejedinstvena primjena zakona prema svim građanima RH. Treći veliki problem je korupcija i to u svim segmentima društva. Nepotizam, objedinjen s korupcijom, sprječava pravedan sistem i satisfakciju oštećenim žrtvama kriminala. Nezakonite i krivotvorene odluke sudova i državnog odvjetništva ne ukidaju se, a štetne posljedice traju sve do danas.
Raspoletom privatizacije i pretvorbe i svih provedenih manipulacija s tim u vezi, oduzimanjem financijske koristi stečene tim manipulacijama, sankcioniranjem onih koji su počinili kriminalne radnje u pretvorbi, privatizaciji i ratnim profitestvom, saniralo bi se više od polovine duga Hrvatske, a možda i u cijelosti. Svatko tko ima i malo želje i truda lako može utvrditi tijek kolanja novca i imovine, kroz privatizaciju i pretvorbu društvenog vlasništva u privatno, kao i kroz kupnju poduzeća zajedno s imovinom za jednu kunu, potom osnivanja tvrtki kćeri, koja su se dodatno zaduživala kod fondova i HBOR-a ili su im davana državna jamstva, a na kraju rezultat je uvijek jednak.
Gospodarstvo je u rasulu
Tvrtke su propadale i propadaju, imovina se prenosila i prenosi u zdrave tvrtke, a dugovi se nisu vraćali i ne vraćaju se. Dokaz tome j i proces tzv. predstečajne nagodbe, koja očito opet, po ne znam koji put, pogoduje velikim dužnicima. Njima se opraštaju visoki iznosi dugovanja, odobravaju im se reprogrami, mali dužnici se guše i gase, rasprodaje im se, ili bolje reći otima imovina po sistemu “Velika riba jede malu” ili, po jeziku poslovnih ljudi Europe, “Big Bear Hug“. Prema tumačenju taj izraz predstavlja čin čvrstog zagrljaja sve dok ne uguše protivnika ili konkurenciju.
Sve ove prethodno nabrojane dugove, sanaciju propusta državnih službenika, policijske intervencije, deložacije i sl. plaćaju građani Hrvatske. I ne samo oni! Plaćaju mrtvi, živući i budući narašataji, i tko zna koliko još pokoljenja će plaćati grijehe svih onih koji su se pomamili za punom zdjelom zvanom “Hrvatska”.
Problem naplate poduzetničkih potraživanja i visokih sudskih i odvjetničkih troškova
Veliki problem je naplata potraživanja. Ovaj problem najvažniji je opet građanima, obrtnicima i malim poduzetnicima. Sudske pristojbe dvostruko su veće nego li prije nekoliko godina. Odvjetničke tarife toliko su visoke da ih i dobrostojeći građanin, obrtnik ili poduzetnik, čak i da šteti cijeli život, ne može plaćati. K tome su nadodali i obvezu plaćanja javnog bilježnika prilikom podnošenja prijedloga za ovrhu, brojnih javnobilježničkih ovjera i slično, a naplata je i nadalje neizvjesna. Odvjetničke troškove je teško, pa čak i nemoguće podmirivati unaprijed, tj. prije okončane naplate potraživanja. Kod izgubljenog spora stranka plaća skupe odvjetničke troškove i svoje i druge strane, a koji troškovi nerijetko premašuju i utuženu glavnicu, dok odvjetnici ne snose nikakvu odgovornost zbog izgubljene parnice.
Često ni ne obavještavaju klijenta o pristiglim sudskim rješenjima i odlukama, nerijetko zaborave podnijeti žalbu ili podići rješenje, klijenta drže u uvjerenju kako je odvjetnik baš sve poduzeo, dok istodobno klijent trpi veliku štetu. Čak i kad se svi troškovi prema odvjetnicima podmire, dužnik još uvijek može izbjeći svoju obvezu, samo ako to želi i ako mu u tome pripomognu službenici državnog aparata. S druge pak strane posjedujemo brojne dokaze kako se kazneno, parnično i ovršno – gone nedužnici ili nevini.
Tu bi primjena jednakosti u postupanju, primjena Građansko pravne konvencije iKonvencije protiv korupcije značajno pridonijela pravdi, koja je za sad teško dohvatljiva.
Nezaposlenost i socijalna kriza
U Hrvatskoj je broj nezaposlenih dosegao oko 400.000. Natalitet je u drastičnom padu. Hrvatsku godišnje napušta između 5 i 13 tisuća mladih ljudi, a svake godine oko 10.000 ljudi umre više nego što ih se rodi.
Na trend napuštanja zemlje ne utječe samo nezaposlenost, iako je ona prvi razlog. Nezaposlenost je proizvod nefunkcioniranja cjelokupnog sistema, nezaštićenost malih i srednjih poduzetnika, veliko porezno opterećenje, pritisak na vlasnike tvrtki sa skupocjenim zemljištima koji su izloženi problemima radi toga da što prije zatvore vrata svojih tvrtki a da njihova imovina konačno dođe na prodaju za najpovoljniju cijenu.
Ove okolnosti potiču povećanje kreditnih zaduženja koja se često ne mogu uopće realizirati u bankama, stoga cvjetaju kreditni aranžmani u tzv. “kreditnim uredima”. U tim nedopuštenim transakcijama osiromašeni građani ostaju i bez ono malo imovine što im je još preostalo, a možda je i naslijeđeno od djedova, baka ili roditelja. I tu dolazi do pravne nejednakosti, jer zakon se ne provodi jednako u Zagrebu, Splitu, Rijeci, Velikoj Gorici, Dugom Selu. Ista tužba, s istim meritumom ne će biti jednako riješena u svim gradovima: negdje će biti odbačena, negdje poslana na preinaku, dok je u drugom gradu i na drugom sudu pak riješena pozitivno. Ista situacija je i sa zabilježbama u zemljišnim knjigama. Što je u pojedinim gradovima moguće, u Zagrebu je često nemoguće, a zna se dogoditi i obratno. Sve zavisi od osobe koja podnosi prijedlog i od referenta koji taj prijedlog u gruntovnici rješava.
Osim nezaposlenosti, postoje i brojni razlozi napuštanja zemlje, odlaskom u inozemstvo u nadi da će tamo bar malo biti bolje;
1.) Kreditni uredi (lihvarski ugovori) prouzročili su da su građani ostali bez imovine. Više od 50.000 ljudi potpisalo je lihvarske ugovore s tzv. “kreditnim uredima” čiji djelatnici su sada u zatvoru, i to već punih dvije godine. Ostajanjem bez imovine građani su ostali i bez sredstava za život i prisiljenih su tražiti neko rješenje, pa i izvan Hrvatske.
2.) Ovršni zakon (OZ) – koji ne ide na ruku dužnika (ovršenika) – ovrhovoditelju daju snagu egzekutora. U ovršnim postupcima primijećene su brojne zlouporabe. Od navođenja krivih zemljišno-knjižnih (z.k.) čestica, vođenja dvojnih z.k. uložaka, pokretanja ovrha temeljem sporazuma koji se ne odnose na ovršenika, zabilježbe spora ili ovrhe na nekretninama temeljem rješenja koji se uopće ne odnose na stranke i slično. Pri rješavanju ovršnih postupaka, pri podnošenju žalbe, treba biti vrlo pažljiv i doslovno pratiti svaku riječ i brojku, jer upravo tu negdje krije se zamka koja vas već sutra može koštati deložacije. Glavnu ulogu u tim igrama igraju suci i odvjetnici, pa je jedinstvena primjena zakona, zaštita ustavnih prava građana – upravo tu najvažniji element.
3.) Ulaganje i investicije su nesigurni, investicije propadaju, a investitori najčešće na kraju ostaju osiromašeni i postiđeni – zbog vjere kojom su krenuli u poslovne poduhvate. Bez pravne zaštite teško se može očekivati napredak u tom smislu, osim ako vam se posreći pa vam država da jamstvo od 5.000.000,00 eura (Ježić i DIOKI-i) prije nego što krenete u investiciju.
4.) Pravda, jednakost i status pred sudovima – za sve, to bi trebao biti slogan. Ovaj dio još nije riješen pred hrvatskim sudovima. Postoje privilegirani i oni koji to nisu. Takav princip rada teško oštećuje nepravedno optužene, nepravedno kazneno prijavljene, nepravedno progonjene, nezakonito ovršene, jer oni koji su nezakonito postupili ne snose nikakve posljedice.
5.) Krivotvorena i nezakonita sudska rješenja (njihova pravomoćnost, odnosno njihovo pravno značenje) ignoriraju se, otima se imovina pomoću krivotvorenih i nezakonitih sudskih rješenja, iako zakon jasno propisuje; takva rješenja su ništava i pravno gledano ne postoje (moraju se ukinuti po službenoj dužnosti), a gotovo nitko od sudaca ne primjenjuje taj propis.
6.) Ignoriranje kaznenih prijava i podnesaka, nepridavanje važnosti prigovorima, isprike da nisu nadležni ili da se na suca ne smije vršiti pritisak, odnosno da su suci autonomni u donošenju odluka, svakim danom sve više građane RH dovodi u nezavidnu i tešku situaciju jer i oni koji se odluče na prijavu kaznenih djela bivaju izloženi teroru i podsmijehu i sami sebi donesu presudu uslijed činjenice da ih nitko ne štiti.
7.) Imunitet koji sucima omogućuje činiti propuste, grješke i zlouporabe dužnosti ne smije se primjenjivati u svim okolnostima. Sudac koji je postupio na štetu stranke, kršeći zakon odnosno ne poštujući ga, i koji je donio odluku koja nije po zakonu, ne može imati imunitet niti takva odluka smije egzistirati, a na njoj se ne može i ne smije bazirati nečije pravo.
Nezakonite sudske odluke proizvode žrtve pravosuđa
Analizom velikog postotka nezakonitih sudskih odluka potpuno je evidentno da takve odluke proizvode žrtve, a da je njihove posljedice jako teško sanirati. Samoubojstva, ubojstva, razorene obitelji, nervoza, napadaji panike, stres, srčani i moždani udari, stvaranje ovisnosti (djeca zbog teških situacija u obitelji sve se više opredjeljuju za drogu, a odrasli za alkohol), sve to nepovratno vodi k potpunom uništenju države i njezinih građana.
Među građanima dolazi do frustracije i generalne apatije koja rezultira oslabljenim društvom. Korupcija oslabljuje gospodarski napredak, osiromašuje državni proračun, odbija vanjske investicije, pridonosi općem nezadovoljstvu građana te stvara sve veću socijalnu nejednakost.
Selektivno dijeljenje pravde i selektivna odgovornost
U Hrvatskoj je Zakonom o kaznenom postpuku (ZKP) jasno propisano da se kazneno odgovara za činjenje kaznenog djela, ali jednako tako i za nečinjenje ničeg po saznanju za postojanje kaznenog djela. Za grješke pravosudnih djelatnika ne odgovara nitko, pogotovo ne kazneno, dijeljenje pravde je selektivno i ovisi o dnevno političkim zbivanjima.
Pristup europskom pravosuđu
Pristup pravosuđu u Europi prema dosadašnjim iskustvima, kao i rad navodnih monitora, za koje se tijekom prošlih godina nije moglo utvrditi niti gdje se zapravo nalaze, pokazuje i dokazuje da je Europa imala interes neke probleme u Hrvatskoj svjesno previdjeti. Europska komisija pravda se izlikom da oni rješavaju probleme na razini država, dok Europski sud za ljudska prava, po sucu iz Hrvatske koji odlučuje o povredama prava u Hrvatskoj, odbija i po pet tužbi u jednom danu, i to pismom potpuno identičnog sadržaja, potpisa i datuma, upućeno gotovo svim podnositeljima tužbi.
Što to dokazuje?
Da ni Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu ne poštuje Konvenciju o ljudskim pravima ili da Europa svim snagama želi “uzeti Hrvatsku pod svoje” pa makar pri tome žmirila na kriminal, korupciju i nezakonito postupanje u pravosuđu? Pravo na fer sudski proces i uočene nepravilnosti u sudskim postupcima kažnjava kao malu djecu – packama?
Siromaštvo građana, obespravljenost i depresija
Prema dostupnim statističkim podatcima u Hrvatskoj je siromašno oko 20,6% građana, ali zbog “mira u kući” ta se brojka gura pod tepih i o njoj naše vlasti nerado govore. Međutim, to je postao itekako ozbiljan društveni i socijalni problem jer gotovo trećina naših građana živi u potpunom siromaštvu. Među njima su umirovljenici, nezaposleni, obitelji s većim brojem djece, ali i oni koji rade mjesecima, a ne dobivaju plaću.
U Hrvatskoj se svake godine ubije prosječno 1000 ljudi, a na svako izvršeno samoubojstvo dolazi nekoliko pokušaja. Na svakog od njih dolaze još tri osobe koje o samoubojstvu razmišljaju ili ga planiraju.
Uzroci samoubojstvima i smrtnosti su najčešće zaduživanja kod kamatara i lihvara i nemogućnost da se dugovi vrate. Tome svjedoče i porazne statistike Ministarstva unutarnjih poslova (MUP) prema kojima se broj lihvara tijekom protekle tri godine čak utrostručio. Pojačala se i protupravna naplata, koja opet proizvodi žrtve jer dolazi do brojnih manipulacija prema dužnicima.
Ozljede, ozbiljno narušeno zdravlje ili ubojstvo zbog prilika u koje su građani dospjeli, odnosno izazivanje i prouzročenje tih prilika, teška su kaznena djela.
I narušavanje nepovrjedivosti doma kazneno je djelo, a sudski ovršitelji upadaju u domove bez ikakve zadrške i najčešće se krajnje ponižavajuće ponašaju prema dužnicima.
Nema komentara:
Objavi komentar