Je li Zoran Milanović zakuhao financijsku krizu na europskom nivou, a onda velikodušno “vrući krumpir” prepustio novom mandataru |

Je li Zoran Milanović zakuhao financijsku krizu na europskom nivou, a onda velikodušno “vrući krumpir” prepustio novom mandataru

Datum objave: 21. prosinac 2015./Emilija Herceg/Nada Landeka/hop.hr

Vlada Republike Hrvatske i Zoran Milanović odlučili su se pred parlamentarne izbore na konverziju švicarskog franka u euro. Prema objavama u austrijskim medijima, austrijski ministar financija nezadovoljan je takvom odlukom Vlade RH. On smatra da taj potez potez posebno košta austrijske banke koje gube ogroman  novac. Međutim, Vlada Republike Hrvatske  željela je  pobrati predizborne političke bodove i dodvoriti se biračima, smatra Hans Jörg Schelling, austrijski ministar financija.

Austrijski ministar financija ogorčen je na hrvatsku Vladu

Hans Jörg Schelling  ogorčen je na takav potez hrvatske Vlade;  „Nezamislivo je da sav teret  podnesu  banke“ kritizirao je javno odluku hrvatskih političara čiji potezi  su unijeli kaos na europsku bankarsku scenu.

Zakon je  od 30. rujna 2015. godine  na snazi u Hrvatskoj  i banke su prisiljene načiniti konverziju kredita iz švicarskih franaka  u eure.  Na hrvatskom tržištudominiraju podružnice austrijskih banaka. One  tvrde da je propis koji je donijela Vlada RH u suprotnosti sa  Ugovorom  o poticanju i uzajamnoj zaštiti ulaganja koji su sklopile dvije države.

Austrijski ministar financija i austrijske banke pozivaju se na Ugovor sklopljen između Republike Hrvatske i Republike Austrije o poticanju i zaštiti ulaganja od 19.2.1997. (NN 19/97),  točnije, na Sporazum koji je Hrvatska preuzela od Jugoslavije na temelju sukcesije od 8. listopada 1991. godine –“Sporazum između SFRJ i Republike Austrije o uzajamnoj zaštiti i poticanju ulaganja.” Tim sporazumom se još  SFR Jugoslavija obvezala na zaštitu poticanja ulaganja pod koje se svrstavaju i austrijske podružnice  banaka  kao investitori na području Republike Hrvatske, a  Vlada RH je 2000 godine  potpisala i Ugovor između Republike Hrvatske i Republike Austrije o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja porezima na dohodak i imovinu koji je stupio na snagu 26.01.2001. godine, točnije za vrijeme  dok je na vlasti bio SDP-ovac Ivica Račan.

Opisanim Sporazumom i Ugovorom   je austrijskim investitorima i bankama omogućeno da za kapital stečen na području RH, putem podružnica banaka, porez plaćaju na području Austrije, jer podružnice nemaju pravnu osobnost na području Republike Hrvatske.

Točnije problem je puno kompleksniji od onog koji se prikazuje u javnosti.  Prema izjavama austrijskog ministra financija, lako je moguće da je  Milanovićeva Vlada prekršila međunarodni Sporazum koji je sama potpisala,  svaljujući sav teret na banke, a što će rezultirati tužbama za odštetu u visokim iznosima koje Hrvatska neće moći biti u stanju podmiriti, odnosno, koja šteta će se morati namirivati iz državnog proračuna i  koju  će  dugoročno morati podmirivati  hrvatski građani. 

Takav stav  vidljiv je i u zajedničkom priopćenju banaka: Erste Group, Hypo Group Alpe Adria AG, IRB, Sberbank Europe i UniCredit Bank Austria.  Europska centralna banka i Europska komisija vjerovatno će im pružiti podršku.  Raiffeisen banka, Sberbanka  i Privredna banka Zagreb već su zatražile ocjenu suglasnosti zakona  pred hrvatskim Ustavnim sudom. Erste banka, UniCredit bank Austria  i Zagrebačka banke također su najavile poduzimanje pravnih  akcija.

Ne bune se samo banke

Nezadovoljni su i svi građani RH koji su podigli hipotekarne kredite koji su obračunavani u švicarskim francima. Kad je tecaj švicarskog franka nekontrolirano skočio,  rate kredita su se povećale a  dugovanja  su postala nepodnošljiva. Stoga je u  Hrvatskoj donešen novi zakon koji od banaka zahtijeva da cjelokupnu nastalu štetu banke preuzmu na sebe.  Republika Austrija je zbog toga posebno nezadovoljna jer smatra da je takva odluka posebno donešena na štetu Republike Austrije i podružnica austrijskih banaka u Hrvatskoj. Nacionalna Banka Švicarske nije mogla održati stabilan tečaj švicarskog franka naspram eura što je dovelo do toga da običan čovjek u Hrvatskoj nije više mogao otplaćivati rate kredita u rokovima predviđenim Planom otplate.  Vlada je željela zakonom natjerati banke da preuzmu na sebe svu štetu. Zakon su donijeli upravo pred  parlamentarne izbore. Vlada u odlasku smatra da banke moraju snositi odgovornost i štetu zato jer su ljudima odobravali i isplaćivali kredite vezane uz švicarski franak a da nitko iz banaka nije dužnicima objasnio o čemu se radi.

Koliko je ova tema povezana sa trenutnom situacijom u Hrvatskoj oko izbora nove Vlade?

Inozemni mediji stidljivo pišu o ovoj temi. Samo  u jednom članku njemački novinar piše kako je hrvatski premijer Zoran Milanović predstavio  sebe  građanima kao da je Robin Hood. O čemu se zapravo radi?

U slucaju konverzije švicarskog franka u euro, riječ je zapravo o ogromnom iznosu.  U Hrvatskoj je odobreno preko 60.000 kredita u „švicarcima“  što ukupno iznosi više od tri i pol milijarde  švicarskih franaka  koje je potrebno preračunati u euro, iako se u nekim grubim obračunima barata iznosima i do 8 milijardi švicarskih franaka.  Trošak konverzije iznosi najmanje  800 milijuna eura, a mogu narasti i na puno veći iznos,  i sav taj trošak pada na teret banaka. Ove brojke nisu samo obračun na papiru, one otvaraju i  brojne druge probleme koji nastaju iz ogromnog gubitka zbog kojeg se banke bune i zbog čega su podigle tužbe.  Banke su najavile tužbe i  u Washingtonu. To su: Erste Bank Group Ag, Reiffeisen International AG, UniCredit SpA, OAO Sberbank i Hypo Group Alpe Adria AG.

Austrijski ministar financija gospodin Schelling prigovara hrvatskim vlastima  da su niže kamatne stope još i prihvatljive, međutim, nakon iznenadnog podivljalog rasta  švicarskog franka došlo je do očiglednih financijskih poteškoća dužnika koji takve kredite teško otplaćuju. Pri pronalaženju rješenja  Vlada RH imala je “čisti nacionalistički pristup”  tvrdi austrijski ministar financija, kritizirajući pri tom Vladu da su sav teret i odgovornost prebacili na banke, ali ništa na dužnike. Sigurno nije slučajno da se sve  ovo događa baš u vrijeme promjene vlasti, kaže austrijski ministar.

Populistički manevri hrvatskog premijera

Prije izbora nacionalne ankete predviđale su da će na parlamentarnim izborima 8. studenog pobijediti Domoljubna koalicija i HDZ.  SDP i premijer Zoran Milanović bi u tom slučaju izgubili većinu u Saboru. Zbog straha od gubitka vlasti Zoran Milanović proveo je nekoliko populističkih mjera: prva je donošenje Zakona o konverziji švicarskog franka u eure, a druga zatvaranje granice sa Srbijom.  Populizam i poduzete aktivnosti očigledno su im se isplatile, jer su pobrali daleko više glasova nego li što su ankete pokazivale.  Cijena njihove vlasti je pustoš  koji su izazvali  u financijskom poslovanju svojim postupcima, i to u zemljama Europske unije,   i susjednim zemljama s kojima graniče, kaže za portal http://wirtschaftsblatt.at/austrijski ministar financija.

Što čeka novu Vladu RH?

Bankama je važno da snose manji trošak a što ne mogu postići ukoliko ne izvrše snažan pritisak na novoizabrane političke lidere na hrvatskoj političkoj sceni.  S ovim zakonom, SDP-ova vlast samo je privremeno ojačala svoje pozicije jer su posljedice koje bi mogla  snositi Država iznimno teške. Hoće li nova Vlada imati snage suočiti se sa ovim iznimno velikim i ozbiljnim problemom na koji je upozorio i Tomislav Karamarko?

Tomislav Karamarko, predsjednik HDZ-a,  u  svojem govoru u Saboru RH ustvrdio  je “kako je za kredite u švicarskim francima (CHF) možda trebalo naći rješenje kao u Crnoj Gori, koja je teret rasporedila na dužnike, banke i državu.

– Kod nas se ide na opterećenje banaka, a zapravo je to opterećenje državnog proračuna – rekao je Karamarko, dodajući kako je rješenje Vlade “opet jedan štos”.

– Oni će riješiti jednu skupinu građana, ali gdje im je zakon, gdje su konkretni prijedlozi, kako oni to misle, gdje je reakcija banaka, kako će to izgledati? Ništa od toga i, što je najzanimljivije, sve oko toga što predlažu je nakon 1. 1. 2016. godine. Kome to ostavljaju? Nama ostavljaju ta rješenja. Dakle, to je doista apsurdna situacija, jedan tragičan skeč Vlade koja nije mogla učiniti gori posao nego što čini”– rekao je Karamarko.

Prve posljedice

23.11.2015 u gospodarstvenim vijestima iz Austrije,  predstavnik  Uprave UniCredit Banke Ferderico Ghizzoni izjavljuje kako će  redimenzionirati ili čak prodati banke koje imaju na hrvatskom području,  ali u svakom slučaju  velika talijanska banka povlači se sa istočnoeuropskog tržišta.  Njihovo poslovanje je u prvog kvartalu 2015. godine bilježio dobit od 660 milijuna eura pa bi se iz toga moglo zaključiti da uopće nema razloga za brigu. Međutim, to je 44,5% manje u usporedbi s brojkama iz 2014. godine.  Poslovanje u Hrvatskoj im je progutalo 225 milijuna eura,  uz sve to imali su i ogroman gubitak u Ukrajini.

Austrijanci ce biti primorani povući svoje  projekte s kojima su imali velike planove na području Hrvatske, i  potpuno se prestati baviti pionirizmom u istočnoj Europi.

Eksperiment koji je proveo Zoran Milanović da bi pobrao što veći broj političkih bodova Hrvatsku bi, zahvaljujući tužbama koje su najavile banke, i to uz  punu potporu Europske centralne banke i Europske komisije, moglo baciti na koljena zbog financijskog sloma koji bi mogao uslijediti.

Novi hrvatski premijer

U ovom trenutku najnezahvalnija uloga je dužnost hrvatskog premijera. U vrijeme kada broj nezaposlenih svakodnevno i rapidno raste, kada je gospodarstvo u totalnom rasulu, a Hrvatska je tuženica u brojnim sporovima koje su pokrenule strane banke, preuzeti ulogu hrvatskog premijera nije niti malo lako. Zato ni ne čudi da se Zoran Milanović vrlo lako odrekao te uloge, i velikodušno je ponudio Boži Petrovu.

Vlada Republike Hrvatske sanirala je novcem iz proračuna njihove milijunske obveze, a Uprava gubitaša sama sebi isplaćivala milijunske provizije |

Nada Landeka, o pravosuđu, ovrhama, korupciji, kriminalu, politici,

Vlada Republike Hrvatske sanirala je novcem iz proračuna njihove milijunske obveze, a Uprava gubitaša sama sebi isplaćivala milijunske provizije

Datum objave: 01. prosinac 2015./Piše: Nada Landeka

Županjska banka je 9. studenoga 2000 godine pokrenula prijedlog za stečaj, međutim je isti povukla jer je postigla dogovor sa Državnom agencijom za osiguranje štednih uloga i sanaciju banka 29. lipnja 2001 godine, a SDP-ova Vlada Republike Hrvatske je Zaključkom od 30. ožujka prihvatila Program financijske konsolidacije „Sladorane“

Prema financijskoj konsolidaciji načinjen je program kojim je 262.573.926,85 kn duga  pretvoreno u ulog Društva, dok je 145.130.737,43 kn  obveza reprogramirano.  Vjerovnici su Država i državna poduzeća, Ministarstvo financija, Hrvatske vode, Državna agencija za osiguranje štednih uloga, Hrvatska banka za obnovu i razvitak.

Dok mali sitni lopovčići (tipa onih koji nisu mogli platiti prekršajnu kaznu) “gule” svoje u hrvatskim zatvorima, ratni profiteri koji su Hrvatsku bacili na koljena, uvaženi su biznismeni i političari.

Legalna pljačka hrvatskih  iseljenika pomoću  odvjetnika i hrvatskog pravosuđa

Gospodin I.DŽ. iseljenik je koji već 40 godina živi izvan granica Hrvatske.  Posjeduje državljanstvo Hrvatske i države u koju je iselio. No srce mu je ostalo u Hrvatskoj. Ovdje ima imovinu, ovdje je uložio svoju ušteđevinu, daruje Crkve, sponzorira potrebite.   Gospodin I.DŽ i njegova supruga  dali su  u lipnju 1997. godine zajam u iznosu od 1.000.000 DEM  tvrtki Hadeko d.o.o.  za njihove poslovne aktivnosti uz 2% mjesečnu kamatu. U tom trenutku nisu znali kako „vještim poslovnjacima“  su pozajmili svoj novac.  Zajam je osiguran ovršnim sudskim sporazumom, ovjerenim kod javnog bilježnika i potpisan od strane  odgovornih osoba u poduzeću Hadeko d.o.o. i to;   Ilije Balića, Marijana Jakšića, i Ive Vukovića.

Imenovani su potpisali i  Vansudsku nagodbu kojom utvrđuju da je nesporno da je poduzeće Hadeko  d.o.o. dobilo zajam (sada uvećan za kamatu) u  iznosu od 1.112.012,00 DEM odnosno protuvrijednost u iznosu od  4.316.449,41 kn.  Nagodbom se poduzeće Hadeko d.o.o. po svojim zakonskim zastupnicima obvezuje vratiti zajam na žiro račun zajmodavaca najkasnije do 30.06.1999. godine.  Isprava je ovršna.  Neposredno nakon potpisa Vansudske nagodbe, tj. 3. rujna  1999 godine osnivači Hadeko d.o.o., gore imenovana trojka, prodaju svoj osnivački udjel IPK Osijek te tim datumom i ovjerom javnobilježničkog akta, obveze osnivača Hadeko d.o.o. prestaju a IPK Osijek sukladno odredbama Zakona o trgovačkim društvima stječe sva prava i obveze društva Hadeko d.o.o.

Sa žiro računa IPK Osijek, osnivači tvrtke Hadeko d.o.o.  su ovršnim postupkom Ovr-504/01  a temeljem ustupa svojeg osnivačkog uloga   ovrhom  naplatili 3.000.000,00 DEM i to u skladu sa zaključenim ugovorom St-497/2000 međutim, tvrtku nakon pripajanja nisu brisali, već je nad istom otvoren stečaj.

Naš iseljenik tužbenim zahtjevom pokušava naplatiti svoje potraživanje, najprije od zajmoprimca Hadeko d.o.o., a nakon što je nad istim pokrenut stečaj, od pravnog sljednika IPK Osijek, odnosno osnivača Hadeko d.o.o.

Prvostupanjski i drugostupanjski sud odbijaju tužbu i tužbeni zahtjev zajmodavca, iz dva bizarna razloga. Prvo, iako je zajmodavac dokazao da je poduzeo sve mjere naplate (sukladno odredbama Zakona o trgovačkim društvima), sudovi su u presudi tvrdili da on to ničim nije dokazao, te su mu  odbijanjem tužbenog zahtjeva uskratili njegovo pravo da tuži odgovorne osobe u pravnoj osobi, a koji su očigledno prevarili zajmodavca,  što je očito i iz gornjih navoda jer su isti  prodali i naplatili svoj  osnivački udjel svega dva mjeseca nakon sklapanja Vansudske nagodbe s zajmodavcem i to  za iznos od 3.000.000,00 DEM, koji su zadržali za sebe, ali nisu vratili 1.000.000,00 DEM zajmoprimcu, što su bili dužni učiniti.

Drugo, prvostupanjski sud u svojoj presudi  utvrđuje  pravno sljedništvo IPK Osijek, temeljem sklopljenog Ugovora o prijenosu osnivačkog udjela, međutim tvrdi da IPK Osijek nije  isplatio udjel,  dok  je drugostupanjski sud ustvrdio  da iako je IPK Osijek stekao osnivački udjel, nije obvezan  i podmirivati obveze prema trećima, vjerovnicima tvrtke čiji je udjel stekao jer na Trgovačkom sudu nije provedena promjena u osnivačkoj strukturi, a ni brisanje tvrtke Hadeko d.o.o.

Svatko tko se imalo razumije u trgovačko pravo, odnosno sudsku praksu postaviti će si dva pitanja:

1.    Ako sudovi smatraju da osnivački udjel nije prenešen, po kojoj osnovi su osnivači tvrtke Hadeko d.o.o. stekli 3.000.000,00 DEM temeljem prodaje svojeg osnivačkog udjela IPK Osijeku

2.    Zašto IPK Osijek nije teretio osnivače Hadeko d.o.o. za nezakonitu naplatu gore navedenog iznosa, ukoliko se radi o nezakonitoj ovrsi?

Treće pitanje čekamo da postave glavni državni odvjetnik  i Državno odvjetništvo RH!

Odgovori na postavljena  pitanja nameću se iz  Izvješća o obavljenoj reviziji pretvorbe i privatizacije Društva „Boris Kidrič“ Županja, iz ožujka 2002. godine.  Ovo izvješće detaljno opisuje sve nezakonitosti oko provedbe pretvorbe i privatizacije Poduzeća za proizvodnju šećera i alkohola „Boris Kidrič“ s.p.o. Županja.

Rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku broj FI-1929/94 od 13. svibnja 1994 godine u sudski registar upisana je pretvorba poduzeća u dioničko društvo pod tvrtkom „Sladorana“ d.d. Županja.  „Sladorana“  d.d. Županja  osnovala je  više društava„Granal“ d.o.o., „Selna“ d.o.o., „Špiritana“ d.o.o. a koja društva su pak osnovala drugo  društvo „Repa“ d.o.o.. Kako niti jedno od ovih društava obveze nije podmirivalo 2001 godine otvoren je stečajni postupak nad društvom „Granal“ d.o.o. a dospjele obveze dužnika na dan 24. studenog 2000 godine iznosile su 25.978.229,00 kn.

Stečajni postupak otvoren je i nad društvom „Selna“ d.o.o. i to iz istih razloga. Ovo društvo je na dan 4. rujna 2000 godine bilo blokirano u iznosu od 59.383.574,00 kn a pokrića na računu nije bilo punih 775 dana.

Što je povezuje „Sladoranu“ d.d.,  IPK Osijek, i Hadeko d.o.o., kao i ostala naprijed navedena društva?

Fond za privatizaciju je Rješenjem broj 01-02/92-06/164 od 9. prosinca 1993. godine dao suglasnost da se u „Sladorani“ Županja izvrši pretvorba u dioničko društvo.   Isto se pretvorilo u dioničko društvo na način:

–       da je prodajom 235.735 ili 48% dionica prodano osobama s pravom popusta i pravom prvenstva, odnosno zaposlenima i kooperantima, i drugim zaposlenima u pravnim osobama koji su imali pravo stjecanja dionica pod istim uvjetima kao i zaposlenima u Poduzeću.

–       pretvaranjem potraživanja Županjske banke d.d. Županja u iznosu od 2.000.000 DEM u ulog odnosno u 20.000 dionica

–       Prijenosom 157.218 ili 32% neupisanih dionica Fondu u iznosu od 15.721.800 DEM

–       Prijenosom 78 609 ili 16% neupisanih dionica Republičkim fondovima za mirovinsko i invalidsko osiguranje radnika i poljoprivrednika Hrvatske u iznosu od 7.860.900,00 DEM.

U 1995., 1996., 1997. mali dioničari prenijeli su 197.979 dionica na stjecatelja društva Hadeko d.o.o. Zagreb.

Dioničari društva „Kristal“ d.d. Županja koje je u 1995 godine pripojeno Društvu, prenijeli su 459 dionica na stjecatelja društvo Hadeko d.o.o. Zagreb. 

Društvo Hadeko d.o.o. zaključilo je 16. prosinca 1996 godine ugovor o dugoročnom kreditu broj 197/1996 sa Županjskom bankom d.d. Županja u iznosu od 24.484.478,71 kn, a 20. prosinca je sredstvima tog kredita platilo 186.359 dionica koje je steklo od malih dioničara. Kredit je odobren na rok od 5 godina računajući od dana prijenosa kredita u otplatu. Kao osiguranje za uredno podmirivanje obveza po ovom kreditu Hadeko d.o.o. daje u zalog 138.120 dionica Društva koje tek kupuje i to  nominalne vrijednosti 13.812.000,00 DEM, što je na dan zaključenja ugovora iznosilo 49.212.156,00 kn. Istog dana je zaključen i ugovor o zalogu dionica.

Županjska banka d.d. Županja i Fond za privatizaciju zaključili su 20. prosinca 1996 godine ugovor o ustupanju potraživanja po oročenom deviznom depozitu kojim banka svoje potraživanje kod Varaždinske banke d.d. Varaždin u iznosu od 6.882.108,87 DEM ustupa Fondu za plaćanje ostatka duga po dionicama koje je steklo društvo Hadeko d.o.o. Zagreb.  Ugovorom o dugoročnom kreditu nije ugovoreno učešće, a vraćanje kredita nije osigurano hipotekom na nekretninama korisnika kredita.

Društvo Hadeko d.o.o. nije redovno otplaćivalo kredit te prema evidencijama Županjske banke d.d. u stečaju, na dan otvaranja stečajnog postupka nad društvom Hadeko d.o.o. Zagreb, 29. lipnja 2001 evidentirana je obveza po kreditu 29.579.916,87 kn ili 7.893.290,54 DEM.

Fond je u 1999 godine i početkom 2000 godine s malim dioničarima raskinuo 81 kupoprodajni ugovor i 69 dodataka ugovora. Od ukupnog broja raskinutih kupoprodajnih ugovora koji su bili zaključeni 1994 godine zbog neplaćanja 2 uzastopna obroka, s dva dioničara.

Nakon što je Fond raskinuo ugovor sa malim dioničarima zbog neplaćanja u roku (nekašnjenje dvije uzastopne rate) Fond je bio dužan ponuditi prodaju dionica objavom oglasa, što Fond nije učinio.

27. listopada 1997. godine Fond je zamijenio dionice sa Županjskom bankom d.d. Županja.  Prenio je 90 023 dionice „Sladorane“ ukupne vrijednosti 9.002.300,00 DEM Županjskoj banci d.d. a stekao je 50 333 dionica društva Geli d.d. Đakovo ukupne vrijednosti 5.033.300,00 DEM.

18. rujna 1995 godine Hadeko d.o.o. kupilo je još  78 609 dionica po nominalnoj vrijednosti u iznosu od 7.860.900 DEM. Ugovoreno je plaćanje 10% nominalne vrijednosti u roku 10 dana od potpisa ugovora a preostali iznos u 59 jednakih obroka uz kamatnu stopu od 8,5 % godišnje.  Uvidom u karticu ugovora utvrđeno je da je društvo Hadeko d.o.o. Zagreb platilo 10% kupoprodajne cijene a do 26. srpnja 1998 godine još 33 obroka u iznosu od 4.673.886,23 DEM kao i zatezne kamate.

Hadeko d.o.o.  je ostalo dužno uplatiti još 26 obroka u iznosu od 146.059,76 DEM što ukupno iznosi 3.797.553,76 DEM što je Hadeko d.o.o. trebalo uplatiti do 28. kolovoza 2000 godine međutim, isto nije učinilo.

13. prosinca 1995. godine društvo „Contractor“ d.o.o. prodaje društvu Hadeko d.o.o. 20 000 dionica nominalne vrijednosti 2.000.000 DEM. Društvo Hadeko d.o.o. platilo je dionice 23. prosinca 1996 godine doznakom na račun prodavatelja.

Društvo „Kristal“ d.o.o. 23. lipnja 1995 godine pripojeno je „Sladorani“ Županja te se na isto prenosi i ukupna vrijednost imovine a društvo „Kristal“ je brisano iz sudskog registra.

Zbog neplaćanja obveza po primljenim kreditima, žiro računi „Sladorane“ Županja u neprekidnoj su blokadi od 18. lipnja 1998 godine u ukupnom iznosu od 136.458.211,55 kn.  Zaduženost „Sladorane“ na dan 31. prosinca 2000 godine je 2,3 puta veća od vrijednosti njegove nepokretne imovine, a sve nekretnine opterećene su založnim pravima u korist banaka.

Županjska banka je 9. studenoga 2000 godine pokrenula prijedlog za stečaj, međutim je isti povukla jer je postigla dogovor sa Državnom agencijom za osiguranje štednih uloga i sanaciju banka 29. lipnja 2001 godine, a Vlada Republike Hrvatske je Zaključkom od 30. ožujka prihvatila Program financijske konsolidacije „Sladorane“

Prema financijskoj konsolidaciji načinjen je program kojim je 262.573.926,85 kn  pretvoreno u ulog Društva, dok je 145.130.737,43 kn  obveza reprogramirano.  Vjerovnici su Država i državna poduzeća, Ministarstvo financija, Hrvatske vode, Državna agencija za osiguranje štednih uloga, Hrvatska banka za obnovu i razvitak, Privredna banka d.d. Zagreb, Slavonska banka d.d. Osijek, Hypo Alpe Adria Bank, Zagrebačka banka d.d., Commerzbank Frankfurt/m i  dobavljači u iznosu od cca 3.500.000,00 kn.

Tijekom 2001 godine Ministarstvo financija sklapa ugovore sa društvima kćerima „Selna d.o.o. u stečaju“ i „Granal d.o.o. u stečaju“  i svoja potraživanja u ukupnom iznosu od 64.769.309,64 kn pretvara u ulog  u „Sladorana“ d.d.

Za reprogramiranje dugova prema bankama dobiveno je jamstvo Ministarstva financija u skladu sa zaključkom Vlade Republike Hrvatske od 8. srpnja 1999 godine.

Vlasnička struktura u vrijeme obavljanja revizije

Temeljni kapital Društva je 149.746.800,00 kn a podijeljen je na 499 156 dionica nominalne vrijednosti 300,00 kn od čega društvo Hadeko do.o. Zagreb ima 297 047 dionica ili 59,5 %, društvo Dirigo d.o.o. 90 023 ili 18 %,Hrvatsko mirovinsko osiguranje 80 132 ili 16,1 %, Fond 64 652 ili 0,9% i mali dioničari 27 302 dionice ili 5,5%.

Prema izvješću revizora za 2000 godinu navedeno je da je gubitak u poslovanju iznosio 55.508.000,00 kn, akumulirani gubitak 31. prosinca 2000 godine iznosio je 189.279.000,00 kn, kratkoročne obveze Društva bile su veće od kratkotrajne imovine za 140.175.000,00 kn, neplaćene obveze na dan 31. prosinca 2000 godine iznosile su 130.000.000,00 kn a žiro račun je neprekidno blokiran od srpnja 1998. godine.

„Sladorana“ d.d. je 1998. 1999 i 2000 godine s vlasnički povezanim društvima, osim zaduživanja, obavljalo i promet roba i usluga i davalo je u zakup poslovni prostor i opremu.

Nakon što su žiro računi „Sladorane“ d.d, društva „Selna“, i društva „Granal“ d.o.o. blokirani, osnovano je društvo „Špiritana“ d.o.o.

Županja kao tvrtka za proizvodnju alkohola. Društvo je dalo u zakup cjeloviti pogon za proizvodnju alkohola društvu „Špiritana“, prodaje mu osnovnu sirovinu za proizvodnju, te preko tog društva u trasiranim mjenicama obavlja sva plaćanja prema vjerovicima i zaposlenicima.

„Sladorana“ d.d. prodala je 1996 godine društvu Hadeko d.o.o. Zagreb proizvoda u iznosu od 74.455.866,90 kn što čini 30,6 % ukupne prodaje na domaćem tržištu, a 1997 godine 121.109.440,90 kn što čini ukupno 36,6 % ukupne vrijednosti prodanih proizvoda. Članovi društva su bili od 25. srpnja 1997 godine do 17. studenoga 1998 godine Ilija Balić (glavni direktor),  a do 2001 godine Marijan Jakšić.

Istovremeno, osnivači društva Hadeko d.o.o. Zagreb bili su Ilija Balić s 50% udjela, Marijan Jakšić s 25% udjela i Ivo Vuković s 25 % udjela a koji je od 25. srpnja do 27.  prosinca bio i član Nadzornog odbora „Sladorane“ d.d.

Međusobne poslovne odnose između „Sladorane“ d.d., njezinih društava kćeri i društva Hadeko d.o.o. regulirani su okvirnim ugovorima o prodaji, ugovorima o poslovno tehničkoj suradnji, ugovorima o posredovanju i zastupanju.

Uvidom u računovodstvene knjige utvrđeno je da je 1997. godine  na troškovima poslovanja – konsultantske i marketinške usluge društva Hadeko d.o.o. – „Sladorana“ imala trošak  u iznosu od 8.506.395,70 kn.

Osim troška, Hadeku d.o.o. odobravan je i rabat od 5% do 20% za šećer, zavisno od ugovora do ugovora.

Zahvaljujući takvim rabatima, Hadeko d.o.o. ostvarilo je 6.741.923,30 kn s osnove umanjenih cijena, za  naknadno odobreni rabat 951.880,00 kn.  Troškovima marketinga i rabatom društvu Hadeko d.o.o. omogućen je prihod od 16.200.199,00 kn, iako su marketinške usluge zaračunavane i za kontakte s kupcima s kojima je „Sladorana“ d.d. i prije poslovala.

Na temelju ugovora o posredovanju i zastupanju u tuzemstvu Hadeko d.o.o.  je tijekom 1998.  godine fakturiralo je vrijednost 7.597.067,54 kn. Ovi računi, prema reviziji ne sadrže nikakv dokaz da je marketinška usluga i obavljena.

U prva tri mjeseca 1999 godine, Hadeko d.o.o. je za usluge posredovanja fakturiralo „Sladorani“ d.d.  iznos od 3.152.067,54 kn.  U razdoblju od 13. ožujka do 25. studenog 1998. godine je direktor Ilija Balić pojedinačnim odlukama odobravao pojedinim kupcima rabat za isporuke šećera u visini 4,7%, 5%, 13%, 16%, 17%, 18%, 20%, 24%, 28%. Društvu Hadeko d.o.o. Zagreb odobravao je rabat u visini 14%, 16%, 17%, 18% i 19%.

Marijan Jakšić koji je bio direktor do 13. siječnja 1999 godine odobravao je na temelju pojedinačnih odluka pojedinim kupcima rabat  na kupnju šećera u iznosima od 16 odnosno 18%.

Tijekom 1995, 1997, 1998 i 1999 godine „Sladorana“ je s društvom Hadeko d.o.o. Zagreb zaključilo ugovor o poslovnotehničkoj suradnji, ugovor o posredovanju i zastupanju u inozemstvu i tuzemstvu, i okvirne ugovore o prodaji šećera, čime se Hadeko d.o.o. obvezalo obavljati poslove koji su u popisu poslova prodajne službe „Sladorane“ i društava kćeri.  „Sladorana“ je imala ustrojenu prodajnu službu koju su činili: rukovoditelj prodajne službe, pomoćnik rukovoditelja i referent prodaje.

Rezultat privatiziranja „Sladorana“ d.d.:

–       iznos kratkoročnih obveza veći od vrijednosti kratkotrajne imovine

–       na svoj dugotrajnoj imovini upisano založno pravo zbog dugoročnih kredita  i kredita, vrijednost kredita tri puta veća od imovine

–       nelikvidnost i nesolventnost uzrokovala pokretanje stečajnog postupka, kao i stečajnih postupaka društava kćeri

Društvo Hadeko d.o.o. sa udjelom od 59,05 % dionica ostvarilo je značajnu dobit s osnova usluga istraživanja i analize tržište, plasmana, poslovno tehničke suradnje i marketinških usluga, te odobrenog rabata od direktora „Sladorane“ koji su istovremeno suvlasnici  tvrtke „Hadeko“ d.o.o. – Ilije Balića i Marijana Jakšića.

No tu priči nije kraj! 

Čelni ljudi Hadeka d.o.o. i čelni ljudi „Sladorane“ – Ilija Balić i Marijan Jakšić donijeli su odluku o spajanju „Sladorane“ d.d. i IPK Osijek. Istovremeno su kao osnivači tvrtke Hadeko d.o.o.  Ugovorom o  prijenosu poslovnog udjela svoj poslovni udjel prodali za 3.000.000,00 DEM  – IPK Osijeku, i ovrhom se naplatili ovršnim rješenjem na žiro računu IPK Osijeka.

Što se dogodilo s našim zajmodavcem iz inozemstva?

Osim što je nepovratno izgubio 1.000.000,00 DEM koje im je pozajmio, za tužbu koju je  I.DŽ.  izgubio  Županijski sud u Osijeku, dosudio je trošak IPK Osijeku u iznosu od 211.912,60 kn, Iliji Baliću trošak u iznosu od 474.981,25 kn, Marijanu Jakšiću trošak u iznosu od 404.700,90 kn, i Ivi Vukoviću trošak u iznosu od 563.346,30 knodnosno sveukupni odvjetnički trošak u iznosu od 1.654.941,00 kn.

Imenovana gospoda, koja su kroz povijest, pretvorbu i privatizaciju vrlo jasno i precizno pokazali svoje financijske sposobnosti, pokrenuli su ovrhu nad imovinom I.DŽ. i njegove supruge, i to u jednakim iznosima na imovini oba ovršenika (prethodno tužitelja), kao i na svoj njihovoj pokretnoj i nepokretnoj imovini i na računima,  a ovršnim postupkom žele postići i prodaju stana u Zagrebu, koji bi nakon ovršnog postupka i prodaje  vjerovatno pripao ovim poslovnim ljudima.

u nastavku: Sanacija Sladorane Županja garancijom Republike Hrvatske

VEZANI ČLANCI:

http://www.hazud.hr/koga-to-milorad-pupovac-vesla-preko-banke-tesla/

http://www.hazud.hr/zov-unosnog-politickog-zivota-povratak-ivica-pasalica-jednog-od-najbogatijih-politickih-mocnika/

http://www.hazud.hr/mahnitost-sudske-vlasti-i-elite-ne-dozvoljava-gospodarski-rast-i-povratak-iseljenika-u-hrvatsku/

http://www.hazud.hr/udba-stoji-iza-sustavne-pljacke-hrvatske-i-hrvatskih-gradana/

http://www.hazud.hr/evo-zasto-zoran-milanovic-ne-zeli-vaditi-kosture-iz-ormara/

Nakon e-maila zbog kojeg je smijenjena Mirela Holy SDP-ova ljestvica moralnih kriterija, etike i kulture pala je vrlo, vrlo nisko |

Nakon e-maila zbog kojeg je smijenjena Mirela Holy SDP-ova ljestvica moralnih kriterija, etike i kulture pala je vrlo, vrlo nisko

Datum objave: 27. studeni 2015./Piše: Nada Landeka

U Hrvatskoj se vode žestoke borbe. Na lijeve i desne podijeljeni su političari, podijeljen je narod, podijeljeni su mediji.  Pršte kritike,uvrede,komentari, web portali i tiskovine navijaju svatko za svoju polovicu. Kad izbije kakva  afera, a izbijaju svakodnevno, burno je, sve  zavisi koja polovina je u pitanju, lijeva ili desna.

Neprekidno su jedni malo u prednosti, onda stigne protuudarac i šah mat.

16 milijardi manjka i 42 zaboravljena poduzeća nestale državne imovine zatreslo bi i Njemačku a ne malu Hrvatsku. A opet se vidi trun u tudjem oku ali i ne balvan u svojem…..

http://www.hazud.hr/cetiri-godine-su-na-vlasti-posljednju-godinu-su-tek-poceli-pravilno-voditi-knjige-ipak-im-je-za-sve-kriv-hdz/

http://www.hazud.hr/zasto-je-sdp-ova-vlada-upravljanje-drzavnom-imovinom-predala-trgovackom-drustvu-d-o-o-koje-upravlja-imovinom-drzave-za-svoj-racun/

http://www.hazud.hr/duudi-na-celu-sa-sdp-ovim-mladenom-pejnovicem-zamracio-166-milijardi-kuna-dorh-i-rezimski-mediji-sute-ko-zaliveni/

Ako k tome dodamo listu osudjenih SDPovaca i HNSovaca slika se mijenja……

http://www.hazud.hr/s-kim-to-misle-most-i-bozo-petrov-provesti-reformu-pravosuda-i-uvesti-novu-javnu-upravu-sa-hns-om-i-sdp-om/

http://www.hazud.hr/top-lista-hns-ovih-i-sdp-ovih-moralista/

Danas nova vijest, Tomislav Radoš bivši savjetnik ministra gospodarstva Ivana Vrdoljaka koji je radio industrijsku strategiju Hrvatske, čovjek koji je neuspješno kao direktor vodio više od 30 tvrtki  postao je podpredsjednik HGK….valjda je sad sve naučio o gospodarstvu, baš kao ministar Tihomir Jakovina o poljoprivredi  nakon propale poljoprivredne  apoteke……

Uz to, ako spomenemo pogodovane kredite HBORa članovima premijerove obitelji smatra nas se tupavima, i tako  je i neslavni SDP-ov ministar Željko Jovanović proglasio za ljude bez mozga sve one koji nisu  prihvatili njegov zdravstveni odgoj……

I sad Pantovčak?

Premijer u odlasku i možebitni mandatar nove Vlade RH  Zoran Milanović, svojim ponašanjem prilikom konzultacija sa predsjednicom RH na Pantovčaku  i krajnje bezobraznim rukovanjem, želio je valjda  pokazati predsjednici RH koliko ju ne cijeni.

Pred saborskim zastupnicima, novinarima, kamerama, pred Hrvatskom i pred svijetom htio je ispasti frajer odbivši fotografiranje, rukujući se sa legitimnom i izabranom predsjednicom RH kao da se rukuje sa lutkom u Voštanom muzeju, a zapravo je u tom trenutku dotaknuo dno.

Jer manji  i mizerniji ne može izgledati…..nedolično se ponijeti prema dami, prema predsjednici RH, prema instituciji – Hrvatskoj Državi koju Kolinda Grabar Kitarović predstavlja i prema svim Hrvatima.

A ona se samo nasmijala………

Šta joj sve rade i na koje sve načine ju ponižavaju, to je ispod svake kritike. Umjesto vijesti o uspješnom  prijemu Bidena i ostalih državnika i to bez ikakvih incidenata, na svim naslovnicama bila je riječ o Nikolićevom potezu koji je očigledno,  bez njezine volje i vidljivim silovanjem  poljubio ju tri puta, zatim pišu podrugljivo o njenoj odjeći nazivajući ju pri tom kojekakvim imenima, a umjesto da jučerašnji Milanovićev potez imenuju pravim imenom i nazovu ga nekulturnim papkom, oni su ga uzdigli:  “Fotografirat ćemo se kad sastavimo Vladu” kaže čovjek koji  očigledno ne zna osnovna pravila kulture.

Ako Bog da on neće sastavljati Vladu, nadam se iskreno.

Ali sam se zato doista osjećala ponosno pri njenom pozdravu: “Hrvatice i Hrvati, gradjanke i gradjani” jer već dugo nismo bili Hrvati u vlastitoj državi.  A i za taj pozdrav ju neprekidno kritiziraju.

Hvala Kolinda

GRAD ZAGREB: Zagrebački holding je loš gospodarstvenik i kronični gubitaš |

GRAD ZAGREB: Zagrebački holding je loš gospodarstvenik i kronični gubitaš

Datum objave: 26. studeni 2015/Piše: Nada Landeka

Zagrebački holding je društvo koje putem svojih 18 podružnica pruža širok spektar različitih usluga. U blagajnu im se svakodnevno slijevaju prihodi od prijevoza putnika, održavanja čistoće i odvoza otpada, distribucije vode, upravljanja i održavanja javnih cesta, upravljanja objektima, prihodi od gradnje i prodaje stanova, parkiranja, skladištenja i najma, odlaganja i skladištenja otpada, uređivanja i održavanja zelenih površina, od tržnica,  upravljanja i održavanja sportskih objekata, od pogrebnih djelatnosti i organiziranja sajmova i kongresa, usluga autobusnog kolodvora, putničkih agencija, najma telekomunikacijskih vodova i mreža i izdavačke djelatnosti.

Većina infrastrukture od kojih Grad Zagreb i njegova poduzeća  ubiru prihode izgrađeni su sredstvima građana, dakle uz minimalna ulaganja upravljača i vlasnika.  Usprkos činjenici da je gotovo sav kapital i vlasništvo „dobiveno na poklon“,  uz ogromna uplaćena sredstva temeljem Sporazuma o udruživanju sredstava, prema financijskim podacima Grupa Zagrebački Holding iz godine u godinu kumulira gubitke.

Grad Zagreb kronični gubitaš

U 2011  godini  gubitak iznosi 352.064.676,00 kn, dok je iz ranijeg razdoblja  prenesen  gubitak u iznosu 473.510.707,00 kn. 2012 godine gubitak je iznosio 334.697.000,00 kn  povećan gubitkom iz 2013 koji iznosi  331.966.000,00 kn.

Pokrivanje gubitka očigledno ovaj uspješni gubitaš  knjigovodstveno sanira prihodima uplaćenim od strane građana, tuđom imovinom koju po tko zna kojoj osnovi i temeljem kojih dokumenata knjiži u  poslovnim knjigama kao svoje vlasništvo, te subvencijama Grada u iznosu od 731.786.225,00 kn  i Države u iznosu od vrtoglavih  20.704.718,00 kn.  Tako dugovanja očigledno nesposobnog gradskog rukovodstva pada na teret ne samo građana Grada Zagreba već i cijele Države.

Činjenica nesposobnog gospodarenja imovinom i sredstvima pribavljenim iz obavljanja i naplate brojnih usluga, od kojih jedino još ne naplaćuju zrak koji udišu građani Grada Zagreba ne sprječava ih, da iako imaju vlastitu pravnu službu angažiraju  dodatno i vanjske odvjetnike, njih 30,  za čije usluge godišnje izdvajaju preko 6.000.000,00 kn.  Za upravni i sudske troskove potrošili su tijekom 2013 godine  čak  16.485.000,00 kn.

Sukob interesa

Nadležna tijela još uvijek  nisu donijela nikakvu odluku u svezi sukoba interesa Odvjetničkog ureda Hanžeković  i odvjetnika Marijana Hanžekovića koji imaju sklopljen ugovor sa Gradom Zagrebom  u čije ime naplaćuju nenaplaćena potraživanja od građana, dok je istovremeno taj odvjetnik uplatio jamčevinu za gradonačelnika Grada Zagreba – Milana Bandića.

Bandić je pod novom sumnjom radi sukoba interesa zbog  Zaključka kojim je Grad Zagreb donio  Pravilnik o kriterijima za određivanje naknade za postavljanje ploča s natpisom, plakata, zastavica na jarbolima, reklama i reklamnih panoa, tri dana kasnije potpisao je zaključak da se njegovoj političkoj stranci “Bandić Milan 365”odobrava besplatno postavljanje 30 jumboplakata na reklamne panoe za oglašavanje konvencije njegove stranke održane protekle nedjelju u Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski.

VEZANI ČLANCI: 

http://www.hazud.hr/ekskluzivno-obrtnici-grada-zagreba-investirali-svoj-novac-a-potom-stekli-ekskluzivno-pravo-da-ih-izbace-na-ulicu/

http://www.hazud.hr/ekskluzivno-izmedu-zagrebackog-holdinga-d-o-o-i-njihove-podruznice-trznice-zagreb-i-lihvara-nema-nikakve-razlike/

http://www.hazud.hr/od-poticajne-gospodarske-klime-ministra-vrdoljaka-mladi-poduzetnik-dobio-tesku-glavobolju/

TAJKUNIZACIJA; Slavko i prijatelji Kalem i Ježić |

TAJKUNIZACIJA; Slavko i prijatelji Kalem i Ježić

Datum objave: 23. listopad 2015./hop.hr

Posljednjih dana u medijima se, slučajno ili planski, vrti afera oko bivšeg ministra financija i bivšeg člana SDP-a Slavka Linića. Sam sudionik afere Slavkec, jako se uzbudio zbog iste,  što nije čudo, tko bi volio biti predmet uskočkih istraga. Ipak, tvrdi da on ima svu dokumentaciju, te da je kod njega sve transparentno. Konvencijom je propisana presumpcija nevinosti, nitko nije kriv, i pred zakonom i ljudima ne može se smatrati krivim, sve dok mu se pravomoćnom presudom ne dokaže da je počinio djelo za koje ga sumnjiče.

Stara poslovica kaže: „Gdje ima dima i vatre!“

Linić je odan svojim prijateljima, kojih se lako ne odriče, a niti oni njega. U vrijeme u kojem živimo imati odanog prijatelja gotovo da je vrijedno poput suhog zlata, ali i odanost jednako tako traži velike žrtve od druge strane. Je li baš sve tako nevino, ili je Linić odanost svojih prijatelja zaslužio posebnim privilegijama koje su isti imali u društvu i u poslovnim odnosima, pokazati će vrijeme. Pretpostavke, a i javno dostupne činjenice upućuju na takvu mogućnost.

Javnost je dobro upoznata sa aferom Ivo Sanader. On je poznata ličnost, bivši premijer RH, a sada vjerovatno jedan od najpoznatijih pritvorenika Remetinca, pravomoćno oslobođen zahvaljujući odluci Ustavnog suda koja je podigla veliku prašinu. Da se oslobađajuća odluka mogla očekivati, oni koji poznaju bar malo pravo mogli su i nagađati. Presuda Sanaderu donešena je na klimavim nogama. Jedini značajniji svjedok protiv Ive Sanadera, koji je u sudskom postupku  tvrdio da je Sanader primio mito, iz razloga da bi MOL stekao većinsko pravo odlučivanja u INI jeRobert Ježić, Linićev prijatelj. Novac za koji je Sanader osuđen, a sada je zbog istog pred ponovnim suđenjem, uopće nije uplaćen na niti jedan račun povezan sa bivšim premijerom.  Ježić, kućni prijatelj Slavka Linića, svojim iskazom pred sudom izložio se kaznenom progonu.  Kazneni zakon RH propisuje da onaj tko „prizna“ kazneno djelo svjedočeći pred sudom može biti kazneno gonjen. Unatoč tome Ježić se sam prikazao kao osoba koja je primila mito, čak 5.000.000 eur-a, i koji je zapravo jedini, uz Ivu Sanadara, kako je to izrečeno čitanjem presude, znao za taj novac.

Ježić je u tom postupku ne samo obećao vratiti novac u državni proračun RH, već je presudom bio na isto i obvezan. Do danas to nije učinio, posao razvija u Švicarskoj nakon što je njegov DIOKI neslavno propao.

Turski Caliskan i Ježićev DIOKI

Linić se pokazao kao pravi prijatelj u pronalaženju kvalitetnih poslovnih partnera za DIOKI. Turska tvrtka Caliskan koju  je svojem prijatelju  Ježiću pronašao Linić, zatražila je za svoje ulaganje na području Republike Hrvatske garanciju Države u iznosu od 5.000.000,00 eur-a. I dobila ju naravno. Linić se nije libio da odmah izda garanciju koja bi pomogla njegovom prijatelju u spašavanju posrnulog poslovnog carstva. Turci, koji su  labilno ušli u suradnju i koja im se očigledno nije svidjela, nakon vrlo kratkog vremena odmaglili su u Tursku s naplaćenom garancijom u iznosu od točno 5.000.000 eur-a,  jednakim iznosom koji  je i  Ježić obećao vratiti u državni proračun.  Ni Ježić, ni Linić nisu do sada prozvani za nestalih dva puta po pet milijuna eura na teret državnog proračuna, iako bi to u svakoj pravnoj državi bio normalan razlog za kaznenu odgovornost, i to bez neke  posebne istrage javno dostupnih činjenica.

U predstečajnoj nagodbi DIOKI-ja lažirano 400 milijuna kuna

Početkom 2015 godine Ježićev DIOKI završio je u predstečaju, koji je najprije priznat, a potom je utvrđeno da nema pokrića u poslovnoj dokumentaciji.

Slučaj je otkrila riječka Porezna uprava uvidom u dokumentaciju nekoliko poslovnih subjekata u sklopu poreznog nadzora. Poreznim nadzorom utvrdili su napuhavanje uvjetnih tražbina po sudužništvima i jamstvima od strane dva povezana društva grupacije Dioki kojoj pripada Dina, kao i same Dine, točnije Diokija, koji je za nju tada obavljao kompletne financijsko-računovodstvene poslove. Pogreška u prijavi tražbina utvrđena je češljanjem dokumentacije tvrtke „Ćuf“ d.o.o. koja je zainteresirala javnost zbog svojeg vlasništva nad strateškim zemljištem za LNG terminal, kao i tvrtke Piros d.o.o.  Riječ je o tvrtkama koje raspolažu vrijednim nekretninama a koja je svoje probleme sa vjerovnicima riješila zaključivanjem predstečajne nagodbe.  Istovremeno pada u oči da je to strateško zemljište opterećeno kreditom Hypo banke.  Iste one Hypo banke zbog koje je opet – osuđen Ivo Sanader. Uplatnice koje su poslužile kao navodni dokaz da je Sanader primio mito u aferi Hypo Bank, prema provedenom dokaznom postupku, nemaju potpis Ive Sanadera. Na njima su potpisi osobe koju zapravo nitko nije upoznao niti prepoznao. Tijekom sudskog postupka sud nije potpisnika uplatnica pronašao, kako bi isti dao svoj iskaz pred sudom ili kako bi se provelo grafološko vještačenje. Točnije, ne zna se tko je sporne priznanice  potpisao i novac primio.

S druge strane, u predstečajnoj nagodbi Ježićev DIOKI na skliskom terenu stoji za čak 400 milijuna kuna od 1,9 milijardi priznatih tražbina Dine, što otvara razna pitanja  i daje razlog revizorima da se pozabave dokumentacijom.

Smjena Slavka Linića

Slavko Linić ne odriče se svojih prijatelja. „Jednom prijatelj, uvijek prijatelj!“ to je javno izjavio.  Je li ga prijateljstvo koštalo funkcije pokazati će vrijeme, jer nakon prekjučerašnje izjave ministra MUP-a da PNUSKOK nije pronašao nikakvih ozbiljnih razloga za procesuiranje Slavka Linića, mnogi su  bili nezadovoljni takvom izjavom i za očekivati je da će biti novih kaznenih prijava.

Linić je smijenjen zbog ozbiljno narušenog povjerenja, te političke odgovornosti, u slučaju predstečajne nagodbe vinkovačke „Spačve“ u kojoj je za namirenje poreznih dugova, temeljem Linićeve potpisane odluke, uzeto zemljište čija je vrijednost prema procjeni Porezne uprave šest puta manja nego što je „država uzela pod račun“.

Naknadna istraga pokazala je da Linić niti u ovom slučaju nije pogodovao „Spačvi“, no je li pogodovao svojem prijatelju Jozi Kalemu koji je direktno povezan sa ovim slučajem?

Naime, do sporne predstečajne nagodbe između Spačve i Ministarstva financija vjerovatno nikad ne bi došlo da se Česma nije prodana upravo Jozi Kalemu.

Da bi razumjeli ovaj slučaj nužno je  pojasniti određene poslovne aktivnosti Spačve i Česme iz prošlosti. Česma se još prije 2007 godine našla u financijskim problemima zbog čega je Spačva preuzela Česmu 2007. godine za samo 39,3 milijuna kuna. Spačva nakon toga nije uložila niti lipe u razvoj Česme i konstantno je poslovala s gubitkom.  Onda su 2013 godine Hrvatske šume (čitaj Linić) dali velikodušnu ponudu da preuzmu Česmu koja je u međuvremenu nagomilala gubitke, ali ju kupuju za dvostruko veću vrijednost od one koju je za vlasništvo nad Česmom navodno platila Spačva. Hrvatske šume „prebile“ su dugovanja sa Spačvom u iznosu od 73 milijuna kuna i to za zatvaranje Spačvinog duga prema Hrvatskim šumama.

Kako postojeći dug nije bio tako visok, Hrvatske šume su razliku od 10 milijuna kuna dodatno zatvorile isporukom novih trupaca??

Ono što je najčudnije u cijelom tom poslovnom aranžmanu je činjenica da se Hrvatske šume ne bave pilanskom proizvodnjom već prodajom trupaca i da njima jedan takav pogon poput Česme uopće nije potreban. Stoga su ga dali u prodaju. Na natječaj se javio Linićev prijatelj Jozo Kalem s ponudom od 70 milijuna kuna. Kako su Hrvatske šume državna tvrtka u startu je proračun uskraćen za tri milijuna kuna. No to je zapravo samo privid, jer je cijela priča daleko teža pa gotovo i zapanjujuća.

Jozo Kalem zapravo je kupio Česmu bez novaca

Nikom još nije jasno zašto su Hrvatske šume platile Česmu dvostruko veći iznos nego li je vrijedila (prema cijeni koju je za Česmu platila Spačva) kad Spačva u Česmu nije uložila niti lipe.  Logično bi bilo da je Spačva uložila u razvoj Česme, pa da joj je vrijednost povećana, međutim o tome nema niti govora. S druge pak strane nesporno je da je Česma bila u još većim dugovima nego prije, pa joj je i vrijednost, naročito s obzirom na amortizaciju građevina i postrojenja kroz proteklih sedam godina mogla biti samo duplo manja.

Još je čudniji način na koji su Hrvatske šume prodale Česmu. Naime, Jozo Kalem postao je sretni vlasnik tvornice za preradu drva sa više finalnih postrojenja uz dogovor da za Česmu plati odmah 20 milijuna kuna, a ostatak od 50 milijuna kuna, nakon dvogodišnjeg grace perioda, plaćati će slijedećih deset godina u ratama od po pet milijuna kuna.

Poslovni „uspjeh“ Joze Kalema

Inače, Jozo Kalem tereti se za da je bez plaćanja kupoprodajne cijene uknjižen kao novi vlasnik kamenoloma IGM-a, te da je u tu tvrtku Kalem ušao na temelju kupoprodajnog ugovora s preuzimanjem dugova koje nije vraćao, a upravljao je tj. eksploatirao kamenolom sve do stečaja tvrtke. Ukupan iznos koji je Kalem trebao namiriti bio je 103 milijuna kuna da bi postao vlasnik tvrtke, ali je prvostupanjskom presudom na Trgovačkom sudu u Rijeci dokazano da nikada nije platio ništa, pa ni 46 milijuna kuna Modibitu iz Ozlja, dobavljaču goriva, iako je u knjigama tvrtke bilo prikazano da je dug vratio, rekao je za medije stečajni upravitelj IGM-a Dabelić.

U kaznenoj prijavi protiv Kalema navodi se da je na temelju tog nevjerodostojnog ugovora, kao predsjednik NO drugog trgovačkog društva s ogulinskog područja, naložio provođenje te dokumentacije kroz poslovne knjige radi zatvaranja međusobnih dugova.

Šokantna propast generala Pavla Miljavca

Kalem je i vlasnik tvrtke Tehno drvo d.o.o. iz Ogulina, i tvrtke Ligneus d.o.o. Tehno drvo je locirano  u Poduzetničkoj zoni II. u Žegaru gdje se bavi proizvodnjom visokokvalitetnog troslojnog parketa, sa sušarama, a planira i proizvodnju peleta od otpada.

Kalem je svoje drvnoprerađivačko poslovno carstvo izgradio na „porušenim poslovnim temeljima“ Miljavčeva obrta PM Lignum koji je otišao u stečaj zbog  kredita od 45 milijuna švicarskih franaka.  Sva imovina našla se na javnoj dražbi gdje se prodavala njegova obiteljska kuća, te proizvodne hale i strojevi pilane u Maletićima nedaleko od Karlovca ukupne procijenjene vrijednosti 13,6 milijuna kuna. Za zatvaranje duga prema Hrvatskim šumama Miljavac je ponudio svoje već prethodno založene nekretnine.  Banke, leasing društva, dobavljači i ostali vjerovnici koji su od Pavla Miljavca potraživali više od 200 milijuna kuna ostali su najvjerovatnije bez svojih potraživanja. 27 milijuna kredita odobrila je i ugašena državna Agencija za razvoj i zapošljavanje, te stotine tisuća kuna bespovratnih sredstava koje je isplaćivao Ćobanković dok je bio na čelu Ministarstva regionalnog razvoja.

Za Pavla Miljavca izlaz se nije nazirao sve dok se nije pojavio spasitelj Kalem

Kalem je zahvaljujući ugovoru o najmu njegovog poduzeća Ligneus već bio u posjedu Miljavčevih pogona, tako da se sva imovina koja je prodavana na javnoj dražbi zapravo bila u posjedu Ligneusa.  Ligneus je u Miljavčev posao ušao 2010 godine kada je on bio u bezizlaznoj situaciji, i kad su mu Hrvatske šume zbog 20 milijuna kuna duga odbile isporučivati sirovinu.

Leži li dug Spačve prema Hrvatskim šumama u iznosu dvostrukom većim od vrijednosti Česme upravo u činjenici da je i Miljavčev obrt, u čijim pogonima posluje Kalemova tvrtka, dugovao Hrvatskim šumama, te da je i taj  dug od 20 milijuna kuna trebalo na neki način zatvoriti?

Upravo je Jozo Kalem  potpisao Ugovor sa Hrvatskim šumama o vraćanju Miljavčevog duga, a istovremeno je prema nekim informacijama opskrbljivao Hrvatske šume gorivom preko svoje treće tvrtke Ri-Petrol.

Iako je Pavle Miljavac financijski propao zbog čega se sva imovina iz obrta našla na bubnju,  u vlasništvu cjelokupne imovine već je tvrtka Ligneus. K tome, dobar dio vlasništva prenesen je na majku generala Miljavca, i na sina Dubravka, između ostalog i pristupni put koji vodi do nekretnine koja se prodavala.

„Sreća što je Ligneus (Kalem) uletio jer nam je dao ono što nismo imali, obrtna sredstva, a to je značilo kontinuitet proizvodnje, i tvrtka se stabilizirala“ – rekao je Miljavac prije nego što je obznanjena potpuna propast njegovog obrta i prije nego li je Kalem u potpunosti preuzeo svu imovinu.

„Imali smo blokiran račun, a kod Hypa smo imali 54 milijuna kuna u švicarcima“ rekao je Miljavac. Tako je taj nesretni Hypo, koji je nekako umiješan kroz sve značajnije poslovne afere Linićevih prijatelja  opet skrivio da je Kalem postao vlasnik imovine PM Lignuma.

Stečajni upravitelj PM Lignuma  Marinko Paić kaže da je Pogon u Ogulinu prodan u predstečajnoj nagodbi za nešto više od 8 milijuna kuna i to nekretnina. Pokretnine se uglavnom odnose na glavnu liniju za proizvodnju  koja je u vlasništvu Hypo leasinga.  Vrijednost linije koju je uzeo u vlasništvo Hypo leasing mogla bi biti 100 milijuna kuna, rekao je Paić.

Kupac Miljavčeve hale u Ogulinu je RI-Petrol u vlasništvu Joze Kalema

Neposredno prije ovog ljeta, pogone Tehno drva (RI-Petrol) u Ogulinu i Tehno drva u Česmi posjetio je švicarski proizvođač troslojnog parketa zainteresiran za investicijsko ulaganje na području Hrvatske. Ovaj investitor jedan je od značajnijih proizvođača troslojnog parketa u Europi i svoju prozvodnju i tržište želi razviti u području Hrvatske ili Litve.  Njegovom posjetu Hrvatskoj, prethodio je susret Roberta Ježića, Joze Kalema i investitora u Švicarskoj.

Prema bliskom izvoru iz kruga Kalemovih suradnika doznajemo da Jozo Kalem svoju tvrtku Tehno drvo zajedno sa pogonima u Ogulinu i Bjelovaru prodaje Švicarcima  za 50.000.000 eur-a.

Ukoliko prodaja uspije Kalem će odlično unovčiti nekretnine za 50 milijuna eura, a koje je sveukupno (prema ugovorima) dužan platiti  tek kroz narednih deset godina u iznosu od  80 milijuna kuna.

Uzevši u obzir činjenicu da Česma uopće nije plaćena i da niti nije vlasništvo Kalema već Hrvatskih šuma, a da je pogon u Ogulinu prema javno dostupnim informacijama kupljen za svega 8 milijuna kuna, reklo bi se da bivši ministComments 5ar financija Linić odrađuje odličan financijski plan za svoje prijatelje. Cijela priča olakšana je s „malo vitra“ na Linićevoj jahti ovo ljeto.

Ivo Sanader otplovio je s „Malo vitra“ direktno u najpoznatiji hrvatski zatvor Remetinec, a gdje će otploviti Linić i prijatelji, pokazati će vrijeme

MOST BIRA: ILI LUSTRACIJA I PUT SA HDZ-OM, ILI SDP I STAZA UDBAŠA |

MOST BIRA: ILI LUSTRACIJA I PUT SA HDZ-OM, ILI SDP I STAZA UDBAŠA

Datum objave: 22. studeni 2015./Piše: Igor Drenjančević/hop.hr

Ovih dana se  odlučuje o sudbini Hrvatske na dva načina-  ili lustracija ili udbaška država.

Iako se čini patetično jer sve stranke su prepune udbaša, ipak samo Karamarko je rekao lustracija. Tu magičnu riječ koja može sve promijeniti u potpunosti ne izgovara baš nitko osim Karamarka, zato i počinje njegova kalvarija u medijima. Gotovo svi mediji su protiv njega. Dirnuo je in medias res. Koliko je  mislio ozbiljno to nitko ne zna, ali je činjenica kako je on iz obitelji stradale na Križnom putu.

Poljska vlada je dobila izbore jer je rekla kako će lustrirati i djecu komunista, pa prema tome nitko od njih više neće moći vršljati po državnim službama. Kod nas je situacija očajna. Mreža udbaša je perfektna, kontrolira upravo sve u društvu.

Mnogi zamjeraju Tuđmanu da je u tom segmentu pogriješio.Nije proveo lustraciju. Koliko je jaka mreža vidimo i danas, pa kada se vratimo u vrijeme rata, situacija bi bila znatno gora da je išta poduzimao, poglavito znajući kako je i ekipa iz njegova ureda zaslužna za pokušaj njegove likvidacije raketiranjem Banskih dvora.

SDP je nositelj  svakog protudržavnog političkog ponašanja. Još 1990. ozakonio je pljačku države kroz ukidanje zakona o porijeklu imovine. Tada se zvao SKH-SDP. U prvom sazivu Sabora SDP je bio protiv osamostaljenja. Razoružao je narod, oduzeo oružje teritorijalne obrane. Danas po broja manjinskog srpskog naroda koji percipira u vlasti, ista je srpska ili prosrpska stranka.

I nakon klanja u Vukovaru pod zvijezdom petokrakom ponosi se istom, kao i  sa Titom komunistom. Tito je zločinac koji je napravio veliki genocid nad hrvatskim narodom. Šljivančanin je nasljednik tog sustava, a Milanović uz gromoglasan pljesak pozdravlja sa “drugarice i drugovi” na skupovima, POZDRAV S KOJIM JE ŠLJIVANČANIN UŠAO U VUKOVAR.

Zamislite taj pozdrav u HDZ-i, Karamarko bi tako što teško preživio, bez obzira na broj komunista u svojim redovima.  SDP mediji već godinama to izjednačuju, istina je drugačija, u HDZ-u to su zabranjeni simboli i pozdravi. Ako je netko bio, sada u toj priči više nije, SDP je još uvijek i ne stidi se zločina nad Hrvatima, svih jama i pljačke imovine.

Tuđman je u svoje vrijeme shvaćao opasnost današnjeg stanja i kontrolom situacije branio raspad sustava. Polupredsjednički sustav je idealan i danas za vladanje zemljom. Svojim ovlastima predsjednik je spriječio  širenje udbine mreže. Tako je spriječio, kažu neki, demokratske pokrete 1996, jer nije želio crvenog gradonačelnika Zagreba. Danas se vidi koliko je bio u pravu. Tomac nije uspio kao gradonačelnik, ali njegov najbolji učenik Bandić jest. Kako je Zagreb najbogatiji grad, SDP je ojačao, a preko svojeg crvenog gradonačelnika je očito crpio svoju moć kako bi ovladali medijima i gradskim resursima. Kada je novac postao ogroman, mali Milanović i stari lisac Bandiću  se sukobljavaju. Bandićeva moć je postala ogromna.

Kako je narcisoidan tip, postao je opasnost za ekipu iz koje je došao, poglavito što nikoga nije slušao, osim Tomca, koji ga je držao donekle normalnog, na svojim seansama u sklopu FPZ-i, gdje je redovito dolazio Tomcu na instrukcije,kako voditi grad. Kada se odmaknuo od Tomca, pokazao je svoje pravo lice. I ovih dana potvrdio tko je  zapravo on.

Iako  poput Tita, čiju je  karizmu imitirao, kroz slogan “snađi se druže”, narodu dajući besplatne udžbenike, na drugoj strani je trošio novac građana za skupa putovanja, pa je na jednom takvom potrošio  nedavno preko 200 000 kuna, predstavljajući Zagreb, a slijedeći dan je mazao kruh sa mašću tim istim građanima. Ipak kada pogledamo grad u njegovo vrijeme,  kulturološki je postao kasaba. Dvorana Lisinski nema besplatan wi-fi, aparatura je iz prošlog stoljeća, ali zato ima direktora i “zamjenike od zamjenika  direktora”. Administraciju s kakvom se niti Tito ne bi mogao pohvaliti. Nije bolje niti drugdje, galerija Urlich ne treba gradu, a niti kavana Medulić, važnije kulturno okupljalište je DM, iako je DM na 200 metra, kod Britanskog trga.

Ipak Bandić je svoje pravo lice pokazao kada je brzopotezno otpustio kćer Ivana Kramarića, koji je svjedočio i pokopao Perkovića na sudu. Pokazao je time kojem jatu pripada.

Njegov rođak je konzul u Tuzli,a  zasluge je stekao radeći za jugoslavenske tajne službe. Da je provedena lustracija, uštedjeli bismo novac za ovakve narcisoidne crvene rasipnike.

Slučaj branitelja Pajičića govori koliko je sudstvo, policija i SDP povezano. Monstrum, a ne policajac Sabadoš odgovoran je za smrt branitelja, polomio mu je kosti lubanje, a čovjeku koji je htio nesretniku pomoći, prijetio je pištoljem. Otac mu je bio u četnicima, a nagrada Sabadošu je ubijanje hrvatskih branitelja. Da je lustracija i progon četnika bila intencija ove države, ovakva bagra ne bi mogla ubijati branitelje, a bagra na vlasti  ne bi opravdavala zločine, jer niti ne bi osupnula vlast. Oko 3000 branitelja je napravilo samoubojstvo zbog ovakve vlasti i novinara.

Novine su pune djece jugoslavenskih oficira i oficiruša, od Kuljiša, Babića,  Stankovića do Ante Tomića. I svi imaju isti nazivnik-mržnja prema ovoj zemlji.

Kako bi osigurali svoju mržnju, na vodeću poziciju u novinarsko društvo stavljaju srednjoškolca iz Pakraca, naravno isto Srbina. Hrvatske novinare HND progoni o čemu uskoro progovaramo. Naravno pored oficirske djece imamo i hrvatske fenomene ljigavosti u imenu i prezimenu Domagoja Margetića, titovog omladinca, koji je preveslao Tuđmana, da bi lakše pokrao povjereni mu rezervat Crna Mlaka, pa kada je osuđen, Tuđman je ispao zločinac, onda odlazi kod Dodika na 5000 KM (konvertabilnih maraka) mjesečno, pa kada i ovaj više ne želi plaćati njegove gluposti, “otkrio je zločinačku kob”  Milorada Dodika.

Margetića su crveni poslali pred vrata Karamarka, kada je razgovarao sa MOST-om. On i Iva Anzulović, držali su transparent o aferi Soboli. Aludirajući na Karamarka. Da je Karamarko kriv odavno bi njega Milanović strpao u zatvor. Margetić pri tom navodi kao dokaz i  nepravomoćno dobivenu parnicu na sudu. Istina je drugačija, Margetić je oslobođen kaznene odgovornosti kao novinar, jer je vjerovao svome izvoru, ali sud nije bio nadležan provjeravati istinitost navoda izvora, jer se radilo o parnici za klevetu.

Prosvjedni marš pokreta Occupy Croatia pod nazivom Stop teroru šatorasa. – organizatori Domagoj Margetić i Marijana Mirt

Ako ovima dodamo dežurne spasioce, Ivana Pernara i Ivana Sinčića, koji nabijaju aktivistima i ovršenima kazne, znači nove nevolje, a protiv su šatora u Savskoj jer to opravdavaju vezanošću sa HDZ-om sve je jasno, koliko je opasan SDP i njegovi sateliti. Živi zid svaku inicijativu, pa čak da je i od HDZ-e ne bi odbijao u svezi branitelja da je za Hrvatsku, jer je 3000 samoubojstava branitelja, a pred vratima ministra Matića je umrla braniteljica. Oni su bili protiv njih, uz Margetića, Mirt i sličnu žgadiju.

Domagoj Margetić, Vladimira Palfi, Ivan Vilibor Sinčić, Tomislav Ajduković, Damir Trnačić

Kad bi bilo lustracije, takvi ne bi radili niti u čistoći. Isti slučaj je u privredi, lopovi bankarski iz Jugoslavije, koji su Jugoslaviju uništili od 1973 do 1979 godine u rekordnom roku, uništili su totalno Hrvatsku u ovih 25 godina. Oni se ne zovu HDZ-a, kako njihovi novinari pričaju, već se zovu mreža UDBE. U Sloveniji je taj ogranak pod Kučanom, najboljim prijateljem Mesića, a Janez Janša po tim i takvim slovenskim medijima je lopov sa čak 160 kaznenih prijava. Janša je slovenski HDZ-a. Tko je za naciju, taj je lopov, a oni su avangarda. 

Kako su protiv nacije, oni su suradnici globalista i masonerije, pa su na taj način povezani. Nije slučajno jedan od stožera Bandića uz rotarijance. Vrata do vrata.

 Slučaj Bandić i Sanader govore tko ima zaštitu, a tko ne, kada vas uhvate sa rukama u pekmezu. Sanader je čak izabrao odvjetnike ljevičare, a onaj glavni zastupa istovremeno i Zagrebačku banku i Holding,  time krši kodeks sukoba interesa.

Priča oko Sanaderovih krađa ovih dana pada, jer je osuđen za nešto što nema dokaza, a strpan je u zatvor u trenutku kada jedan svjedok otkriva sve malverzacije Zagrebačke banke pred njime.

Radi se o Pašku Kačinariju, koji je svojim istraživanjima otkrio da Zagrebačka banka nije upisala svu svoju imovinu, a tako i umanjila vrijednost dionica, te oštetila dioničare. Koliko je Kačinari bio u pravu pokazalo se nekoliko godina kasnije, kada je Zagrebačka banka izgubila sa njime spor, a utvrđeno je čak kako je netko iz banke falsificirao dokument, da bi navedeni bio oštećen. Na zagrebačkom sudu, tijekom postupka izmjenjivali su se suci kao na traci, dokumentacija i dokazi su nestajali, pa su bivali pronađeni u  sefu suda, a kako kaže Kačinari, on sam smatra da je udba zapalila arhivu kako bi bio spašen Luković i kompanija…sam Kačinari je slao Sanaderovoj ženi  pisma i upozoravao na moguće nekorektno suđenje, ali za sve je bilo kasno, Sanader je dirnuo u dokaze protiv organizirane UDBE  i njihovih lobija kada je dao istražiti navode Kačinarija.

MOST sada bira put, ili će stati uz UDBAŠE  ili će stati uz LUSTRACIJU  i prekinuti agoniju naroda. Ako stane uz SDP on će nestati sa scene, a ako stane uz HDZ-u, pomoći će lustraciji u samoj stranci, te trenutno kukolj maknuti od vlasti i sebi osigurati budućnost.

MOST je napravio prvi dobar korak, zabranio je Prgometu, koji više sliči MR Beanu kad šeta ulicom, pristup stranci, jer bi ovaj cinker opet sve ocinkao Milanoviću. Prijedlog da ga se prihvati nazad išao je od psovača, titoiste Petrine, što sve manje čudi. I on je crvena škola, koja želi uništiti koheziju mosta, kako bi Milanović dobio glasove jednog dijela mostaša.  Što prije i Petrinu isključe, MOST će lakše funkcionirati.

Lustraciju nudi HDZ-a, a kako vidimo i slične programe, pa prema tome samo sukobi mogu podijeliti MOST. Tko ih radi? Prgomet i Petrina.

Igor Drenjančević

hop.hr