NADA LANDEKA, AKTIVISTICA I OSNIVAČICA UDRUGE ZA ZAŠTITU ŽRTAVA PRAVOSUĐA „VERONIKA VERE“ – OSNIVAMO MUZEJ ZA SVE ŽRTVE PRAVOSUĐA! | Hazud.hr

NADA LANDEKA, AKTIVISTICA I OSNIVAČICA UDRUGE ZA ZAŠTITU ŽRTAVA PRAVOSUĐA „VERONIKA VERE“ – OSNIVAMO MUZEJ ZA SVE ŽRTVE PRAVOSUĐA! | Hazud.hr:

NADA LANDEKA, AKTIVISTICA I OSNIVAČICA UDRUGE ZA ZAŠTITU ŽRTAVA PRAVOSUĐA „VERONIKA VERE“ – OSNIVAMO MUZEJ ZA SVE ŽRTVE PRAVOSUĐA!

OBJAVIO: REDAKCIJA | DATUM OBJAVE: 11/12/2017 | LEAVE A RESPONSE

Jedna od vodećih aktivistica u Hrvatskoj, ujedno i aktivna članica Udruge za zaštitu žrtava pravosuđa Nada Landeka, godinama se bori protiv neučinkovitosti sudova, nezakonitih odluka sudaca i za prava brojnih oštećenika u Hrvatskoj. Njezin telefonski broj je svojevrsni Jocker zovi koji dnevno zvoni više od 100 puta, a obraćaju joj se iz cijele zemlje brojni građani dovedeni do ruba propasti, u blokadama, pred deložacijama i u sudskim postupcima koji se desetljećima vode na raznoraznim sudovima. Njih spašava zahvaljujući katkada nadljudskim naporima, upozoravajući brojne institucije na kršenje zakonskih propisa, organiziranjem prosvjeda i aktivnom pomoći pred zakonom. Od nje strahuje i Đuro Sessa, predsjednik Vrhovnog suda, dok je u Minstarstvu pravosuđa dočekuju sa strepnjom i bojazni, strahujući od njezinih daljnih akcija. Iako itekako dobro upućena u sve krivo u području pravosuđa u Hrvatskoj, Nada Landeka je samozatajna osoba koja se medijski i ne voli pretjerano eksponirati. O svim važnim temama piše na jednom portalu, sudjeluje u okruglim stolovima, redovna je gošća na prosvjedima ispred Vlade i Sabora.

Za 7Dnevno otkriva kako je u planu otvaranje Muzeja žrtava pravosuđa te serija okruglih stolova na zagrebačkom Kaptolu.

Kako ste došli na ideju osnivanja Muzeja?

Kako se godinama Udruga „Veronika Vera“ i ja osobno bavimo problemima koje imaju brojni građani s hrvatskim pravosuđem, tako smo prikupili znatan broj dokumentacije iz koje je vidljivo kako su suci napravili grube pogreške koje su te ljudi koštale života, imovine, egzistencije, a mnogi od njih su i digli ruku na sebe ili se pokušali ubiti, dok je i velik njih dio cijela ta nepravda dovela do raspada brakova i odlaska iz zemlje. I kako je te dokumentacije sada mnogo, prvo su se organizirali građani u Splitu i napravili izložbu na kojoj su ukazali na probleme žrtava pravosuđa i iza tog je došla ideja da se napravi jedan takav Muzej koji bi bio stalna postava i gdje je vidljivo na koji način je sudstvo glavni uzročnik problema građana u Hrvatskoj. On bi bio otvorenoga tipa budući da stanje u hrvatskom pravosuđu nikad nije bilo gore, tako da bi građani mogli dodavati i svoje slučajeve kao dio muzejske građe. Ovo sada je tek početak cijele priče koja je, po mom mišljenju, kulminirala do opasnih razmjera, očekuje se da će stvari biti još gore nego sada jer nas ubrzo čekaju rješenja o slučajevima koji traju preko 20 godina, i za pretpostaviti je kako ni onda tome neće biti kraj, pa se očekuje da građani sami donose svoje slučajeve i primjerke tih odluka i kojekakvih članaka iz medija, kako bi se točno vidjelo gdje je osnovni problem.

Kako ste uopće krenuli u cijelu tu temu oko pravosuđa? Što Vas je natjeralo na angažman?

Cijela moja borba počela je 2000-te godine kada sam se prvi puta suočila s nezakonitim sudskim odlukama. I onda sam izgubila mjesece i godine pišući institucijama i očekujući od njih da rade svoj posao, i kada sam shvatila kako od svega toga nema ništa jer je potrebno pokrenuti stvari u jednom totalno drugačijem smjeru. Tada sam zapravo podigla i prvu kaznenu prijavu i naivno očekivala kako će dalje DORH raditi svoj posao i sankcionirati suca koji je radio nezakonito. Međutim, od svega toga nije bilo ništa i tako smo odlučili, osim mene i ljudi koji su imali slične probleme, da osnujemo udrugu i tako su nam se počeli javljati i drugi građani koji su imali iste ili slične probleme i svi bili žrtve pravosuđa. S obzirom da se radilo o začuđujućoj masi ljudi koji su ustvari iz vrlo malih problema  našli se u situaciji da imaju veliki problem s kojim se više nisu mogli boriti, i tako su nam se priključile i žrtve kreditnih ureda, zatim oštećenici RBA zadruga iz Austrije, mnogi ljudi koji su imali probleme iz radnih odnosa, i tako je postalo normalno da su me ljudi tražili na internetu i tražili moj savjet, da je sve to na kraju prešlo u svakodnevnu obvezu.

Udruga Veronika Vere je neprofitna organizacija i država Vam zapravo ni na koji način ne pomaže, nemate zapravo ni svoje prostorije niti bilo kakvu financijsku pomoć. Međutim, iz te skupine entuzijasta izrasli ste u jednu ozbiljnu organizaciju koja itekako upozorava na brojne probleme u društvu?

Upravo tako. I samo ime Veronika Vere je svhesbi smišljeno ime što u prijevodu znači „Pobjedom do istine i pravde“, i pokojni odvjetnik Lujo Medvidović koji je također bio žrtva hrvatskog pravosuđa i izgubio je život na strašan način, je prije smrti rekao kako će Udruga napraviti prekretnicu u hrvatskom pravosuđu s obzirom da je već tada prepoznao da je to ispravni put i jako dobra borba koja je potrebna hrvatskom narodu. On sam je bio naš vanjski suradnik i bio je oduševljen s cijelom pričom. Prvo smo počeli pisati o brojnim slučajevima koji su se događali na hrvatskim sudovima a kasnije smo organizirali velik broj tribina. Nekako smo pogađali u metu jer smo otvarali teme koje najviše zanimaju građane i postavljali pitanja koja smatramo ključnim problemima našega društva. To je rezultiralo time da su tribine bile pun pogodak i ne bi vrlo često imali dovoljno mjesta za sve zainteresirane koji su željeli doći i čuti šta se na njima govori. Osobno smatram kako bi i na nivou države trebala postojati organizacija kojoj bi se ljudi mogli obratiti za besplatnu pravnu pomoć, ali ne u smislu da ljudi tek odu po komad papira u grad, nego da postoji ustanova gdje bi oni mogli dobiti neki savjet i da ih se uputi gdje trebaju ići i što je potrebno napraviti. Pučki pravobranitelj nema nikakvu ulogu o ovom društvu i ljudi su ustvari izgubljeni i njima jedna takva organizacija kao što je Udruga Veronika Vere doista treba. Međutim, mi nemamo uvjeta za sve potrebe našega društva jer je to gomila problema. Nitko nas ne financira, od kad postojimo  (posljednih osam godina) naš žiro račun je  na 0 kuna i sve što radimo je iz ljubavi i požrtvovnosti prema ovoj zemlji i ovom narodu kojeg više nema tko štititi.

Međutim, vrata institucija vam se polako otvaraju….

Ja bih rekla da smo mi prepoznati kao jedna kvalitetna organizacija. Mi se razlikujemo od drugih udruga jer ono što mi želimo to je da se postojeći zakoni primjenjuju i da se uvede legalitet u sudske postupke. I to pravo jednakosti na koje sve svi mi stalno pozivamo – da to bude jednako za sve i da u postupanju sudova (i institucija) ne postoji diskriminacija. I kada se obraćamo institucijama, upozoravamo ih upravo na takve nezakonitosti u sudskim postupcima i borimo se za to da se uvede red. Nikoga ne vrijeđamo, ne ponižavamo, ne pljujemo po nikome. I to su institucije prepoznale da smo im mi zapravo suradnici a ne protivnici. I mislim da je to jedini put kojim se može ići. Upozoravala sam na to kada su neke druge udruge išle na rušenje pravnoga sustava i na taj način stjecati političke poene. I tada sam upozoravala da ljudi koji su se našli u situaciji da se nad njima provode deložacije i ovrhe se nalaze u velikoj životnoj opasnosti, da ne kažem egzistencijalne jer će završiti na ulici, a kada se idete suprotstavljati pravosuđu u toj bitci ne možete pobijediti. U pravosuđu i u ovršnim postupcima se možete boriti jedino na isti način na koji se bore i institucije. A to je da primjene propise kojih ima i na njihovoj strani ako ih znaju iskoristiti. I to su te institucije, od ministra pravosuđa do sudaca prepoznali u nama, a to je da mi ljude upućujemo i njima olakšavamo posao, kako da se zaštite kroz zakonski sustav.

Podigli ste nekoliko kaznenih prijava protiv sudaca, kako vidite današnje sudstvo? Očito je da njihov rad nitko ne kontrolira...

Slažem se sa sucem Kolakušićem, najveći problem je taj što se suci biraju doživotno. Nema reizbora sudaca što je prvi drastični problem, a onda oni sami sebe boduju. Tako si sami dižu kvalitetu rada na način da dobivaju bodove po broju riješenih predmeta a ne po kvaliteti rješavanja tih predmeta. Onda takvi predmeti idu na uštrb građana, i netko tko nema novaca za dobrog odvjenika će spor izgubiti u dvije sudske rasprave i na tome će taj sudac pokupiti bodove. Ako imamo primjere gdje je neka odluka nezakonita, kao što imamo slučaj gdje je sudac Županijskog suda svoju odluku donio nedjeljom, pa imamo odluku koja je donesena bez pravnog lijeka, bez dostave odluke strankama… Mi imamo sada u svojoj arhivi koju ćemo izložiti u Muzeju više od 20 primjera sudskih odluka u kojima su suci napravili omaške koje sami ispravljaju, s time da je njima nevažno koliko je ta njihova omaška odnosno greška nekoga koštala. Tu pogrešku, ako je sudac sam ne uoči, nitko je drugi ne može ispraviti. Ako idemo po sistemu nadzora, ministarstvo pravosuđa se pravda iako to nije točno i to je obična laž kada kažu kada nemaju nikakav mehanizam za nadzor sudaca, i onda se pravdaju s tim da oni ne mogu utjecati na njihove odluke. Međutim oni mogu utjecati na zakonit rad sudaca. Mogu upozoriti suca da je postupio nezakonito. Isti taj mehanizam ima i Vrhovni sud, DORH, međutim, nitko od njih to ne koristi jer se oni smatraju kolegama i neće jedan drugom skakati u grlo. Jednostavno, bilo je nekih situacija gdje je kazneno gonjeno nekoliko sudaca međutim i tu imate apsurd da je kažnjeno gonjen sudac i daje sudac. On nije razriješen sudačke dužnosti, nije mu zabranjeno obnašati svoju dužnosti, nije ni suspendiran, i on je i dalje sudac, čak i ako služi zatvorsku kaznu, što je totalni apsurd. Ne kažem da suci ne trebaju imati zaštitu od bijesnih građana, oni svakako trebaju biti zaštićeni, međutim, sucu ne možete uopće skinuti imunitet ako je on napravio nekakvu grešku u odnosu na građana u postupku donošenja nezakonite sudske odluke koja nekog košta imovine. To je tako jer bi u takvom slučaju protiv njega postupak trebao pokrenuti USKOK što on neće napraviti ako građanin sam ne podnese kaznenu prijavu. A građanin sam još nikada nije uspio pokrenuti nikakav postupak da bi se sudac kazneno gonio. Niti mu itko može zatražiti skidanje imuniteta osim Državnog sudbenog vijeća koje to radi isključivo po naputku Vrhovnog suda i DORH-a.

Kada pričamo u sucima na višim sudovima u zemlji, koliki nam uteg predstavljaju suci koji smo preuzeli iz bivšega sustava i da li je to ključni problem u pravosuđu?

Po meni je to najveći problem. Kada bi išli u analizu tko nam sjedi po sudovima u Hrvatskoj došli bi do zaključka da je to sve jedna velika obitelj. To su uglavnom rodbinske veze, imamo primjere u obitelji da je riječ o dva suca na Općinskom sudu, iza toga imate dva na Županijskom pa jednoga na Vrhovnom. Ja sam to vidjela svojim očima kako se dogovaraju stvari na način – daj ti to sredi meni, imam jedan predmet za tebe i tako to funkcionira. I tko nema debelu vezu i podršku odmah gubi u startu i to je jasno k’o dan. I ono što je najgora stvar – čovjek može biti milijardu posto u pravu ali sudac će naći jednu riječ za koju će se uhvatiti i zbog koje će presuda pasti iz procesnih razloga. I to neki suci  rade namjerno, primjerice, napišu rješenje u kojem nema imena suca, ili potpišu presudu bez potpisa i tu im presuda automatski pada. I to se radi smišljeno. I oni uvijek znaju jako dobro metodu kako će to proći.

Imovina nedavno uhićene sutkinje Trgovačkog suda je svakako nesrazmjerna s primanjima. Ono što nama običnim građanima odmah zapadne za oko ne razumije niti jedan državni odvjetnik niti policajac. Kako je to moguće?

Pa nitko ih nije gledao. I tu velika odgovornost leži na građanima i novinarima koji će takve nelogičnosti utvrđivati i o tome pisati, jer očito mediji u tome imaju najveću ulogu i masu stvari se otkrilo zahvaljujući medijima. Međutim ono što je problem, ta sutkinja nije jedina. Znači, takvih sudaca ima još, stečajni upravitelji vrve s imovinom koja je nesrazmjerna njihovoj zaradi a velika većina je ni ne prikaže, a da ne govorim da je predstečajni zakon bio leglo kriminala. Oni su sebi osmisliti sustav u kojem oni savršeno funkcioniraju. I sami sebe kontroliraju, sami sebe nadziru i osjećali su se apsolutno zaštićeno i uvjerena sam kako su svi oni doživjeli svojevrstan šok kada su tu sutkinju priveli jer su bili uvjereni kako se to nikad neće dogoditi.

Kada govorimo o radnim sporovima, primjer Slavice Kutle je drastičan – nakon što je upozorila na nezakonitosti u odlaganju medicinskog otpada tvrtka u kojoj je radila joj je dala otkaz. I dok se ona godinama bori na sudu da je se vrati na posao, banka joj otkazuje kredit za stan jer ga nema od čega plaćati…

Slavica Kutle nažalost nije jedina. Ja sam se uvijek pitala na koji način oni zapravo funkcioniraju. Oni ljudi koji upozore na nepravilnosti u sustavu i bore se da se takve stvari više ne događaju su redom sami kažnjeni, ili presudama ili dugogodišnjim maltretiranjem, a radni sporovi su im najbolji alat kako ušutkati čovjeka. Jer čovjek kada je u egzistencijalnoj potrebi i kada postoji mogućnost da će završiti na ulici – onda on zašuti. I on je jasan pokazatelj svima onima kojima bi tako nešto ponovno moglo pasti na pamet. Nažalost, kada se čovjek bori za sebe i za svoju djecu i kako preživjeti, više se ne usudi glasno govoriti. Postoje suci su vam u stanju uništiti život. I ljudi poput Slavice Kutle se boje za vlastiti život jer vas sustav proždire sa svih strana. Jasno je kako je u tom Zakonu o radu napravljena ogromna nepravda jer čovjek može i dulje od četiri godine voditi postupak da ga se ne vrati na posao i on nema od čega živjeti i to je napravljeno vrlo perfidno. I onda imate ovršni zakon koji vaš može deložirati iz vašeg doma nakon što ne platite dvije rate kredita. I kada vas se sudski nakon godinu dana izbaci van iz nekretnine koju ne možete plaćati jer nemate posao ni plaću, vi ste na ulici a nemate nikakvu zaštitu niti sudsku presudu da vas se vrati na posao. Takva procedura je suprotna Povelji Europske Unije i Direktivama,  zato što je njima propisano da ukoliko traje neki drugi postupak koji rješava neko pitanje koje je bitno za prvi status ovrhe da se ovrha ne može provoditi dok se ova druga pitanja ne riješe. Međutim, niti jedan naš sud ne prekida postupak ovrhe i ne čeka da se druga pitanja riješe, koja su ustvari uzročnik cijeloga problema.

Godinama upozoravate na nezakonitosti u poslovanju RBA zadruga…

Bila sam ta koja je tvrdila kako nam Zakon o ništetnosti takvih kredita zapravo uopće nije ni potreban zato što i sam Ustav propisuje da ugovori koji su sklopljeni izvan zakona RH su ništetni i nemaju nikakve pravne učinke. Znači, mi to imamo ugrađeno u Ustav i u druge zakone. Imali smo bar 5-6 propisa koji su mogli zaštiti ljude još prije 10 godina. Međutim, očigledno je kako je financijski sustav paralelni sustav od kojeg svi jako dobro žive, i da se izmišljala topla voda i da su potrebni neki novi zakoni kako bi suci radili ono što su, po meni, morali već raditi po samom Ustavu. Izborili smo se na kraju za taj Zakon, ustvrdili smo da su ugovori ništetni i nelegalni, onda su se probudili i HNB i svi, i pokazalo se da je riječ o cijeloj financijskoj mašineriji, počevši od FINE, ministarstva financija, dijela Vlade do DORH-a. Drago mi je da su suci konačno počeli suditi po zakonu iako ima i onih koji to još uvijek ne čine. Protiv takvih dižemo kaznene prijave i ne dopuštamo da se takve odluke provuku u sudsku praksu. Mene i danas zanima zašto je bivši predsjednik države Josipović primao austrijske bankare na Pantovčak, zašto USKOK nije postupio po kaznenoj prijavi oštećenika RBA zadruga kako bi utvrdili postojanje tajnih računa u Austriji, i to isključivo u smislu da se ispita je li dokument koji je potpisao FMA, financijska agencija u Austriji, vjerodostojan ili ne. To je moglo biti riješeno u tri dana, samo su trebali uputiti dopis Austrijancima da im potvrdi je li taj popis istinit ili lažan. I da je lažan, onda su mogli to objaviti likujući u medijima kako je taj dopis lažan. Međutim, šutnja i nečinjenje ukazuje na njihovu krivnju. Zašto se šuti o nečemu ako se nešto može jasno dokazati? Ali kada pogledate taj popis i vidite tko se sve na njemu nalazi, od šefova DORH-a, bivših predsjednika države, ministara i političke elite – onda stvari postaju mnogo jasnije… Imate situaciju gdje se na snimkama vidi kako austrijski bankari na dan donošenja Zakona Lex Škibola ulaze na stražnja vrata Sabora s koferima u ruci i idu u klub HDZ-a. I da ih nismo mi slučajno usnimili pitanje je šta bi se dogodilo i da li bi Zakon ponovno bio stavljen na čekanje. Nekako mi je nevjerojatno da su došli pljeskati u Sabor pri izglasavanju Lex Škibola. Zasigurno su imali druge razloge u želji da se pokuša na sve moguće načine spriječiti donošenje zakona. Jasan mi je njihov interes no čudi me kako je moguće da je predsjednik Sabora, ili netko drugi od ovlaštenih osoba,  mogao van protokola  primiti te ljude i s njima dogovoriti susret, i još na stražnji ulaz?

Međutim, još smo daleko od kaznene odgovornosti za sve koji su umiješani u ovu priču – od austrijskih bankara, DORH-a, predsjednika pa nadalje…

Točno. Meni je nejasno kako je moguće da netko može prenositi milijune preko granice da ga nitko ne zaustavlja ili da se rate kredita uzimaju u kafićima od ljudi dok se kafići zatvaraju zbog jedne kune viška u blagajni? Oni u slobodno vrijeme ručaju sa saborskim zastupnicima a njihov glasnogovornik pregovara oko ulaska u Vladu na mjesto posebnog medijskog savjetnika. To nešto očito smrdi. I onda se pitate kakvu zaštitu čovjek može očekivati kada imate na umu da je DORH očito zataškao kriminal. Kome je to u interesu i zašto se to radi? Cijela situacija se predstavlja na način da su si građani sami krivi za problem u kojem su se našli, a ako uzmemo u obzir onaj popis tajnih računa u Austriji, onda je sasvim izvjesno kako cijela priča smrdi. Nemoguće je da su zadruge, osnovane sa 7 eura početnog kapitala, mogle plasirati stotine milijuna eura u Hrvatskoj. Odakle im taj novac?

Bavili ste se dugi niz godina i s poslovanjem kreditnih ureda, koji niču kao gljive poslije kiše…

Sam početak djelovanja tih tzv. kreditnih ureda  krenuo je s otvaranjem trgovačkih društava koji je bilo više od 100. I građani su, očajni, odlazili tamo zbog 10 ili 15 tisuća kuna koje bi im oni dali na ruke. Ni ne znajući, potpisali bi im bianco zadužnice ili hipoteke na nekretnine a oni su potom selili urede iz jedne zgrade u drugu. Tako su operirali po cijeloj Ilici u Zagrebu, u Preradovićevoj i Bogovićevoj. Oni su razvili metodu da ljudi koji su kod njih posudili novce nisu trebali njima vraćati novce nego nekom drugom uredu jer su paralelno otvorili pet, šest drugih firmi. I kada su ljudi hjeli vratiti kredit njih više na tom mjestu ne bi bilo a oni bi tvrdili da nisu dobili ni kune od tog zajma. Nakon toga kreće ucjena, ljude su nagovarali da kupoprodajnim ugovorima prenesu na njih svoje kuće ili stanove, i oni bi postojali vlasnici tih nekretnina. Zamljišno-knjižni odjeli  su ad hoc uknjižavali te kreditne urede ili takozvane investitore za koje danas znamo da su bile većinom izmišljene osobe, pa se postavlja pitanje na koji način uopće funkcionira zemljišno-knjižni odjel, ako je prihvaćao sve i svašta za uknjižbu bez ikakve provjere. Drugi problem je FINA, koja tvrdi kako ona nije ta koja provjerava da li su neke isprave zakonite i ispravne. To znači da svatko od nas danas može dostaviti FINI suglasnost o zapljeni nečijih sredstava i da će ona to provesti bez ikakve provjere. Ista je stvar i sa bianco zadužnicama, a jedino što njih zanima je naplata tih transkacija. Potom ministarstvo financija, koje je od 2010. godine bilo upozoreno da se tu događaju vrlo čudne stvari i do današnjeg dana nisu reagirali. Oni su zapravo prešutno tolerirali tu situaciju i dopuštali da FINA te novce drži na posebnom računu mjesecima i radi s njima što hoće. Tu imate cijeli jedan sustav koji je usmjeren protiv vas i iz kojeg se nemate šanse izvući. Netko ima veliki interes da se ovdje postupa nezakonito i da se pljačka narod. Međutim, ono što se nikako ne bi smjelo dogoditi je činjenica da ti kreditni uredi koji su većinom ugašeni, i danas blokiraju ljude u FINI, iako uopće više ne postoje. To im omogućavaju ljudi koji tamo rade a koji ne provode zakone ove zemlje. Ovrha se u korist nepostojeće pravne osobe se ne može provoditi. Ali FINU to nije briga. I na kraju, kažnjeni su zaposlenici tih ureda na 6-mjesečne kazne zatvora zamijenjene radom za opće dobro, dok su vlasnici tih ureda otvorili nove urede i nastavili s dosadašnjom praksom. I nikom ništa. Tu je pak najveći krivac Trgovački sud koji tako nešto dopušta i meni ni danas nije jasno kako se oni provlače sve ove godine. Portali vrve s tim ponudama koje su sve nezakonite – nitko ne može vama isplatiti novac na ruke u poslovnici. Građane treba upozoravati da je sve do jednoga – riječ o nezakonitim lihvarskim organizacijama.

Stalno se vraćamo na temu FINE – kako je moguće da i danas, 27 godina od uspostave demokracije, imamo jednu takvu instituciju?

FINA je, ja bi rekla, najmoćnija institucija u državi. Oni su moćniji od DORH-a i USKOK-a. Ona financira državu i ima neograničenu vlast jer može blokirati ljude, neovisno po kojoj osnovi. I onog trenutka kada ste blokirani vi se više iz toga ne možete spasiti, a jedino rješenje da se iz toga spasite vam je pokretanje sudskog postupka, bez obzira jeste li dužni ili ne. Zakon im to sve omogućava. Imate apsurdnu situaciju da sud može blokirati nečiji račun faksom ali ne može deblokirati nečiji račun kada se plati dug na isti način. Čak i kada dobiješ rješenje moraš čekati osam dana da ono postane pravomoćno. FINA ima pravo dva mjeseca držati novac od ovrha i nitko se ne pita šta oni rade s tim novcem svo to vrijeme? FINA je osnovala FINA gotovinski servisi d.o.o., i ona putem te tvrtke opskrbljuje banke novcem, osigurava zaštitare pojedinim institucijama a do nedavno je na svojim stranicama imala objavljeno da je imala i detektivsku agenciju, međutim to je nakon članka objavljenog u vašim novinama skinuto s njihove stranice. Oni zapošljavaju i krim inspektore što je protivno zakonu. Uz to, odvjetnicima preprodaju osobne podatke građana i nudi svoje usluge da im dobavi sve potrebne podatke o nekome – od računa, stanja imovine, priljeva sredstava, kako bi odvjetnici što lakše naplatili nečija potraživanja, što je po meni, kriminal samo takav.

Da li nam je potreban monitoring na pravosuđe?

Apsolutno. Ne samo da nam je potreban monitoring nego je potrebno žestoko i temeljito čišćenje kroz sve sudove. Najveći problem je donošenje tih nezakonitih sudskih odluka, o čemu smo pričali na početku, koje ne može ukinuti nitko osim samih sudaca koji ih donose. A taj sudac će se boriti rukama i nogama da se to ignorira, ali kada pogledate moj slučaj u kojem sudac 2000-te godine donosi nezakonito sudsko rješenje, bez pouke o pravnom lijeku, bez dostavne naredbe, s krivom strankom, s krivom nekretninom, i već 17 godina nemam pravo na žalbu. Ne mogu doći čak ni do Ustavnog suda jer ti oni vrate tvoju tužbu s obrazloženjem da još nisi napisao ni žalbu. A žalbu ne možeš napisati jer rješenje nisi dobio. To su tako glupe situacije koje nitko ne može riješiti. Bez tog monitoringa koji bi trebao biti i uvesti nadzor na svim razinama sudovanja i pravosuđa, od inspekcijskog nadzora putem kojeg bi se moglo utvrditi je li neki sudac prekršio zakon ili nije. Oni moraju biti odgovorni za svoj posao i ne smiju biti nedodirljivi. Iako oni imaju pravo na neovisnost, no to ne znači ujedno i  pravo na nezakonitost u njihovom radu. Udruga Veronike Vere želi postići da suci sude po zakonu. To do sada nije praksa u Hrvatskoj. Građani zbog svega uopće više nemaju vjeru u pravosuđe, naročito kada vide situacije da bi pas Medo trebao biti eutanaziran jer laje dok bi Horvatinčić trebao biti oslobođen zbog dvostrukog ubojstva jer je navodno bolestan. To je čisti apsurd.

Nakon otvaranja muzeja planirate novu seriju okruglih stolova. O čemu će se govoriti?

Planiramo to napraviti u siječnju slijedeće godine  jer nas čekaju božićni blagdani a te tribine bi trebale obuhvatiti genezu svih problema u pravosuđu s obzirom da je uzrok sadašnje situacije u pravosuđu ono što se dogodilo 90-tih. Žestoko opiranje nekih  sudaca je upravo u tome da se ne sazna što se tada događalo. Te četiri tribine će dati jasne odgovore na pitanja kada je krenulo krivo u temi pravosuđa i tko je zapravo odgovoran za to.

Izvor: 7dnevno

Kad te u 'uređenoj državi' reketare HBOR, Općinski sud i ZK odjel - nema ti spasa! | Hazud.hr

Kad te u 'uređenoj državi' reketare HBOR, Općinski sud i ZK odjel - nema ti spasa! | Hazud.hr:

Kad te u “uređenoj državi” reketare HBOR, Općinski sud i ZK odjel – nema ti spasa!

OBJAVIO: REDAKCIJA | DATUM OBJAVE: 02/06/2017 | 1 RESPONSE

Sudsko-korupcijski scenarij u Dugom Selu  koji nadmašuje i slavnog Hitchcocka

Posljednjih dana zgražamo se nad vijestima u kojima se ponavlja priča oko kredita Hrvatske banke za obnovu i razvoj koji su isplaćeni Agrokorovim tvrtkama lošeg boniteta.  Naglasak Vlade Republike Hrvatske, ministra Zdravka Marića i HBOR-a redovito je na spašavanju radnih mjesta, spašavanju proizvodnje, pa makar to spašavanje imalo i vrlo visoku cijenu koju u konačnici plaćaju građani Republike Hrvatske obzirom da je HBOR državna banka koja na svjetskom tržištu dobiva povoljne kredite a za uzvrat jamči državnim obveznicama.  Manjak nastao  nevraćenim kreditima koje je isplatio HBOR – najčešće pada na leđa hrvatskog naroda povećanjem nameta kojima se naknađuje gubitak u državnoj blagajni. Puno se puta u javnosti govorkalo  i o privilegiranim klijentima HBOR-a, pa među malim, manje poznatim poduzetnicima kruži priča da je kredit HBOR-a nemoguće dobiti ukoliko u HBOR-u nemaju neku „jaku vezu“.

Reketarenje u režiji Uprave HBOR-a i sudaca

I dok s jedne strane neki  poduzetnici dobiju  povoljne HBOR-ove kredite po kratkom postupku, uz suglasje i odobrenje tri člana Uprave, drugi muku muče s ovrhom HBOR-a jer se nad njima utjeruje dug koji ne postoji. Ministar Zdravko Marić ostao je doslovno zapanjen na informaciju da postoji stranka koju HBOR doslovno reketari, i naplaćuje joj nepostojeći dug. Da bi se takvo što moglo realizirati potrebna je koordinacija između Pravne službe HBOR-a, Uprave HBOR-a i sudaca, u ovom slučaju razriješenog suca Arnolda Čade, i sadašnjeg suca Ivana Matančevića ali i svih ostalih dionika vlasti, obzirom da se ova priča sustavno od strane institucija zataškava, neprekidno kršeći zakone na štetu nedužnika.

Kad su povratnici iz Njemačke, Nada Landeka i njezin suprug, uložili više od 2.000.000 DEM u proizvodno poduzeće u Dugom Selu mislili su da je Hrvatska pravna država u kojoj je privatni kapital zaštićen, ali gorko su se prevarili…..

Još od 2000 godine na svojoj koži osjećaju da pravo i pravda u Hrvatskoj nisu u srodstvu, da za privilegirani sloj zakoni nisu ni potrebni, a da za njihovo kršenje takvi ni ne odgovaraju.

Vođenje dva z.k. uloška za istu nekretninu! 

Kada su povratnici iz Njemačke, Nada Landeka i njezin suprug uložili novac zarađen u Njemačkoj, preko 2.000.000 tadašnjih njemačkih maraka, u proizvodno poduzeće u Dugom Selu, koje je u periodu od 1998-2003. godine zapošljavalo nešto manje od četrdeset radnika, i koje je bilo vlasnik atraktivne nekretnine veličine 21.000 m2 građevinskog zemljišta sa halama u kojima se obavljala proizvodnja za izvoz, mislili su da je Hrvatska pravna država u kojoj je privatni kapital zaštićen, i da je ovdje prioritet poticanje i zaštita gospodarstva. Upravo zato su s gorčinom pratili vijesti oko Agrokora i dodjele im poticajnih (nepovratnih sredstava), jer su na žalost, još od 2000 godine na svojoj  koži osjetili da pravo i pravda nemaju ništa zajedničko, a da za privilegirani sloj  u Hrvatskoj zakoni nisu ni potrebni, dok za kršenje zakona takvi niti ne odgovaraju.

Pogrešna identifikacija nekretnine koju ovršuje HBOR i vođenje  dva z.k. uloška za istu nekretninu

Ovi povratnici iz Njemačke su naime svoj privatni  novac uložili u tvrtku Liston d.o.o. koja je 2000 godine od društva Parkant d.o.o., vlasništvo Antolković Velimira, kupila  nekretninu označenu kao k.č. br. 824/3 i k.č. br. 824/5 upisanu u z.k. uložak 31 k.o. Dugo Selo II. U trenutku upisa prava vlasništva u zemljišne knjige na nekretnini je bio upisan teret Čakovečke banke u iznosu od 900.000 DEM Parkantovog kredita koji je sklapanjem Ugovora o kupoprodaji  podmiren, i kredit Privredne banke u iznosu od 300.000 DEM koji je isto isplaćen i za koji je banka izdala Brisovno očitovanje. Međutim, nakon sklapanja ugovora o kupnji nekretnine otvara se Pandorina kutija iz koje i danas iskaču brojna iznenađenja do sada neviđena na hrvatskoj pravosudnoj  sceni. Sudac Arnold Čada istovremeno sa donošenjem Rješenja o uknjižbi prava vlasništva u korist trgovačkog društva Liston d.o.o., donosi i Rješenje kojim odobrava upis založnog prava u korist Hrvatske banke za obnovu i razvitak za kredit koji je davne 1991. godine društvu Parkant d.o.o. odobrio Fond za razvoj iz svoje nepresušne kasice prasice koja je služila za punjenje džepova privilegiranima. Antolković Velimir, osnivač i direktor trgovačkog društva Parkant d.o.o. očito je pripadao toj privilegiranoj skupini, s kojom je vrlo jednostavno i lagodno mogao dogovoriti baš sve. Tako su te davne 1991. godine za nekretninu u društvenom vlasništvu na kojoj je kao korisnik bilo upisano Exportdrvo,  koja je u zemljišnim knjigama bila označena kao k.č. br. 1579/1, k.č. br. 1579/2, k.č. br. 1579/3, k.č. br. 1579/4 i dr. upisana u z.k. uložak 11 k.o. Dugo Selo,  osmislili uz pomoć djelatnika Katastra i Suda u Dugom Selu posebnu katastarsku česticu koja u zemljišnim knjigama nije bila upisana i koja je označena kao k.č. br. 824, sve kako bi premostili zabranu propisanu Zakonom o zabrani prijenosa prava raspolaganja i korištenja određenih nekretnina u društvenom vlasništvu (NN 61/91) a koja je branila opterećenje i otuđenje nekretnina u društvenom vlasništvu.

Brojni akteri sudsko-korupcijske priče

Koordinatori tih akcija bili su Marko Župan, koji je u ime Exortdrva potpisao Ugovor o kupoprodaji nekretnine Parkant-u,  iako je ista bila društveno vlasništvo a  prodaja takvih nekretnina zakonom zabranjena, pravnik Stanko Šarac tadašnji zaposlenik Exportdrva,  Velimir Antolković direktor Parkant-a i  direktor Fonda za razvoj Jurica Pavelić. Upravni odbor Fonda za razvoj je na temelju Ugovora o kupoprodaji sklopljenog između korisnika društvenog zemljišta Exportdrva i Parkant d.o.o. odobrio dva kredita,  prvi od 09. prosinca 1991. godine na temelju odluke direktora Fonda Jurice Pavelića,  koji je isplaćen po Ugovoru o kreditu br. 2/92 od 10.01.1992. koji je sklopljen između Privredne banke Zagreb i Parkant d.o.o.  na iznos od 22.132.807 dinara protuvrijednost od 402.414,70 DEM, i drugi, odobren na temelju odluke direktora Fonda Pavelića dana 18.06.1992. godine isplaćen od strane Hrvatske razvojne i izvozne banke d.d. Zagreb, potpisan po Branki Ivančić na iznos od 400.000 DEM.  Na temelju odluka Fonda za razvoj i prijedloga Parkant d.o.o.  pred Općinskim sudom u Dugom Selu načinjeni su Sporazumi, I-1/92 od 02. siječnja 1992. godine kojim se radi osiguranja potraživanja vjerovnika Fonda za razvoj popisuje (nepostojeća) nekretnina k.č. br. 824 upisana u z.k. uložak br. 11. i 3537 k.o. Dugo Selo. Vjerovnik popisom stječe pravo namirenja na nekretninama. Na jednak način načinjen je i Sporazum broj I-523/92 od 23. srpnja 1992. godine kojim se radi osiguranja potraživanja u iznosu od 400.000 njemačkih maraka popisuje (nepostojeća) nekretnina  u vlasništvu dužnika (Parkant d.o.o.) k.č. br. 824 upisana u z.k. uložak 11 k.o. Dugo Selo.  Oba Rješenja o osiguranju donijela je sutkinja Rosanda Topalušić. Dužnika Parkant d.o.o. zastupao je punomoćnik  Stanko Šarac, diplomirani pravnik, tadašnji zaposlenik Exportdrva.

Znaju li suci Općinskog suda u Dugom Selu što rade?

Da je upitno znaju li uopće suci Općinskog suda u Dugom Selu što rade, ali isto tako i referenti Zemljišno knjižnog odjela Dugog Sela,  dokazuje niz materijalnih dokaza: u zbirci isprava postoje dva Prijavna lista, jedan ispravan iz lipnja 1996. godine kojim su nekretnine označene sukladno upisu u zemljišne knjige u  z.k. ul. 11 k.o. Dugo Selo, ali i Prijavni list načinjen po istom geodetu Alojzu Pergaru  koji tek 1996. godine dostavlja u zemljišne knjige parcelaciju za katastarsku česticu 824 koja nikada prije nije bila upisana u zemljišne knjige u z.k. uložak 11 i z.k. uložak 3537 k.o.. Dugo Selo, dok z.k. uložak 31 k.o. Dugo Selo II nije ni bio otvoren.

Sudac Arnold Čada donosi u lipnju 1996. godine Rješenja Z-884/96 i Z-885/96 iz kojih je vidljiv slijed upisa u zemljišnu knjigu i opis katastarskih čestica.  Iz tih pravomoćnih sudskih rješenja i zemljišno knjižnog izvatka od 22. veljače 1996. godine vidljivo je da su katastarske čestice br. 1579/1, 1579/2, 1579/3, 1579/4 nakon komasacije promijenile brojeve u katastarske čestice 824/1, 824/2, 824/3, 824/4.  Na temelju ta dva sudska rješenja Zemljišno knjižni odjel toga suda u jednom trenutku vodi paralelno dva z.k. uloška za jednu nekretninu u dvije različite katastarske općine, i to u z.k. ul. 11. u k.o. Dugo Selo  i z.k. ul. 31 u k.o. Dugo Selo II, oba z.k. uloška neko kratko vrijeme bez ikakvih upisanih tereta, pa je Antolković Velimir, osnivač i direktor društva Parkant d.o.o. raspolagao  sa dva čista z.k. izvatka za jednu nekretninu i bez ikakvih zapreka podigao nove kredite koji su te 1996. godine  upisani u zemljišne knjige – kredit Čakovečke banke i Privredne banke.  Međutim, krediti odobreni od Fonda za razvoj nisu nikada ni na koji način  bili evidentirani u zemljišnim knjigama.

Sud u Dugom Selu donio Rješenje o upisu hipoteke na nekretnine za koje to HBOR nije ni predložio

Nakon što je Liston stekao nekretninu od Parkant-a d.o.o. i isplatio veći dio Parkantovih dugova u milijunskim iznosima, sutkinja Rosanda Topalušić donosi Rješenje dana 21. travnja 2000 godine a  na temelju nepostojećeg  rješenja od 25. travnja 2000 godine (da, datumi su točno navedeni upravo kako ih je navela sutkinja), bez pravnog lijeka i bez dostavne naredbe, kojim određuje upis založnog prava u korist Hrvatske banke za obnovu i razvitak koja je  1996. godine Ugovorom o cesiji od Hrvatskog fonda za privatizaciju preuzela potraživanja s područja oslobođenih u akciji „Bljesak“ i „Oluja“, i na nekretninu u vlasništvu Liston d.o.o. (koji nije dužnik HBOR-a ni Fond-a) nepravomoćno upisuju  hipoteku u iznosu od 22.132.807,00 dinara protuvrijednost od 402.414,70 DEM. Međutim, iz Podneska HBOR-a od 11.02.2000. godine koji je dostavljen u spis br. I-1/92 i I-523/92 (a ne zemljišno knjižnom odjelu) vidljivo je da je HBOR zatražio upis založnog prava na nekretninama označenim kao k.č. br. 824, upisanim u z.k. ul. 11. i 3537 k.o. Dugo Selo a ne na nekretnine k.č. br. 824/3 i k.č. br. 824/5 k.o. Dugo Selo II kojih je Liston bio vlasnik.

Kako nekretnine tako označene ne postoje, niti su ikada postojale u zemljišnim knjigama sutkinja Rosanda Topalušić donosi rješenje broj I-1/92 i I-523/92 kojim određuje upis hipoteke na nekretnine označene kao k.č. br. 824/3 upisane u z.k. ul. 31 k.o. Dugo Selo, što je zakonski nemoguće.

Na temelju nepostojećeg rješenja od 25. travnja 2000 godine –  bivši sudac Arnold Čada, tadašnji predsjednik Općinskog suda u Dugom Selu donosi  dana 21. travnja 2000 godine rješenje kojim se na temelju rješenja broj I-1/92 i I-523/92,  Ugovora br. 2/92 od  (koji je sklopljen između Privredne banke i Parkant d.o.o. i koji dug je isplaćen u cijelosti), Ugovora o cesiji sklopljenog između Hrvatskog fonda za privatizaciju i HBOR-a kojim su na HBOR prenešene tražbine sa Fonda za privatizaciju na HBOR za sredstva isplaćena za obnovu ratom razorenih područja oslobođenih tijekom akcije „Bljesak“ i „Oluja“ Sud određuje upis založnog prava u korist HBOR-a na nekretninama u vlasništvu Liston d.o.o. Rješenje je sastavljeno bez prava na žalbu i bez dostavne naredbe i uloženo je samo u spis br. I-1/92 i I-523/92.

Županijski sud ukida upis založnog prava u korist HBOR-a, a Općinski sud to ignorira!

Županijski sud u Velikoj Gorici rješenjem br. Gž-2737/02 od 17. prosinca 2003. godine ukida upis založnog prava u korist HBOR-a i ističe da HBOR nije pravni sljednik Fonda za razvoj

Istovremeno, na nekretninama Liston-a  bivši sudac Arnold Čada određuje upis plombe-zabilježbe prvenstvenog reda broj Z-139/1 kojom se čuva mjesto za upis hipoteke u korist HBOR-a, koja plomba čuva prevenstveni red  već 16 godina??!!

Na nepravomoćni upis hipoteke u korist HBOR-a Liston se žali i Županijski sud u Velikoj Gorici, rješenjem broj Gž-2737/02 od 17. prosinca 2003 godine UKIDA U CIJELOSTI Rješenje broj I-1/92 od 21. rujna 2001. godine kojim se odlučuje o upisu hipoteke u korist HBOR-a na temelju nezakonitih i ništetnih sudskih Sporazuma br. I-1/92 i I-523/92, međutim Općinski sud u Dugom Selu IGNORIRA rješenje Županijskog suda u Velikoj Gorici i ne postupa po istom na način da briše upise koji su ukinuti, i da donese novo rješenje. Suprotno očekivanom, sutkinja  Rosanda Topalušić, po nalogu tadašnjeg predsjednika suda Arnolda Čade iz spisa br. I-1/92 i I-523/92  nadopunjuje 2004. godine  rješenje  od 25. travnja 2000 godine (21. travnja 2000 godine) na način da pisaćom mašinom nadopisuje pravni lijek i šalju ga društvu Parkant d.o.o. koje je te godine  u stečaju i koje više ne posluje na navedenoj adresi. I na to rješenje se piše žalba, međutim, niti jedna žalba Liston-a d.o.o. nije nikada rješavana pred Županijskim sudovima jer suci Općinskog suda u Dugom Selu nisu dozvolili da žalbe dođu pred viši sud.

Protiv dužnika Parkant d.o.o. ovrha neosnovana, a protiv nedužnika Liston-a d.o.o. osnovana??!!

HBOR je 01. veljače 2002. godine pokrenuo ovrhu protiv Parkant d.o.o. tražeči  ovrhom naplatu na nekretnini k.č. br. 824 zk. 11. i 3537. k.o. Dugo Selo koju sud odbija kao neosnovanu, navodeći u rješenju da nekretnine nemaju istu identifikaciju i da te nekretnine nisu upisane u zemljišne knjige kao vlasništvo Parkant d.o.o.

Nakon što viši sud u cijelosti ukida Rješenje kojim se odlučuje o upisu založnog prava u korist HBOR-a, HBOR svjedno temeljem istih sudskih Sporazuma, 2004. godine pokreće  ovrhu protiv Liston-a  d.o.o. tražeći u ovršnom postupku na Listonovoj imovini naplatu Parkantovog duga u iznosu od  5.318.252,55 kn plus kamate od 2004. godine sve do naplate, kažnjavajući tako tvrtku i njezine osnivače i ulagače, vlasnike nekretnine, za svoje vlastite propuste i nemar. Naime, iz Ugovora o kreditu sklopljenim između Parkant d.o.o. i Hrvatske banke za obnovu i razvoj sklopljeniog 1996. godine (HFP 12/96)  vidljivo je da je  HBOR bez ikakve provjere, kao garanciju po kreditu u iznosu od 1.200.000 DEM prihvatio kao zalog nepostojeću nekretninu – označenu kao k.č. br. 824 upisanu u z.k. ul. 11. i z.k. ul. 3537 k.o. Dugo Selo.

Liston d.o.o. 2005. godine nekretninu k.č. br. 824/3 i k.č. br. 824/5 upisanu u z.k. ul. 31 k.o. Dugo Selo prodaje. 2006. godine nad Liston d.o.o. se nakon desetak namjerno iniciranih prijedloga za stečaj i odbačaja prijedloga za otvaranje stečaja, otvara stečajni postupak u kojem sud imenuje Branku Malbašić za  stečajnu upraviteljicu. Stečaj  nad Liston d.o.o. nije  se vodio već je obustavljen po čl. 203. Stečajnog zakona radi nedostatka imovine, dok je stečajna upraviteljica iskoristila period do pravomoćnosti  rješenja o obustavi  da povuče žalbu Liston-a podnešenu  protiv Rješenja o ovrsi i tako onemogućio Liston-u da u žalbenom postupku dokaže sve navedeno.  Iako se ovršni postupci za vrijeme stečajnog postupka prekidaju, za Liston d.o.o. ni to pravilo ne vrijedi, kao ni odredba o obustavi ovrhe ako ista postane nemoguća ili neprovediva.

Nasljednik razriješenog suca Arnolda Čade, sudac Ivan Matančević sa Općinskog građanskog suda u Zagrebu nastavio je, i nakon što su iz sudskog registra brisane tvrtke Parkant d.o.o. i Liston d.o.o. voditi dva paralelna ovršna postupka koji su „nastavljeni na izvršni postupak iz 1992. godine“?! što je opet pravno nemoguće obzirom da Liston nije dužnik iz  tih sudskih Sporazuma a HBOR nije vjerovnik. Tako se i danas vode postupci  Ovr 937/15 (prije I-1/92) u kojem predmetu se još, i nakon 17 godina još uvijek odlučuje o upisu založnog prava u korist Hrvatske banke za obnovu i razvitak jer je prethodnu odluku ukinuo Županijski sud u Velikoj Gorici davne 2003. godine, i drugi Ovr 3175/15 (prje Ovr 849/04) u kojem se nedužnicima kao ovršeniku  pokušava oteti  cijela tvornica radi ovrhe koju je pokrenuo HBOR, koji nije vjerovnik i koji nema upisano založno pravo. Nepostojanje ovršenika nije procesni nedostatak za Općinski građanski sud u Zagrebu pa su za potrebe vođenja postupka izmislili „stečajnu masu Liston“ koja ne postoji, niti je ikad postojala, jer Liston nije imao imovine u stečajnom postupku o čemu je izdao potvrdu i Trgovački sud u Zagrebu.  Tako se pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu vode dva ovršna postupka u kojima ne postoje vjerovnik i dužnik (brisani su iz sudskog registra), ne postoji ni ovršenik koji nije dužnik, dok ovrhovoditelj HBOR nije vjerovnik i nije aktivno legitimiran za provođenje ovrhe.

Pozadina mutnih poslova djelatnika Exportdrva

Neslužbeno doznajemo da su sredstva iz kredita odobrenih  Parkant-u od Fonda za razvoj iskorištena za kupnju dionica Exportdrva i stjecanje  udjela u vlasništvu Exportdrva,  te su upravo s tom svrhom i zaposlenici Exportdrva sudjelovali u prodaji nekretnine u društvenom vlasništvu i opterećenju iste iako su takve radnje bile zakonom zabranjene. Mnogo kasije, kako bi se prikrile sve nezakonitosti, kojima nema kraja, odlučili su „ubiti“ onog tko je pukim slučajem saznao za sve malverzacije, pa su tako uništili najprije proizvodno i 100% izvozno poduzeće koje je zapošljavalo 40 radnika, a potom su nastavili uništavati  i  njegove vlasnike, ulagače, koji su u proizvodni pogon  investirali privatni kapital zarađen dugogodišnjim radom u inozemstvu.

A što danas radi „glavni dužnik“ Fonda za razvoj/HBOR-a Velimir Anotlković, osnivač i direktor Parkant-a d.o.o. koji je na policijski zapisnik još davne 2000 godine izjavio da namjerno nije knjižio kredit HBOR-a ni u knjigovodstvenim karticama niti bilježio u zemljišnim knjigama, jer to i tako nije njihov novac, i kojemu je  HBOR očigledno isto tako namjerno „zaboravio“ naplatiti dug?  On se udobno ugnijezdio u  centru Grada Zagreba, u stanu veličine 100-njak m2 na Zrinjevcu 16,  koji bespravno koristi i za koji se i danas ne zna čiji je zapravo, je li od Grada Zagreba ili GSK, dobro  zaštićen od svih institucija u Hrvatskoj s čijim je upraviteljima „dijelio kolač“,  dok je ostalu imovinu naslijeđenu od roditelja prenio na nasljednike. Mirno živi  zahvaljujući političkoj eliti koja ga godinama štiti, štiteći pri tom i sebe, jer kazneno djelo ratnog profitestva ne zastarijeva.

Izgleda da dok su neki ginuli za Hrvatsku, drugi su ginuli za nekretnine i imovinu, grabeći što društveno vlasništvo, što „bespovratne“ kredite i gradske stanove, naravno, sve bez i jedne kune uloženog kapitala. 

Za to vrijeme sljednici tvrtke Liston d.o.o. koja nije dužnik HBOR-a,  uporno dokazuju svoje pravo i ukazuju insitucijama na grube i namjerne pogreške suda, gubeći pri tom zdravlje, novac i vrijeme, za dokazivanje onog što bi sud trebao utvrditi po službenoj dužnosti, ali istovremeno i dokazuju kako je upravo ovo ovdje opisano recept i obrazac nekažnjene krađe vrijednih nekretnina u Hrvatskoj.

Autor: Nada Landeka/7dnevno od 02.06.2017.